Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-249/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1970/2020 od 9. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1970/2020 od 9. siječnja 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 115.096,67 kn (pravilno: 15.275,95 EUR[1] ) sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke kao i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka od 625,00 EUR.

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem odbačena tužba u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti dijelova ugovornih odredbi članaka 1., 2. i 7. ugovora o kreditu broj 3208659746 koji su stranke sklopile 20. ožujka 2007. kojim je među strankama dogovorena isplata i otplata kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF) kao i u dijelu kojim je zahtijevao utvrđenje ništetnosti odredbi članaka 2. i 7. stavka 2. tog ugovora u dijelu kojim je ugovorena jednostrana izmjena kamatne stope odlukom tuženika.

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavcima 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavcima 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda i rješenje preinače na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužitelju, odnosno da se prvostupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu broj 3208659746 od 20. ožujka 2007. te kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (dalje: CHF) i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koje su odredbe sadržane u tom potrošačkom ugovoru u odnosu na koji su stranke 3. veljače 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine" broj 102/2015., (dalje: ZID ZPK/2015).

6. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a i članka 381. ZPP-a ispitao pobijanu presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Ispitujući na taj način pobijanu presudu ocjena je ovog suda da je u njezinom donošenju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju drugostupanjski sud u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. pazi po službenoj dužnosti i na koju se žalitelj poziva u žalbi. To stoga što su točni žalbeni navodi u kojima žalitelj tvrdi da je sud prvog stupnja u obrazloženje svoje presude kopirao dijelove drugih, uglavnom drugostupanjskih presuda, bez označavanja da je riječ o citatima drugih odluka, pa tako deset stranica pobijane odluke (od 26. do 36. stranice) zapravo predstavlja (neoznačeni) citat jedne drugostupanjske odluke koji je u obrazloženje pobijane odluke unesen (kopiran) na način da se uopće ne zna što su razlozi suda prvog stupnja, a što su razlozi drugostupanjskog suda izraženi u odvojenom postupku. Zbog toga osnovano žalitelj u žalbi tvrdi da je pobijana odluka nerazumljiva te da nije jasno koji su od iznesenih razloga navedenih u pobijanoj presudi razlozi prvostupanjskog suda pa se ta odluka ne može ispitati. Zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. Imajući na umu odredbu članka 327. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu, prema kojoj se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, što su prije svih ugovorne strane, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje da su pojedine ugovorene odredbe ugovora o kreditu od 20. ožujka 2007. ništetne. Osim toga, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju Rev 2868/2018 od 12. veljače 2019. koje je primjenjivo u ovom predmetu jer je riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, sama činjenica da su stranke 3. veljače 2016. sklopile dodatak ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/2015 kojim su odredbe ugovora o kreditu zaključenog 20. ožujka 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. To stoga što tužitelj tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu pa uklanjanje navedenih ništetnih odredbi i njihova zamjena novim ugovornim odredbama o valuti obveze i o kamatama u skladu s među strankama sklopljenim dodatkom ugovoru o kreditu nema značaj „otpadanja“ njezine ništetnosti. Tužitelj stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Zbog pogrešne primjene članka 288. stavka 2. ZPP-a počinjena je bitna povreda iz članka 354. stavka 1. pa je na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člankom 381. ZPP-a ukinuto prvostupanjsko rješenje.

9. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

10. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja ukloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su ustanovljene ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o dopuštenim zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi članaka 1., 2. i 7. spornog ugovora o kreditu i o postavljenom kondikcijskom zahtjevu. Pritom će voditi računa o tome da ugovorna odredaba iz članka 1. ugovora o kreditu koji se odnosi na isplatu (korištenje), ne na otplatu (vraćanje) kredita, izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. s obzirom na to da iz odluke u kolektivnom sporu proizlazi da ta odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela ugovora o kreditu utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika na isplatu kredita, nije riječ o obvezi koja u smislu članka 81. stavka 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” br. 96/2003., dalje: ZZP/2003) može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) pa na temelju članka 84. ZZP/2003 ne podliježe testu poštenosti. Za svoju će odluku o zahtjevu za utvrđenje i za isplatu iznijeti jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te će voditi računa o obvezi da u skladu s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a sumarno izloži zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile te svoje zaključke o pravnoj i činjeničnoj argumentaciji stranaka iznese jasno kako bi se mogli preispitati. Toj se zakonskoj odredbi protivi to da sud, kao što je to situacija u pobijanoj presudi, kopira neoznačene citate drugih odluka zamjenjujući ih za svoje razloge čineći pritom svoju odluku nepreglednom, nerazumljivom i nejasnom. Sud prvog stupnja će voditi računa i o tome da je pravo stranke na dostatno obrazloženu sudsku odluku jasnim razlozima o odlučnim činjenicama koje joj daje mogućnost da se učinkovito koristi žalbom protiv nje, (a ujedno daje mogućnost da tu odluku preispita žalbeni sud), sastavnica ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, a što pravilno ističe žalitelj u žalbi. Isto tako, sud prvog stupnja će voditi računa i o odredbama članaka 59. stavka 1. i stavka 4. Sudskog poslovnika. U novoj će odluci ujedno odlučiti o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer