REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85 A

51 260 Crikvenica

Poslovni broj: P - 514/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji Kristini Pavelić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. NF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. SF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika 1. AF, sina DF, [adresa], kao pravni sljednik iza HF, [adresa] i 2. AF, sina CF, [adresa], kao pravni sljednik iza CF, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon rasprave zaključene 11. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  je

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dio gosp. zgrade, površine 12 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 1. tužitelj u 2/3 dijela, a 2. tužitelj u 1/3 dijela, pa su tužitelji ovlašteni po pravomoćnosti ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i vlasništvo u navedenim suvlasničkim dijelovima uz istodobno brisanje prava vlasništva prednika tuženika – BF, [adresa]. i HF, [adresa]., a što su tuženici dužni trpjeti. “

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi od 12. ožujka 2021., tužitelji navode kako su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel Crikvenica, kao suvlasnici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisani prednici tuženika, CF i HF, svaki u ½ dijela. Upisani vlasnici da su prodali predmetnu nekretninu prednicima tužitelja pa su stvarni suvlasnici predmetne nekretnine ovdje tužitelji i to OF u 2/3 dijela, a SF u 1/3 dijela. Stoga da se tužitelji kao pravi i stvarni vlasnici predmetne nekretnine nalaze već više od 40 godina, što osobno, što putem svojih prednika, u samostalnom, zakonitom, poštenom i istinitom posjedu predmetne nekretnine te im nitko nije osporavao njihovo pravo vlasništva. Da je tome tako, da proizlazi i iz ovjerenih izjava oba tuženika kojima potvrđuju da je predmetna nekretnina već ranije prodana prednicima tužitelja te da su tužitelji stvarni i jedini vlasnici predmetne nekretnine i to OF u 2/3 dijela, a SF u 1/3 dijela. U podnesku od 27. travnja 2023. tužitelji navode da skreću pozornost sudu na Zaključke sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske, broj: Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. odnosno na zaključak 7.4. koji glasi: „Ako se radi od stjecanju vlasništva strane osobe na temelju zakona pa je isprava za upis pravomoćna sudska presuda tada zemljišnoknjižni sud ispituje pretpostavke za upis propisane člankom 108. st. 2. ZZK". Sukladno citiranome, da ne postoji zapreka za donošenje presude na temelju priznanja u konkretnom slučaju s obzirom da će o eventualnoj potrebi suglasnosti ministra pravosuđa za uknjižbu prava vlasništva tužitelja odlučivati zemljišnoknjižni sud, a sve budući tužitelji nisu hrvatski državljani.

2. U svojem odgovoru na tužbu, tuženici su priznali tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Rješenjem ovog suda Posl.br. P -256/2021 od 9. studenog 2023. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari. Prihvaćajući žalbu tužitelja na navedeno rješenje, rješenjem Županijskog suda u Sisku Posl.br. Gž-357/2024-2 od 13. svibnja 2024. predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Rješenje o nasljeđivanju i diobi od 14. studenog 1990. (list 4-5 spisa), Rješenje o nasljeđivanju od 6. veljače 2017. (list 6-7 spisa), Izjavu AF, sina DF od 5. prosinca 2020. (list 10-11 spisa), Izjavu AF, sina CF od 5 prosinca 2020. (list 12-13 spisa) te izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 8. ožujka 2021. (list 14 spisa). Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, a osim toga, među strankama nema spornih činjenica.

5. Na temelju ovako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP), sud je odlučio kao u izreci ove presude.

6. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju i diobi od 14. studenog 1990. utvrđeno je kako su nasljednicima iza umrlog HF proglašeni sinovi CF, sa dijelom ½ i AF (1. tuženik), sa dijelom ½. Iz Rješenja o nasljeđivanju od 6. veljače 2017. proizlazi kako je nasljednikom ostavitelja CF proglašen AF, sin CF (2. tuženik). Uvidom u Izjave 1. i 2. tuženika od 5. prosinca 2020. utvrđeno je da su isti kao nasljednici zemljišnoknjižnih vlasnika nekretnine kč. [katastarska čestica], broj zk. 1408 k. o. [katastarska općina], navedenim izjavama potvrdili kako je predmetnu nekretninu 1. tuženik prodao pravnim prednicima NF i SF te da su pravi i stvarni vlasnici koji se nalaze u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine upravo ovdje tužitelji i to NF u 2/3 dijela i SF u 1/3 dijela, a koje izjave su ovjerene kod javnog bilježnika u [adresa], Bosna i Hercegovina. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 8. ožujka 2021. utvrđeno je da su kao suvlasnici predmetne nekretnine, u naravi dio gospodarske zgrade površine 12čhv, upisani ĆF i DF, svaki u ½ suvlasničkog dijela.

7. Tužitelji u tužbi navode kako su upisani vlasnici prodali predmetnu nekretninu prednicima tužitelja, dok iz izjava 1. i 2. tuženika od 5. prosinca 2020. proizlazi da je upravo 1. tuženik kao prodavatelj navedenu nekretninu pravnim poslom prodao prednicima tužitelja. U svakom slučaju, tužitelji ističu, a tuženici potvrđuju činjenicu da su tužitelji stvarni i jedini vlasnici predmetne nekretnine obzirom da se već više od 40 godina nalaze u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu i to 1. tužitelj NF u 2/3 dijela i 2. tužitelj SF u 1/3 dijela.

8. Člankom 331. st. 1. ZPP-a propisano je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). Stavkom 2. istog članka propisano je da sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati. Članak 3. stavak 3. ZPP-a propisuje da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Stoga je, prilikom ocjene radi li se u konkretnom slučaju o nedopuštenom raspolaganju stranaka, sud utvrđivao je li nekom kogentnom normom zabranjeno ono što se tužbom traži.

9. Odredbom članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Stavak 3. propisuje da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2., ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

10. Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, a s obzirom na navode tužitelja, a koje potvrđuju tuženici, kako je isto započelo najkasnije 1981., sukladno odredbama članka 388. ZVDSP, potrebno je ocijeniti najprije prema pravnim pravilima Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96.; dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., a zatim po odredbama važećeg ZVDSP, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997.

11. Što se tiče navodnog kupoprodajnog ugovora kojim je preneseno pravo vlasništva na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na prednike tužitelja, nije jasno tko su stranke toga ugovora, kada je isti sklopljen, niti što je točno predmet ugovora, a u svakom slučaju, sukladno čl. 33. ZOVO pravo vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom, a nesporna je činjenica da ovdje tužitelji svoje pravo vlasništva nisu uknjižili. Stoga je sud dalje razmatrao mogućnost stjecanja prava vlasništva na nekretnini dosjelošću.

12. Prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a prema odredbi st. 4. istog članka savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom 20 godina. Nadalje, čl. 30. st. 1. ZOVO propisuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Stavkom dva istog članka utvrđeno je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Članak 72. ZOVO uređuje zakonitost i savjesnost posjeda propisujući kako je posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje drugi nije njegova. Tužiteljima je dakle bio potreban rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, budući navode da su predmetnu nekretninu kupili njihovi pravni prednici, dakle, njih posjed trebao je biti barem savjestan.

13. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, 8. listopada 1991. stupa na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, kojim je ZOVO preuzet u hrvatsko zakonodavstvo, a istim je izmijenjen članak 82b. koji određuje da strana fizička i pravna osoba koja ne obavlja djelatnost u Republici Hrvatskoj može uz uvjet reciprociteta biti nositelj prava vlasništva na nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske uz suglasnost ministra inozemnih poslova, a po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa i uprave. Nadalje, čl. 356. st. 2. ZVDSP ("Narodne novine", br. 91/96) određeno je da strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske, ako zakonom nije drukčije određeno. Članak 357. u stavku 2. određuje kako je o davanju suglasnosti za stjecanje prava vlasništva odlučuje nadležni ministar na zahtjev strane osobe koja namjerava steći vlasništvo određene nekretnine ili osobe koja namjerava otuđiti tu nekretninu. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je stupio na snagu 25. srpnja 2006. izmijenjene su odredbe čl. 356. te je propisano kako strane fizičke i pravne osobe mogu ako zakonom nije drugačije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar nadležan za poslove pravosuđa Republike Hrvatske, a navedena je suglasnost upravni akt .

14. Sukladno odredbi članka 159. stavka 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, dok je stavkom 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda. Nadalje, čl. 160. st. 2. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavak tri određuje kako nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

15. Tužitelji dakle u tužbi zahtijevaju da se utvrdi njihovo pravo (su)vlasništva na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] u naravi dio gospodarske zgrade površine 12 čhv, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelji su strani državljani ( str. 39.spisa), a tuženici su tužbeni zahtjev priznali.

16. Sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio iz razloga kako slijedi. Najprije je razmatrana mogućnost stjecanja vlasništva tužitelja redovnom dosjelošću od 1981. do 8. listopada 1991., dakle unutar perioda u kojem tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici, a i tuženici nisu bili stranci već vjerojatno državljani SFRJ. Od 1991. ovdje tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici postaju strane osobe, koji sukladno odredbama 82b. ZOVO i 356. st. 2. ZVDSP nisu mogli stjecati pravo vlasništva na nekretninama u Republici Hrvatskoj bez suglasnosti koje je prethodno izdao nadležni ministar (prvotno ministar vanjskih poslova, a od 25. srpnja 2006. ministar nadležan za poslove pravosuđa). Obzirom da je, sukladno citiranim odredbama ZOVO i ZVDSP, za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću posjedovanjem iste u periodu od 20 godina, nužan uvjet da je taj posjed zakonit, isti nedvojbeno nije ispunjen obzirom na nepostojanje nužne suglasnosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u Republici Hrvatskoj državljana trećih država. Što se tiče izvanrednog dosjedanja tužitelja predmetne nekretnine u smislu čl. 28. st. 4. ZOVO i 159. st. 3. ZVDSP ovaj sud je zaključio kako posjed tužitelja nije bio niti savjestan odnosno pošten, a koja kvaliteta posjeda je nužna pretpostavka za dosjelost. S tim u vezi, ovaj sud smatra da su tužitelji mogli znati da im ne pripada pravo na posjed odnosno da je njihov posjed nezakonit, a to upravo temeljem činjenice da kao strani državljani ne mogu biti vlasnici nekretnina u Republici Hrvatskoj. Navedeno su tuženici mogli barem posumnjati, obzirom je isto bilo propisano pravnim propisima od 1991. do dana podnošenja tužbe. Iz navedenog proizlazi da tužitelji do podnošenja tužbe nisu mogli ispuniti zakonske pretpostavke za stjecanje utužene nekretnine dosjelošću.

17. Sud je stoga zaključio kako priznanje tužbenog zahtjeva od strane 1. i 2. tuženika predstavlja nedopušteno raspolaganje stranaka iz čl. 3. st. 3. ZPP-a, obzirom da, kako je i prethodno obrazloženo, u konkretnom slučaju ne postoji valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva na nekretnini. Stoga priznanje tužbenog zahtjeva od strane tuženika predstavlja raspolaganje stranaka koje je u suprotnosti s prisilnim propisima.

18. Slijedom iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Crikvenici, 18. ožujka 2025.

SUDAC:

Kristina Pavelić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava Županijski sud.

DNA:

-punomoćniku tužitelja

-tuženima