Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-372/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Ani Gradišek, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja KentBank d.d. OIB:73656725926, Zagreb, Gundulićeva 1, (ranije BankaBrod d.d.) zastupana po punomoćnici Jasmini Jašargić Ozugergin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jašaragić, Mamut&Stojan u Zagrebu, protiv ovršenika HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-350/12 od 7. veljače 2012., dana 18. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj Ovrj-350/12 od 7. veljače 2012.

Obrazloženje

1. Pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi Poslovni broj Ovrv-393/10 od 20. svibnja 2010. koje je izdao Javni bilježnik Robert-Antom Čečatka iz Slavonskog Broda, određena je ovrha općenito na imovini ovršenika radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 580.065,64 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Izvansudska ovrha nije se mogla provesti, jer ovršenik na računima nema novčanih sredstava, a nit ovršenikov dužnik, kojem je rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu nije postupio po navedenom. Temeljem odredbe čl. 252. h, st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010, 154/2011, 70/2012 –dalje OZ/96) u vezi s čl. 5. st. 3. OZ/96, sud je donio rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika, zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom te ispražnjenje nekretnine i predaje kupcu.

2. Rješenje pobija ovršenik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114,22,155,23 – dalje ZPP). Predlaže ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu ovršenika, ovrhovoditelj je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se žalba ovršenika odbije kao neosnovan i potvrdi pobijano rješenje.

4. Žalba je neosnovana.

5. Iz stanja spisa u bitnom proizlazi da je ovrhovoditelj dana 20. svibnja 2010. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga ovršenika, (list 95-96 spisa) kojim radi naplate glavnice u iznosu od 580.065,64 kn traži donošenje rješenja o ovrsi, općenito na imovini ovršenika, te je prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi Poslovni broj Ovrv-393/2010, od 20. svibnja 2010. U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj se je pozvao na odredbu čl. 252. h st. 2. OZ, te zatražio ovrhu na nekretnini ovršenika, a prvostupanjski sud je dana 7. veljače 2012. donio pobijano rješenje o ovrsi Poslovni broj Ovrj-353/12.

6. Žalitelj pobija prvostupanjsko rješenje u bitnom, između ostalog, osporavajući osnov i visinu tražbine ovrhovoditelja. Ističe da je stanje glavnog duga izmijenjeno, jer je ovršenik vršio određene uplate, da je iz tog razloga Javni bilježnik neosnovano izdao potvrdu ovršnosti javnobilježničke isprave za iznos naznačen od strane ovrhovoditelja, da isprava temeljem koje je doneseno pobijano rješenje, nije stekla svojstvo ovršnosti, u smislu odredbe čl. 28., u vezi s čl. 36. OZ. Nadalje, ovršenik navodi kako je povrijeđena odredba o zabrani anatocizma, predlaže da ovaj žalbeni sud ukine potvrdu ovršnosti. Ističe da je nekretnina, koja je predmet ovrhe dom ovršenika u suvlasništvu, a što je ovrhovoditelju poznato. Žalitelj navodi kako su u cijelosti osnovani žalbeni navodi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. – 5, toč. 6. i 7., te toč. 9.-11. OZ.

7. O osnovanosti žalbenih navoda ovršenika kojima upućuje na čl. 50. st. 1. OZ (pravilno čl. 46. st. 1. OZ/96-koji se primjenjuje u ovom postupku s obzirom na vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu), valja navesti da ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten odlučivati o žalbenim razlozima iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i 9.-11. OZ, obzirom se radi o žalbenim razlozima u pogledu kojih je daljnje postupanje pripisano odredbom čl. 48. OZ/96.

8. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima ovršenik navodi kako ovršna isprava Rješenje o ovrsi Poslovni broj Ovrv-393/10 od 20. svibnja 2010. nije stekla svojstvo ovršnosti, te da nisu bili ispunjeni uvjeti za izdavanje te potvrde. Iz spisa jasno proizlazi da je Rješenje Poslovni broj Ovrv-393/10 od 20. svibnja 2010. postalo pravomoćno i ovršno dana 9. prosinca 2010. ( potvrda o pravomoćnosti i ovršnosti- list 96 spisa). Kako žalitelj nije dokazao da je na rješenje o ovrsi, koje predstavlja ovršnu ispravu, podnio prigovor, niti da je tražio ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, niti da je ista ukinuta, to se navodi žalitelja, koji sadržajno predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 2. OZ ukazuju u cijelosti neosnovani.

9. Žalbeni navodi ovršenika kojima osporava tražbinu ovrhovoditelja u pogledu visine ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi jer je tražbina ovrhovoditelja utvrđena ovršnom ispravom, a ovršenik u žalbi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave ne može osporavati pravilnost i zakonitost ovršne isprave, već bi sukladno odredbi čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ tražbinu ovrhovoditelja mogao osporavati samo iz razloga ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a koji razlog ovršenik u žalbi ne ističe.

10. Neosnovano se žalitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu psl. br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj Pž-7129/13 koje govore o promjenjivoj kamatnoj stopi, kod potrošačkih ugovora, obzirom je ugovor o kreditu sklopila pravna osoba društvo MiD BiO d.o.o, a ovršenik je ugovoru pristupio kao jamac platac, te je u konkretnom slučaju riječ o trgovačkom ugovoru a ne o potrošačkom ugovoru.

11. Neosnovan je prigovor ovršenika kako je prvostupanjski sud povrijedio odredbe o zabrani anatocizma. Naime, ovrhovoditelj nije tražio da se odredi ovrha i radi naplate pripadajuće dospjele redovne kamate, koja bi bila pribrojena na iznos glavnice.

12. Naime, odredbom članka 27. st. 1. ZOO je propisano da je ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamatu, kad dospije za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene. Ovom je odredbom izvršena izmjena u materiji anatocizma u odnosu na odredbu članka 400. ZOO u tom pogledu što je za razliku od dosadašnjeg rješenja po kojem se zabrana anatocizma nije odnosila na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija, novim tekstom određeno da se ta zabrana ne odnosi na depozite kod banaka i drugih financijskih institucija. Stoga, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja je pravilno donio rješenje o ovrsi samo u odnosu na nepodmireni dio glavnice i pripadajuće zatezne kamate, a nije odredio ovrhu radi isplate zatezne kamate na redovitu kamatu, kako to neosnovano navodi žalitelj.

13. Ovršenik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost rješenja o ovrsi ističe prigovor prava na dom, te se poziva na odredbu čl. 34. Ustava Republike i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 8.), te ističe kako svrha ovog postupka nije da ovršenik postane beskućnik. Ukazuje da predmetna nekretnina je jedina nekretnina koja mu služi za stanovanje.

14. Međutim, uvidom u spis, utvrđeno je da je Zaključkom prvostupanjskog suda Poslovni broj Ovrv-3727/10-32 od 8. siječnja 2013. (list 91 spisa), ovaj predmet Poslovni broj Ovrj-350/12 spojen na predmet Ovr-3727/10, a temeljem odredbe čl. 80. st. 2. OZ/96, vezano uz čl. 165. st. 1. Sudskog poslovnika. Naime, odredbom čl. 80. st. 2. OZ/96 propisano je da ovrhovoditelj za čiju je tražbinu kasnije određena ovrha na istoj nekretnini stupa u već pokrenuti ovršni postupak. Tako su na spis posl. br. 1082/14 (ranije Ovr-3727/10) spojeni i predmeti Ovr-1664/12 i Ovr-1249/21 Uvidom u spis ovog suda Poslovni broj Ovr-1082/14 (ranije Ovr-3727/10), razvidno je da u tom predmetu već izvršena procjena predmetne nekretnine, te je Zaključkom od 24. srpnja 2014. (list 198., 330. spisa) utvrđena ukupna vrijednost nekretnine i određena usmena javna dražba. Kako je u predmetu Poslovni broj Ovr-1082/14 (ranije Ovr-3727/10), u koji je Zaključkom ovog suda stupio i ovrhovoditelj KentBank d.d., došlo do faze prodaje nekretnine na javnoj dražbi, to nije bilo potrebe provoditi test razmjernosti i utvrđivati pravo na dom ovršenika, jer se ovrha u predmetu Poslovni broj Ovr-1082/14 (ranije Ovr-3727/10), vodi bez obzira na prigovore žalitelja na rješenje o ovrsi Poslovni broj Ovrj-350/12 od 7. veljače 2012.

15. Stoga je, pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 19. st. 1. OZ, riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagrebu, 18. ožujka 2025.

Sudac

Ana Gradišek