Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak-Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ČU zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj: 18. Pp-1241/2022-7 od 28. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski i pobijana presuda potvrđuje.
- Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni ČU je oslobođen od optužbe na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka sud nije mogao sa sigurnošću nedvojbeno utvrditi dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti.
2. Na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona prvostupanjskom presudom je određeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv te presude ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja granične policije Imotski je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o oslobađanju od optužbe okrivljenog ČU, a zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj u bitnom ističe da je prvostupanjski sud trebao koristiti kao dokaz u postupku zapisnike o ispitivanju svjedoka sastavljene od strane Postaje granične policije Imotski, iz kojih proizlazi da se okrivljenik ponašao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu te da je u postupku trebalo ispitati policijske službenike koji su utvrdili prekršaj.
4. Predlažu da se zbog razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe te po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je pravilno, nakon provedenog dokaznog postupka, ocjene i analize provedenih dokaza, zaključio da u konkretnom slučaju nema kvalitetnih dokaza sa potrebnom dokaznom snagom i vrijednošću na kojima bi se mogla utemeljiti odluka o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
8. Naime, okrivljenik je opisujući dinamiku događaja kritične zgode porekao učin prekršaja koji mu se stavlja na teret, ispitani svjedok otac okrivljenika oštećenik BU je, između ostalog iskazao, da nije bio upozoren na blagodat nesvjedočenja kod policije, da ga njegov sin nije fizički napao, da također nije napao ni njegovu kćer EU, da se radilo samo o guranju, a svjedokinja žrtva EU sestra okrivljenika je koristila blagodat nesvjedočenja te izjavila da ne želi svjedočiti u ovom predmetu.
9. Nadalje, žalitelj se poziva na zapisnike o ispitivanju svjedoka oca okrivljenika ZU i sestre okrivljenika EU koji su sastavljeni 29. srpnja 2022. kod Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski međutim, navedeni zapisnici se ne mogu koristiti kao dokaz budući da se radi o nezakonitim dokazima. Naime, svjedoci su pravilno u točki 3. zapisnika upozoreni na blagodat nesvjedočenja te je ubilježeno da otklanjaju blagodat i navode da žele svjedočiti, a u točki 5. zapisnika je navedeno da su svjedoci upozoreni u smislu odredbe članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (N.N. 152/08., 86/09., 80/11., 97/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17-. 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.) da će se njihovi iskazi ako budu odlučni svjedočiti bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, međutim odgovor svjedoka nije unesen u zapisnik u odnosu na točku 5. iako se radi o imperativnoj zakonskoj obvezi.
9.1. Odredbom članka 300. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku je propisano ukoliko upozorenje iz članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku i odricanje nije ubilježeno u zapisnik, takav zapisnik ne može se upotrijebiti kao dokaz u postupku. Navedeno proizlazi iz sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske predmet broj Ikž-654/2020-4 od 4. prosinca 2020. i Ikž-15/2020-4 od 12. veljače 2020. pa dakle nije prihvaćen zbog navedenih razloga prijedlog žalitelja da se u postupku provedu dokazi čitanja zapisnika o ispitivanju navedenih svjedoka.
10. Nadalje, ovaj Sud nije prihvatio žalbeni prijedlog žalitelja da se u postupku ispitaju u svojstvu svjedoka policijski službenici koji su utvrdili prekršaj budući da isti nisu bili neposredni očevici događaja, a u odnosu na postupanje koje se okrivljeniku stavlja na teret.
11. Slijedom navedenog, budući da drugih relevantnih dokaza nije bilo prvostupanjski sud je opravdano na temelju izvedenih dokaza zaključio da nema dokaza sa potrebnom dokaznom snagom i vrijednošću na kojima bi se mogla utemeljiti odluka o krivnji, jer za osuđujuću presudu je potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a odluka o prekršajnog odgovornosti može se temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane pa je dakle prvostupanjski sud sukladno načelu in dubio pro reo temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona u nedostatku dokaza pravilno okrivljenika oslobodio od optužbe.
12. Zbog navedenih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 19. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak-Medaković,v.r.
Mirjana Medić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 6 (šest) ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenike i tužitelja.
