Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-2/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom LC zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog LC podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km- 58/2024-4 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnog LC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Km-58/2024.-4 od 17. listopada 2024., na temelju članka 7. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13. 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu: ZSM) u vezi članka 10. stavka 2. točka 11. i 16. ZSM prema maloljetnom LC su izrečene odgojna mjera posebne obveze da se maloljetnik uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade i odgojna mjera posebne obveze da uplati 300,00 eura u humanitarne svrhe. Odgojna mjera posebne obveza može trajati do jedne godine.
2. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.
3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni ŠC putem braniteljice Kristine Malinarić, odvjetnice u Zagrebu, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 2. ZKP i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati navode žalbe i pobijano rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sud na ponovno suđenje i odluku.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavak 1. ZKP i člankom
3. ZSM spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba maloljetnog LC nije osnovana.
7. Žalitelj ističe da iz obrane maloljetnika te okolnosti pod kojima je maloljetnik došao u posjed predmetne videosnimke ne proizlazi da bi bio svjestan da posjedovanjem takvog sadržaja čini kazneno djelo. Predmetnu snimku je primio u okviru školske Whatsapp grupe, a snimka je bila „viralna“, odnosno objavljena na „You tube-u“ „Tik- toku“ te drugim društvenim mrežama. S obzirom na način dolaska u posjed videosnimke teško je za povjerovati da bi maloljetnik u dobi od 16-17 godina znao da je takvo postupanje, odnosno posjedovanje takvog sadržaja protupravno, a još manje vjerojatno da bi takvo što prijavio roditeljima. U odnosu na tzv. „sticker“ ističe da nije bio svjestan da se nalazi u njegovom posjedu, odnosno mobitelu, već je za njegovo postojanje saznao nakon pretrage mobilnog uređaja od strane djelatnika policije, kada su ga oni o tome obavijestili, što se moglo utvrditi informatičkim vještačenjem. „Sticker“ je nešto što osoba može slučajno skinuti bilo na mobilni uređaj ili kompjuter, prilikom skidanja ili samo gledanja bilo kakvog legalnog sadržaja, a da pri tom nije svjesna toga.
8. Protivno istaknutim žalbenim navodima maloljetnog LC, prvostupanjski je sud nakon detaljne analize svih provedenih dokaza, svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom maloljetnika ispravno zaključio da je maloljetni ŠC počinio terećeno kazneno djelo.
9. Iz zapisnika o pretrazi mobitela maloljetnika od 3. svibnja 2023. proizlazi da je videosnimka spolnog odnosa maloljetnih osoba bila u mobitelu maloljetnika od 17. veljače 2023., a fotografija tzv. „sticker“ od 14. lipnja 2021. koja prikazuje žensko i muško dijete niske kronološke dobi u spolnom odnošaju. Ove snimke predstavljaju dječju pornografiju u smislu odredbe članka 163. stavak 6. KZ/11. Prema obrani maloljetnog LC, maloljetnik je znao da u mobitelu posjeduje snimku spolnog odnosa maloljetne djece koju je dobio putem Whatsapp grupe čiji je član, kao i da je zaboravio izbrisati predmetni video, što sve ukazuje da je svjestan sadržaja snimke, dobi snimljenih osoba, a iz tvrdnje da je zaboravio obrisati predmetnu snimku, povezujući isto s njegovom životnom dobi i općom informiranosti i upućenosti u moderne tehnologije i način rada mobitela, proizlazi da je znao da postupa protupravno. To što je snimka bila viralna i tako lako dostupna i drugim osobama putem društvenih mreža i You tube-a ne može se smatrati opravdanim razlogom za zaključak da maloljetnik nije znao i nije mogao znati da je držanje dječje pornografije zabranjeno, što znači da ne postoji zabluda o protupravnosti djela u smislu odredbe članka 32. stavak 1. KZ/11. U odnosu na pronađenu fotografiju u mobitelu maloljetnika, tzv „sticker“ za koju maloljetnik tvrdi da nije znao da ju ima u svojem mobitelu, ispravno je sud, a imajući na umu razdoblje u kojem ju je posjedovao, kao i općepoznatu upućenost mladih u svijet modernih tehnologija, kao i maloljetnikovu upućenost koja proizlazi iz pretrage njegova mobitela, posebno vrste i korištenja mnogobrojnih aplikacija, zaključio da je maloljetnik znao da posjeduje dječju pornografiju. Osnovan je i zaključak prvostupanjskog suda da je maloljetnik vrlo lako mogao spoznati društvenu netolerantnost i kažnjivost takvog ponašanja putem modernih tehnologija, što i sam navodi u obrani, priznajući da je bio svjestan da su na snimkama maloljetne osobe u spolnom odnosu tako da je s obzirom na svoja znanja mogao postupati odgovornije, promptno reagirati te izbrisati video zapis i fotografiju s dječjom pornografijom, ne ostavljajući ih pohranjene u svom mobitelu, a nije neživotno, kako tvrdi žalitelj, da o svemu obavijesti i svoje roditelje ili nadležnu policiju o raspačavanju dječje pornografije.
10. Razmatrajući odluku o izrečenim odgojnim mjerama, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor odgojne mjere, da je primjereni značaj dao životnoj dobi, sada, punoljetnog LC, činjenici da je uredno završio školu, da dolazi iz obitelji u kojoj ima sedmero braće i sestara, da zajedno žive u skladnim odnosima, da nadležni HZSR nije u obitelji određivao mjere stručne pomoći potpore, niti bio uključen u njegov razvoj, ranije se bavio sportskim aktivnostima, MMA, nogometom i teretanom, nikada nije bio sudionik bilo kakvog ekscesnog ponašanja, nije evidentiran kao počinitelj bilo kakvih kažnjivih radnji. Kada se sve istaknuto uzme u obzir kao i prijedlog stručne suradnice suda KC, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su izrečene odgojne mjere posebne obveze uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade i posebne obveze da uplati 300,00 eura u humanitarne svrhe primjerene osobnosti maloljetnog LC, težini i pogibeljnosti kaznenog djela te će se istima ostvariti svrha maloljetničke sankcije iz članka 6. stavak 1. ZSM.
11. Slijedom iznesenog, kako žalbom maloljetnog LC nisu osnovano osporena naznačena utvrđenja prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud našao povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na koje, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 482. u vezi sa člankom 3. ZSM odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
