REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-6357/2021-85
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić u pravnoj stvari tužitelja DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožić, odvjetnik iz Nove Gradiške, protiv I- tuženika FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tuženika BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćnici Sanji Turković, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marta Šimrak Lukovski i Sanja Turković, iz Zagreba, radi utvrđenja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 28. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja AŽ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu Leko i Partneri iz Zagreba i zamjenika punomoćnica tuženih GŽ, odvjetnika, dana 18. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj DŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nositelj prava vlasništva na nekretnini u naravi stana na etaži -1 desno, koji se sastoji od ulaznog hodnika, dnevnog boravka, spavaće sobe, kupaone sa WC- om, površine 33 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 84, [adresa], sagrađene na zk.č.br. 4544/1 u površini 295 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa su tuženici FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni tužitelju, predati posjed te nekretnine u roku od 8 dana.
II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi I i II-tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 712,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Ovaj je parnični postupak započeo tužbom tužitelja od dana 7.6.2017. u kojoj tužitelj navodi da je **.**.2006. sa UŽ sklopio Ugovor o kupoprodaji građevinskog zemljišta površine 324 m2 koje se sastoji od č.k.br.4544/1, 4544/2 i 4544/3, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Istog je dana sa trgovačkim društvom Opus- M sklopio Ugovor o zajedničkoj izgradnji višestambene kuće u [adresa], a dana 3.3.2007. je sklopljen i Dodatak I. Ugovoru. Potom je od nadležnog upravnog tijela dana 24.11.2006. ishodio građevinsku dozvolu koja je postala pravomoćna 12.12.2006. te dana 8.11.2007. uvjerenje za uporabu. Nakon izgradnje stambene zgrade, na temelju prijavnog lista br. R.N. 1920/07 i građevinske dozvole novosagrađene zgrade u zemljišnim knjigama je upisana stambena zgrada br. 84 Oranice, površine 117 m2 i dvorište 178 m2, ukupne površine 295 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Potom je izvršen otpis u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tužitelj je upisao svoje pravo vlasništva posebnih dijelova nekretnine. Pored posebnih dijelova nekretnine, tvrdi da je izvanknjižni vlasnik prostora koji je u potpunosti uređen i za koji uredno plaća komunalne troškove pa kao graditelj i izvanknjižni vlasnik treba uživati i sudsku zaštitu. To stoga što su tuženi nasilno, provalom, ušli u njegov prostor čime su počinili smetanje posjeda. Stoga on, kao pošten, istinit i zakonit posjednik pa i predmnijevani vlasnik nekretnine koju je stekao naplatnim pravnim poslom, a koju mu nekretninu I i II-tuženi odbijaju predati, predlaže da sud utvrdi da je nositelj prava vlasništva na nekretnini, u naravi stana na etaži -1 desno, koji se sastoji od ulaznog hodnika, dnevnog boravka, spavaće sobe, kupaone sa WC-om, površine 33 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 84, [adresa], sagrađene na zk.č.br. 4544/1 u površini 295 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve temeljem čl. 166 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68798, 137/99,22/00,73/00, 129/00, 114/01,79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u nastavku ZV-a) pa su mu I i II-tuženi dužni predati te nekretnine u roku od 8 dana.
Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže ugovor o kupoprodaji od 1.9.2006., Dodatak I. uz ugovor, Ugovor o zajedničkoj izgradnji višestambene kuće u [adresa], Oranice 84, Građevinsku dozvolu od 24.11.2006. kojom mu je kao investitoru dozvoljena gradnja zamjenske višestambene građevine, visine prizemlja i dva kata s ravnim krovom, sa šest stambenih jedinica, s osam parkirališnih mjesta na građevnoj čestici, BRP građevine 350,00 m2 na novoformiranoj građevnoj čestici br. 4544/1 k. o. [katastarska općina] površine 295 m2, Uvjerenje za uporabu kojim se utvrđuje da je na temelju navedene građevinske dozvole na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], izgrađena građevina koja je u pogledu vanjskih gabarita i namjene u skladu sa građevinskom dozvolom te Sporazumno očitovanje volja za upis posebnih dijelova nekretnine u zemljišne knjige. Prilaže i rj ZK odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-24976/07 i zk izvadak za kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 84 Oranice površine 117 m2 i dvorište površine 178 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojeg je razvidno da je zgrada etažirana (šest etaža), a tužitelj je upisan kao vlasnik etaže 2094/10000, dvoiposobni stan oznake S4 u prvom katu objekta desno sa parkirnim mjestima oznake PM3 i PM4, u nivou ulice, neto korisne površine 60,22 m2, u etažnom elaboratu označeno zelenom bojom i etaže 1353/10000, dvosobni stan oznake S5 u drugom katu objekta lijevo, sa parkirnim mjestom oznake PM5, u nivou ulice, neto korisne površine 38,90 m2, u etažnom elaboratu označeno crvenom bojom. Uz navedeno dostavlja preslike računa za izvedbu kanalskog priključka za [adresa] i za ugradnju vodomjera za [adresa], za uzimanje uzoraka vode za lokaciju [adresa] i za financiranje po ugovoru o priključenju za lokaciju objekta [adresa].
2. I i II-tuženi se u cijelosti protive navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ističu da je na predmetnoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uspostavljeno etažno vlasništvo s određenim suvlasničkim omjerima te su suvlasnici iste UŽ (suvlasnički udio 1283/10000), UŽ (suvlasnički udio 1823/10000), SŽ (suvlasnički udio 1353/10000), BŽ FŽ (suvlasnički udio 2094/10000), DŽD (suvlasnički udio 1353/10000), TM-Color (suvlasnički udio 2094/10000), što dokazuju priloženim zk izvacima. II- tuženik nije vlasnik predmetne nekretnine, dok je I-tuženik suvlasnik samo u omjeru od 2094/10000, te on i drugi suvlasnici predstavljaju nužne suparničare u ovom predmetu sukladno čl. 196 st. 1 ZPP-a, u svezi s čl. 46 st. 2 ZV. Stoga u odnosu na II- tuženika ističu prigovor promašene pasivne legitimacije, a u odnosu na I-tuženika prigovor nepotpune pasivne legitimacije. U cijelosti osporavaju da bi tužitelj bio vlasnik ili posjednik bilo kojeg dijela predmetne nekretnine, posebno stana na etaži -1 desno budući prema etažnom elaboratu i prema stanju u zemljišnim knjigama takav stan niti ne postoji već se jedino može raditi od zajedničkom dijelu nekretnine koji predstavlja vlasništvo svih suvlasnika razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima u posjed kojeg je I-tuženik, zajedno sa ostalim suvlasnicima i razmjerno svom suvlasničkom omjeru, ušao 2007. temeljem valjanog pravnog temelja kojeg je stekao temeljem naplatnog pravnog posla. Podrumski prostor nije opterećen komunalnim troškovima budući se ne radi o stambenom prostoru, odnosno posebnom dijelu nekretnine. Iz potvrda o uplatama koje tužitelj dostavlja uz tužbu, a koje potječu iz 2006. i 2007. vidljivo je da se iste odnose na troškove priključaka i naknada sa samu zgradu. Niti iz jednog dostavljenog dokumenta ne proizlazi tvrdnja tužitelja da podmiruje troškove predmetnog podrumskog prostora. Tužitelj nema pravni temelj stjecanja podrumskog prostora te je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan pa u odnosu na I-tuženika predlaže da ga sud odbije, a u odnosu na II-tuženika da tužbu odbaci.
I i II-tuženi kao dokaz prilažu zk izvadak za predmetnu nekretninu.
3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, a navodima odgovora na tužbu se protivi kao činjenično i pravno neutemeljenim. U podrumu stambene zgrade [adresa] se ne nalazi nikakav zajednički prostor suvlasnika već stan u vlasništvu tužitelja u koji su I i II-tuženi nasilno i protupravno ušli te ga drže u svom posjedu od kraja 2016. Tužitelj je izvanknjižni vlasnik tog stana koji fizički postoji iako nije upisan u etažnom elaboratu pa mu okolnost da je vlasnik istog daje pravo na sudsku zaštitu.
4. Tužitelj je na ročištu 6.6.2019. preinačio tužbeni zahtjev na način da je kao tuženika naveo upravitelja zgrade [adresa], Hrvatski poslovni centar – stambeno poslovno gospodarstvo d.o.o. koju preinaku sud rješenjem poslovni broj P-4038/2017 od istoga dana nije dopustio.
5. Rješenjem poslovni broj P-4038/17-32 od dana 17.7.2019. sud je odbacio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed te je tužitelju naložio da tuženima naknadi prouzročeni parnični trošak.
6. Županijski sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj Gž-1013/2020-2 od dana 13.7.2021. ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju svoje odluke viši sud navodi da je nema pravni interes voditi postupak protiv tuženika FŽ i BŽ, zbog čega njegovu tužbu primjenom odredbe čl. 187. ZPP-a valja odbaciti, nije pravilan, a na što osnovano upućuje tužitelj sadržajem žalbe. Naime, sukladno odredbi čl. 187. st. 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, dok prema st. 2. istog članka, takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Međutim, tužbeni zahtjev tužitelja kako ga je postavio u tužbi nije sveden samo na utvrđenje njegovog eventualnog prava vlasništva na spornoj nekretnini, nego se sastoji i od kondemnatornog zahtjeva kojim traži da mu tuženici FŽ i BŽ predaju u posjed tu nekretninu (stan). Stoga tužitelj nije podnio isključivo tužbu na utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. st. 1. ZPP-a jer nije tražio da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa (u konkretnom slučaju prava vlasništva) nego je postavio i kondemnatorni zahtjev radi činjenja (da se naloži tuženicima FŽ i BŽ da mu predaju u posjed spornu nekretninu - stan). U takvom kontekstu nije od odlučnog značaja okolnost što je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik BŽ niti u vrijeme podnošenja tužbe nije bio suvlasnik stambene zgrade u [adresa], dok tuženik FŽ nije suvlasnik od travnja 2019., obzirom da u situaciji kada osoba koja za sebe tvrdi da je vlasnik određene nekretnine traži predaju u posjed te nekretnine, odlučna činjenica je tko se nalazi u posjedu te nekretnine. Nadalje, obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju konstatirao da tužitelj tužbom nije obuhvatio sve suvlasnike nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iako je to bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 196. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 46. st. 2. ZV-a prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nije bio ovlašten odbaciti tužbu i iz razloga jer tužitelj tužbom u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje prava vlasništva nije obuhvatio sve suvlasnike koji su u konkretnom slučaju nužni suparničari. U takvoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud je trebao tužitelja pozvati da u smislu odredbe čl. 109. ZPP- a u vezi čl. 186. st. 1. ZPP-a ispravi i dopuni tužbu na način da tužbenim zahtjevom obuhvati sve suvlasnike kao nužne suparničare jer je tako postavljeni tužbeni zahtjev procesna pretpostavka za meritorno suđenje.
7. Tužitelj je nakon zaprimanja opisane drugostupanjske odluke u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U podnesku od dana 11.6.2022. pojašnjava da bez obzira što tuženici i to II-tuženik (sin I-tuženika) ni u vrijeme podnošenja tužbe, a I-tuženik od travnja 2019. godine, nisu suvlasnici stambene zgrade, ta okolnost nije uopće relevantna u predmetnom postupku jer se I i II-tuženike niti ne tuži kao suvlasnike stambene zgrade u svezi nekog zajedničkog prostora, već kao osobe koje su bez ikakvog pravnog osnova uzurpirale i drže u protupravnom posjedu nekretninu-stan u vlasništvu tužitelj. Stoga je tužitelj kao samovlasnik predmetnog stana u potpunosti ovlašten voditi i ima pravni interes za vođenjem predmetnog postupka protiv I i II- tuženika od kojih zahtijeva da mu predmetni stan na etaži-1, desno, koji se sastoji od ulaznog hodnika, dnevnog boravka, spavaće sobe, kupaona s WC-om, površine 33m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 84 Oranice površine 117 m2 i dvorište površine 178m2, sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica], u površini od 295m2, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predaju u posjed slobodnog od osoba i stvari. Tužitelj uređuje tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva naprijed opisanog stana površine 33m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 84 [adresa]. Uređenim tužbenim zahtjevom od dana 11.6.2022. tužitelj je na strani tuženih naznačio i FŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj] (III-tužena), UŽ (IV-tužena), SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (V-tužena) BŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj] (VI tuženu), VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (VII-tuženika) i TM - COLOR, OIB: [osobni identifikacijski broj] (VIII-tuženika) od kojih traži da mu priznaju da je nositelj prava vlasništva naprijed opisanog stana na etaži -1.
8. Navedeni tuženici (III-VIII) su uredno zaprimili opisani podnesak sa uređenim tužbenim zahtjevom. O istome se nisu očitovali niti su se upustili u raspravljanje po preinačenoj tužbi. Unatoč urednoj dostavi poziva nisu pristupili niti na ročište održano pred sudom dana 28.1.2025. I i II-tuženici su se usprotivili preinaci. Na ročištu održanom dana 28.1.2025. tužitelj je naveo novo prezime III-tužene koja se sada preziva D i IV-tužene koja se sada preziva OŽ. Istaknuo je i da VI tužena AŽD više nije suvlasnica, prodala je stan PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Nema informacije kada je prodaja izvršena. VIII-tuženik TM COLOR više ne posluje na adresi [adresa], sada je to Great House d.o.o., OIB:22333089321, Narodnog preporoda 8, 51500 Krk. I i II- tuženi su se ponovno usprotivili preinaci. Sud je rješenjem odlučio da ne dopušta preinaku tužbe jer za istu nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 190 st. 3 i st. 4 ZPP-a.
9. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. I i II-tuženi su ostali kod odgovora na tužbu i svih navoda i prigovora. Opetovano naglašavaju da iz etažnog elaborata i iz opisa pojedinih dijelova nekretnine iz zemljišnih knjiga proizlazi da u predmetnoj nekretnini uopće ne postoji stan na etaži -1 desno, koji se sastoji od ulaznog hodnika, dnevnog boravka, spavaće sobe, kupaona s WC-om, sve ukupno površine 33 m2. Obzirom da predmetni dio nekretnine, ne predstavlja posebni dio nekretnine, odnosno da na istom nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima, isti može biti samo zajednički prostor svih suvlasnika. Predmetna nekretnina se sastoji od 6 stambenih jedinica i 8 parkirnih mjesta, a tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije bio suvlasnik niti jednog od njih. Kako na prostoru koji je predmet tužbenog zahtjeva nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, tada isti predstavlja jedino zajednički prostor i vlasništvo je svih suvlasnika, što tužitelj nije, sukladno njihovih suvlasničkim dijelovima.
U trenutku podnošenja tužbe je I. tuženik bio jedan od suvlasnika predmetne zgrade te ujedno i odabrani predstavnik suvlasnika te je u tom svojstvu, dakle kao predstavnik suvlasnika, a ne osobno, imao ključ predmetnog spornog prostora u čijem je posjedu bio zajedno sa ostalim suvlasnicima. Tužitelj nije imao prava vlasništva bilo kojeg dijela te zgrade, pa tako ni tog prostora, kojeg nije imao niti u svom posjedu. Tijekom travnja 2019. godine I. tuženi je prodao stan u predmetnoj zgradi, prestao je biti suvlasnik, a prestankom suvlasništva je ujedno i prestao obnašati funkciju predstavnika suvlasnika.
II. tuženik u trenutku podnošenja tužbe nije bio niti vlasnik predmetne zgrade ili bilo kojeg njezinog dijela, a niti je bio u posjedu predmetne zgrade ili bilo kojeg njezinog dijela te je u odnosu na istog od početka istican prigovor promašene pasivne legitimacije, kako na dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem prava vlasništva, tako i u odnosu na dio tužbenog zahtjeva vezano uz predaju u posjed.
Iako je člankom 195. Zakona o parničnom postupku određeno da ako koja stranka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, ističe se kako se navedeno procesno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka ne odnosi na stvarno pravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja, a koje je stajalište, odnosno pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 14.9.
2020., a objavljeno pod brojem Su-IV-47/2020.
10. Tužitelj osporava navode tuženika kao neosnovane te u podnesku od dana 7.4.2023. ponovno ističe da je u konkretnom slučaju riječ o stanu u samovlasništvu tužitelja, a ne o zajedničkom prostoru suvlasnika. Tužitelj se u svemu ponašao kao vlasnik, predmetni je prostor davao i u zakup te je vršio isključivi i kvalificirani posjed predmetnog stana sve do uzurpacije od strane I i II-tuženika koji su bez ikakvog temelja držali isti u posjedu pa ga potom i napustili. Stoga su i dalje pasivno legitimirani u smislu postavljenog tužbenog zahtjeva (točka 2.) te su dužni predati predmetni stan u posjed tužitelju.
11. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu i odgovor na tužbu, pročitani su računi društva Maco marketing (list 113 – 115 spisa), proveden je očevid na licu mjesta (zapisnik o očevidu sa fotografijama prileži na listu 142 – 149 spisa), saslušani su svjedoci DŽD, SŽ, IŽ, EŽ, OŽ, GŽD, tužitelj DŽ, I-tuženik FŽ (iskazi na listu 154 – 159 spisa), svjedok NŽ (list 166 spisa) i II-tuženik BŽ (list 167 spisa).
12. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stana površine 33 m2 na etaži -1, koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 84 [adresa], površine 117 m2 i dvorište površine 178m2, sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica], u površini od 295m2, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zahtjev da se naloži tuženicima da mu isti predaju u posjed.
13. Čitanjem zk izvatka za opisanu nekretninu utvrđeno je da niti jedan suvlasnički dio ne odgovara opisanom predmetnom prostoru za koji tužitelj tvrdi da je u njegovom samovlasništvu jer je bio u kvalificiranom posjedu istoga sve dok ga u tome nisu omeli I i II-tuženi. Čitanjem priloženih računa broj 01/09 i 02/09 društva Maco Marketing vidljivo je da su isti izdani društvu EKOTIM d.o.o. za usluge održavanja.
14. Na očevidu provedenom dana 8.11.2018. sud je utvrdio da se u podrumu zgrade [adresa] nalazi u naravi stambeni prostor detaljno opisan zapisnikom od istog dana (list 142 spisa). Navedeni prostor nije evidentiran niti obuhvaćen građevinskom niti uporabnom dozvolom kojom se potvrđuje da je zgrada izgrađena u skladu sa izdanom građevinskom dozvolom koja predviđa šest stambenih jedinica i osam parkirnih mjesta. Nesporno je da je tužitelj nakon izgradnje predmetne zgrade bio suvlasnik (etaža 2094/10000, dvoiposobni stan oznake S4 u prvom katu objekta desno sa parkirnim mjestima oznake PM3 i PM4, u nivou ulice, neto korisne površine 60,22 m2, u etažnom elaboratu označeno zelenom bojom i etaža 1353/10000, dvosobni stan oznake S5 u drugom katu objekta lijevo, sa parkirnim mjestom oznake PM5, u nivou ulice, neto korisne površine 38,90 m2, u etažnom elaboratu označeno crvenom bojom), kao i da to više nije budući je svoja dva stana prodao.
15. Tužitelj u svom iskazu priznaje da stan u podrum nije mogao prijaviti jer tada ne bi dobio uporabnu dozvolu za zgradu, iz čega proizlazi kako zna i da isti, prema pravilima građevinske struke i izdanoj građevinskoj dozvoli, predstavlja zajednički prostor svih suvlasnika koji je on kao investitor, nakon izdavanja dozvola, protivno čl. 67. st. 6 ZV, prenamijenio u stambeni prostor. Tvrdi i da je isti koristio od 2007. na način da je u njega dolazio jednom do dva puta mjesečno, a što su svi suvlasnici znali. Godine 2007. ga je kratko iznajmio FŽ. On je prostor koristio zajedno sa svojim partnerom, prodavali su neke industrijske krpe, nakon dva mjeseca su se posvadili i napustili prostor. Ostavili su mi dugove za struju i vodu, upropastili zidove. Pomalo sam to sređivao, boravio u prostoru sve dok prije negdje dvije godine nisu stavili protuprovalna vrata, nasilno su ušli u moj prostor i njemu onemogućili pristup.
16. Iz iskaza saslušanih svjedoka u bitnome proizlazi da predmetni prostor u podrumu nisu koristili, znaju da ga je koristio tužitelj, kao i I i II-tuženi. IZ iskaza svjedokinja SŽ i UŽD proizlazi i da ih nije niti zanimalo korištenje predmetnog prostora koji nije niti etažiran niti navedeno u etažnom elaboratu i zemljišnim knjigama te da se ne može raditi o prostoru u vlasništvu tužitelja već zajedničkom prostoru svih suvlasnika.
17. I-tuženik FŽ u svom iskazu navodi da je suvlasnik u zgradi [adresa] od samog početka. Kupnju stana je dogovarao sa DŽ, tada je kupio i šupu površine cca 14 m2. Uz šupe je u podrumu bio i sporni prostor koji iz početka nije koristio nitko. Potom je kao djelatnik firme Eko tim radio u tom prostoru, imali su ured i to negdje dva, tri mjeseca. Plaćali su struju i vodu, računi su došli kao računi zajedničkih prostora, ne zna jesu li se nekako mogli odvojiti troškovi koji su se odnosili na taj prostor. Korištenje tog prostora su dogovorili sa tužiteljem, on je u to vrijeme još uvijek bio suvlasnik, imao je stan u zgradi. Imao je i ključ od tog prostora, ponašao se kao vlasnik. Negdje 2016. je bilo nekoliko pokušaja provala u podrumski prostor. Nisam niti jedanput zvao policiju. Svi stanari su potpisali suglasnost da stave protuprovalna vrta na podrumski prostor i postavili smo ih. To je bilo nakon što je promijenio cilindar na ulaznim vratima podrumskog stana desno od ulaza u podrum. Ostalim suvlasnicima nije dao ključ od tih ulaznih vrata jer nitko nije tražio, nitko se nije niti protivio da BŽ koristi taj prostor i koristio ga je dvije godine.
18. II-tuženik BŽ potvrđuje da je koristio podrumski stan i to za potrebe učenja kako bi imao mir, ako je bilo loše vrijeme znao je dolje biti i sa prijateljima. Imao je ključeve jer su on i otac promijenili bravu koja je već od ranije bila rasklimana, netko je po tim vratima črčkao. Zna da je otac obavijestio ostale suvlasnike, no nitko u to vrijeme kroz te dvije godine nije koristio taj prostor osim njega. Nije ga koristio niti njegov otac. Tužitelja je vidio par puta u životu, nikada mu se nije obraćao radi predaje ključa.
19. U odnosu na zahtjev tužitelja da sud utvrdi da je vlasnik stan na etaži-1, desno, koji se sastoji od ulaznog hodnika, dnevnog boravka, spavaće sobe, kupaona s WC-om, površine 33m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 84 Oranice površine 117 m2 i dvorište površine 178m2, sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica], u površini od 295m2, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer mu to pravo pripada na temelju čl. 166 ZV-a valja reći da je tužitelj, da bi ga se smatralo vlasnikom stvari (predmnjevani vlasnik) bio dužan dokazati pravni temelj i istinit način stjecanja stvari prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Tužitelj navedeno u ovom postupku nije dokazao. Sa sigurnošću je utvrđeno da dio nekretnine koji tužitelj opisuje kao stan na etaži -1 kao takav ne postoji ni u građevinskoj i uporabnoj dozvoli ni u etažnom elaboratu niti u zemljišnim knjigama. Tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe bio zakonit, istini i pošten posjednik opisanog dijela zgrade, da su mu I i II-tuženi u vrijeme podnošenja tužbe vršili posjed i time isti oduzeli tužitelju pa da bi ga isti bili dužni tužitelju i vratiti. Cijeneći sve navedeno, uzimajući u obzir i primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219 ZPP-a odlučeno je kao u točci I. izrekle ove presude.
20. Odluka o trošku je donesena temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. I i II- tuženima zastupanim po punomoćnici odvjetnici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1), podnesaka od 29.6.2018., 24.5.2019., 25.11.2022. i 31.1.2024. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr.8.t.1), zastupanja na ročištima 23.5.2018., 11.9.2018., 19.3.2019., 6.6.2019. , 13.6.2022., 14.3.2023., 28.1.2025.u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1), za pristup na očevid 8.11.2018. iznos od 100 bodova (Tbr 9.t.7) te na ročište za objavu 50 bodova (Tbr. 9.t.3). Na priznate iznose dozvoljeno je uvećanje za 10% radi zastupanja više osoba (Tbr. 36.t.1). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25% PDV-a od 742,50 EUR priznati trošak iznosi 3.712,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
U Zagrebu, 18. ožujka 2025.
Sutkinja
Ivana Markotić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.
DNA
-pun. tužitelja
-pun I i II-tuženika
