Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj K-49/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Ani Zrilić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Eme Vrsaljko kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MA, zbog protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. i dr. Kaznenog zakona „Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 , 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu:

KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetnika u Zadru broj KO-DO- 788/2024 od 27. prosinca 2024. godine, nakon održane rasprave dana 19. ožujka 2025. godine u prisutnosti zastupnice optužbe TA zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, okrivljenika MA te branitelja Karla Surića odvjetnika iz [adresa], istog dana objavio javno i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem odredbe članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku „Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08

u t v r đ u j e  s e

da je

okrivljenik:

MA, / OIB: [osobni identifikacijski broj]/, sin M i JA rođene T, rođen **.**.1991. u [adresa],  s  prebivalištem  na [adresa], državljanina Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, bravar, nezaposlen, neosuđivan, nalazio se u istražnom zatvoru Zatvora u Zadru od 15. listopada 2024. do 19. ožujka 2025. godine,

što je dana 15. listopada 2024., oko 20,45 sati, na Viru, u Ulici Bašićova 1, u dvorištu obiteljske kuće gdje živi zajedno sa majkom oštećenom JA, u stanju pogoršanja Shizofrenije paranoidno – halucinatornog tipa i akutno alkoholiziran, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u nazočnosti pozvanih policijskih službenika sa ciljem da ju uplaši povikao: „Majko, ubit ću te, ići ćeš ti kod mog oca“, te nadalje: "Ubit ću ju, kurva, sad ću ju ići upucati, kurva, drolja, varala je tatu, uništila nas je, stavila me je u ludnicu i prošli put, sad hoće opet, uzet ću pištolj i propucati ju metkom u čelo", što je sve kod oštećenice žrtve JA izazvalo bojazan da je on tako iskazanu namjeru spreman i ostvariti, a potom je prilikom prijevoza u službenom automobilu do prostorija Policijske postaje Zadar pred policijskim službenicima ponavljao kako će ubiti svoju majku, da je spremio sve da ju ubije i da će joj grkljan prerezati,

dakle, u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio protupravno djelo protiv osobne slobode - zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u vezi sa stavka 2. KZ/11 u vezi sa člankom 24. stavak 2. KZ/11,

pa se okrivljeniku IA temeljem odredbe članka 554. stavak 1. ZKP/08,

ODREĐUJE

PSIHIJATRIJSKO LIJEČENJE NA SLOBODI

u trajanju od 6 (šest) mjeseci

prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama „Narodne novine“ broj 76/14

II. Sukladno odredbi članka 554. stavak 1. ZKP/08 okrivljenik MA se upozorava da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog Rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

III. Na temelju odredbe članka 554. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika kao i nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

III. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik MA oslobađa se dužnosti snošenja paušalnog troška iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je dana 27. prosinca 2024. godine optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-788/2024 prema okrivljeniku MA tereteći istoga da bi u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

2. Okrivljenik je iskazao da nije počinio djelo iz optužnice.

3. U dokaznom postupku su pročitani iskazi svjedoka i oštećenice te je ispitan vještak i liječnica okrivljenika.

4. Sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno tako je i iste doveo u svezu jedne sa drugima te sa obranom okrivljenika i nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio djelo koje mu je stavljeno na teret.

5. Iz kazivanja oštećenice JA majke okrivljenika ( list spisa 54-55) proizlazi da je ista iskazala da MA inače ima dijagnosticiranu šizofreniju, te prima terapiju jednom mjesečno, zadnji put je to bilo 30. rujna i trebao bi sad dobiti terapiju 30. listopada. Njen suprug, a Antonijev otac umro je 30. srpnja ove godine i to je MA bio prvi šok, a drugi šok mu je bio otići na sprovod. Ona je vidjela da je on postao hiperaktivan, tjedan dana prije ovog događaja počeo je piti, i danima nije ništa jeo. Tog 15. listopada vidjela je da s njim nešto nije u redu te je kroz jutro pokušala doći do njegove doktorice. Prvo je zvala odjel psihijatrije da vidi kada je doktorica na poslu da s njom razgovaram o Antonijevom stanju, oni su je uputili na ambulantu, a u ambulanti su joj rekli da ako je Antonijevo stanje takvo kako je opisala, da oni ne mogu ništa, da mora zvati Hitnu i policiju. Ona im je pokušavala objasniti da je SA njihov pacijent, da je kod njih bio već dva puta ali ništa nisu htjeli napraviti. Što se tiče MA, on njoj nikada u životu nije uputio nikakvu ružnu riječ niti ju na bilo koji način uvrijedio. Taj dan navečer došao je kući i vidjela je na njemu da je i dalje hiperaktivan, a na to je sigurno utjecalo i to što je uz svoju terapiju koju je primio 30.rujna već danima pio alkohol i nije jeo. Pričao je stvari koje nemaju veze s vezom, međutim, njoj ni na koji način nije prijetio niti joj je spominjao bilo kakav pištolj. Kako ga nije mogla smiriti negdje iza 9 i 30 navečer zvala je Hitnu međutim, prije njih došla je policija. Došla su dva policajaca muško i žensko, odvojili su ih te je ta gospođa pričala sa njom, a muški policajac sa MA. MA su našli u alkoholiziranom stanju i priveli su ga u policiju [adresa]. Njoj su rekli isto tako da moram doći i ona da dade iskaz te je u policiji bila do dva sata ujutro. MA treba pomoć, na njegovo ponašanje utjecao je alkohol, jer dok nije pio i uzimao je terapiju sve je bio u redu. Ponavlja da on njoj ničim nije prijetio a kad je išla kući iz policije pitala je policajce kako je J i oni su joj rekli da dok su ga vozili u [adresa] da je još malo bio nemiran ali da se smirio. Ujutro je ponovno zvala policiju da pita kako je i rekli su joj da se smirio. Nju MA nikad nije bilo strah ali smatra da mu treba pomoći. Također je iskazala da ovo kad je rekla da je MA govorio nepovezane stvari spominjao je nekakve vukove i čagljeve i ni ona nije mogla shvatiti o čemu priča, vraća se na nekakve događaje od prije devet godina, počeo bi jednu priču, pa bi prešao na nešto drugo, uglavnom nije mogla popamtiti ni što priča 2 minuta, a kamoli duže. Ona je vidjela da to nema veze s ničim što ona zna o njemu, da ne proizlazi iz njega normalno nego proizlazi iz njegovih halucinacija i da ni sam nije svjestan što izgovara. Tada nije rekao da će nju niti ikoga drugoga uništiti. Ona je tada zvala Hitnu pomoć, ali ju je Hitna uputila da zove i policiju jer u slučaju ovakvih bolesnika Hitna automatski obavještava i policiju. Kada je vidjela da SA nije dobro bilo ju je strah pred njim zvati Hitnu i policiju jer nije znala kako će reagirati, zato je nazvala susjeda GA te mu je rekla da MA nije dobro i da zove Hitnu i policiju. Poslije je s njim razgovarala i on joj je samo rekao da je zvao prvo Hitnu a onda da su ga oni uputili na policiju. Kad je došla policija SA je bio nemiran te pošto su ih razdvojili ne zna što je on tamo pred policijom pričao. Nije se prepala SA i nije mislila da će joj nešto učiniti te se više prepala zbog njega samog da ne bi otišao van i da će mu se nešto dogoditi.

6. Iskaz majke je bio zaštitnički naspram bolesnog sina te je majka iskazivala i opisala slijed događanja različito od policijskih djelatnika koji su tamo bili prisutni.

7. Svjedokinja policijska djelatnica ŽA je iskazala ( list spisa 92- 93 ) da od polovice srpnja 2023. radi kao policijska službenica u PU Zadarskoj, a u listopadu 2024. je bila raspoređena u Temeljnoj policiji, Sektor IV., koji obuhvaća i mjesto [adresa]. Kritičnog dana 15. listopada 2024. zajedno s kolegom BA radila je noćnu smjenu koja započinje od 18,00 sati, a traje do 06,00 sati ujutro. Dobili su dojavu da sin napada majku u mjestu [adresa], bili smo tamo na terenu u blizini, pa su brzo za oko 10-tak minuta stigli na navedenu adresu, [adresa]. Tamo je obiteljska kuća na dva kata sa dvorištem, tamo unutar dvorišta su stajali dojaviteljica JA i njezin sin okrivljenik MA, koji nije znao da će oni doći, što je zaključila po tome što je reagirao riječima: „Aha, policija, sve znam, tko vas je zvao. je li moja majka, ako je ona vodite me odma“. Oni njemu nisu htjeli odgovoriti nego su ga smirivali. Kolega BA je njega odvojio sa strane, a ona je ostala sa majkom. Nakon nekih 7 do 8 minuta razgovora, okrivljenik je počeo vikati: „Ubit ću je, kurva, sad ću je ići upucati, kurva, drolja, varala je tatu, uništila nas je, mater me je stavila u ludnicu i prošli put, sad hoće opet“. Govoreći te riječi okrivljenik je istovremeno hodao prema oštećenoj JA i obraćao se njoj, nisu ga bili odmah vezali. Nadalje je njoj vikao da će uzeti pištolj i propucati je metkom u čelo, a oštećenica je na to šutjela. Osjetila je po njegovom zadahu da je isti pod utjecajem alkohola i bio je crven u licu, dok je kod oštećenice kada je tek u početku stala pored nje primijetila da se ona tresla i rekla je da se boji. Ti njihovi pregovori sa okrivljenikom u cilju da se on smiri i radi utvrđivanja činjenica su trajali oko sat vremena, pa su naposljetku okrivljenika uhitili zbog kaznenog djela prijetnje i uveli ga u službeno vozilo, čemu se on nije opirao. Za vrijeme vožnje prema [adresa], okrivljenik je dalje govorio da ga je mater uništila, da će ju ubiti čim izađe, da će ju zaklati, a oni su ga upozoravali da prestane. Kolega VA je vozio. Ona osobno te riječi koje je čula u autu nije prenijela oštećenoj JA jer ju poslije nije ni vidjela. Okrivljenik je cijelo vrijeme imao neke epizode, tren bude dobar, a onda ga uhvati nemir, viče, ljuti se, njih je u Postaji vrijeđao. Okrivljeniku nije vađena krv radi testiranja na količinu alkohola u organizmu, a ona mu je ponudila alkotest kojemu se nije htio podvrći.

8. Svjedok policijski djelatnik VA je iskazao ( list spisa 97-98 ) da već 4 godine radi u PU Zadarskoj, PP Zadar kao policijski službenik na poslovima temeljne policije, uglavnom radi na IV. Sektoru koje područje obuhvaća mjesto [adresa]. Sjeća se kritične večeri 15./16. listopada 2024. kada je radio noćnu smjenu zajedno sa kolegicom ŽA. Dobili su dojavu njihovog dežurstva, kako je susjed ovdje oštećene JA njima telefonom prijavio da joj sin prijeti smrću, pa su se žurno uputili službenim vozilom na navedenu adresu Bašićova 1 gdje su stigli za oko 15 do 20 minuta od dojave. Tamo se nalazi obiteljska kuća sa dvorištem koje je ograđeno zidićem, a vani ispred kuće su se nalazili oštećena JA i okrivljenik SA, međusobno udaljeni oko 1 metar. Parkirali su se u neposrednoj blizini i odmah pristupili, pa je upravo u vrijeme njihovog dolaska okrivljenik zaprijetio majci riječima: "Majko ubit ću te, ići ćeš ti kod mog oca", a bilo mu je poznato da je gospođa udovica, u tom trenutku je gledao prema oštećenici, koja je samo stajala i šutjela, a u licu je djelovala prestrašeno, ove riječi je okrivljenik ponovio par puta, moguće je da je koristio i neke druge izraze ali se njih ne sjeća. U blizini postoji javna rasvjeta pa se sve dobro vidjelo. Oni su na to reagirali tako što su ih fizički razdvojili, on je odveo okrivljenika, a kolegica je ostala s oštećenicom i udaljila ju u smjeru kuće. Okrivljenik mu je djelovao kao da je pod utjecajem alkohola jer je teško stajao na nogama i nerazgovjetno je govorio, oko pola sata je razgovarao sa njim i nije mogao doći do jasnih informacija o događaju. U jednom trenutku je do njih došla kolegica ŽA, a tada oštećenica JA nije bila blizu njih , bar ju on nije vidio, okrivljenik kao da je dobio neki napadaj i govorio je neka mu da pištolj, da ide u kuću i da će majci staviti metak u čelo, ubiti ju, prerezat joj grkljan, te riječi je govorio povišenim tonom i krenuo je hodati prema ulaznim vratima kuće sa udaljenosti od 6 do 8 metara, do ulaza u kuću se ide putićem sa strane. Izdali su mu upozorenja i naredbe da prestane, on se oglušio, ponovio je iste riječi više puta, nije obraćao pozornost na to gdje je tada bila oštećena JA. To je već bilo iza 22,00 sati i onda su ga uhitili, preventivno mu stavili lisice i uveli ga u službeno vozilo. Iza toga se vratio do oštećenice i informirao ju da ukoliko želi prijaviti opisano djelo, da treba pristupiti kod njih u Postaju i dati izjavu na zapisnik, a ona je rekla da nema prijevoz i u tu svrhu su naknadno poslali službeno vozilo. Napomenuo je da oštećenici nije prenio ove riječi koje je okrivljenik kasnije pred njima govorio, ali one prve riječi kada su njih dvoje stajali sami u dvorištu je mogla dobro čuti. Za vrijeme prijevoza prema [adresa] okrivljenik je pred njima pričao da ima rođaka koji je već sve spremio da on ubije svoju majku, da će to napraviti radi ostavinske rasprave, zbog imovine radi pokojnog oca, jer su sve već dobile njegove sestre a on nije bio pozvan, da će joj staviti metak u čelo, govorio je „Joj majko moja, ubit ću te, prerezat ću ti grkljan“ kao da njoj govori, a nje nije bilo tu, također je napomenuo da je imao slike oružja u mobitelu, ali ih je izbrisao. Pokušali su ga smiriti ali on je i dalje uporno to govorno. Po dolasku u Postaju je vrijeđao njega i kolege. Okrivljenik je njemu na mjestu događaja djelovao agresivno, psihički nestabilno, prilikom obraćanja majci u dvorištu u ruci je držao upaljač, a nije imao cigaretu.

9. Analizom iskaza ispitanih svjedoka i oštećenice zaključuje se zapravo o nemoći majke naspram psihički bolesnog sina, koji je odrasla osoba i živi sa njom, a majka ne može kontrolirati uzima li isti lijekove te alkohol obzirom da je sin odrasla osoba, te je ista u izuzetno nepovoljnoj situaciji, i u odnosu na sustav i institucije, te potpuno nezaštićena u situaciji u kojoj se nalazi. Nemoć jedne majke ovdje oštećenice ogleda se u činjenici da se našla u situaciji da joj sin prijeti a ona od straha nije niti smjela pozvati policiju već je zamolila susjeda GA da to učini. Iako majka ne iznosi da joj je sin prijetio, te verbalizira da ga se ne boji, sudu je njezino ponašanje posve jasno, jer u situaciji u kojoj se našla sinu može pomoći samo ako je počinio kazneno djelo na njenu štetu, jer samo u toj situaciji je mobiliziran sustav da ga barem privremeno izdvoji i stacionira u ustanovu a što majka sama nije mogla. Oštećenica je u situaciji u kojoj se nalazi potpuno nemoćna, nezaštićena od bliske a psihički bolesne osobe a kojoj sama nije mogla pomoći, koju voli i štiti. Vještačenje okrivljenika provedeno po vještaku dr. Darku Laburi je pokazalo da okrivljenik ima izuzetno tešku psihičku bolest, da doživotno mora uzimati lijekove, te da isti bez lijekova ne može funkcionirati. Okrivljenik je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio neubrojiv, što je nedvojbeno utvrđeno vještačenjem. Prvo vještačenje koje je dr. Labura izradio ukazivalo je na izuzetno teško stanje u kojemu se okrivljenik nalazio i koje je zahtijevalo bolničko liječenje, a radi opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela okrivljeniku je bila oduzeta sloboda te je isti dakle prisilno morao biti hospitaliziran. Da do toga nije došlo, uslijed stanja u kojemu se nalazio i sa dijagnozom koju ima postojala je objektivna i realna opasnost da naudi svojoj majci a obzirom da praksu da su osobe sa dijagnozom koju okrivljenik ima a to je shizofrenija paranoidno – halucinatornog tipa orijentirane na svoje najbliže, na one koji ih vole i štite te u najvećem broju slučajeva upravo najmiliji i najnezaštićeniji od strane ovih osobu budu ujedno i žrtve njihovih teških dijagnoza. Majka je bila nemoćna da prijavi sina, jer svaka majka štiti dijete, a pogotovo kada je dijete bolesno. Majka traži pomoć od susjeda da prijavi situaciju u kojoj se našla, te sama što od straha što od svog zaštitničkog stava prema sinu ne govori da joj je prijetio iako su prijetnje čuli i policijski djelatnici, i to puno više prijetnji koje joj kasnije nisu htjeli niti prenijeti da bi ju zaštitili. Boravkom u istražnom zatvoru koji se provodio u psihijatrijskoj ustanovi okrivljenik je bio prisiljen redovito uzimati terapiju te je uslijed njegovog poboljšanja i vještak naknadno promijenio svoje mišljenje po pitanju daljnjeg liječenja pa i same sankcije prema okrivljeniku ali i istražnom zatvoru te je u konačnici okrivljenik pušten da se liječi sa slobode.

10. Dakle, sud nalazi da je okrivljenik doista prijetio svojoj majci, u neubrojivom stanju. Sud je u važio stav i mišljenje vještaka psihijatrijske struke o liječenju na slobodi, što je predložila i zastupnica optužbe nakon iskaza vještaka te nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka psihijatra.

11. Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik u neubrojivom stanju počinio kazneno djelo iz optužnice sud je okrivljeniku odredio temeljem odredbe članka 554. stavak 1. ZKP/08 psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 mjeseci prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama „Narodne novine“ broj 76/14.

12. Sukladno odredbi članka 554. stavak 1. ZKP/08 okrivljenik je upozoren da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog Rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

13. Na temelju odredbe članka 554. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika kao i nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

14. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik MA oslobađa se dužnosti snošenja paušalnog troška iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. Naime, sud drži da bi svaki pa i najmanji trošak ugrozio egzistenciju okrivljenika koji je nezaposlen a obzirom na dijagnozu upitna je i njegova radna sposobnost.

15. Uslijed svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 19. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Zrilić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka presude (članak 555. stavak 2. ZKP/08). Žalba se podnosi ovome sudu, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuju Županijski sud.

DNA:

1. ODO Zadar na broj: KO-DO-788/2024,

2. Okrivljenik MA,

3. Branitelj Karlo Surić, odvjetnik iz Zadra,

4. U spis 81 K-49/2025.

Na znanje :

-oštećenik JA,

Nakon pravomoćnosti:

- dostaviti bez odgode presudu ovog suda s pečatom pravomoćnosti Županijskom sudu u Zadru radi daljnjeg postupanja po odredbi članka 53. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.