Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ob-16/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ĐĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Matteu Manarinu, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tužene OĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Lea Lukšić Acinger, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri iz Rijeke, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-365/2022-19 od 12. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ĐĐ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-365/2022-19 od 12. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom II. i III. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja ĐĐ i tužene OĐ za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da je danom 13. rujna 2023. prestala obveza uzdržavanja tuženice koju je tužitelj bio dužan uzdržavati temeljem presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3236/2013 od 29. siječnja 2015., koja je izmijenjena presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1946/2015 od 3. lipnja 2015.

II Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je danom 24. listopadom 2022. prestala obveza uzdržavanja tuženice koju je tužitelj bio dužan uzdržavati temeljem presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3236/2013 od 29. siječnja 2015., koja je izmijenjena presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1946/2015 od 3. lipnja 2015. " III Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu 331,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, tekućim od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV.Odbija se tuženica s viškom zatraženih troškova postupka iznad dosuđenog iznosa od 331,25 eura do zahtijevanog iznosa od 1.125,00 eura."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba uvaži i preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka. Iako u žalbi tužitelj navodi da presudu pobija u cijelosti te je iz sadržaja žalbe vidljivo da ju pobija u dijelu u kojem nije uspio u postupku (pod stavkom II. izreke) te pod stavkom III. izreke u dijelu odluke o troškovima postupka sukladno čl. 365. st. 1. ZPP.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestankom uzdržavanja tužene određenog presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3236/2013-22 od 29. siječnja 2015. preinačenom presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1966/2015-2 od 3. lipnja 2015., kojom je naloženo tužitelju da doprinosi za uzdržavanje tužene mjesečnim iznosom od 1.500,00 kn počevši od prosinca 2014. i to iz razloga što je tužena završila redovno školovanje.

5. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, a sve primjenom čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ).

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

6.1. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3236/2013-22 od 29. siječnja 2015. preinačenom presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1966/2015- 2 od 3. lipnja 2015. naloženo tužitelju da doprinosi za uzdržavanje tužene mjesečnim iznosom od 1.500,00 kn počevši od prosinca 2014. pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke,

- da je u vrijeme donošenja istih presuda tužena bila stara 16 godina, odnosno 16 i pol godina,

- da je tužena diplomirala 13. rujna 2022.,

- da tužena nakon diplomiranja putem programa Erasmus + boravila od 21. rujna 2022. do 21. rujna 2023. na stručnoj praksi u Amsterdamu,

- da se tužena zaposlila 1. prosinca 2023.,

- da je tužena bila prijavljena u evidenciji nezaposlenih od 24. listopada 2022. do 30. studenog 2023.,

- da se tužena prijavila na Hrvatski zavod za zapošljavanje putem e-mail-a dana 21. listopada 2022., a da je 24. listopada 2022. temeljem naprijed navedene prijave, prijavljena u evidenciji Zavoda za zapošljavanje,

- da je tužena navršila 26 godina, 19. listopada 2024.

7. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

8. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 290. st. 1. i st. 2. ObZ kada je odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja za razdoblje od 24. listopada 2022. do 12. rujna 2023.

9. Naime, čl. 290. st. 1. ObZ propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka i ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina, dok je st. 3. citiranog članka propisano da će obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta iz stavka 2. ovoga članka prestat i prije isteka godine dana od prestanka obrazovanja u trenutku kad dijete navrši dvadeset i šest godina.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se tužena nakon što je završila redovno školovanje prijavila na zavod za zapošljavanja te je od 24. listopada 2022. uvedena u evidenciju nezaposlenih, da je tužena bila prijavljena u evidenciji nezaposlenih od 24. listopada 2022., da se sukladno Profesionalnom planom traženja posla javljala na natječaje, da je aktivno tražila posao, odnosno da se u razdoblju nakon diplomiranja tužena nije mogla zaposliti te da je unatoč boravku u Nizozemskoj tužena iskazala spremnost da se vrati u Republiku Hrvatsku u slučaju da dobije posao.

10.1. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da za razdoblje od 24. listopada 2022. do 12. rujna 2023. nisu ostvareni uvjeti za ukidanje uzdržavanja, odnosno da sukladno čl. 290. st. 2. ObZ obveza uzdržavanja tužene od strane tuženika traje godinu dana nakon završetka redovitog školovanja, odnosno do 12. rujna 2023. Stoga je pravilno primijenio materijalno pravo kada je za taj dio odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da stručna praksa putem programa Erazmus plus ne predstavlja redovito školovanje, kao što to u žalbi navodi tužitelj. Međutim, razlog odbijanja dijela tužbenog zahtjeva tužitelja za razdoblje do 12. rujna 2023. nije to što je redovito školovanje završeno, već okolnost da se tužena, u razdoblju od godine dana od završetka redovitog školovanja, nije mogla zaposliti, kao što to pravilno i navodi sud prvog stupnja (čl. 290. st. 2. ObZ).

12. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da tužena nikada nije osobno pristupila u Zavod za zapošljavanje, te da je boravak u inozemstvu ustvari onemogućuje u traženju posla, valja istaći da je u današnje vrijeme uobičajena komunikacija putem e-maila i to kako prilikom javljanja na Zavod za zapošljavanje tako i prilikom prijava za posao. Stoga je pravilno sud prvog stupnja, uzimajući u obzir komunikaciju tužene sa Zavodom za zapošljavanje utvrdio da je tužena postupala u skladu s propisima vezanim uz aktivno traženje posla. Uostalom, da tomu nije tako, Hrvatski zavod za zapošljavanje bi bio dužan izbrisati i tuženu iz evidencije nezaposlenih.

13. Nije osnovan niti žalbeni navod tužitelja da se tužena trebala pokušati zaposliti u nekoj drugoj struci, a ne samo u onoj u kojoj je stekla akademsko zvanje. Naime, tužena je završila fakultet te je stoga logično i razumljivo da je tražila posao u struci.

14. Ostali žalbeni navodi tužitelja predstavljaju njegovu ocjenu provedenih dokaza koja ocjena se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja i ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

15. Žalbu u pogledu odluke o trošku tužena posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, a kako nije počinjena niti jedna bitna povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženoj uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja, a sve primjenom čl. 346. ObZ.

16. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. i III. izreke.

17. Kako je žalba tužitelja neosnovana to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

18. Tuženoj nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga što trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban u postupku.

19. U ostalom, a nepobijanom dijelu (stavak I. i IV. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina