Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-67/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku mr.sc. Davorinu Cmrečki, odvjetniku u Zagrebu, Petrinjska ulica 45/V, protiv tuženika HEP – operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, Elektroprimorje Rijeka iz Rijeke, Viktora cara Emina 2, kojeg zastupa punomoćnica RĐ, dipl.iur., radi prestanka uznemiravanja i isplate, odlučujući povodom žalbi tužitelja izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 8. listopada 2024. poslovni broj: P-879/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-879/2024-7 od 8. listopada 2024.

II. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja JĐ kojim traži da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju JĐ iznos od 509,92 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose i za razdoblje počev od rujna 2014. do zaključno 2. svibnja 2019. kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice EĐ kojim traži da se naloži tuženiku isplatiti joj iznos od 509,92 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose i za razdoblje počev od rujna 2014. do zaključno 2. svibnja 2019. kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke. Pod točkom III. izreke određeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pravodobnim žalbama pobijaju tužitelji i to osobno podnesenom zajedničkom žalbom te žalbom podnesenom po punomoćniku CĐ, time da u osobno podnesenoj žalbi ne iznose zakonske osnove žalbe dok u onoj podnesenoj po punomoćniku presudu pobijaju zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP). Predlažu usvojiti žalbu, u cijelosti preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u cijelosti te obvezati tuženika na naknadu troškova tužiteljima kao i daljnji trošak ove žalbe sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalbe tužitelja nisu osnovane.

5. Prije svega valja navesti da je predmetni postupak započeo podnošenjem tužbe tužitelja JĐ i EĐ kao vlasnika nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica i šuma površine 990 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], protiv tuženika radi zaštite prava vlasništva od uznemiravanja i isplate zahtijevajući tužbenim zahtjevom da se naloži tuženiku da ih prestane bespravno uznemiravati u izvršavanju njihovih vlasničkih ovlaštenja na njihovoj naprijed navedenoj nekretnini na način da o vlastitom trošku ukloni stup elektroenergetske mreže s njihove nekretnine i da mu se zabrani ubuduće takvo ili slično uznemiravanje prava vlasništva tužitelja te daljnji zahtjev da im tuženik isplati 600.000,00 kn sa zateznom kamatom od 30. kolovoza 2014. do isplate s osnove ostvarene koristi za upotrebu tuđe nekretnine primjenom članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO). Presudom prvostupanjskog suda posl.br. P-3846/2019-47 od 17. studenog 2023. u točki I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da prestane bespravno uznemiravati tužitelje u izvršavanju njihovih suvlasničkih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini na način da na predmetnoj nekretnini bespravno drži betonski stup elektroenergetske mreže te je naloženo tuženiku ukloniti taj betonski stup u vlastitom trošku i ujedno mu je zabranjeno takvo ili slično uznemiravanje prava vlasništva tužitelja. Pod točkom II. i III. izreke naloženo je tuženiku da svakom od tužitelja isplati iznos od 36,70 EUR/276,52 kn zajedno sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose dospjele od 2. svibnja 2019. do zaključno 2. kolovoza 2019. dok su sa ostatkom svog tužbenog zahtjeva u iznosu od 509,92 EUR/3.841,99 kn odbijeni. Povodom žalbi parničnih stranaka ovaj drugostupanjski sud je svojom odlukom posl.br. Gž-179/2024-2 od 15. svibnja 2024. odbio žalbu tuženika i presudom potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke II. i III. izreke dok je rješenjem prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo točku II. i III. izreke u dijelu kojim su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom za isplatu ukupnog iznosa od 509,92 EUR svaki te je u tom ukinutom dijelu kao i u ukinutoj odluci o troškovima postupka predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5.1. Dakle, predmet spora u ponovljenom postupku zahtjev je svakog tužitelja za isplatu iznosa od 509,92 EUR zajedno sa zahtijevanom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose dospjele u razdoblju od 2. rujna 2014. do travnja 2019. (za svibanj 2019. suđen je iznos od 10,01 EUR svakom tužitelju presudom posl.br. P- 3846/2016-47 od 17. studenog 2023.) s osnove naknade koristi koju je tuženik ostvario upotrebom njihove nekretnine u razdoblju od 2. rujna 2014. do 2. svibnja 2019. Za ocjenu tužbenog zahtjeva za isplatu naknade za korištenje dijela nekretnine tužitelja u površini od 2,15 m2 na kojoj površini je tuženik izgradio betonski elektroenergetski stup za sporno razdoblje bilo je potrebno na temelju ocjene provedenih dokaza utvrditi da li su tužitelji u razdoblju prije travnja 2019. zahtijevali od tuženika da ukloni navedeni stup sa njihove nekretnine, odnosno da li je tuženik i u prethodnom razdoblju za koje su prethodnom prvostupanjskom presudom tužitelji odbijeni sa zahtjevom za isplatu naknade za korištenje svoje nekretnine bio nepošten posjednik.

6. Unatoč naprijed navedenom predmetu spora prvostupanjski sud bespotrebno i protivno članku 338. stavku 4. ZPP u obrazloženju sada pobijane presude iznosi cjelokupni sadržaj tužbe tužitelja te sadržaj njihovih podnesaka kao i sadržaj odgovora na tužbu i sadržaj podnesaka tuženika kojima osporava da bi se sporni betonski električni stup nalazio na nekretnini tužitelja, a potom iznosi da je dosjelošću stekao pravo služnosti postavljanja i držanja stupa na dijelu nekretnine tužitelja te osporava prvotno zatraženi iznos koristi za upotrebu nekretnine tužitelja, zatim iznosi sadržaje provedenih dokaza, sadržaj tužbenog zahtjeva kako su ga tužitelji specificirali podneskom od 20. rujna 2023., kako u odnosu na zahtijevanu zaštitu od uznemiravanja tako i u odnosu na zahtjev za isplatu i naknadu troškova postupka. Nastavno iznosi cjelokupni sadržaj izreke ranije donesene presude pod posl.br. P- 3846/2019-47 od 17. studenog 2023. i prepisuje obrazloženje te presude pod točkom 16. te iznosi sadržaj izreke presude i rješenja ovog suda posl.br. Gž-179/2024-2 od 15. svibnja 2024. te sadržaj obrazloženja te presude pod točkom 10., sve na ukupno 22 stranice presude.

7. Pod točkom 17. obrazloženja prvostupanjski sud nedopušteno polemizira o razlozima zbog kojih je ovaj drugostupanjski sud djelomično ukinuo prethodnu prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP tvrdeći da je ocijenio iskaze tužitelja na način da je zaključio da oni nisu kako to tvrde, dokazali da su još 2007. tražili uklanjanja postavljanje spornog betonskog energetskog stupa pa s tim u vezi postavlja pitanje zašto bi sud trebao prihvatiti taj dio iskaza tužitelja kao istinit dok je s druge strane logično i za viši sud da prvostupanjski sud nije prihvatio kao istinitu tvrdnju samo tuženika da taj elektroenergetski stup ranije drveni, a onda betonski na istom mjestu postoji već duže od 40 godina. Također u obrazloženju prvostupanjski sud navodi da u svojoj uputi prvostupanjskom sudu drugostupanjski sud nije dao jasne, opravdane i neproturječne razloge zašto bi prvostupanjski sud trebao prihvatiti tvrdnje tužitelja kao istinite dok ne treba prihvatiti kao istinite tvrdnje tuženika te nastavno iznosi nerazumijevanje upute ovog suda o daljnjem postupanju prvostupanjskog suda i zaključuje da ukoliko je prvostupanjski sud počinio u obrazlaganju svoje presude bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP da je drugostupanjski sud na temelju članka 373.a stavka 3. ZPP svejedno mogao donijeti meritornu odluku. U svezi takvog obrazloženja prvostupanjske presude samo kratko valja navesti da prvostupanjski sud nema ovlaštenje ocjenjivati drugostupanjsku odluku na bilo koji način, a posebno na način kako to čini u pobijanoj presudi. Prema članku 377. ZPP prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju te je dužan obrazložiti presudu na način na koji mu to nalaže članak 338. stavak 4. ZPP.

7.1. Ranija je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer je u tom ukinutom dijelu temeljena na pravilu o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP (jer tužitelji nisu dokazali da su još 2007. tražili uklanjanje postavljanog spornog betonskog energetskog stupa), a da pri tom prvostupanjski sud nije ocijenio sve provedene dokaze radi utvrđenja tuženika nepoštenim posjednikom spornog dijela nekretnine tužitelja od rujna 2014. do 9. travnja 2019. za koje razdoblje su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadu zahtijevane koristi za upotrebu njihove nekretnine dok se navodi prvostupanjskog suda iz obrazloženja pobijane presude da je ocijenio iskaze prvotužitelja JĐ i drugotužiteljice EĐ na način da je zaključio da oni nisu, kako to tvrde, dokazali da su još 2007. tražili uklanjanje postavljenog spornog betonskog stupa, ne može smatrati ocjenom provedenog dokaza saslušanjem tužitelja na način kako to određuje članak 8. ZPP.

7.2. Prema odredbi 221.a ZPP, ako se sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije ocijenio iskaze tužitelja niti zasebno niti zajedno s drugim provedenim dokazima zbog čega odlučnu činjenicu o poštenju tuženika nije mogao temeljiti na pravilu o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP jer za primjenu tog pravila nisu ostvarene pretpostavke. Stoga su izostali razlozi o odlučnim činjenicama zbog kojih se nedostataka pobijana presuda nije mogla ispitati čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. sv. 2. toč. 11. ZPP.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud proveo je sve već provedene dokaze te je proveo dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja JĐ i EĐ te iz tih provedenih dokaza utvrđuje:

- da prijeporni elektroenergetski stup nije postojao niti je postojao bilo kakav drugačiji stup na istom mjestu nekretnine tužitelja prije 2000. godine

- da tijekom dosadašnjeg postupka tuženik nije dokazao da bi okolne kuće bile prikopčane na nisko naponsku mrežu upravo na prijepornom stupu, a da postojanje legalnosti trafo stanice ne govori o legalnosti daljnjeg razvoja energetske mreže na predmetnoj mikro lokaciji

- da na listu C zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu ne postoji upisano nikakvo pravo tuženika.

Nastavno prvostupanjski sud citira iskaze saslušanog tužitelja JĐ i EĐ, ističe da je na ročištu održanom 3. rujna 2024. u smislu članka 7. stavka 1. ZPP upozorio stranke da su dužni iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice jer u žalbi sukladno članku 352. stavka 1. ZPP ne mogu iznositi nove činjenice te da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga i zbog čega je zaključena glavna rasprava.

8.1. Nadalje prvostupanjski sud navodi da ostaje kod prijašnjih činjeničnih utvrđenja kao i pravnih obrazloženja već citiranim u obrazloženju ranije presude posl.br. P- 3846/2019-47 od 17. studenog 2023. prema kojima je tuženik tek 9. travnja 2019. postao nepošteni posjednik dijela nekretnine tužitelja u površini od 2,15 m2 koliko zauzima navedeni betonski stup tuženika zajedno s postoljem koji činjenični zaključak da potkrepljuje i preslika glavnog projekta broj 990128 za nisku slobodnu stojeću građevinu objekti J na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je dostavljena uz podnesak tuženika u parničnom spisu istog prvostupanjskog suda posl.br. P-941/2017 23. ožujka 2019., a u kojoj parnici su također kao tužitelji sudjelovali JĐ i EĐ te konačno zaključuje da je sporni betonski elektroenergetski stupa postavljen zasigurno 2007., a da li je postavljen i prije toga tuženik nije dokazao.

8.2. Pod točkom 24. obrazloženja prvostupanjski sud iznosi razloge zbog kojih je na temelju članka 154. stavka 4. ZPP odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

9. Tužitelji u osobno podnesenoj žalbi u pretežitom dijelu iznose sadržaj prvostupanjskog postupka koji je relevantna za zatraženu zaštitu od uznemiravanja o kojoj je već pravomoćno odlučeno. U odnosu na ponovljeni postupak koji se u vodi u svezi njihovog zahtjeva za isplatu iznosa od 509,92 EUR svakom koji iznos bi im trebao platiti tuženik kao naknadu za korištenje njihove nekretnine kroz razdoblje rujan 2014. do svibnja 2019. tužitelji ukazuju na zahtjev za uklanjanje stupa elektroenergetske mreže od 26. ožujka 2019. (za koji je prvostupanjski sud utvrdio da je zaprimljen kod tuženika 9. travnja 2019. – opasaka ovog suda) i takav zahtjev od 10. svibnja 2019.

10. U žalbi podnesenoj po punomoćniku tužitelji se također bespotrebno referiraju na obrazloženje presude ovog drugostupanjskog suda posl.broj: Gž-179/2024 od 15. svibnja 2024. u kojim se iznose razlozi zbog kojih je žalba tuženika neosnovana u dijelu kojim osporavaju tužiteljima pravo na zaštitu od uznemiravanja kao i na utvrđenja prvostupanjskog stupa odlučna za zahtijevanu zaštitu od uznemiravanja budući je o tom zahtjevu tužitelja već pravomoćno odlučeno. U odnosu na odlučnu, a spornu činjenicu, tužitelji iznose dio iskaza tužitelja BĐ u kojem navodi da su tek 2007. prvi put primijetili nekakav betonski stup elektroenergetske mreže i da zna da je odmah otišao kod tuženika te da su mu oni usmeno objasnili da je betonski stup elektroenergetske mreže na javnoj površini.

11. Obzirom na naprijed izneseno ovaj sud će sukladno članku 375. stavku 1. ZPP u obrazloženju svoje presude ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

12. Zahtjevi tužitelja za uklanjanje stupa elektroenergetske mreže od 26. ožujka 2019. i od 10. svibnja 2019. na koje ukazuju tužitelji nedvojbeno se nalaze u spisu te je te dokaze prvostupanjski sud ocijenio i na temelju istih utvrdio odlučnu činjenicu o položaju tuženika kao nepoštenog posjednika u smislu članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – Ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) od podnošenja tih zahtjeva tj od 9. travnja 2019., no u ponovljenom postupku bilo je potrebno na temelju provedenih dokaza na način propisan člankom 8. ZPP utvrditi činjenicu kakav je položaj imao tuženik prije tog vremena, da li položaj poštenog ili nepoštenog posjednika.

12.1. Naime, tužitelji imaju pravo na naknadu prema pravilima o sporednim reivindikacijskim zahtjevima iz članka 164. i članka 165. ZV, te protivno navodima žalitelja, za ocjenu osnovanosti zahtjeva za naknadu za korištenje dijela njihove nekretnine nisu relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje u tekstu: ZOO), konkretno članak 1120. ZOO. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO/05 te pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZVDSP, prema kojima je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje." Reafirmaciju takvog pravnog shvaćanja Vrhovni sud Republike Hrvatske iznosi u brojnim svojim odlukama kao npr. Rev-181/2022 od 7. rujna 2022, Rev-666/2023 od 22. studenog 2023,. Rev-565/2021 od 19. ožujka 2024. i Rev-3299/2014-2 od 21. studenoga 2018.. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021. zauzeto je i pravno shvaćanje koje glasi: „ Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

13. Prema članku 164. stavku 1. ZV pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno dok prema članku 165. stavku 1. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Člankom 18. stavkom 3. ZV određeno je da posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema stavku 5. članka 18. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Ta potonja odredba teret dokaza stavlja na onoga koji tvrdi da je posjednik nepošten.

14. Prvostupanjski sud ni u ponovljenom postupku činjenicu koja je odlučna za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu naknade za korištenje njihove nekretnine nije utvrdio na način na koji mu to nalaže članak 8. ZPP već s tim u vezi tek navodi da ostaje kod prijašnjih činjeničnih utvrđenja što bi značilo da tužitelji nisu dokazali da bi još 2007. tražili otklanjanje stupa, pa u tom smislu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama čime je prvostupanjski sud ponovno počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju konkretizirano ukazuju tužitelji u žalbi. Kopija katastarskog plana koja se nalazi glavnom projektu broj 990128 za nisku slobodno stojeću građevinu obitelji E iz 1999. i prethodna elektroenergetska suglasno tuženika izdana GĐ **.**.1998. protivno razlozima prvostupanjskog suda, ne upućuje na nepoštenje tuženika od 9. travnja 2019.

14.1. Imajući u vidu iskaz tužitelja NĐ u kojem navodi da je betonski stup prvi puta primijetio 2007. i da je odmah otišao kod tuženika te da su mu objasnili da se betonski stup elektroenergetske mreže nalazi na javnoj površini što upućuje na zaključak da tuženik nije imao spoznaju o položaju tog stupa na nekretnini tužitelja pa se već iz tog razloga po ocjeni ovog suda ne može smatrati nepoštenim posjednikom od 2007. U daljnjem iskazu tužitelj je naveo da kada je on tek 2013. spoznao da se betonski stup nalazi na njegovoj nekretnini da je pisao nekoliko dopisa tuženiku kako bi uklonio taj betonski stup sa njegovog terena ali da se to nije desilo zbog čega je tek u rujnu 2019. odlučio podnijeti tužbu smatrajući očitim da tuženik neće postupiti po njegovom zahtjevu. Takve činjenične tvrdnje tužitelji su potkrijepili i zahtjevima za uklanjanje stupa elektroenergetske mreže od 26. ožujka 2019. i od 10. svibnja 2019. te dopisom tuženika od 17. svibnja 2019. u kojem navode da ostaju kod navoda iz svojih dopisa od 9. travnja 2019. i 18. travnja 2019. te ujedno i da nadalje drže da su „stupovi niskonaponske mreže u ulici Franje Pilepića Pavina u Rijeci i u ulici Banj u Kraljevici smješteni na javnu površinu“. Iz tih provedenih dokaza dakle ne proizlazi da bi tuženik bio nepošteni posjednik prije nego što su se tužitelji pismeno obratili tuženiku dopisom od 26. ožujka 2019. (list 9. spisa) u kojem navode da se predmetni električni stup nalazi na njihovoj nekretnini kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svaki u ½ dijela i traže da se stup ukloni s njihove nekretnine.

15. Kako je samo nepošteni posjednik sukladno članku 165. stavku 1. ZV dužan vratiti koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, te da se tuženik nepoštenim posjednikom može smatrati tek od dana kada su ga tužitelji pozvali da im vrati u posjed dio njegove nekretnine uklanjanjem predmetnog električnog stupa niskonaponske mreže, to tužitelji imaju pravo na naknadu za korištenje njihove nekretnine tek od tog trenutka, ali ne i za vrijeme kada je tuženik imao položaj poštenog posjednika, a za koje razdoblje tužitelji potražuju tu naknadu u ukupnom iznosu od 509,92 EUR svaki. Stoga je neosnovanim ocijenjen njihov zahtjev za isplatu naknade za korist koju je tuženik ostvario upotrebom dijela njihove nekretnine za zahtijevano razdoblje, a koje se odnosi na razdoblje prije nego što je tuženik primio njihov zahtjev od 26. ožujka 2019. za uklanjanje betonskog električnog stupa u ukupnom iznosu od 509,92 EUR sa zahtijevanom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos te naknade.

16. Tužitelji u žalbi navode da su potraživali i zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos, kako je to specificirano podneskom od 26. rujna 2023. od dospijeća do isplate o čemu sud nije odlučio već je samo djelomično odbio njihovo potraživanje na ime preostalog iznosa glavnice. Takvi žalbeni navodi u protivnosti su s izrekom pobijane presude pa stoga i neosnovani.

17. Slijedom svega naprijed izloženog, a uz utvrđenje da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4. 8., 9., 13. i 14. ZPP žalba tužitelja ocijenjena je neosnovanom zbog čega je ista odbijena i na temelju članka 373.a stavka 3. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari.

18. Tužitelji neosnovano osporavaju odluku o troškovima postupka jer i po ocjeni ovog suda rezultat predmetnog postupka u kojem su tužitelji uspjeli za zahtjevom za zaštitu od uznemiravanja, a tuženik gotovo u cijelosti u odnosu na zahtjev za isplatu koji su tužitelji u tužbi postavili u iznosu od 600.000,00 kn, a potom ga nakon provedenog građevinskog vještačenja smanjili podneskom od 26. rujna 2023. smanjili na iznos od 4.118,45 kn za svakog tužitelja, opravdava odluku prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

19. Budući tužitelji nisu uspjeli sa žalbom to je odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 19. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer