K-1051/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Gordanu Tonkoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Škomrlj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆŽN, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: K-DO- 2385/2017 od 29. lipnja 2018., izmijenjene na raspravi održanoj 18. veljače 2025., nakon javno provedene rasprave u prisutnosti okrivljenog ĆŽN, branitelja, odvjetnika Pere Tolića, punomoćnika oštećenika, odvjetnice Matee Burazin i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, ĆŽ, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08)

okrivljeni ĆŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i Ž, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, pismen, liječnik sa završenim fakultetom, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, osuđivan,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi u vremenskom razdoblju od listopada 2012. do 21. studenoga 2013 u Imotskom, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u znatnom iznosu, od trgovačkog društva „Provo“ d.o.o. u više navrata naručio i uzeo građevinski materijal ukupne vrijednosti 77.581,50 kuna, neistinito prikazujući ŽŽ kao odgovornoj osobi u tom društvu da će naručenu robu platiti u ugovorenom roku po završetku radova, iako je unaprijed odlučio da tako ne postupi, već da primljenu robu zadrži za sebe, a novac društvu ne isplati te ga održavao u pogrešnom uvjerenju da će platiti građevinski materijal, jer je dana 12. studenog 2013. i 21. studenog 2013. kao sredstvo osiguranja ovom društvu izdao bjanko zadužnice, svaku na iznos od po 50.000,00 kuna znajući da na njegovom računu nema potrebnih sredstava za naplatu, pa nakon što mu je ŽŽ kao suvlasnik trgovačkog društva „Provo“ d.o.o. povjerovao i isporučio robu, do danas nije platio isporučenu robu, na koji način je oštetio trgovačko društvo „Provo“ d.o.o. za iznos od 77.581,50 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - djelo opisano po članku 236. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavak 2. KZ/11.

II. Temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 upućuje se oštećenika ŽŽ da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.

III. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu 29. lipnja 2018. optužnicu broj: K-DO-2385/2017, protiv okrivljenika PŽ zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

2. Na raspravi održanoj 18. veljače 2025. (list 187-188) predstavnica Općinskog državnog odvjetnika u Splitu izvršila je izmjenu činjeničnog opisa optužbe.

3. Očitujući se o optužbi i izmijenjenoj optužbi, okrivljeni PŽ izjavio je kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je i pregledana sljedeća dokumentacija: bjanko zadužnica od 21. studenog 2013. (list 6-7 spisa), bjanko zadužnica od 12. studenog 2013. (list 8-9 spisa), podnesak društva "Provo" d.o.o. za naplatu po zadužnici (list 10-11 spisa), obavijest FINE o izvršenju osnove za plaćanje broj OV-10608/13 (list 12 spisa), opomena s pozivom na podmirenje duga (list 13,18 spisa), obavijest FINE o izvršenju osnove za plaćanje broj OV-10364/13 (list 14 spisa), popis građevinskog materijala koji je ispostavljen okrivljeniku (list 15, 20-21 spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo "Provo" d.o.o. (list 40 spisa). Ispitani su svjedok ŽŽ na raspravi 16. svibnja 2023. (list 91-93 spisa), svjedok OŽ na raspravi 16. svibnja 2023. (list 93-94 spisa). Pročitani su imovinsko pravni zahtjev društva „Provo“ d.o.o. od 16. svibnja 2023. (list 96 spisa), potvrda Financijske agencije od 10. svibnja 2023. Klasa 034-011/23-07/37 (list 97 spisa). Također, na raspravi 17. svibnja 2023. ispitan je svjedok BŽ (list 99-100), svjedok ŽŽN (list 101-102) i svjedok AŽ (list 102-103). Pročitani su računi trgovačkog društva „Provo“ d.o.o. (list 105-129 spisa), imovinsko pravni zahtjev ŽŽ od 15. siječnja 2024. (list 141-142 spisa), računi trgovačkog društva „Provo“ d.o.o. (list 143-148 spisa), izlist društva „Provo“ d.o.o. (list 149-150 spisa). Na raspravi održanoj 28. ožujka 2024. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽŽ(list 135-136 spisa). Pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa od 24. kolovoza 2024. (list 163-167 spisa), te je na raspravi održanoj 12. studenog 2024. ispitan vještak Ante Beus (list 176-177). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika PŽ od 18. veljače 2025.

5. U svojoj obrani okrivljeni PŽ u bitnome je kazao da VŽ i ŽŽ poznaje gotovo cijeli život i da su oni surađivali dugi niz godina. On da je od njihovog društva Provo d.o.o. znao kupovati građevinski materijal i suradnja je bila odlična, nikada nije bilo problema. U njihovoj suradnji radilo se o popriličnim novčanim iznosima od preko milijun kuna. On je također imao u to vrijeme dućan sa materijalom i oni su znali od njega isto tako kupovati materijal. Problem između njih nastao je kada se gradila kuća pokojnog UŽ. On da je osobno izvodio radove na kući UŽ i postojao je između njega i UŽ dogovor u kojemu je stajalo točno navedeno koje radove on mora izvesti, a pritom je jedan od uvjeta tog ugovora bio i kupovina građevinskog materijala u društvu Provo d.o.o. Taj uvjet postavio je UŽ iz razloga što je on bio odvjetnik koji je zastupao UŽ i VŽ i to je bio njihov međusobni dogovor. Tijekom radova na kući UŽ, da je UŽ znao povećavati radove što bi dovodilo i do povećanja troškova materijala. Tako su došli do izrade krova i on je htio znatno proširiti krov i on da je kazao UŽ kako on više ne može pratiti sa nabavom materijala od društva Provo d.o.o., odnosno da uzima materijal na svoje ime. U njegovoj nazočnosti da je UŽ nazvao VŽ i kazao VŽ kako garantira za taj materijal i on osobno da će platiti dodatni materijal. Nakon toga da je društvo Provo d.o.o. dostavilo taj materijal i oni su završili posao. Smatra da je uredno odradio radove na kući UŽ, a što se tiče obveza iz ugovora koje su postojale prema društvu Provo d.o.o. on da ih je uredno izvršio. Međutim, nakon nekih pola godine od završetka radova na kući UŽ da ga je nazvao ŽŽ i kazao mu da dugovanje još uvijek nije podmireno u odnosu na građevinski materijal. Nakon tog njegovog poziva održan je sastanak na kojemu su bili nazočni RŽ i VŽ, UŽ i on osobno, a to se sve održavalo u uredu od društva „Provo“ d.o.o. Prilikom tog sastanka VŽ kazao je ŽŽ da je on osobno odobrio isporuku tog materijala UŽ, a na što je ŽŽ poludio i sve ih istjerao iz ureda. Nakon nekoliko mjeseci od sastanka da ga je ŽŽ ponovno kontaktirao i tražio od njega da podmiri dugovanje za građevinski materijal, a on da je ŽŽ rekao kako dug nije njegov već od UŽ. Naglašava da unatoč tom sporu koji je postojao da su on i njegovi radnici i nadalje nastavili kupovati i surađivati poslovno s društvom Provo d.o.o. Jednom prilikom kada je došao preuzeti građevinski materijal da je sreo ŽŽ i da ga je on tražio da mu preda zadužnicu. ŽŽ da je zatvorio kapiju od ulaza u dvorište društva Provo d.o.o. i praktički ga prisilio da potpiše zadužnicu, s tim da napominje da je zadužnica predana godinu dana nakon završetka posla odnosno isporuke materijala. Iz spisa predmeta da je vidljivo da on nije potpisao niti jednu otpremnicu, niti mu je isporučen bilo koji račun od strane društva Provo d.o.o. već da je vidljivo kako je otpremnice potpisivao UŽ. On da je imao višegodišnju suradnju s društvom Provo d.o.o. i da je postojao jedan zdravi odnos, a prilikom suradnje pretežno je surađivao s VŽ. U međuvremenu da je UŽ preminuo i kako više ne postoji svjedok koji bi potvrdio ovo što govori. U originalnom stanju na kući UŽ krov da je trebao imati 120 m2, ali da ga je UŽ tijekom radova proširio na 230 m2, a sada je UŽ preminuo i on ispao krivac. Smatra da u ovom predmetu nije napravio nikakvo kazneno djelo, mišljenje je da ako dug i postoji da to odmah nije i kazneno djelo. Njemu su također u poslovanju drugi bili dužni pa on ne bi odmah podnosio kaznene prijave već bi se naplaćivao putem odgovarajućih parničnih postupaka. Svoje dugove uredno je podmirio, a ovo što oni traže od njega da on zaista ne smatra da je njegov dug jer sve ono što je bilo određeno ugovorom, on da je društvu Provo d.o.o. uredno i platio. Po ugovoru koji je imao sa UŽ on je preuzeo okvirno 100.000,00 kuna građevinskog materijala i taj materijal je uredno podmirio. Ovo što oni potražuju od njega da se odnosi na nekakvih 7.000,00-8.000,00 eura, a riječ je o materijalu za izgradnju krovišta. U trenutku izdavanja zadužnica da je on ŽŽ objasnio svoju financijsku situaciju, odnosno da loše stoji financijski, da je blokiran i da ne zna koliko je suvislo da mu izda zadužnicu, ali da ju je on tražio od njega kao sigurnost. Prvo kada je tražio od njega zadužnicu da je navodio da ju traži od njega kao sigurnost za buduće poslovanje, a on mu je nije htio dati zbog tog razloga i onda je ŽŽ zatvorio kapiju i praktički prisilio ga da mu izda tu zadužnicu.

6. S obzirom na obranu okrivljenika PŽ nije sporno da su okrivljeni i društvo Provo d.o.o. bili u poslovnom odnosu i da se građevinski materijal potreban za gradnju kuće UŽ nabavljao od društva Provo d.o.o. te nije sporno da je okrivljeni PŽ izdao dvije zadužnice ŽŽ. Također, nije sporno da je društvo Provo d.o.o. dostavilo građevinski materijal potreban za izgradnju krovišta kuće UŽ.

Sporno je, je li okrivljeni ili UŽ trebao platiti trgovačkom društvu Provo d.o.o. građevinski materijal potreban za izgradnju krovišta, sporno je, je li se u konkretnom slučaju radi o građanskopravnom odnosu između okrivljenika i društva Provo d.o.o. ili je okrivljeni postupao s prijevarnom namjerom na način da je društvo Provo d.o.o. lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica doveo u zabludu da na štetu svoje imovine isporuči građevinski materijal.

7. Iz bjanko zadužnice od 21. studenog 2013. (list 6-7) utvrđeno je da je okrivljeni ĆŽN **.**.2013. izdao trgovačkom društvu Provo d.o.o. zadužnicu na iznos od 50.000,00 kuna, dok iz bjanko zadužnice od 12. studenog 2013. (list 8-9) utvrđeno je da je okrivljeni 12. studenog 2013. izdao trgovačkom društvu Provo d.o.o. zadužnicu na iznos od 50.000,00 kuna. Dakle, iz navedenih bjanko zadužnica sud utvrđuje da je okrivljeni društvu Provo d.o.o. izdao dvije zadužnice s ukupnim novčanim iznosom od 100.000,00 kuna i da su potpisi na tim zadužnicama ovjereni kod javnog bilježnika Petra Ujevića u Imotskom.

Iz podnesaka društva Provo d.o.o. za naplatu po zadužnici (list 10-11) utvrđeno je da je društvo Provo d.o.o. 10. ožujka 2014. dostavilo Financijskoj agenciji zadužnicu od 21. studenog 2013. za naplatu iznosa od 27.581,50 kuna i zadužnicu od 12. studenog 2013. za naplatu iznosa od 50.000,00 kuna.

Iz obavijesti FINE o izvršenju osnove za plaćanje broj OV-10608/13 (list 12 spisa), utvrđeno je da je zadužnica od 21. studenog 2013. evidentirana u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje u dijelu za iznos od 27.581,50 kuna.

Iz obavijesti FINE o izvršenju osnove za plaćanje broj OV-10364/13 (list 14 spisa), utvrđeno je da je zadužnica od 12. studenog 2013. evidentirana u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje u dijelu za iznos od 50.000,00 kuna.

Iz opomene s pozivom na podmirenje duga (list 13,18 spisa), utvrđeno je da je društvo Provo d.o.o. 10. studenog 2014. obavijestilo okrivljenika da uvidom u poslovne knjige dug okrivljenika prema društvu Provo d.o.o. iznosi 77.581,50 kuna, da se rok za naplatu računa ne može produžiti i da društvo Provo d.o.o. poziva okrivljenika da plati dug do 18. studenog 2014. jer će u protivnom se zadužnica okrivljenika predati na naplatu.

Iz popisa građevinskog materijala koji je ispostavljen okrivljeniku (list 15, 20-21 spisa) proizlazi da je riječ o dokumentu koji je sastavljen 7. ožujka 2014., naslova "Dnevna lista prodaje", koji sadrži popis raznovrsnog građevinskog materijala ukupne vrijednosti od 77.581,50 kuna, a pod rubriku komentar upisano je ime PŽ

– ĆŽN.

Iz izvatka iz sudskog registra za društvo Provo d.o.o. (list 40) utvrđeno je da su osnivači društva Provo d.o.o. ŽŽ i OŽ, a da je osoba ovlaštena za zastupanje društva Provo d.o.o. ŽŽ.

Iz potvrde Financijske agencije od 10. svibnja 2023. Klasa 034-011/23-07/37 (list 97 spisa) utvrđeno je da su računi ovršenika ĆŽN bili u neprekidnoj blokadi od 1. studenog 2011. do 17. travnja 2020.

Tijekom postupka oštećenik je u sudski spis dostavio račune trgovačkog društva Provo d.o.o. (list 105-129 i 143-148 spisa) i izlist društva Provo d.o.o. (list 149-150) koji su pročitani tijekom postupka. S obzirom da je oštećenik u sudski spis dostavio financijske isprave iz kojih sud nije mogao sa sigurnošću ocijeniti postojanje važnih činjenica, to je sud radi ocjene i utvrđivanja važnih činjenica naložio provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije Anti Beusu.

Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Beusa sud je utvrdio kako dnevna lista prodaje (list 15 spisa) predstavlja prodaju u danu kada je sastavljena to jest na dan 7. ožujka 2014. i da je riječ o dokumentu koji se ne sastavlja naknadno pa se ista niti ne bi smjela odnositi na sporne isporuke, već da ona sadrži podatke o prodaji po količini, vrsti i cijeni na određeni dan, a ukupna suma dnevne liste prodaje mora odgovarati ukupnoj sumi izdanih računa na isti datum. Dnevna lista prodaje da je informativni dokument materijalnog računovodstva za praćenje prodaje roba i nije dokument za evidentiranje poslovnih promjena u financijskom računovodstvu. Nadalje, vještak u pisanom nalazu i mišljenju navodi da računi (na listu 105-129) koje svjedok ŽŽ naziva otpremnicama nisu potpisani od strane okrivljenika, a da bi otpremnice trebale biti potpisane od odgovorne osobe društva Provo d.o.o. i odgovorne osobe okrivljenika kod preuzimanja robe. Vještak napominje da roba na računima (list 105-129) ne odgovara robi popisanoj na Dnevnoj listi prodaje (list 15) kako po količinama tako ni po cijenama. Ukupno fakturirano na računima na (list 143- 148) da odgovara ukupnom iznosu na Dnevnoj listi prodaje (list 15) i da fakturirana roba većinom odgovara onoj navedenoj na Dnevnoj listi prodaje, ali ne u potpunosti. Nadalje, utvrđeno je kako računi (list 143-148) su fakturirani neposredno sa izradom računa otpremnicama (list 105-129) pa da to ne odgovara tvrdnjama da je isto izvršeno kada je došlo do problema sa naplatom. Vještak napominje da društvo Provo d.o.o. nije u spis dostavilo knjigovodstvene kartice koje su sastavni dio glavne knjige trgovačkog društva na kojima su evidentirani svi prometi po poslovnim partnerima. Zaključno vještak navodi da su okrivljeni i društvo Provo d.o.o. bili u poslovnom odnosu, ali da vještak ne može odgovoriti na pitanje vjerodostojnosti "Dnevne liste prodaje", da nije moguće sa sigurnošću utvrditi da li je nastao dug, kako je nastao i na temelju čega je nastao niti je moguće sa sigurnošću utvrditi da je dug zatvoren, tko ga je zatvorio i kada.

Prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 12. studenog 2024. vještak Ante Beus je na upit predstavnice optužbe kazao da dnevna lista prodaje nije trebala biti napravljena, već je mišljenja da je ona sastavljena u svrhu manipulacije poslovnim knjigama trgovačkog društva Provo d.o.o. Na daljnji upit predstavnice optužbe kazao je da računi koji su priloženi spisu nisu ispostavljeni okrivljeniku jer se radi o gotovinskim računima koji se ispostavljanju na nepoznatog kupca i nemaju obvezan sadržaj kupca, s time da naglašava da su posljednja dva računa iz 2013. vjerojatno falsificirana jer su ispostavljeni protivno zakonskim propisima, a da je i sam oštećeni naveo da je račune ispostavio sebi kako bi pokrio knjigovodstvene manjkove. Kazao je da je nemoguće sa sigurnošću utvrditi kada su računi sastavljeni. Na upit suda vještak je kazao kako je nemoguće sa sigurnošću utvrditi koliko potraživanje trgovačko društvo Provo d.o.o. ima prema okrivljeniku, a da prema izjavi svjedoka proizlazi da je svjedok podmirio račune koji su navodno postojali prema okrivljeniku prema čemu onda ne bi postojala nikakva potraživanja koja bi mogla biti naplaćena od strane društva Provo d.o.o. jer su već podmirena pa društvo Provo d.o.o. ne bi ništa moglo potraživati od okrivljenika. Na upit suda je li moguće utvrditi postojanje prethodnih poslovnih odnosa između okrivljenika i društva Provo d.o.o. vještak je kazao da je moguće utvrditi ukoliko bi se u sudski spis dostavila financijska dokumentacija za trgovačka društva, knjigovodstvene kartice, a za obrt knjiga primitaka i izdataka, ali svakako naglašava da trgovačka društva knjige čuvaju 11 godina od zaključenja poslovne godine, kao i obrti koji čuvaju 11 godina.

Svjedok ŽŽ na raspravi održanoj 16. svibnja 2023. (list 91-93) u bitnome je kazao kako je okrivljeni imao dogovor s pokojnim UŽ koji se odnosio na gradnju kuće UŽ, a da je okrivljeni od njegovog društva nabavljao građevinski materijal. Kako bi okrivljeni UŽ izvršio pojedinu etapu radova, da bi ga UŽ za to platio, a da bi okrivljeni izmirio novčane obveze prema njegovom trgovačkom društvu. Kazao je da je okrivljeni uredno podmirivao svoje obveze po "privremenim situacijama" na način da bi okrivljeni osobno došao u prostorije društva Provo d.o.o. i platio dugovanje na blagajni. Problem s okrivljenim da je nastao kada je izdana "okončana situacija". Okrivljeni da mu je ostao dužan ono što je navedeno u konto kartici koja je priložena uz optužnicu. Za robu koju bi okrivljeni podmirio da je njegovo društvo izdavalo račune, dok za predmetne navedene u konto kartici nisu izdavani računi jer je on osobno naknadno podmirio tu novčanu obvezu prema društvu Provo d.o.o. Kako okrivljeni nije podmirio dugovanje, da ga je on osobno više puta pozivao kako usmeno tako i pisano i da je od njega zatražio garanciju podmirenja obveza dok mu se dug ne podmiri, a da mu je potom okrivljenik izdao na svoje ime zadužnice nakon nekog vremena. Okrivljenik da je uredno ispunjavao svoje obveze sve do kako je kazao "okončane situacije". Tada da je okrivljeni radio krovište IŽ i da se sva naručena roba odnosila na gradnju tog krovišta. Vjerovao je da će mu okrivljeni podmiriti dugovanja jer je dogovor bio da se isplata vrši po završetku radova, a sve obzirom da je do tada poslovni odnos normalno funkcionirao i okrivljeni je uredno podmirivao obveze po završenim radovima. Okrivljenik da je robu naručivao u svoje osobno ime. Posljednja narudžba da je bila najskuplja ove prethodne odnosile su se na iznos od nekoliko tisuća kuna, a da mu se okrivljeni pravdao raznim izgovorima i govorio mu kako nema novca da će ga imati. Prilikom izdavanja zadužnice da mu nije kazao da nema novčanih sredstava već ih je dao kao sredstvo osiguranja potraživanja. Ne zna je li okrivljeni prije poslovnog odnosa s UŽ kupovao materijal kod njegovog društva budući da nije zaposlen na blagajni. Zadužnice da su bile izdane na njegove pozive okrivljeniku kada mu je rekao da ima za njega neki građevinski posao, potom da su se našli osobno i da je on tom prilikom tražio od okrivljenika garanciju za prethodna dugovanja i da mu je potom on izdao zadužnicu. Misli da je na ime okrivljenika izdan račun za dugovanu robu i da postoji negdje u evidencijama društva, ne sjeća se kada je izdana zadužnica odnosno koliko nakon što je okrivljeni naručio dugovani građevinski materijal.

Prilikom ispitivanja u svojstvu svjedoka CŽ (list 93-94) u bitnome je kazao da je suvlasnik društva Provo d.o.o. i da je on zadužen za poslove prodaje, a brat ŽŽ za financije. Okrivljeniku da su predavali građevinski materijal i da im je on obećao da će uredno plaćati svoje obveze. Okrivljeni da je s njegovim bratom dogovarao poslovnu suradnju i to na način kako okrivljeni ispostavi pojedinu situaciju da će podmiriti dugovanja prema njihovom društvu. Jedno vrijeme da je okrivljeni uredno plaćao svoje obveze, ali onda je prestao s plaćanjem. Obećao je da će pokriti dugovanja i došao je sa automobilom do njihovog društva i obvezao im se izdati zadužnice za dugovanja. On osobno da je vozio okrivljenika u Imotski kod javnog bilježnika. Okrivljeni je prethodno uredno podmirivao svoje obveze, a spornu robu da je naručivao u više navrata, a oni su mu je isporučivali vjerujući da će podmiriti dugovanje. Ne sjeća se koliko je robe isporučeno okrivljeniku prije nego li je prestao sa plaćanjem. Za dugovanu robu da su izdani računi na okrivljenika osobno. Okrivljeni da je i ranije znao kupovati građevinski materijal za druge klijente ne samo za pokojnog UŽ i da je dugovanja uredno plaćao.

Svjedok BŽ (list 99-100) u bitnome je kazala da su ona i njezin pokojni suprug UŽ renovirali kuću krajem 2012. i da su angažirali za te radove okrivljenika s kojim su zaključili ugovor o gradnji, a u ugovoru su bile točno određene obveze kako njih tako i okrivljenika što se tiče plaćanja građevinskog materijala. Ona i RŽ s plaćanjem građevinskog materijala da nisu imali ništa, već je materijal trebao plaćati okrivljenik kao izvođač radova, a navedeno je bilo određeno ugovorom. Ne zna jeli još uvijek raspolaže tim ugovorom. Pri kraju renovacije kuće da je došlo do određenih dodatnih radova, koliko se sjeća radilo se o podizanju visine potkrovlja krovišta te su ti radovi iznosili preko 60.000,00 kuna. Suprug da je radove plaćao po završenim etapama okrivljeniku i sjeća se da su prije isplate zadnje rate saznali da okrivljeni ima dugovanja prema društvu Provo d.o.o. koje se odnosi na građevinski materijal. Suprug da je okrivljenika pitao hoće li on isplatiti direktno dugovanja društvu Provo d.o.o., ali da je okrivljeni kazao da je poslovni odnos zaključen s njime i da se novci trebaju predati njemu osobno zbog čega su oni novce predali okrivljeniku. Zna da je obveza plaćanja građevinskog materijala bila određena ugovorom, ali se ne može sjetiti je li čitala taj ugovor, ali sigurna je da je to bilo u ugovoru budući je svakodnevno razgovarala o tim poslovima sa pokojnim suprugom. Radovi koji su se odnosili na posljednju etapu bili su manji nego li prethodno obavljeni radovi, misli da su prethodni radovi bili u iznosu od negdje otprilike 30.000,00 eura, ali to govori otprilike. Posljednja isplaćena rata bila je u iznosu od negdje preko 60.000,00 kuna. Radovi kuće da su obuhvaćali stavljanje betonske ploče između prizemlja i prvog kata, uređenje krovišta i nadogradnju garaže na način da je stara srušena i izgrađena nova.

Svjedok ŽŽN (list 101-102) kazao je u bitnome da je on bio zaposlenik kod okrivljenog i da je on bio zaposlen u vremenu kada su se obavljali građevinski radovi kod UŽ. Sjeća se da je prvi dan radova u prostorijama društva Provo d.o.o. bio prisutan UŽ, okrivljeni i VŽ i da su dogovorili poslovnu suradnju, ali on tom sastanku nije bio prisutan. On da je dostavljao od VŽ građevinski materijal na gradilište od UŽ, ali dio materijala, a to pogotovo velike stvari da bi dovozila firma VŽ sa svojim kamionima. Prilikom preuzimanja robe da on nije ništa plaćao već bi obavijestio o tome VŽ i ne zna tko je bio u obvezi plaćati građevinski materijal i nema nikakvih saznanja da su postojala kakva dugovanja. U vrijeme kada su preuzimali građevinski materijal za izgradnju kuće UŽ da su znali i prethodno za druge objekte uzimati materijal i za obavljanje drugih radova, ali pritom ne misli na inkriminirano razdoblje.

Svjedok AŽ (list 102-103) u bitnome je kazao da je on bio zaposlenik društva Provo d.o.o. na mjestu vozača. Ništa mu nije poznato vezano za izdavanje zadužnica od strane okrivljenika braći VŽ. On kao dostavljač da je znao dostavljati građevinski materijal na gradilište UŽ, a prilikom isporuke građevinskog materijala da bi morao predati otpremnicu nekome od prisutnih na gradilištu tko bi je morao i potpisati, a on bi potom tu otpremnicu vratio u svoju firmu. Ne sjeća se tko je na gradilištu Burazina potpisivao dostavnice. Ništa mu nije poznato o međusobnim dugovanjima između okrivljenika i društva Provo d.o.o. Ne sjeća se je li vozio građevinski materijal na druga gradilišta okrivljenika, ali okrivljeni da je znao uzimati dosta građevinskog materijala od društva Provo d.o.o.

Dopunski saslušan ŽŽ (list 155-156) kazao je da je on dugovanje okrivljenika osobno zatvorio prema svom društvu, a da se vrijeme zatvaranja može vidjeti iz računa koje je dostavio, a upravo iz tih računa da se vidi da je on podmirio potraživanje koje je društvo imalo prema okrivljeniku. Kazao je da u maloprodaji ne postoje konto kartice iz kojih bi bila vidljiva knjiženja dugovanje i potraživanje. Što se tiče dnevne liste prodaje od 7. ožujka 2014. pojašnjava da je riječ o internom dokumentu društva kojega je on naknadno radio kako bi utvrdio što sve okrivljenik nije platio njegovome društvu. U spis predmeta da su predane i otpremnice koje su bile uručivane okrivljeniku. U odnosu na račune za razdoblje od 13. listopada 2012. do 9. siječnja 2013. svjedok je kazao da su to upravo te interne otpremnice. Materijal koji je naveden u dnevnoj listi prodaje od 7. ožujka 2014. je građevinski materijal koji je on isporučio okrivljeniku i koji okrivljenik njegovom društvu nije platio. Pojasnio je da su na računima, odnosno otpremnicama kako ih on naziva vidljiv datum kada je svaka sastavljena i da je svaka sastavljena onog dana kada bi okrivljenik preuzeo građevinski materijal. Oni da su okrivljeniku izdavali duplikat tog računa odnosno otpremnice pa da je okrivljeni točno znao što je preuzeo i koliko je dužan. Takav način poslovanja da je postojao iz razloga što je njegovo društvo okrivljeniku građevinski materijal davalo na povjerenje. Zbog proteka vremena ne sjeća se zašto je okrivljenik zadužnicu izdao njegovom društvu, a ne njemu osobno, zapravo on okrivljeniku nije ni rekao da je zatvorio njegov dug. Računi kojima dokazuje da je zatvorio dug da se u cijelosti poklapaju s računima koje on naziva otpremnicama. Na otpremnicama da nema potpisa okrivljenika iz razloga što je sve radio na povjerenje. Okrivljeni da je uzimao građevinski materijal na dug i plaćao je robu od situacije do situacije. Okrivljenika poznaje 15 godina i već prethodno su znali surađivati i okrivljenik da zapravo nikada svoje obveze nije u cijelosti podmirivao već bi povremeno uplaćivao dugovanja, a njemu je to odgovaralo.

9. Kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta.

Da bi se radilo o kaznenom djelu prijevare iz članka 236. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 nije dovoljno samo da jedna strana nije ispunila svoju obvezu koju je preuzela stupajući u imovinskopravne odnose s drugim osobama već se traži da se ispuni postojanje specijalne namjere. Dakle, za postojanje kaznenog djela potrebno je da počinitelj već pri uspostavljanju imovinskopravnih odnosa s drugom osobom ima namjeru ne ispuniti preuzetu obvezu ili je ne ispuniti u ugovorenom roku.

Iz provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Anti Beusu sud je utvrdio da dokaz dnevna lista prodaje (list 15, 20-21) predstavlja prodaju u danu kada je sastavljena, pa bi iz tog dokaza zapravo proizlazilo da je građevinski materijal popisan u tom dokumentu zapravo prodan 7. ožujka 2014., a ne tijekom gradnje kuće pokojnog UŽ što se prema iskazu saslušane BŽ događalo krajem 2012. godine. Nadalje, provedenim vještačenjem je utvrđeno da računi koje svjedok ŽŽ u svom iskazu naziva otpremnicama (list 105-129) nisu potpisani od strane okrivljenika, a osim toga roba koja je popisana u tim računima ne odgovara robi koja je navedena u dokazu naziva Dnevna lista prodaje (list 15, 20-21) kako po količinama tako i po cijenama. Isto tako iz vještačenja je utvrđeno da računi koje je oštećeni dostavio u spis (list 143-148) odgovaraju po ukupnom iznosu Dnevnoj listi prodaje u većem dijelu, ali ne u potpunosti. Bitno je ukazati i da je provedenim vještačenjem utvrđeno da su računi (list 143-148) fakturirani neposredno sa izradom računa otpremnica. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Ante Beusa prihvatio jer je dan određeno, jasno temeljem pravila struke, znanosti i iskustva. S obzirom da je i sam vještak prilikom ispitivanja na raspravi dao mišljenje da je dokument dnevna lista prodaje (list 15, 20-21) napravljen u svrhu manipulacije poslovnim knjigama, a pritom imajući u vidu da taj dokument nije u skladu s računima koje je oštećeni dostavio u sudski spis to sud nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan dokument "popis građevinskog materijala koji je ispostavljen okrivljeniku (list 15, 20-21).

Računi koje je okrivljeni dostavio u spis na listu (105-129) kako je naglasio vještak nisu potpisani od strane okrivljenika te se iz njih ne može utvrditi je li građevinski materijal koji je popisan u tim računima zaista i isporučen okrivljeniku ili je pak isporučen pokojnom UŽ. Svjedok AŽ bio je zaposlen kao vozač u trgovačkom društvu Provo d.o.o. te je i sam kazao da je odvozio građevinski materijal na gradilište UŽ i da bi prilikom isporuke morao predati otpremnicu nekome od prisutnih tko bi je potpisao, a on bi tu otpremnicu vratio u firmu. Stoga, kada se ima u vidu takav iskaz svjedoka AŽ kojemu sud u cijelosti poklanja vjeru jer je njegov iskaz o načinu isporuke građevinskog materijala životan i logičan, to se postavlja pitanje, tko je zaista stvarni naručitelj spornog građevinskog materijala i tko je bio u obvezi nadoknaditi taj materijal društvu Provo d.o.o., okrivljenik ili pokojni UŽ.

Što se tiče računa koje je ŽŽ dostavio na listu (105-129) iz provedenog vještačenja je utvrđeno da su ti računi fakturirani neposredno sa izradom računa otpremnica (list 105-129) i da ti računi nisu ispostavljeni okrivljeniku jer se radi o gotovinskim računima s time da vještak naglašava da je nemoguće utvrditi kada su oni sastavljeni, pa upravo zbog navedenog sud ne može niti iz tih računa utvrditi tko je u obvezi nadoknaditi sporni građevinski materijal.

Obzirom na navedeno, odnosno nedostatke u materijalnim dokazima, sud je posebnu pažnju posvetio analizi iskaza saslušanih svjedoka.

Svjedok BŽ potvrdila je navode okrivljenika kako je između okrivljenog i UŽ postojao ugovor o gradnji prema kojemu je okrivljeni trebao plaćati građevinski materijal. Okrivljeni u svojoj obrani ne spori navedenu činjenicu, te navodi da je on prema društvu Provo d.o.o. uredno izvršio svoje obveze prema tom ugovoru.

Nadalje, svjedok BŽ kazala je da je pri kraju renovacije došlo do određenih dodatnih radova vezano za krovište, koji su iznosili preko 60.000,00 kuna i da je njezin pokojni suprug prije isplate te zadnje rate saznao da okrivljeni ima dugovanje prema društvu Provo d.o.o. koje se odnosi na građevinski materijal, a da je okrivljeni kazao njezinom suprugu da novce treba predati njemu, a ne društvu Provo d.o.o. jer je poslovni odnos zaključen s njime. BŽ ne zna raspolaže li više navedenim ugovorom iz kojeg bi sud sasvim sigurno utvrdio tko je stvarno bio u obvezi platiti građevinski materijal društvu Provo d.o.o. vezano za izgradnju krovišta kuće, jer protivno njenim navodima okrivljeni ĆŽN u svojoj obrani navodi da je taj dodatni građevinski materijal za krovište trebao platiti njezin suprug UŽ. Pritom sud ima u vidu i činjenicu da je na zahtjev supruga od BŽ došlo do proširenja radova u posljednjoj fazi renovacije, a pritom BŽ ne spominje da bi u pogledu posljednje faze radova na krovištu kuće bio zaključen kakav dodatak ugovora o gradnji kojim bi se odredile obveze stranaka u pogledu i tih radova. S obzirom na navedeno sud ne može prihvatiti iskaz svjedokinje BŽ kao istinit u dijelu u kojemu navodi da je okrivljeni bio u obvezi platiti građevinski materijal društvu Provo d.o.o. koji se odnosio na izgradnju krovišta kuće, jer svjedokinja zaista ima motiva u tom pogledu iskazivati na štetu okrivljenog, sve kako bi od sebe otklonila eventualnu financijsku odgovornost prema oštećenom.

Svjedoci ŽŽ i CŽ potvrdili su da je okrivljeni jedno vrijeme uredno ispunjavao svoje obveze, a ŽŽ je pritom kazao kako je okrivljeni uredno podmirivao obveze po privremenim situacijama, a da je problem nastao kada je izdana okončana situacija koja se odnosila na građevinski materijal za gradnju krovišta kuće UŽ.

Osim toga, sud primjećuje i određene proturječnosti u iskazima svjedoka BŽ i svjedoka ŽŽ, tako svjedok BŽ navodi da su radovi u posljednjoj etapi renovacije bili manji od prethodno obavljenih i da misli da su prethodni radovi bili u iznosu od otprilike 30.000,00 eura, dok su radovi krovišta iznosili preko 60.000,00 kuna, dok pak s druge strane svjedok ŽŽ navodi da je posljednja narudžba građevinskog materijala bila najskuplja, a da su prethodne se odnosile na iznose od nekoliko tisuća kuna.

Dovodeći u međusobnu vezu iskaze svjedoka BŽ, ŽŽ i obranu okrivljenika PŽ, sud zaključuje kako među strankama zapravo postoji imovinski spor, koji se odnosi na pitanje tko je zapravo bio u obvezi platiti građevinski materijal društvu Provo d.o.o. koji se odnosio za izgradnju krovišta kuće.

Što se tiče bjanko zadužnica od 21. studenog 2013. (list 6-7) i od 12. studenog 2013. (list 8-9) sud utvrđuje kako su te zadužnice izdane gotovo godinu dana nakon radova renovacije kuće pokojnog UŽ. Svjedok ŽŽ pritom u iskazu navodi da su zadužnice izdane od strane okrivljenika kada mu je rekao da ima za njega građevinski posao i da je tražio od okrivljenika garanciju za prethodna dugovanja i da mu je okrivljeni tada izdao zadužnice. Kada se ima u vidu navedeno, očigledno je kako okrivljeni zadužnice nije predao ŽŽ u trenutku kada se naručivao građevinski materijal za izgradnju krovišta kuće UŽ, odnosno tim zadužnicama okrivljeni nije jamčio ŽŽ da će mu platiti sporni građevinski materijal, već su one predane ŽŽ tek po pozivu za novi građevinski posao. Upravo zbog navedenog iz tih zadužnica ne može izvesti zaključak da je okrivljenik lažno prikazivao ŽŽ da će mu isplatiti dug za sporni građevinski materijal. Isto tako iz potvrde Financijske agencije od 10. svibnja 2023. proizlazi da je okrivljeni bio u neprekidnoj blokadi od 1. studenog 2011., međutim treba imati u vidu da su se radovi na kući UŽ odvijali tijekom 2012. i da je prema navodima ŽŽ i CŽ okrivljeni uredno ispunjavao svoje obveze prema privremenim situacijama, pa niti navedeno ne upućuje na zaključak da je okrivljeni unaprijed stvorio namjeru da sporni građevinski materijal neće platiti.

10. Kraj ovakvog stanja stvari, a analizom kompletne dokazne građe kojom je sud raspolagao ne može se sa potpunom izvijenošću utvrditi tko je zaista bio u obvezi podmiriti građevinski materijal za izgradnju krovišta kuće UŽ, odnosno je li to bio u obvezi okrivljenik ili pokojni UŽ. Pogotovo, kada se ima u vidu da je okrivljeni uredno podmirivao svoje obveze prema privremenim situacijama, a uz to je očigledno i nastavljao suradnju s oštećenim ŽŽ unatoč nastalom sporu za građevinski materijal vezan za krovište kuće UŽ, a što potvrđuje činjenica da je ŽŽ od okrivljenika tražio prije zaključenja novog građevinskog posla izdavanje zadužnica kao garanciju za prethodna dugovanja. Zbog navedenog, a pritom posebno cijeneći i navode ŽŽ kako je već prethodno znao surađivati s okrivljenikom i da okrivljenik zapravo nikad nije svoje obveze u cijelosti podmirivao već bi povremeno uplaćivao dugovanja, a da je njemu to odgovaralo, ovaj sud zaključuje kako u konkretnom slučaju zapravo postoji građanskopravni spor između stranaka. Dakle, u postupanju okrivljenika ne pronalazi se postojanje prijevarne namjere, slijedom čega u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljeni počinio inkriminirano kazneno djelo, te je u smislu članka 453. točka 3.

ZKP/08 okrivljenika trebalo osloboditi od optužbe.

11. Budući da je sud donio oslobađajuću presudu to je temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenika ŽŽ s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom trebalo uputiti u parnicu.

12. U smislu članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu 21. veljače 2025.

Sudac

Gordan Tonković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

- Općinsko državno odvjetništvo Split,

- okrivljenik,

- branitelj,

- punomoćnik oštećenika,

- u spis.