REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7404/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠP, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 74. stavka 2. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 244. stavka 7. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika ŠP, podnesenoj po branitelju Zoranu Vujasinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vujasin & partneri j.t.d., iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, Prekršajni odjel od 13. lipnja 2022., poslovni broj: 31 Pp-1038/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe okrivljenika ŠP, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika ŠP (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
II. da bi dana 22. listopada 2021. u 11,45 sati u mjestu Kosovac u prometu na cesti upravljao osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) županijskom cestom ŽC 4158 od smjera istoka u smjeru zapada kojom prilikom da je izvršio radnju pretjecanja kolone od tri osobna automobila,
- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 70. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
III. da istom prilikom na prednjoj strani osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) ne bi imao postavljenu registarsku pločicu da se dobro vidi, odnosno, da je ista bila postavljena u unutrašnjosti vozila, na kontrolnu ploču,
- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 244. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
IV. Uslijed odluke iz točke I. ove presude, žalba okrivljenika ŠP postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanih pod točkama I. i V. izreke pobijane presude.
V. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ŠP, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.
VI. Uslijed odluka iz točke I. i IV. ove presude, preinačava se po službenoj dužnosti prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni i pravnoj oznaci, tako da se okrivljeniku ŠP za prekršaj iz članka 74. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset) eura, činjenično opisanog pod točkom III. izreke pobijane presude, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.
VII. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ŠP obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz, članka 70. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 74. stavka 2. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 244. stavka 7. istog Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 6.300,00 kuna.
2. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.
4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
5. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki III. i IV. izreke pobijane presude neosnovana, dok je u odnosu na prekršaje iz točaka I. i V. izreke pobijane presude bespredmetna.
7. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela pod točkama I. i V. izreke pobijane presude više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (22. listopada 2021.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.
8. Naime, za počinitelja prekršaja činjenično i pravno opisanih u točkama I. i V. izreke pobijane presude propisane su novčane kazne koje ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga, pa kako je od dana 22. listopada 2021., kada su prema okrivljenju navedeni prekršaji počinjeni, proteklo više od tri godine, to je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.
9. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djela činjenično opisana pod točkama I. i V. izreke pobijane presude odbija, zbog čega je žalba okrivljenika postala bespredmetna glede navedenih djela.
10. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki III. i IV. izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja za djelo okrivljenika iz članka 74. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, bila propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za okrivljenika, jer je sada propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 eura, pa je ovaj sud u izreci ove presude, po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona primijenio novi propis kao povoljniji za okrivljenika, smatrajući izrečenu novčanu kaznu primjerenom težini prekršaja i okolnostima koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njezinog odmjeravanja, te s obzirom na nedokumentirane navode žalbe nije bilo osnove za izricanjem blaže kazne.
12. Suprotno navodima žalbe okrivljenika, prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za prekršaj iz članka 74. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ocijenivši pri tom iskaz svjedoka policijskog službenika ĐP, kao vjerodostojan dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je proveo i suočenje između okrivljenika i navedenog policijskog službenika, pa stoga pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu je za zakonitost pobijane presude potpuno irelevantno što se ista temelji prvenstveno na iskazu jednog policajca.
13. Iskaz ovog svjedoka ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika.
14. Izrečenu kaznu ovaj sud smatra primjerenom počinjenom prekršaju, a navodi žalbe, koji nisu ničim potkrijepljeni, ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi mogle dovesti do izricanja blaže kazne.
15. Valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona i okrivljenika upozoriti da, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne ovom odlukom, od dana primitka ove odluke, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.
16. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec.
17. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj, pa je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 1 mjesec, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja.
18. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 40,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
19. Iz navedenih razloga presuđeno je temeljem članka 207. i 205. Prekršajnog zakona kao u izreci.
U Zagrebu, 19. ožujka 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Marcela Soljačić-Prester, v. r.
Karmen Novak-Hrgović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
