REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SĐ, zbog prekršaja iz članka 133. stavka 1. točke 57. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj: 106/18., 121/19. i 144/21.), odlučujući o prigovoru okrivljenika SĐ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Varaždin od 27. studenog 2024., broj: 253/2024, Klasa: 471-01/24-06/1418, Ur.broj: 513-02-1979/20-24-12 na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se prigovor okrivljenika SĐ te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način, da se okrivljeniku zbog prekršaja iz članka 133. stavka 1. točke 57. Zakona o trošarinama, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga, temeljem citiranog zakonskog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 12.000.00 (dvanaesttisuća) eura, koju kaznu je temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) dužan platiti u roku od 90 dana od dana primitka ove presude
Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik SĐ dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik SĐ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 133. stavka 1. točke 57. Zakona o trošarinama, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 13.200,00 (trinaesttisućadvjesto) eura.
2. Od okrivljenika je također oduzeta roba koja je predmet prekršaja, pobliže opisana točkom II izreke osporavanog prekršajnog naloga.
3. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 15,00 (petnaest) eura.
4. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor isključivo zbog izrečene novčane kazne.
5. U podnijetom prigovoru okrivljenik u bitnom navodi kako odmjerenu novčanu kaznu ne može platiti, budući je srčani bolesnik bez ikakvih primanja i nezaposlen, a supruga, s kojom ima dvoje djece koja idu u školu, također je nezaposlena, predlažući stoga da ga se oslobodi od kazne, odnosno kako to indirektno proizlazi iz sadržaja prigovora, da se odmjerena novčana kazna smanji.
6. Prigovor je osnovan.
7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu počinjene povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.
9. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga navodi da su prilikom odmjeravanja kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, pri čemu je olakotno cijenjena činjenica da okrivljenik ranije nije pravomoćno kažnjavan zbog počinjenja istog prekršaja, dok je otegotno cijenjeno da se radi o prekršaju iznimne i očite društvene opasnosti kojim se podriva stabilnost i temeljni smisao uređenja sustava trošarinskog oporezivanja te da je riječ o djelu koje je usmjereno na poreznu evaziju širih razmjera.
10. Imajući u vidu da okrivljenik navodima prigovora ne osporava počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka te uzimajući u obzir pravilno utvrđenu olakotnu okolnost na njegovoj strani, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju izricanje novčane kazne u nešto blažem iznosu od onog u kojem je odmjerena, a koja je za počinitelja, fizičku osobu propisana u iznosu u iznosu od 398,17 do 13.272,28 eura.
11. Naime, budući je prekršaj počinjen s iznimno velikom količinom robe (navedenom u točki II izreke pobijane odluke) te posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.
12. U tako odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle utvrđene olakotne, kao i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, pa odmjerena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.
13. Također, kako okrivljenik navode prigovora kojima ukazuje na lošije imovinske i socijalne prilike nije potkrijepio niti jednim konkretnim, relevantnim dokazom, takve njegove paušalne tvrdnje nisu mogle biti uzete u obzir prilikom odmjeravanja novčane kazne, već su mogle biti cijenjene samo one okolnosti koje proizlaze iz spisa predmeta, pa ovaj Sud nije našao osnove za izricanje manje novčane kazne niti za primjenu instituta ublažavanja kazne sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona.
14. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
15. Konačno, kako zakon izričito ne propisuje da će se okrivljenik za počinjeni prekršaj osloboditi od kazne (članak 38. stavak 1. Prekršajnog zakona) niti su po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispunjeni uvjeti koji bi mogli opravdati fakultativno oslobođenje od kazne (članak 38. stavak 2. Prekršajnog zakona), bez osnova je paušalan prijedlog okrivljenika da ga se oslobodi od kazne.
16. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.
17. Konačno, odluka o oduzimanju predmeta prekršaja, valjana je i u skladu sa zakonom.
18. Budući se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.
19. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
20. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 19. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Dubravka Besednik Horak, v. r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za mobilne jedinice, Područnoj jedinici – Službi za mobilne jedinice Varaždin u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
