Povrv-180/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Aleksandri Bilić, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika HAFIEL d.o.o., Zagreb, Ulica Hrvatskog sokola 79, OIB: 67653498908, kojeg zastupa punomoćnik Matija Zorić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krsnik & partneri d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 8/I, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju i punomoćnika tuženika, s danom objave 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stanislave Galović u Zagrebu, Miroslava Milića 4, poslovni broj Ovrv-52398/2022 (UPP/OS-Ovrv-777/2022) od 19. srpnja 2022., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 1.764,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023., do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:

- na iznos od 44,65 eura od 31. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 140,36 eura od 31. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 140,36 eura od 31. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 140,36 eura od 31. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 99,94 eura od 31. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 99,94 eura od 31. srpnja 2021. do isplate,

Stranica 1 od 9

- na iznos od 99,94 eura od 31. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 99,94 eura od 31. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 99,94 eura od 31. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 99,94 eura od 31. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 99,94 eura od 31. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 99,94 eura od 31. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 99,94 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 99,94 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 99,94 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 99,94 eura od 11. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos od 99,94 eura od 11. prosinca 2021. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 91,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2025., do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u dijelu u kojem zahtijeva zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka dosuđene u točki II. izreke presude preko priznate kamatne stope iz točke II. izreke presude.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stanislave Galović u Zagrebu, Miroslava Milića 4, poslovni broj Ovrv-52398/2022 (UPP/OS-Ovrv-777/2022) od 19. srpnja 2022., u dijelu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos dosuđen u točki

I. izreke presude, koje su tekle:

- na iznos od 44,65 eura od 11. kolovoza 2020., do 30. srpnja 2021.,

- na iznos od 140,36 eura od 11. rujna 2020., do 30. srpnja 2021.,

- na iznos od 140,36 eura od 11. listopada 2020., do 30. srpnja 2021.,

- na iznos od 140,36 eura od 11. studenoga 2020., do 30. srpnja 2021.,

- na iznos od 99,94 eura od 11. siječnja 2021., do 30. srpnja 2021.,

- na iznos od 99,94 eura od 11. siječnja 2021., do 30. srpnja 2021.,

- na iznos od 99,94 eura od 11. veljače 2021., do 30. srpnja 2021.,

- na iznos od 99,94 eura od 11. ožujka 2021., do 30. srpnja 2021.,

- na iznos od 99,94 eura od 11. travnja 2021., do 30. srpnja 2021.,

- na iznos od 99,94 eura od 11. svibnja 2021., do 30. srpnja 2021.

- na iznos od 99,94 eura od 11. lipnja 2021. do 30. srpnja 2021.,

- na iznos od 99,94 eura od 11. srpnja 2021. do 30. srpnja 2021.,

te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

Stranica 2 od 9

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. svibnja 2022., podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javna bilježnica Stanislava Galović u Zagrebu, Miroslava Milića 4, donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-52398/2022 (UPP/OS-Ovrv-777/2022) od 19. srpnja 2022., (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 1.764,95 eura i nastalih troškova ovršnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega je Općinski građanski sud u Zagrebu pravomoćnim rješenjem, poslovni broj Povrv- 2395/2022 od 8. studenog 2022., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga. Rješenjm od 27. ožujka 2023., gore navedeni sud se oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu na daljnje postupanje.

3. Tuženik je u svom prigovoru u bitnom naveo da je tužiteljeva Odluka o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" br. 14/19., 24/19. i 22/20.) nezakonita budući da se njome nameće obveza vlasniku reklamne površine na sklapanje ugovora o plaćanju naknade prije izdavanja rješenja o postavljanju reklamne površine. Istaknuo je da je Gradska skupština 11. srpnja 2019., donijela Odluku o komunalnom redu kojom je prestao važiti Pravilnik o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje ploča s natpisom, plakata, zastavica na jarbolima, reklama i reklamnih panoa Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 14/15. i 14/16.), čime je prestala važiti Odluka o komunalnom redu iz 2014., kao i spomenuti Pravilnik. Ukazao je da je tužitelj zanemario prisutnost pandemije COVID- 19 u utuženom razdoblju te se pozvao na odredbu članka 343. Zakona o obveznim odnosima vezano za oslobođenje od odgovornosti za štetu zbog pandemije te na nemogućnost ispunjenja iz odredbe članka 373. stavak 1. ZOO-a.

4. Očitujući se na navode iz tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi, tužitelj je u podnesku od 7. travnja 2023., naveo da se utuženo potraživanje odnosi na dospjelu neplaćenu naknadu za postavljanje reklama u razdoblju od kolovoza 2020. do prosinca 2021. sukladno Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklama, koji je između stranaka sklopljen 20. srpnja 2010., a prema kojem se tuženik obvezao plaćati tužitelju iznos od 1.510,74 kuna za postavljanje 20 reklamnih panoa na nekretnini u vlasništvu trećih osoba, mjesečno unaprijed i to sve dok su reklame postavljene na nekretnini. Ističe kako su 13. rujna 2013., tužitelj i tuženik sklopili Dodatak predmetnom ugovoru kojim je smanjena ugovorena naknada na iznos od 1.057,52 kn s obzirom na uklanjanje šest reklamnih panoa, da bi kako navodi 28. prosinca 2020., skloile posljednji Dodatak i smanjile naknadu na iznos od 752,98 kn. Tužitelj je nadalje isticao kako je predmetni Ugovor sklopljen na temelju članka 39. tada važeće Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 04/08., 05/08., 08/09., 17/09., 16/10., 17/10., 5/11., 8/11., 5/12.), a da je ugovorena naknada utvrđena prema Pravilniku o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje natpisa, plakata, reklama i reklamnih panoa ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 8/08., 9/09., 25/09.).

5. Predmetnim podneskom tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u dijelu tijeka zakonskih

Stranica 3 od 9

zateznih kamata te je djelomično povukao tužbu po osnovi zakonskih zateznih kamata, čemu se tuženik nije protivio, pa je sud, sukladno odredbi članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.

6. Tuženik je u tijeku postupka ostao kod osporavanja osnove tužbenog zahtjeva, navodeći da ne postoji zakonska osnova na temelju koje bi tužitelj imao pravo naplaćivati predmetnu naknadu, predložio je odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka. Tuženik je predlagao prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka pod posl.br. P-414/2025 u kojem postupku se utvrđuje ništetnost ugovora na temelju kojeg tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu. Tuženik je 18. ožujka 2025., dostavio podnesak koji podnesak sud nije uzeo u obzir, obzirom je isti dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz knjigovodstvene kartice tužitelja (list 16.-18. spisa), Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama (list 68 – 72 spisa), I. Dodatak Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklama (list 70. spisa), II. Dodatak Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklama (list 72. spisa), dopis od 25. 3. 2020., (list 88 spisa), elektorničku poruku (list 90 spisa). Odluku o komunalnom redu (list 242 do 288). Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem parničnih stranaka iz razloga što izvođenje tog dokaza ne bilo svrhovito niti potrebno za donošenje odluke o pravno-relevantnim činjenicama u ovom sporu.

8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.764,95 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade za postavljanje reklama sukladno Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklame od 20. srpnja 2010., te njegovom I. i II. Dodatku za razdoblje od kolovoza 2020., do prosinca 2021.,

10. Između stranaka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li u odnosu na utuženo potraživanje nastupila zastara.

11. Prvenstveno, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, ovaj sud utvrdio je isti neosnovanim. Naime, uvidom u Izvod otvorenih stavki (list 16. spisa) proizlazi da je najstarije utuženo potraživanje tužitelja dospjelo 10. kolovoza 2020., Stoga, kako sukladno odredbi članka 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO ), tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.Odredbom članka 215. stavak 1. ZOO propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok prema odredbi

Stranica 4 od 9

članka 216. ZOO zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. S obzirom da je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen 18. svibnja 2022., a da je najstarije utuženo potraživanje dospjelo 10. kolovoza 2020., to proizlazi da je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka pa je tuženikov prigovor zastare potraživanja kako je gore već navedeno ocijenjen kao neosnovan .

12. Nadalje, uvidom u Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, klasa: 363- 02/2012-016/091 (list 68.-69. spisa; dalje: Ugovor) i I. Dodatak Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklama, klasa: 363-02/2010-016/091 (list 70. spisa; Dodatak) te drugi Dodatak Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklama, klasa: 363-02/2010-016/091 (list 72 spisa), koji su potpisani i ovjereni pečatom stranaka Ugovora (ovdje parničnih stranaka), utvrđeno je da je između stranaka 10. s rpnja 2010. , sklopljen Ugovor na neodređeno vrijeme prema kojem tuženik obvezao tužitelju plaćati naknadu za postavljanje dvadeset reklamnih panoa ukupne reklamne površine 239,80 m2 i to na nekretnini u vlasništvu drugih na uz Zagrebačku aveniju i uz ulicu Hrvatskog sokola, upisanoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

13. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor te Dodatke istog utvrđeno je da su stranke ugovorile mjesečnu naknadu za postavljanje reklama prvotno u iznosu 1.510,74 kn, naknadno 1.057,52 kn te u konačnici u iznosu od 752,98 kn (zbog smanjenja broja reklamnih panoa), kao i da se tuženik obvezao tužitelju podmirivati ugovorenu naknadu mjesečno unaprijed, najkasnije do desetog dana u mjesecu počevši od 1. rujna 2010., i to sve dok su reklame postavljene na gore opisanoj nekretnini. Isto tako, utvrđeno je da je člankom 9. Ugovora ugovoreno da tuženik ima pravo otkazati ugovor ne navodeći razloge otkaza, uz otkazni rok od 30 dana od primitka obavijesti o otkazu, kao i da je tuženik dužan plaćati naknadu sve dok ne ukloni reklame, odnosno dok se reklame ne uklone na njegov trošak. Navedeno, tuženik nije niti osporavao niti navodio da bi što drugo bilo doista i ugovoreno, stoga je sadržaj istog ocinjen kao vjerodostojan.

14. Dakle, sud je utvrdio da je sklapanjem predmetnog ugovora tuženik stekao pravo postavljanja dvadeset reklamnih panoa (kasnije četrnaest, u konačnici deset reklamnih panoa) na nekretnini u vlasništvu drugih na adresi u [adresa], uz Zagrebačku aveniju i uz ulicu Hrvatskog sokola, upisanoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te da se za njihovo postavljanje obvezao plaćati tužitelju mjesečnu naknadu u iznosu od 1.510,74 kn, odnosno prema Dodatku I iznos od 1.057,52 kn te prema Dodatku II iznos od 752,98 kn (odnosno, iznos od 200,50 eura prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1,00 euro, odnosno iznos od 140,35 eura i konačno iznos od 99,93 eura) počevši od 1. rujna 2010., pa nadalje i to sve dok su reklame postavljene na opisanoj nekretnini.

15. Odredbom članka 342. stavak 1. ZOO propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

16. Na temelju odredbe članka 39. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 4/08., 5/08., 8/09., 17/09., 17/10., 5/11., 8/11. i 5/12. - koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora i njegovog Dodatka) za postavljanje natpisa, plakata, reklama i reklamnih panoa na javne površine, zemljište i objekte

Stranica 5 od 9

plaća se naknada koju pravilnikom određuje Gradsko poglavarstvo, ovisno o zoni u kojoj se postavljaju, o njihovoj reklamnoj površini, odnosno veličini, vrsti i tipu. Podnositelj zahtjeva i gradonačelnik Grada Zagreba, odnosno osoba koju on ovlasti sklapaju ugovor o plaćanju naknade. Navedeni ugovor sklapa se prije izdavanja rješenja o njihovu postavljanju.

17. Odredbom članka 2. Pravilnika o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje natpisa, plakata, reklama i reklamnih panoa ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 8/08., 9/09., 25/09. - koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora) propisano je da se visina naknada za postavljanje natpisa, plakata, reklama i reklamnih panoa određuje prema zoni na području Grada Zagreba, reklamnoj površini, odnosno veličini natpisa, plakata, reklame i reklamnog panoa te vrsti i tipu natpisa, plakata, reklame i reklamnog panoa koji se postavlja. Navedeni kriteriji izraženi su u jediničnim iznosima naknada, utvrđenima u Tabeli naknada u članku 6. Pravilnika.

18. Uzevši u obzir navedeno, sud je, polazeći od rezultata provedenog dokaznog postupka, utvrdio da je između stranaka zasnovan obveznopravni, ugovorni odnos na temelju kojeg se tuženik obvezao tužitelju mjesečno plaćati naknadu od u iznosu od 1.510,74 kn, odnosno prema Dodatku I iznos od 1.057,52 kn te prema Dodatku II iznos od 752,98 kn (odnosno, iznos od 200,50 eura prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1,00 euro, odnosno iznos od 140,35 eura i konačno iznos od 99,93 eura) počevši od 1. rujna 2010., pa nadalje i to sve dok su reklame postavljene na opisanoj nekretnini, navedeni iznosi mijenjali su se sukladno Dodacima ugovora uzimajući u obzir smanjeni broj reklamnih panoa.

19. Potrebno je navesti da tuženik tijekom postupka nije iznio činjenicu da je postupio u skladu s odredbom članka 9. Ugovora i otkazao tužitelju predmetni ugovor, odnosno, uklonio predmetne reklamne panoe. Osim toga, tuženik to pravo ima i prema odredbi članka 212. ZOO-a prema kojoj stranke trajnog obveznog odnosa mogu taj odnos okončati otkazom koji mora biti dostavljen drugoj strani.

20. Isto tako valja navesti kako su neosnovani navodi tuženika kojim upućuje na nezakonitost donošenja odluke kojom se propisuje obveza plaćanja naknade za postavljanje reklamnih panoa s obzirom na to da se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (tzv. opći akti u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.; dalje: ZUS), provodi u postupcima pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 19. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst) i članka 25. točke 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) te članka 12. stavak 3. točka 2. ZUS-a, pa slijedom toga ovaj sud nije ovlašten ispitivati zakonitost donošenja tužiteljevih odluka (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, poslovni broj Pž-2344/2017-2 od 26. studenoga 2019., poslovni broj Pž-5432/2016-3 od 6. svibnja 2020., poslovni broj Pž- 2142/2024). Stoga predmetna odluka prema ocijeni suda nije protuustavna niti

Stranica 6 od 9

protivna zakonu sve do drugačijeg utvrđenja Ustavnog suda Republike Hrvatske ili do donošenja eventualne odluke po Visokom upravnom sudu po zahtjevu za ocjenom zakonitosti općeg akta. Stranke su sukladno navedenoj Odluci sklopile predmetni Ugovor nakon čega je tužitelj izdao tuženiku Rješenje o postavljanju reklamnog panoa. Naime, odredbom čl. 18. Zakona o područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i123/17: dalje: ZLPS) propisano je da su općina, grad i županija samostalne u odlučivanju u poslovima iz svoga samoupravnog djelokruga u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i tim Zakonom. Odredbom čl. 35. t. 2. ZLPS-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne, samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave, uz ostalo, donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave. Odredbama čl. 14. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13,94/13, 153/13, 147/14, 36/15 i 68/18; dalje: ZKG) propisano je da je u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (st. 1.) te da se odlukom o komunalnom redu iz st. 1. toga članka propisuju odredbe o uređenju naselja, održavanju čistoće i čuvanju javnih površina, korištenju javnih površina, skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim komunalnim otpadom, uklanjanju snijega i leda, uklanjanju protupravno postavljenih predmeta, mjere za provođenje komunalnog reda i kaznene odredbe. Odredbom čl. 14. Odluke o komunalnom redu, koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba 2005. godine, važećom u vrijeme sklapanja Ugovora, bilo je propisano da ako se ako se natpisi i reklame postavljaju na zgrade, zemljište i druge prostore, za njihovo postavljanje plaća se naknada koju određuje Gradsko poglavarstvo (st. 1.), podnositelj zahtjeva i gradonačelnik Grada Zagreba, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade (st. 2.), ugovor iz stavka 2. sklapa se prije izdavanja odobrenja (st. 3.) (tako i VTSRH u odluci Pž-2142/24 od 21. siječnja 2025.,).

21. Stoga je s obzirom na navode tuženika kao prethodno pitanje u ovom postupku utvrđeno je kako predmetni Ugovor od 20. srpnja 2010., nije ništetan u smislu odredbe čl. 322 ZOO već se imajući na umu odredbu čl. 30. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u konkretnom („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; u konkretnom slučaju radi o određenoj vrsti ograničenja vlasnikovih prava na temelju zakona. Stoga imajuću na umu navedeno sud nije prekinuo predmetni postupak kako je to predlagao tuženik do pravomoćnog okončanja postupka posl.br. P-414/2025.

22. Nadalje, vezano za tuženikov prigovor da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka 343. ZOO-a prema kojem bi on bio oslobođen od odgovornosti za štetu budući da uslijed posljedica pandemije COVID-19 nije mogao ispuniti svoju obvezu prema tužitelju, potrebno je navesti da je taj prigovor neosnovan budući da u konkretnom slučaju nije riječ o potraživanju po osnovi naknade štete, već po osnovi isplate neplaćene ugovorne naknade.U odnosu na tuženikov navod da je ispunjenje njegove obveze u utuženom razdoblju postalo nemoguće u smislu odredbe članka 373. stavak 1. ZOO-a, potrebno je navesti da je tuženik u smislu navedene odredbe

Stranica 7 od 9

prije dospijeća utuženih obroka mogao tužitelju otkazati predmetni Ugovor te time spriječiti nastanak obveze, a što nije učinio.

23. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, koja isprava se, u skladu s odredbom članka 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje: OZ), smatra vjerodostojnom, a čiji pojedinačni mjesečni iznosi glavnice odgovaraju ugovorenoj mjesečnoj naknadi iz članka 2. Ugovora, odnosno njegovog Dodatka, u iznosima od čiju vjerodostojnost tuženik nije osporavao. Stoga, s obzirom da je na temelju rezultata provedenog postupka sud zaključio o postojanju tražbine tužitelja, dok tuženik nije dokazao suprotno, sud je zaključio je da je tuženik, sukladno odredbama članaka 4., 9., 342. stavak 1. ZOO-a, dužan ispuniti svoju ugovornu obvezu i platiti tužitelju ugovorenu naknadu u iznosu od 1.764,95 eura.

24. Budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću, osim glavnice, dužan je tužitelju podmiriti i zakonske zatezne kamate. Uvidom u članak 3. Ugovora proizlazi da ugovorena mjesečna naknada dospijeva svakog desetog u mjesecu, dok prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 183. stavak 1. i članka 300. stavak 1. ZOO-a, zakonske zatezne kamate teku od prvog dana nakon dospijeća pojedinačnog iznosa mjesečne naknade pa do isplate.S obzirom da tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 7. travnja 2023., potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata koje na prvih 12 pojedinačnih neplaćene obroke, teku tek od 31. srpnja 2021., a na zadnjih 5 neplaćenih obroka od datuma navedenih u konačno uređenom tužbenom zahtjevu, to je sud tužitelju priznao zakonske zatezne kamate od prvog dana nakon dospijeća pojedinačnih iznosa mjesečne naknade pa do isplate, sve po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ugovore između trgovaca i osoba javnog prava.

25. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi u dijelu naznačenom u točki I. izreke presude.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova parničnog postupka odmjerena na temelju Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi), prema kojima tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 eura (članak 1. stavak 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 2. stavkom 1. Uredbe o tarifi).

27. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na javnobilježničku nagradu u iznosu od 19,91 eura, uvećanu za PDV po stopi od 25% (članci 5., 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21., 18/22.; koji je bio na snazi u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu), koja iznosi ukupno 24,89 eura.

28. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 91,25 eura (ovršni troškovi u iznosu od 24,89 eura i troškovi parničnog postupka -trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura). Na troškove postupka tužitelj ima

Stranica 8 od 9

pravo i na zatražene na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 18. ožujka 2025., kao dana donošenja presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

29. Međutim, tužitelju ne pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na troškove parničnog postupka preko stope predviđene za ostale odnose budući da se radi o troškovima parničnog postupka, a ne o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava.

30. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

31. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II i III. izreke presude.

Zagreb, 18. ožujka 2025.

SUDAC:

Aleksandra Bilić

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA

- Tužitelju uz nalog za sudsu pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 €

- Tuženiku po pun.

- Kal. 30 dana

Stranica 9 od 9