Republika Hrvatska

Županijski sud Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-44/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RUO, ( OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. (OIB: 26187994862) iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2278/2022-19 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se ista prihvaća pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2278/2022-19 od 20. prosinca 2024.:

- potvrđuje u toč.I/ izreke u odnosu na tužiteljici dosuđenu neimovinsku – i imovinsku štetu u iznosu od 10.938,66 Eur (deset tisuća devet stotina trideset i osam eura i šezdeset i šest centi) sa zateznom kamatom;

- preinačuje u toč.I/ izreke u odnosu na tužiteljici dosuđenu naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.450,00 Eur (tisuću četiri stotine i pedeset eura) sa zateznom kamatom te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

r i j e š i o  j e

I/ Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2278/2022-19 od 20. prosinca 2024. u toč.II/ -, toč.III/ - i toč.IV/ izreke te se predmet u ukinutim dijelovima vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II/ O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u toč.I/ izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici s osnova neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege dospjele do ) isplati iznos od 12.388,66 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2022. do isplate. Toč.II/ izreke tuženiku je naloženo da tužiteljici s osnova dospjele rente za trajnu tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 1.115,52 Eur sa zateznom kamatom tekućom na iznose od po 159,36 Eur mjesečno od 5. ožujka, 5. travnja, 5. svibnja, 5. lipnja, 5. srpnja, 5. kolovoza i 5. rujna 2024. – do isplate. Toč.III/ izreke tuženik je obvezan na isplatu tužiteljici rente za tuđu pomoć i njegu počam od 1. listopada 2024. do isplate u mjesečnim iznosima od po 159,36 Eur sa zateznom kamatom tekućom od svakog 5- og u mjesecu do isplate, a toč.IV/ izreke i da joj naknadi trošak postupka u iznosu od 4.700,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Opisanu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači sukladno žalbenim navodima.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Naime, polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne – da je tužiteljica bila zaposlena kod poslodavca (Kraš d.d.) čiji je osiguratelj tuženik, da se tužiteljica u štetnom događaju od 13. travnja 2022. na radnom mjestu poskliznula i pala u razini te udarila desnim kukom o tlo i zadobila prijelom vrata desne bedrene kosti što je priznato kao povreda na radu odlukom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 4. kolovoza 2022., prvostupanjski sud je dokazni postupak usmjerio na utvrđivanje opsega i visine utužene štete provevši u tu svrhu medicinsko vještačenje povjereno dr. RU, specijalisti ortopedu.

4.1. Prihvativši utvrđenja navedenog vještaka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica isti dan po povređivanju podvrgnuta operativnom zahvatu namještanja položaja koštanih ulomaka i učvršćenja istih ugradnjom metalnih kanuliranih vijaka, uslijed čega je došlo i do pogoršanja već ranije poremećenih struktura, da se uzročno- posljedično s predmetnim štetnim događajem kod tužiteljice razvila smanjena pokretljivost desnog zgloba kuka, smanjenje pokretljivosti i bolovi nakon ozljede mekih i koštanih struktura slabinske kralježnice, da je tužiteljica tijekom liječenja provela oko 11 radioloških obrada, MSCT-a - EMNG-a te MR pretraga, da je koristila dvije – a kasnije jednu štaku, da je obavila fizioterapiju te kontrolne ortopedske -, kirurške, radiološke – i fizikalne preglede, da je primarne fizičke bolove trpjela 2 sata, sekundarne bolove jakog intenziteta 20 dana, srednjeg intenziteta 6 tjedana te slabijeg intenziteta 3 mjeseca, primarni strah u vrijeme nastanka predmetne povrede koji je bio izrazito jak, paničan i trajao je oko 2 sata, tijekom liječenja da je trpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta mjesec dana, a slabog intenziteta u trajanju 3 mjeseca da zbog trajno poremećenog biomehaničkog funkcioniranja sustava za pokretanje, detaljnijeg smanjenja pokretljivosti zgloba kuka desno srednjeg stupnja, kao i pojačanja bolova nakon ponovne povrede mekih i koštanih struktura ranije podražene slabinske kralježnice tužiteljica ima i trajno naruženje u vidu šepanja, a i naruženje vanjskog izgleda desnog kuka srednjeg stupnja (u glutealno/natkoljenom dijelu s vanjske strane zaostao je postoperacijski ožiljak dužine 16 cm u obliku zaobljenog slova L, a prema prednjoj strani uz vertikalniji dio prvog ožiljka da se proteže drugi postoperacijski ožiljak od oko 6,5 cm – oba u razini kože), a i da je njezina životna aktivnost umanjena u opsegu od 16,25% što se manifestira u ograničenoj sposobnosti stajanja i/ili kretanja, hoda niz ili uz stepenice, po uzbrdici ili nizbrdici, po neravnom terenu, u poteškoćama pri dizanju i/ili nošenju manjih teških tereta te u ograničenoj sposobnosti održavanja osobne higijene, kućnih i bračnih aktivnosti, tijekom oblačenja, kretanja, pri druženju i fizičkim aktivnostima. Tužiteljica da je iziskivala i tuđu pomoć u trajanju od 4 sata dnevno tijekom 6 tjedana, zatim 3 sata tijekom mjesec dana, u trajanju od 3 sata tijekom tri mjeseca i po 2 sata tijekom dva mjeseca – sve do stabilizacije njezinog zdravstvenog stanja 1. ožujka 2024. Nastavno tome da iziskuje trajnu tuđu pomoć u trajanju od sat i po dnevno tijekom šest dana u tjednu a sedmi dan u trajanju od 3 sata dnevno.

4.2. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl.1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21) u vezi sa čl.111.stav.1. Zakona o radu (dalje: ZR – "Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19) kao i imovinska šteta zbog potrebe tuđe pomoći i njege te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 15.479,85 Eur, a za tuđu pomoć i njegu temeljem odredbe 1095. stav.1. ZOO-a u iznosu od 3,32 Eur po satu odnosno za 648 sati iznos od 2.151,36 Eur pa je po odbitku u tužiteljici isplaćenog iznosa od 5.242,55 Eur obvezao tuženika na naknadu sveukupne štete u i znosu od 12.388,66 Eur s naslova naknade neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

4.3. Za period od stabilizacije njezinog zdravstvenog stanja /po utvrđenju vještaka od 1. ožujka 2024.) sud tužiteljici dosuđuje rentu s osnova trajne potrebe za tuđom pomoći u iznosima od po 159,36 Eur mjesečno za trajnu tuđu pomoć (u trajanju 1,5 sata na dan tijekom 6 dana u tjednu, te u trajanju 3 sata na dan tijekom još jednog, sedmog dana u tjednu) a koje iznose je tužiteljica kapitalizirala u iznosu od 1.115,52 Eur obuhvativši period od ožujka do rujna 2024., sa zateznom kamatom tekućom od svakog 5.-og u mjesecu za tekući mjesec. Nastavno, od listopada mjeseca 2024. dosuđena joj je mjesečna renta u iznosima od po 159,36 Eur sa zateznom kamatom od svakog 5.-og u mjesecu do isplate.

5. Pobijajući opisanu presudu tuženik uvodno iznosi zakonski opis žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a ističući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i nema razloga o odlučnim činjenicama. Smatra da je tužiteljici dosuđena neprimjereno visoka naknada štete za pretrpljene fizičke bolove kao i strah te iznosi vlastitu ocjenu intenziteta i trajanja istih smatrajući da medicinski vještak nije odgovorio na njegove prigovore obzirom da iz medicinske dokumentacije u spisu nije razvidno je li tužiteljica koristila analgetike za ublažavanje boli i jesu li joj isti bili propisani od strane liječnika, kao što nije razvidno da je tužiteljica uzimala psihijatrijsku terapiju za toliko dugo trajanje straha, a s obzirom na ocjenu, isto bi očigledno bilo potrebno. Osporava i vještakovu ocjenu postojanja naruženja tvrdnjom da ista ne proizlazi iz medicinske dokumentacije a i da je nejasno što je prvostupanjski sud uopće utvrdio na raspravi na kojoj je prisustvovala tužiteljica, budući da je u raspravnom zapisniku navedeno samo kako se provodi neposredno opažanje dok nije navedeno što je zapravo opaženo i u kojoj mjeri, a da je prvostupanjski sud u presudi samo ponovio vještakovu ocjenu i mišljenje. Zbog svega navedenog smatra i odbijanje njegovog dokaznog prijedloga za novim vještačenjem neutemeljenim. U odnosu na dosuđenu rentu s osnova tuđe pomoći i njege ističe da ni iz dostavljene medicinske niti utvrđenja vještaka nije moguće utvrditi sadržaj potreba tužiteljice za trajnom tuđom pomoći nakon sanacije njezinog zdravstvenog stanja. Tuženik smatra i da je pravilna ocjena potrebe za tuđom pomoći i njege do tog vremena prisutna u opsegu od 3 sata tijekom 60 dana i nakon toga 2 sata tijekom 60 dana.

6. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa iz aspekta prethodno iznesenog žalbenog obrazloženja, stajalište je i ovoga suda da je prvostupanjski sud precijenio kvalifikatorni kriterij pretrpljenog straha tužiteljice, imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje, utvrđenje vještaka da strah nije ostavio nikakve trajne štetne posljedice po njezinu životnu aktivnost te da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica bila (ili jest) u psihijatrijskom (psihološkom) tretmanu specijaliste. Ostale kvalifikatorne kriterije neimovinske štete prvostupanjski sud je pravilno vrednovao rukovodeći se pri tom i Orijentacijskim kriterijima iz 2020. donesenim po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-IV- 47/2020-5).

6.1. Naime iz medicinske dokumentacije tužiteljice (koju u svom nalazu analizira i medicinski vještak) jasno proizlazi vrsta medikamentozne terapije koja je tužiteljici ordinirana tijekom liječenja, a koja uključuje i preporuku korištenja različitih analgetika po potrebi. Pored toga je medicinski vještak u svom nalazu detaljno opisao naruženja tužiteljice, dok se utvrđenja prvostupanjskog suda na osnovu neposrednog opažanja tužiteljice na održanom posljednjem ročištu prema sadržaju odnosnog raspravnog zapisnika odnose na po tužiteljici pokazana zaostala naruženja. Medicinski vještak je ista detaljno opisao.

6.2. Obzirom na prethodno izneseno, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u toč.I/ izreke te odbiti tužiteljicu sa zatraženim zahtjevom radi naknade joj neimovinske štete u iznosu od 1.450,00 Eur, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 10.938,66 Eur koji uključuje i imovinsku štetu do stabilizacije zdravstvenog stanja tužiteljice u opsegu i trajanju utvrđenom po medicinskom vještaku, prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi.

7. Žalba tuženika osnovana je i u dijelu kojem osporava tužiteljici dosuđenu trajnu rentu s osnova tuđe pomoći obzirom da u tom dijelu presudi nedostaje obrazloženje o sadržaju takvih potreba pa je u tom dijelu ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč.11. ZPP-a koju ističe tuženik u izjavljenoj žalbi. Naime, prvostupanjski sud se isključivo rukovodio utvrđenjem medicinskog vještaka o takvoj potrebi u trajanju od po 1,5 sata dnevno tijekom 6 dana, i 3 sata sedmog dana, a da uopće nije jasno u odnosu na koje konkretne i u odnosu na tužiteljicu individualizirane potrebe je takva renta potrebna.

8. Stoga je prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo ukinuti toč.II/ i toč.III/ izreke, a i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.IV/ izreke te presudu u ukinutim dijelovima vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će saslušanjem tužiteljice – i po potrebi obnovom provedenog vještačenja na okolnost potreba, opsega i sadržaja potrebe tuđe pomoći, novom odlukom odlučiti i o svim troškovima postupka, uključivo i troškovima predmetnog žalbenog postupka (sukladno odredbi čl.166. stav. 3. ZPP- a).

U Varaždinu 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec