Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžmp-39/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NĆ zbog kaznenog djela protiv javnog reda – napadom na službenu osobu iz članka 315. stavak 1., 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Kmp-35/2016.-45 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog NĆ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: Kmp-35/2016.-45 od 4. srpnja 2024., optuženi RĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – napadom na službenu osobu iz članka 315. stavak 1., 2. i 4. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude, pa je na temelju naznačenih zakonskih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine pa se kazna zatvora na koju je optuženi RĆ osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) naloženo je optuženom ZĆ da nadoknadi trošak kaznenog postupka i to iznos od 200,00 (dvjesto) eura na ime paušala u skladu sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP te trošak provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 422,62 eura (četiristo dvadeset dva eura i šezdeset dva centa).

3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi RĆ putem branitelja Berislava Pavišića, odvjetnika iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupke iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu žalitelj tvrdi da su razlozi presude u znatnoj mjeri proturječni. Prvenstveno to ističe u odnosu na ozljede oštećenog IĆ, koji je u iskazu naveo da je zadobio blaži potres mozga, no takva dijagnoza nije nigdje utvrđena niti navedena. S druge pak strane, detaljno su utvrđene ozljede optuženika i za iste je vještak sudske medicine utvrdio da su mogle nastati i od pada, ali i od udaraca. Jedine udarce koje je oštećenik zadobio bili su od strane policijskih službenika. Postojanje ozljede optuženika odgovara udarcu službenom palicom po leđima, ali niti jedan od policijskih službenika ne spominje udaranje optuženika palicom, palica se spominje samo u kontekstu rastjerivanja grupe ljudi koja je krenula pomoći optuženiku, a to je u trenutku kada je optuženik savladan i pod kontrolom policije. Žalitelj, nadalje, smatra da prvostupanjska presuda nema razloga zbog čega se u situaciji kada postoji dvojba glede dinamizma nastanka ozljede, pad ili udarci, sud priklanja dinamizmu nastanka uslijed pada, to je protivno načelu in dubio pro reo, jer su ozljede optuženika mogle nastati uslijed bezobzirnog i osobito grubog postupanja policijskih službenika. Optuženikove tvrdnje su potkrijepljene svjedočkim iskazima SĆ, TĆ i ĐĆ. Njihova neposredna opažanja glede postupanja prema žalitelju sud odbacuje uz argumente da se radi o prijateljima optuženika te da su stoga zainteresirani za ishod postupka, dok drugačiji pristup ima prilikom ocjene iskaza policijskih službenika, što je nerazumljivo. Osim toga, motivi iskazivanja kod policijskih službenika su puno veći jer da se utvrdila bezobzirnost ili grubo postupanje, tada to za službenika znači postupak utvrđivanja stegovne odgovornosti i potencijalnu opasnost od otkaza.

8. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud detaljno analizirao sve provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženika osnovano zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, a za svoje zaključke je dao jasne i razumljive argumente.

9. Prije svega treba istaći da su oštećeni LĆ i MĆ kao policijski službenici Interventne jedinice PU Primorsko-goranske osiguravali javno okupljanje kulturno-zabavnog karaktera „Bela nedeja 2015“ u Kastvu i da su na mjesto događaja, u ranim jutarnjim satima, upućeni jer je veći broj mlađih osoba, pod vidnim utjecajem alkohola, odbijao napustiti mjesto javnog okupljanja, pri tom negodujući i vrijeđajući djelatnike redarske tvrtke „Securitas“, dakle, došli su na lice mjesta radi uspostavljanja reda, tražeći od okupljenih da se udalje s mjesta okupljanja. Dok su oštećenici zajedno s HĆ i ŠĆ nastojali uspostaviti red, okupljeni ljudi su ih vrijeđali, a u tome je prednjačio optuženik, što je sud utvrdio na temelju iskaza oštećenika te svjedoka GĆ i ŠĆ.

10. U trenutku dolaska oštećenika, optuženik i okupljeni su bili u počinjenju prekršaja, oštećenici su ih u daljnjem remećenju javnog reda i mira trebali spriječiti, tako da je logično i životno da u takvim okolnostima smiruju situaciju, a ne da bezrazložno napadaju ikoga iz mnoštva koje prethodno nisu uspjeli smiriti niti zaštitari, a kako to žalbom sugerira optuženik. U kontekstu dinamike događaja treba promatrati i nastale ozljede optuženika i oštećenika pa kada je vještak u nalazu naveo da su zadobivene ozljede mogle nastati padom i udarcem, povezujući mehanizam nastanka ozljeda s iskazima svih ispitanih osoba, pa i iskazima SĆ, TĆ i ĐĆ, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da tijekom ponašanja optuženika na način opisan u izreci presude su na njegovom tijelu nastale ozljede, odnosno da ih je optuženik napadao, a oštećenici ga pokušavali svladati i da je tom prilikom ozlijeđen. Ozljeda leđa koju vještak opisuje kao duguljasti krvni odljev trakastog oblika i poprečnog smjera koji može odgovarati udarcu službenom palicom preko leđa je mogla nastati tijekom rastjerivanja mase od strane MĆ, a kako to ovaj navodi u svojem iskazu. S obzirom na fizičku spremu oštećenika i činjenicu da je na licu mjesta bilo četvero policajaca, a oštećenik je u vrijeme događaja imao 65 kilograma i pri tome koncentraciju alkohola u organizmu od 1,59 g/kg apsolutnog alkohola, da su oštećenici s kolegama bili u napadu, a kako to nastoji sugerirati u svojoj obrani i žalbi optuženik, zacijelo bi njegove ozljede bile znatno opsežnije, od utvrđenih. S obzirom na izneseno nije postojala dvojba oko postojanja neke od odlučnih činjenica koju bi sud trebao riješiti primjenom pravila iz članka 3. stavak 2. ZKP.

11. U odnosu na žalbenu tvrdnju kako oštećenikov iskaz u dijelu opisa ozljeda koje je zadobio nije vjerodostojan, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi oštećeni IĆ zadobio potres mozga jer iz medicinske dokumentacije oštećenog IĆ od 4. listopada 2015. prilikom hitnog pregleda je u radnoj dijagnozi naznačen uz površinske ozljede glave, i potres mozga, koji očito ne predstavlja ozljedu u sudsko-medicinskom smislu pa se optuženiku ne stavlja na teret počinjenje i ove ozljede.

12. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj smatra da se ne mogu prihvatiti navodi prvostupanjske presude glede njegove ubrojivosti. Naime, utvrđeno je da je žalitelj kazneno djelo počinio pod utjecajem alkohola u količini od 1,59 g/kg u organizmu, vještak sudske medicine je naveo da takva količina utječe na ravnotežu, međutim, takva je količina mogla biti i od utjecaja na ubrojivost žalitelj i sud nije trebao ignorirati ovu činjenicu jer je trebao provjeriti ovu okolnost neovisno o tome što ju obrana nije problematizirala, nije isključeno da bi navedena količina bila od bitnog utjecaja na svijest žalitelja, sud je jednostavno ovu činjenicu ignorirao premda nije trivijalna.

13. Suprotno iznesenim žalbenim navodima, treba istaći da ubrojivost optuženika tijekom postupka nije bila sporna, iz obrane optuženika proizlazi da se sjeća predmetnog događaja, a niti jedna činjenica iznesena tijekom postupka nije ukazivala da bi intelektualna, odnosno voluntativna sposobnost kod optuženika bila isključena, ili narušena, niti je obrana to učinila vjerojatnim pa da bi bilo potrebno provesti psihijatrijsko vještačenje optuženika.

14. Optuženik se posebno ne žali zbog odluke o kazni, a kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, njegova žalba u skladu sa odredbom članka 478. ZKP sadrži u sebi odluku o kazni pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao i odluku o kazni.

15. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih i ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi osnovano je optuženom ZĆ cijenio kaznenu neosuđivanost, protek vremena od počinjenja kaznenog djela duži od osam godina te mlađu životnu dob optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kao i činjenu da je optuženik sada otac dvoje maloljetne djece, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika nisu utvrđene. S obzirom na istaknute okolnosti, a imajući na umu da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, u visini zakonski propisanog minimuma je primjerena svim istaknutim okolnostima, a s obzirom na protek vremena i dosadašnju neosuđivanost optuženika ispravno je prvostupanjski sud ocijenio i da bez izvršenja kazne optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela. Kazna zatvora na koju je osuđen optuženik kao i uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine, primjereni su stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti djela, nastaloj posljedici, ponašanju optuženika prije i nakon počinjenja djela te svakako podobni za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

16. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić