Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-699/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ČCZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Križanecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćniku Andreju Šooš Maceljskom, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9733/23-8 od 7. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9733/23-8 od 7. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4 ugovora o brzom gotovinskom kreditu broj 9015015358, zaključenog dana 11. svibnja 2010. između tuženika, kao kreditora, tužiteljice, kao korisnika kredita, a u dijelu koji glasi: korisnik kredita može vratiti kredit i prije ugovorenog roka u cijelosti ili djelomično (najmanje u iznosu utvrđenom aktima banke) ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti banku. U tom slučaju, korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenoj aktima banke.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 74,64 eur/562,36 kn, sa zateznim kamatama, tekućim od dana 01. srpnja 2011. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove u iznosu od 263,28 eur, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj:9015015358 od 11. svibnja 2010. sklopljenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno da će u slučaju prijevremene konačne otplate kredita tuženik zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge banke i isplata naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 74,64 eura sa zateznim kamatama.

6. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik sklopili potrošački Ugovor o kreditu broj:9015015358 od 11. svibnja 2010. u iznosu od 5.700,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju, a da je u članku 4. ugovoreno da će u slučaju prijevremene konačne otplate kredita tuženik zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge banke.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u eurima u dijelu kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita o kojoj ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

8.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

9. Polazeći od toga da su odredbe o prijevremenoj otplati kredita u predmetnom Ugovoru, do kojih je došlo jednostranom odlukom banke, bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljicom, kao korisnicom kredita, nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u eurima kojima je tuženik ugovorio naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita, bez suglasnosti i sudjelovanja tužiteljice, ništetne.

10. S obzirom da su odredbe prijevremenoj otplati kredita ništetne, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita radi čega tužiteljica ima pravo na povrat navedenog iznosa. U konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine jer zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

11. Polazeći od navedenog, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužiteljici isplati iznos od 74,64 eura sa zateznim kamatama iz osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita te naknadi parnični trošak u iznosu od 263,28 eura sa zateznim kamatama.

12. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici dosudio zatezne kamate na iznos glavnog duga od dospijeća do isplate.

13. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 19. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić