Broj: Ppž-2317/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika TH, zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 58. stavka 3. cit. Zakona, prekršaja iz članka 74. stavka 2. cit. Zakona, prekršaja iz članka 134. stavka 4. cit. Zakona, prekršaja iz članka 52. stavka 4. cit. Zakona, prekršaja iz članka 58. stavka 3. cit. Zakona, prekršaja iz članka 66. stavka 3. cit. Zakona, prekršaja iz članka 59. stavka 6. cit. Zakona, prekršaja iz članka 58. stavka 3. cit. Zakona, prekršaja iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 12. stavka 8. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika TH, podnijetoj putem braniteljice Lane Marie Milić, odvjetnice iz Zagreba, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 7. studenog 2024., poslovni broj: Pp-7248/2024, na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika TH, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika TH, (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

II. da bi dana 11. srpnja 2021. godine, u 13,00 sati, upravljao vozilom Škoda Fabia, reg. oznake [registarska oznaka], prema raskrižju Mesničke ulice i Ilice, u Zagrebu, a da nije s povećanim oprezom sukladno uvjetima na tom raskrižju vozilom zauzeo položaj u onoj prometnoj traci kojom mora proći kroz raskrižje,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 58. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

III. da istoga dana vozeći dalje navedenim vozilom na idućem raskrižju ulica Ilica i Frankopanska, u Zagrebu ne bi propustio pješaka koji da je već započeo prelaziti ulicu na pješačkom prijelazu,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 134. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

IV. da bi istog dana vozeći se dalje Frankopanskom ulicom, u Zagrebu, naglo povećavao brzinu vozila te postigao gornju granicu dopuštenog broja okretaja motora uslijed čega da je došlo do proklizavanja kotača bez opravdana razloga,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 52. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

V. da bi istoga dana vozeći brzo i opasno Klaićevom ulicom, u Zagrebu, više puta pretjecao druga vozila "slalom vožnjom",

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 66. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

VI. da bi se istoga dana vozeći brzo i opasno Klaićevom ulicom, na minimalan razmak primicao drugim vozilima u prometu ne držeći siguran razmak između vozila,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 109. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

VII. da bi istoga dana dalje vozeći brzo, bez zaustavljanja i opreza prolazio kroz raskrižja Klaićeva - R. Austrije, R. Austrije - Deželićeva, Deželićeva - Primorska,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 58. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

VIII. da bi istoga dana u [adresa], u [adresa], upravljajući navedenim vozilom bio zaustavljen po policijskim službenicima, a da nije bio vezan sigurnosnim pojasom, koji je ugrađen u vozilo,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

IX. da se cijelo vrijeme nije držao ograničenja, zabrana i obveza koje su izražene postavljenim prometnim znacima, kojih je više postavljeno na ruti okrivljenikove vožnje, a on se nije držao tih ograničenja, zabrana i obveza,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 12. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

X. Uslijed odluke iz točke I. ove presude, žalba okrivljenika TH postala je bespredmetna glede navedenih djela činjenično opisanih pod točkom V. izreke pobijane presude (omaškom naveden kao broj VI).

XI. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika TH, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

XII. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik TH, je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset eura) u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura, dok je zbog prekršaja iz članaka, 58. stavka 3. cit. Zakona, 74. stavka 2. cit. Zakona, 134. stavka 4. cit. Zakona, 52. stavka 4. cit. Zakona, 58. stavka 3. cit. Zakona, 66. stavka 3. cit. Zakona, 59. stavka 6. cit. Zakona, 58. stavka 3. cit. Zakona, 163. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 12. stavka 8. istog Zakona, temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnim sankcijama i trošku te imovinskopravnom zahtjevu, u odnosu na točke I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude.

5. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki I. izreke prvostupanjske presude neosnovana.

7. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela iz članaka, 58. stavka 3. cit. Zakona, 134. stavka 4. cit. Zakona, 52. stavka 4. cit. Zakona, 58. stavka 3. cit. Zakona, 66. stavka 3. cit. Zakona, 58. stavka 3. cit. Zakona, 163. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 12. stavka 8. istog Zakona, izreke prvostupanjske presude više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (11. srpnja 2021.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.

8. Naime, za počinitelja prekršaja činjenično i pravno opisanih pod točkom V. (omaškom navedena kao točka VI.) izreke prvostupanjske presude, a pravno označenih kao prekršaji iz članaka, 58. stavka 3. cit. Zakona, 134. stavka 4. cit. Zakona, 52. stavka 4. cit. Zakona, 58. stavka 3. cit. Zakona, 66. stavka 3. cit. Zakona, 58. stavka 3. cit. Zakona, 163. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 12. stavka 8. istog Zakona, propisane su novčane kazne koje ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga, pa kako je od dana 11. srpnja 2021., kada su prema okrivljenju navedeni prekršaji počinjeni, proteklo više od tri godine, to je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

9. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djela činjenično opisana pod točkom V. (omaškom navedena kao točka VI.) izreke prvostupanjske presude, a pravno označenih kao prekršaja iz članaka, 58. stavka 3. cit. Zakona, 134. stavka 4. cit. Zakona, 52. stavka 4. cit. Zakona, 58. stavka 3. cit. Zakona, 66. stavka 3. cit. Zakona, 58. stavka 3. cit. Zakona, 163. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 12. stavka 8. istog Zakona, odbija.

10. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, te stoga nije osnovan žalbeni navod o počinjenoj bitnoj povredi postupka.

12. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza četiri policijska službenika, FH (bivšeg policijskog službenika), ĆH, ĐH te MH, koji su se svi decidirano očitovali o tome da su kritične zgode vozili za okrivljenikom, kojim im je pobjegao, a na tu okolnost iskazi svih navedenih svjedoka dani su jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza, kako se to pokušava prikazati u žalbi.

13. Pri tome treba napomenuti da su svjedoci ĐH i MH iskazali da su okrivljenika trebali sprovesti u zatvor te su bili upućeni na adresu [adresa], te je okrivljenik kada su došli na navedenu adresu odbio sjesti s njima u vozilo, već je sjeo u svoj automobil upalio vozilo i pobjegao, nakon čega su u potjeru za okrivljenikom uključili kolege VH i NH.

14. Iskazi ovih svjedoka ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica glede djela iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenici neosnovano teretili okrivljenika za navedeno djelo, pri čemu okolnost da se ne sjećaju detalja vezanih za druga djela koja su okrivljeniku optužnim prijedlogom stavljena na teret nije od nikakvog utjecaj na pouzdanost činjeničnih utvrđenja za ovo djelo.

15. Stoga je potpuno neosnovan navod žalbe usmjeren na vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka, jer su iskazi istih dani na propisan način i imaju dokaznu snagu i vrijednost, potrebnu za utvrđivanje svih pravno relevantnih činjenica, te s obzirom na detaljno i okolnosno svjedočenje ispitanih svjedoka, kojima je sud poklonio vjeru dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, u spisu nije bilo potrebe za daljnjim provođenjem dokaza, jer je na temelju provedenog postupka činjenično stanje u potpunosti utvrđeno glede djela pod točkom I. izreke.

16. Potpuno je neosnovan žalbeni navod da sud kod ocjene dokaza koristi već „uhodane„ fraze, jer sud sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona slobodno ocjenjuje dokaze, dajući razloge koje dokaze je ocijenio vjerodostojnim, a koje nije prihvatio, što je provostupnjski sud i učinio, dajući razloge zašto je poklonio vjeru iskazima navedenih svjedoka, a sa kojim razlozima se u potpunosti slaže i ovaj sud.

17. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica vezano za djelo iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a samim time niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava glede navedenog djela.

18. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

19. Bespredmetna je žalbena osnova okrivljenika u kojima se isti navodi da žalbu podnosi i zbog imovinsko pravnog zahtjeva, jer u prvostupanjskom postupku nije odlučivano o bilo kakvom imovinsko pravnom zahtjevu.

20. Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna, koja je za navedeni prekršaj propisana u rasponu od 390,00 do 920,00 eura, a koja je okrivljeniku izrečena u visini propisanog posebnog minimuma primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s time da je okrivljeniku temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona određen najdulji rok propisan za plaćanje izrečene novčane kazne (3 mjeseca), a s obzirom na nedokumentirane navode žalbe nije bilo osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne.

21. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

22. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca nije prestroga.

23. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

24. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 30,00 eura, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 kuna/13,27 eura do 5.000,00 kuna/663,61 eura, te okolnostima koje je prvostupanjski sud imao prilikom njihovog odmjeravanja i isti se ukazuju razmjerno odmjerenima.

25. Kako okrivljenik nije u potpunosti oslobođen od optužbe to je neosnovan navod žalitelja kojim se poziva na odredbu članka 140. Prekršajnog zakona.

26. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, pa visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

27. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenika, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

28. Iz navedenih razloga presuđeno je temeljem članka 207. i 205. Prekršajnog zakona kao u izreci.

U Zagrebu, 19. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.