Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-245/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. BE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Čedna Šantić, odvjetnica u Trogiru, protiv tuženice Hrvatske Dominikanske provincije navještenja Blažene Djevice Marije – Zagreb, Kontakova 1, koju zastupa punomoćnik Ivan Krokar, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-6038/15 od 5. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu broj P-6038/15 od 5. svibnja 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

"I. Utvrđuje se da su tužiteljice 1. CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. BE, C, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnice realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zu 1 K. O. [katastarska općina] to onog dijela te nekretnine koji u nalazu i mišljenju vještaka ŠE od 15. veljače 2016.g. mjerilu 1:1000 predstavlja lik označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,A u površini od 7689 m2 koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude, pa ako tuženik tužiteljicama ne da suglasnost da na osnovu ove presude i prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave Trogir izvrše cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 7689 m2 tako da od naprijed označenog dijela zemljišta formiraju novu česticu zemljišta koja će se upisati u novi zemljišnoknjižni uložak s uknjižbom prava suvlasništva na tim nekretninama na imena tužiteljica i to tužiteljice pod 1. za ½ dijela , tužiteljice pod 2. za ¼ dijela i tužiteljice pod 3. za ¼ uz izbris tog prava sa imena upisane vlasnice HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE, NAVJEŠTENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE, iste su ovlaštene sve to učiniti temeljem ove presude u roku od 15 dana.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 40.256,76 kn sa zateznim kamatama od 5. svibnja 2017.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljice u roku od 15 dana naknade parnični trošak u iznosu od 27.141,25 kn."

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje prava suvlasništva na točno određenom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] koji je na nalazu i mišljenju vještaka ŠE od 15. veljače 2016. označen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, a ima površinu 7689 m2. Pored toga tužiteljice traže da se uknjiže kao suvlasnice tog dijela i da se formira nova čestica zemljišta koja će se upisati u zemljišno knjižni uložak.

7. Nakon što je utvrdio:

- da je na predmetnoj nekretnini u posjedovnom listu Područnog ureda za katastar Split broj 343. od 23. travnja 2009. godine bio upisan kao posjednik pravni prednik tužiteljica OE pok. S za 1000/14294 dijela;

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O.155/95 od 21. listopada 1985. godine proizlazi da su pok. OE naslijedile njegove kćerke CE, tužiteljica pod 1., te IE, a iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da se supruga pok. OE TE i njegov sin RE odrekli svog nasljedničkog dijela u korist tužiteljica;

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O.40/94 iza pok. TE proizlazi da je između ČE i IE te njihova brata VE postignut sporazum o diobi 29. ožujka 1994. godine a tužiteljica pod 1. CE je u svom iskazu navela da su njih dvije sestre i brat izvršili diobu na način da je bratu pripala ostavina po majci u Segetu, a njima, sestrama, da je pripalo očevo nasljedstvo što je potvrdio i svjedok ŽE koji je u svom iskazu naveo da je dogovor među djecom bio da sin naslijedi majčino zemljište u [adresa], a tužiteljice da dobiju očevo u [adresa];

- da je odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj 455/47 od 4. srpnja 1947. godine predniku tužiteljica JE pok. B kao obrađivaču i članovima njegove obitelji i to ženi Š, kćeri ŠE i sinu VE priznato pravo vlasništva između ostalih i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 13 vriti (cca 10000 m2), a u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška]. zk. tijelo 153 zabilježena je agrarna prijava AGR-215/39 od 11. svibnja 1939. godine agrarnog prijavitelja JE a u kojoj se navodi da je odnos feudalnog karaktera na spornoj nekretnini postojao još prije 19. listopada 1930. godine;

- da je predmetno zemljište ograđeno suhozidom i da je u posjedu obitelji tužiteljica još od 1900. godine;

- da je zemljište u naravi dijelom pašnjak kojim su prednici tužiteljica pa i tužiteljica CE dok je bila mala vodila stoku na ispašu a dijelom je bio vinograd, s tim da na zemljištu postoji nekoliko maslina (koje su uočene na očevidu);

- da je nekretnina ograđena sa sjeverne i južne strane sa starim kamenim suhozidom, sa istočne strane makadamskim putem i kamenim suhozidom, dok sa zapadne strane postoji oznaka crvene boje;

- da u zemljišnoj knjizi nije bilo upisano težačko pravo na ime pravnog prednika tužiteljica,

prvostupanjski sud je zaključio da je prednik tužiteljica OE stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja ("Narodne novine", broj 138/46 i 11/47) kojim zakonom su razriješeni ti odnosi pa i oni koji su faktički postojali bez upisa težačkog prava u zemljišnu knjigu. Prvostupanjski sud, dakle, na temelju činjenica da je pravni prednik tužiteljica bio obrađivač zemljišta, da je za obrađivanje plaćao dohodak, dakle davao prinos vlasniku, zaključio da je po odredbama navedenog Zakona to zemljište prešlo u vlasništvo obrađivača. Pri tom sud polazi od stajališta da je činjenica da je OE naknadno prestao obrađivati to zemljište (1970. nakon požara) neodlučna za razrješenje ovog spora. Prvostupanjski sud smatra da upis težačkog prava u zemljišnu knjigu nije uvjet za stjecanje prava vlasništva obrađivača pozivajući se i na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-642/86 od 25. prosinca 1986.) i presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž-2545/04 od 19. studenog 2004.).

8. Prema odredbama iz članka 1. i 3. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja ukidaju se svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača, s tim da pod udar tog Zakona dolaze i livade, pašnjaci i strane, koje su bile date na uživanje povodom osnivanja navedenih odnosa (kmetski, težački) i s posjedom obrađivača čine jednu gospodarsku cjelinu. Iz sadržaja mjerodavnog prava proizlazi da su tužiteljice trebale dokazati da je njihov prednik bio obrađivač u smislu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja, odnosno u agrarnom odnosu prema vlasniku predmetnog zemljišta, kao i da je za obrađivanje plaćao dohodak.

9. Prvostupanjski sud je zaključio na temelju svih izvedenih dokaza da je prednik tužiteljica bio obrađivač u smislu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja, odnosno u agrarnom odnosu prema vlasniku tog zemljišta, da mu je za obrađivanje plaćao dohodak, a što je osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva temeljem tog Zakona, a tužiteljice su naslijedile OE.

10. Prvostupanjski sud je reproducirao dokaze izvedene u postupku ali je izostala ocjena provedenih dokaza i pojedinačno i svih dokaza zajedno, pa se, za sada ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je prednik tužiteljica bio slobodni obrađivač predmetne nekretnine.

10.1. Kao prvo sud je analizirao odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj 455/47 od 4. srpnja 1947. iz koje je utvrdio da su predniku tužiteljica OE, kao obrađivaču i članovima njegove obitelji i to ženi Š, kćeri CE i sinu VE priznato pravo vlasništva između ostalih i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 13 vriti (cca 10000 metara kvadratnih). Međutim, prvostupanjski sud nije kritički razmotrio navedenu odluku jer se tom odlukom obrađivačima priznaje pravo vlasništva na jednake dijelove zemlje koja se sastoji od dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini 13 vriti, a što predstavlja pašnjak uknjižene vlasnosti Samostan Sv. Križa. Navedena površina (13 vriti) se odnosi na tri nekretnine a prvostupanjski sud nije razjasnio koliki dio se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je predmet ovog spora.

11. Također je prvostupanjski sud trebao kritičnije ocijeniti iskaz svjedoka ŽE i AE, na temelju kojih je zaključio da je OE obrađivao zemljište, a prije njega ga je obrađivao njegov otac pok. O, djed tužiteljice pod 1. S obzirom na protek vremena trebalo je utvrditi kada su svjedoci rođeni, razlučiti potiču li njihova saznanja iz neposrednog opažanja ili saznanja potiču od drugih osoba. Za ukazati je da je svjedok UE izrijekom ustvrdio da ni on, a ni njegov djed, ni otac nisu davali ništa crkvi za uzvrat za korištenje zemljišta. Isto tako izostala je ocjena suda na temelju kojih činjenica su vršene promjene na nekretninama u katastarskom operatu, tj. na koji način su se prednik tužiteljica i tužiteljice upisale kao posjednici nekretnina, na temelju podataka državne revizije na terenu, bez ikakvih dokumenata ili je postojao osnov za promjenu u katastarskom operatu.

12. Prvostupanjski sud se nije očitovao na tvrdnju tuženika da odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj 455/47 od 4.srpnja 1947. nije snabdjevena klauzulom pravomoćnosti.

13. Prema tome, iz iznesenog proizlazi da je tijekom prvostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a koja je utjecala na zakonitost pobijane presude, pa je zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a na čije postojanje opširno ukazuje žalitelj.

14. Zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

15. Kako je odluka o glavnoj stvari ukinuta valjalo je ukinuti i odluku o parničnim troškovima.

16. Radi izloženog riješeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac