Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-656/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ČD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB:87939104217, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-625/2024-12 od 17. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-625/2024-12 od 17. prosinca 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 917489 od 1. lipnja 2005. kojeg su sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor i to:

- odredbe ugovora u kojem se tužiteljica obvezala platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 6.50 % godišnje, a što je posebno propisano člankom 2., točkom 2.1. u dijelu koji glasi: „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“, člankom 2. točkom 2.4. u dijelu koji glasi: „Promjenljiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“ i člankom 12. točkom 12.4. u dijelu koji glasi: „Korisnik prihvaća primjenu svih akata Kreditora koji budu doneseni u toku trajanja ovog Ugovora, a koji se odnose na ovaj Ugovor“

- odredbe ugovora kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (švicarski franak), a što je posebno propisano člankom 1. u dijelu koji glasi „CHF 12.000,00 (CHF dvanaesttisuća) u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan isplate.“, člankom 4. koji glasi: „Kredit se ugovora u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“, člankom 9. u dijelu koji glasi: „CHF 136,26 (stotridesetšest i 26/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora vežećem na dan dospjeća“

- odredbe ugovora u kojima se ugovara plaćanje naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita, a što je posebno propisano člankom 7. stavkom 7.1. koji glasi: „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 2,00 % (slovima: dvaposto) od iznosa kredita, minimalno kn 200,00 (kn dvjesto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj“

- odredbe ugovora u kojima se ugovara plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita, a što je posebno propisano člankom 12. stavkom 12.1. u dijelu koji glasi: „a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.“, kao i akata tuženika koji propisuju takvo plaćanje.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, platiti tužiteljici ČD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s osnova više naplaćenih mjesečnih anuiteta uslijed ništetnog porasta kamatne stope i promjene tečaja, novčani iznos od 1.948,49 Eura uvećano za zakonske kamate na pojedine iznose i to na iznos od;

- 1,05 Eura teče od 20.06.2005. pa do isplate,

- 1,04 Eura teče od 20.08.2005. pa do isplate,

- 1,70 Eura teče od 20.09.2005. pa do isplate,

- 0,84 Eura teče od 20.10.2005. pa do isplate,

- 1,12 Eura teče od 20.11.2005. pa do isplate,

- 1,51 Eura teče od 20.12.2005. pa do isplate,

- 1,04 Eura teče od 20.01.2006. pa do isplate,

- 0,02 Eura teče od 21.01.2008. pa do isplate,

- 1,92 Eura teče od 20.03.2008. pa do isplate,

- 3,19 Eura teče od 20.10.2008. pa do isplate,

- 2,61 Eura teče od 20.11.2008. pa do isplate,

- 2,37 Eura teče od 20.12.2008. pa do isplate,

- 11,98 Eura teče od 20.01.2009. pa do isplate,

- 12,68 Eura teče od 20.02.2009. pa do isplate,

- 9,87 Eura teče od 20.03.2009. pa do isplate,

- 10,14 Eura teče od 20.04.2009. pa do isplate,

- 10,40 Eura teče od 20.05.2009. pa do isplate,

- 9,33 Eura teče od 20.06.2009. pa do isplate,

- 9,44 Eura teče od 20.07.2009. pa do isplate,

- 9,39 Eura teče od 20.08.2009. pa do isplate,

- 9,28 Eura teče od 21.09.2009. pa do isplate,

- 8,51 Eura teče od 20.10.2009. pa do isplate,

- 9,81 Eura teče od 20.11.2009. pa do isplate,

- 10,51 Eura teče od 21.12.2009. pa do isplate,

- 11,73 Eura teče od 20.01.2010. pa do isplate,

- 12,58 Eura teče od 20.02.2010. pa do isplate,

- 13,93 Eura teče od 20.03.2010. pa do isplate,

- 14,14 Eura teče od 20.04.2010. pa do isplate,

- 15,82 Eura teče od 20.05.2010. pa do isplate,

- 17,86 Eura teče od 21.06.2010. pa do isplate,

- 18,85 Eura teče od 20.07.2010. pa do isplate,

- 22,16 Eura teče od 20.08.2010. pa do isplate,

- 22,31 Eura teče od 20.09.2010. pa do isplate,

- 0,48 Eura teče od 20.10.2010. pa do isplate,

- 5,02 Eura teče od 20.11.2010. pa do isplate,

- 17,26 Eura teče od 20.12.2010. pa do isplate,

- 23,17 Eura teče od 20.01.2011. pa do isplate,

- 29,73 Eura teče od 11.01.2011. pa do isplate,

- 28,50 Eura teče od 09.02.2011. pa do isplate,

- 28,88 Eura teče od 11.03.2011. pa do isplate,

- 21,28 Eura teče od 11.04.2011. pa do isplate,

- 8,74 Eura teče od 10.05.2011. pa do isplate,

- 28,63 Eura teče od 10.05.2011. pa do isplate,

- 32,00 Eura teče od 09.06.2011. pa do isplate,

- 36,99 Eura teče od 08.07.2011. pa do isplate,

- 45,95 Eura teče od 20.08.2011. pa do isplate,

- 45,95 Eura teče od 20.09.2011. pa do isplate,

- 38,50 Eura teče od 21.09.2011. pa do isplate,

- 1268,29 Eura teče od 21.09.2011. pa do isplate,

koje kamate su do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4,platiti tužiteljici ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova naplaćene naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita novčani iznos od 152,03 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2005. pa do isplate koje kamate su do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4,, platiti tužiteljici ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s osnova naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita novčani iznos od 184,35 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. rujna 2011. pa do isplate, a koje kamate su do 31. prosinca 2022. godine određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4,, platiti tužiteljici ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2024. godine do isplate."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora su zahtjevi:

- za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu u CHF u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula, naknada za obradu kredita i naknada na prijevremenu otplatu kredita te

- za isplatu iznosa od 1.948,49 eura iz osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, isplata iznosa od 152,03 iz osnove naknade za obradu kredita te isplata iznosa od 184,35 eura iz osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita, sve sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate temeljem Ugovora o kreditu broj:917489 od 1. travnja 2005., sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženika prema kojem je prednik tuženika, kao kreditor, tužiteljici, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit sa valutnom klauzulom CHF u iznosu od 12.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

6. Nesporno je da su stranke sklopile potrošački Ugovor o kreditu broj:917489 od 1. travnja 2005. na iznos od 12.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je ugovor sklopljen uz valutu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća, da je ugovorom određena promjenjiva kamatna stopa, naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe Ugovora o kreditu od 1. travnja 2005., sklopljenog između tužiteljice, u svojstvu korisnika kredita, i prednika tuženika kao davatelja kredita, kojim je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, ništetne jer su bile nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, odredio je isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta i referentne stope za koju se veže promjena što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju stambenog objekta, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kredita i naknadi na prijevremenu otplatu kredita u predmetnom Ugovoru nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su te odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima donesene bez suglasnosti i sudjelovanja tužiteljice, ništetne.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tužiteljičine tražbine jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2023., nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine. Dana 13. lipnja 2014. donesena je presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je odbijen zahtjev u odnosu na Sberbank d.d. na utvrđenje ništetnosti promjenjive kamatne stope i valute. Presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/17 od 14.6.2018. utvrđena je u odnosu na tuženika ništetnost valutne te je utvrđena i ništetnost promjenjive kamatne stope te zastara za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu za tuženika teče od 14.6.2018.

16. Što se tiče isplate naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita u konkretnom slučaju se radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. U ovom se slučaju radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

17. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, naknada za obradu kredita i naknada na prijevremenu otplatu kredita, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, a prva dospjela tražbina se odnosi na lipanj 2005., dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 7. lipnja 2023., nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

18. Među parničnim strankama nije sporno da je predmetnim ugovorom ugovorena redovna kamata od 6,50% godišnju, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te da je čl. 9 određeno da korisnik otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 132,26 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Isto tako, nije sporno da je čl. 7 određeno da korisnik kredita plaća naknadu za obradu zahtjeve i administraciju kredita jednokratno 2%, a ne manje od 200,00 kuna., te da je čl. 12 određeno da tužiteljica može prijevremeno otplatiti kredit na pisani zahtjev, ali sve to sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva niti da je tužitelj tuženiku dana 2.6.2005. platio ulaznu naknadu u visini od 1.145,44 kuna, te dana 21.09.2011. izlaznu naknadu u iznosu od 1.388,97 kuna. Nije sporno da je tuženik u cijelosti otplatio kredit.

19. Polazeći od navedenog, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužiteljici isplati iznos od 1.948,49 eura iz osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, iznos od 152,03 iz osnove naknade za obradu kredita te iznos od 184,35 eura iz osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita, sve sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate te naknadi parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eura sa zateznom kamatom.

20. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika za razliku od tužiteljice koja je potrošač, tuženik je financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

21. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 19. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić