Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-259/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Tihani Cišper sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o., OIB: 84923155727, Zadar, Stjepana Radića 33, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marinović i Partneri j.t.d. u Zadru, protiv tuženika Drniška tradicija d.o.o., OIB: 54957506101, Čavoglave, Blaževići-Vrba 9, kojeg zastupa punomoćnik Ringo Špaleta, odvjetnik u Drnišu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku Stalne službe u Drnišu poslovni broj Povrv-59/2022 od 15. studenoga 2024., 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ČISTOĆE d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku Stalne službe u Drnišu poslovni broj Povrv- 59/2022 od 15. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Veljka Čađenovića pod poslovnim brojem Ovrv-170/2021 od 31. ožujka 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju Čistoća d.o.o. iznos od 1.084,76 eura sa zateznom kamatom koje teku mjesečne iznose računa od dospijeća do isplate te u dijelu zahtjeva za naknadom troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove postupka u iznosu 1.050,00 eura (točka II. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer je presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi odnosno postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika s obzirom da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da je on sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora sa zakupodavcem VDV, dok je u presudi navedeno da je Ugovor sklopljen između zakupodavaca VDV i društva DIM-MES d.o.o. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu svih troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura to se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u skladu s člankom 458. ZPP-a. Prema čanku 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega drugostupanjski sud ne razmatra žalbene razloge koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između razloga presude i navoda tuženika u pogledu sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora. U presudi je navedeno da je predmetni Ugovor sklopljen između zakupodavca EDV i zakupnika društva DIM-MES d.o.o., a što je u skladu sa sadržajem isprave (Ugovora) priložene u spisu.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati komunalnu uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada na adresi: [adresa].

9. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije zakupnik poslovnog prostora na adresi: [adresa], već je zakupnik društvo DIM-MES d.o.o. što proizlazi iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora koji je sklopljen 1. prosinca 2016. između VDV kao zakupodavca i društva DIM-MES d.o.o. kao zakupnika u trajanju četiri godine. Na osnovu takvog utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženik korisnik komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada pa time niti obveznik plaćanja usluge koju ne koristi.

10. Na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti da nije sporno da je člankom 30. stavak 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13., 73/17. i 14/19.) određeno da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa, te da je tužitelj specijalizirana javna tvrtka osnovana od strane njezinog vlasnika Grada Zadra upravo za svrhu prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada.

11. Također nije sporno da je člankom 4. Pravilnika tužitelja o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada određeno da je korisnik usluge dužan u roku 8 dana obavijestiti isporučitelja o početku i prestanku potrebe za pružanjem usluge a naročito ako je do početka ili prestanka potreba za pružanjem usluge došlo zbog promjene vlasnika ili korisnika stambenog poslovnog prostora, prestanka korištenja poslovnog prostora i dr.

12. Međutim, nema dokaza na temelju čega je tužitelj u svojoj evidenciji kao korisnika komunalne usluge upisao tuženika i njemu izdavao račune u utuženom razdoblju, a kako bi se onda moglo preispitivati eventualni propust tuženika da obavijesti tužitelja o promjeni korisnika komunalne usluge. Naime, nema dokaza da je tuženik sklopio s tužiteljem ugovor o isporuci komunalne usluge ili neki drugi dokaz ne temelju kojeg bi se moglo utvrditi da je tuženik ikada bio korisnik komunalne usluge na navedenoj adresi poslovnog prostora. Tek u tom slučaju bi tuženik bio u obvezi obavijestiti tužitelja o prestanku potrebe za pružanjem usluge i, ako to ne bi učinio, onda bi bio u obvezi komunalnu uslugu plaćati bez obzira da li je koristi.

13. Prema tome, žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje na propust tuženika da ga obavijesti o promjeni korisnika komunalne usluge i da je tuženik obveznik plaćanja usluge, su u cijelosti neosnovani.

14. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tužitelj određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

15. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, u cijelosti je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Velikoj Gorici 21. ožujka 2025.

Sutkinja

Tihana Cišper