Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-516/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Miličević, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 9, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić i partneri, sa sjedištem u [adresa], Pisarnica Zadar, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-101/2022-60 od 12. prosinca 2024., dana 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-101/2022-60 od 12. prosinca 2024. u dijelu pod točkom II izreke kao i u dijelu pod točkom III izreke u kojem je tužitelj odbijen s potraživanjem troška parničnog postupka preko iznosa od 2.960,53 EUR.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-101/2022-60 od 12. prosinca 2024. u dijelu pod točkom I izreke kao i u dijelu pod točkom III izreke u kojem je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.465, 72 EUR.

III Odbija se zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadom troška ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., isplatiti tužitelju ER na ime naknade štete iznos od 2.960,53 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2016. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos od 3.941,06 EUR sa zateznim kamatama kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj u dijelu pod točkom II izreke kao i u odbijajućem dijelu odluke o trošku parničnog postupka pod točkom III izreke iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima tužitelja.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I izreke kao i u dosuđujućem dijelu odluke o trošku parničnog postupka pod točkom III izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima tuženika podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ,ovaj sud smatra da nisu počinjene bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53//91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom materijalne štete nastale na njegovom osobnom vozilu u iznosu od 3.947,37 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2016. odnosno od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

8. Među strankama nije sporno da je dana 10. srpnja 2016. došlo do prometne nezgode u mjestu [adresa] u kojoj su sudjelovali tužitelj kao vozač osobnog automobila marke "VW Eos 2,0 TDI" registarskih oznaka [registarska oznaka] i osiguranica tuženika OR kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], koja je u tom trenutku imala kod tuženika sklopljen Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama.

9. Međutim ovdje je sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. Tužitelj u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud pogrešno na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da postoji omjer suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja iako iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da je za nastanak štetnog događaja isključivo kriva osiguranica tuženika koja je tužitelju oduzela prednost prolaska premda se ista nije nalazila na cesti s prednošću prolaska te u takvoj prometnoj situaciji je bila dužna propustiti sva vozila koja joj dolaze s desne strane pa tako upravo i vozilo tužitelja koji je ulazio u raskrižje sa njene desne strane.

11. Nadalje tužitelj ističe da u ovom konkretnom slučaju tuženik nije isticao omjer suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja već je upirao na odgovornost Općine [adresa] za nastalu štetu.

12. Na kraju tužitelj osporava i odluku o troškovima parničnog postupka jer je tužitelj precizirao (snizio) tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja a koja procesna dispozicija stranke ne predstavlja preinaku tužbe i za koju nije potreban pristanak tuženika stoga je sud trebao odlučiti o uspjehu stranka prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu i dosuditi tužitelju cjelokupni trošak parničnog postupka.

13. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka kao i u žalbenoj fazi postupka u bitnome ističe da osiguranica tuženika ne može biti odgovorna za štetu koja je nastala propustom i krivnjom Općine [adresa] jer se na spornom raskrižju a iz smjera kretanja tužitelja godinama nalazio znak STOP te je taj znak postojao dva dana prije nezgode a u trenutku nastanka štetnog događaja je bio “iščupan” pa je stoga osiguranica tuženika opravdano smatrala da se kreće cestom s prednošću prolaska a ovdje se radi očito o propustu općine [adresa] održavanju prometnice na način da ista bude sigurna za korisnike jer ovakvim propustom je osiguranica tuženika dovedena u zabludu u pogledu zakonske ispravnosti svog kretanja smatrajući da ima prednost prolaska na raskrižju.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz iskaza svjedokinje OR, osiguranice tuženika proizlazi da se predmetnog dana vraćala sa posla kući iz smjera [adresa] prema [adresa], prometnicom kojom se kreće zadnjih 17 godina, kojom prilikom se isključila sa državne ceste, kao glavne prometnice i potom došla na lokalnu cestu sa dva prometna traka, te je tu nastavila voziti i potom došla do raskrižja predmetne ceste sa sporednom cestom, sa njezine desne strane, koja ima samo jedan trak, odnosno ceste na kojoj se dva automobila ne mogu mimoići bez da se maknu,

-da je dolaskom na navedeno raskrižje sa njezine desne strane došlo vozilo tužitelja ER, te se ona dolaskom na raskrižje nije zaustavljala, jer je držala da je riječ o glavnoj prometnici, kakva je i oduvijek, a to zna ne samo iz razloga što se njom kretala godinama, već i zato što je na prometnici s koje je došao ER bio postavljen znak "Stop", no istog u trenutku prometne nesreće nije tamo bilo, a što su uočili u trenutku kada je došlo do prometne nezgode, jer ga je očito netko maknuo i na tom mjestu gdje je bio znak je bila rupa,

-da na cesti kojom se ona kretala nije postavljen znak "Ceste s prednošću prolaska"

-da je u sudaru vozilo tužitelja lupilo u njezinu prednju desnu stranu vozila, te ju je od siline udara, jer misli da je vozio dosta brzo, odbacilo prema lijevoj strani gdje se nalazila kuća,te je došlo do oštećenja na oba vozila,

-da je prometnica u trenutku prometne nezgode bila suha, da je bilo ljetno doba, pa da je i vidljivost bila dobra iako je bilo oko 6-7 sati navečer, no da predmetno raskrižje nije bilo vidljivo jer je bilo obraslo žbunjem sa svih strana,

-da je policija sačinila zapisnik o očevidu, te je obavljeno i alkotestiranje, pa je utvrđeno 0,0% promila alkohola u krvi.

-da je Općina [adresa] odmah idući da nakon nesreće na predmetnom raskrižju ponovno postavila znak "Stop", i to na prometnici kojom se kretao ER, te je saznala da je idući dan Općina [adresa] pozvala policiju da se sačini poseban zapisnik upravo zbog toga što je očito netko iščupao znak “Stop”,

- da se prilikom nastanka prometne nesreće kretala brzinom od otprilike 30 km/h; da dolaskom u raskrižje nije mogla uočiti vozilo ER, obzirom da je riječ o nepreglednom raskrižju obraslom raslinjem,

-da iz iskaza tužitelja proizlazi da se predmetnog dana, a što je bilo u sedmom mjesecu 2016. godine, kretao u mjestu [adresa] u svojem osobnom automobilu marke VW Eos, negdje oko 7,30-8,00 sati navečer, te je pošto je bilo ljeto još uvijek bio dan, te je cesta bila suha te je došao na raskrižje i već ušao u njega, kada je drugim vozilom u njegovu lijevu prednju stranu lupila OR, sa svojim osobnim automobilom,

-da na tom raskrižju nema prometnih znakova, već se primjenjuje pravilo desne strane, jer su to sve sporedne ceste, da je na njegovom automobilu došlo do totalne štete, da drugih sudionika nije bilo, te nije bilo znaka ”Stop“

- da kada je ušao u raskrižje da se kretao brzinom od oko 20 km/h, a da je gđa. E naletjela na njegovo vozilo znatno brže, jer da je on pogledao na desno, i dok je pogledao prema lijevo, ona da je već lupila u njegovo vozilo, te je do sraza došlo na samom raskrižju, jer je on namjeravao ići ravno a osiguranica tuženika je udarila u njegov bočni dio s lijeve strane te je prešla na suprotni kolnički trak,

-da je tu prolazio predmetnom cestom nekoliko puta u životu a zadnji puta prije desetak dana od nesreće.

-da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Daniela Sikirića, Promet Ekspert d.o.o., za prometna vještačenja procijene i savjetovanje, proizlazi da je do sudara između osobnog automobila VW Eos reg. oznake [registarska oznaka] i osobnog automobila Opel Astra reg. oznake [registarska oznaka], došlo na sjevernoj prometnoj traci kolnika III. Ulice, na udaljenosti od oko 22,5 metara od PTM u smjeru istoka, te na oko 1,8 metara južno od sjevernog ruba kolnika,

-da je sudar realiziran naletom prednjeg djela osobnog vozila osiguranika tuženika Opel Astra na prednji lijevi bočni dio osobnog vozila tužitelja VW Eos,

-da se osobni automobil kojim je upravljao tužitelj u trenutku sudara kretao brzinom od oko 29 km/h, a osobni automobil kojim je upravljala OR brzinom od oko 37 km/h

-da vještak navodi da prema iznesenim brzinama su se predmetna osobna vozila kretala i neposredno prije udara, odnosno prilikom prilaženja i ulaska u predmetno raskrižje,

-da je OR u predmetno raskrižje ušla krećući se III. Ulicom iz smjera zapada prema istoku dok je tužitelj svojom osobnim automobilom u raskrižje ušao krećući se IV. Ulicom iz smjera juga prema sjeveru,

-da u vremenu koji je za oko 0,8 s prethodio trenutku sudara i kada se svojim osobnim vozilom nalazila na udaljenosti od oko 8,3 m od mjesta sudara, da je vozačica OR percipirala kretanje vozila tužitelja i poduzela radnju naglog skretanja svog vozila u lijevo, u kojem trenutku se osobno vozilo tužitelja nalazilo na kolniku IV. Ulice, prednjim djelom od oko 1,6 m od južnog ruba kolnika III. Ulice, te da zbog tehnički neadekvatnih brzina kretanja oba vozila i nepreglednog raskrižja, da ova prometna nezgoda nije mogla biti izbjegnuta,

-da iz dokumentacije očevida proizlazi da u vrijeme nastanka predmetne nezgode na predmetnom raskrižju nije postojala vertikalna ili horizontalna prometna signalizacija koja bi određivala stupanj važnosti III. i IV. Ulice, kao niti da je ijedna od tih dviju prometnica bila prometnim znakom određena kao cesta s prednošću prolaska, pa obzirom da su obje bile izgrađene od asfaltnog zastora da bi se u konkretnom slučaju radilo o cestama iste važnosti,

-da je u odnosu na iskaz vozačice OR, te ranije navode u odnosu na prometnu signalizaciju predmetnog raskrižja, vještak iskazao kako je postupanje iste bilo tehnički neadekvatno a također da se tužitelj ulaskom u raskrižje kretao brzinom od oko 29 km/h, a vozačica OR brzinom od oko 37 km/h, da se radilo o neadekvatnoj brzini kretanja oba vozila, pa da vozači nisu bili u objektivnoj mogućnosti da se pravovremeno zapaze i izbjegnu ovu prometnu nezgodu,

-da je na osobnom vozilu tužitelja u ovoj prometnoj nezgodi nastupila potpuna (totalna) šteta, te da ukupna visina iste iznosi 3.947,37 EUR,

-da je vještak elemente za utvrđivanje mehanizma i dinamike sudara utvrdio na temelju materijalnih tragova na kolniku i oštećenja vozila te u usmenom dopunskom očitovanju ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza da su se oba vozila kretala tehnički neadekvatnim brzinama, te da je raskrižje bilo nepregledno zbog visokog raslinja pored kolnika pa je raskrižje bilo nepregledno za oboje vozača,

-da iz u Zapisnika o očevidu MUP, PU zadarska, PPP Zadar broj: 511-18-15- P- 616/2016./I/I.Z. sa fotografijama, situacijskim planom i fotografskim elaboratom od 10. srpnja 2016. godine, proizlazi da se prometna nezgoda dogodila u mjestu [adresa] na raskrižju III. Ulice i IV. Ulice, da se na kolniku III. Ulice, kojom se kretala osiguranica tužene, nije nalazila vertikalna prometna signalizacija, dok je od horizontalne signalizacije ucrtana središnja bijela isprekidana linija, dok na kolniku IV. Ulice, kojom se kretalo osobno vozilo tuženika, nije bilo niti vertikalne, niti horizontalne prometne signalizacije te je utvrđeno da je u blizini raskrižja na desnoj strani kolnika gledano iz smjera kretanja osobnog vozila tuženika vidljiva rupa promjera manjeg od 10 cm u kojoj se ne vidi metalni nosač prometnog znaka, kao i da je zbog izazivanja prometne nesreće pravnoj osobi Općini [adresa] izdan obvezni prekršajni nalog – 1461/16.,

-da iz spisa Prekršajnog suda u Zadru proizlazi kako je presudom pod poslovnim brojem Pp P-672/17 od 21. travnja 2017. godine, pravomoćnom istog dana, Općina [adresa] kriva što je počinila prekršaj iz čl. 6. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa ne cestama, (Narodne novine, broj: 67/08,48/10,74/11,80/13,158/13,92/14 i 64/15 – dalje: ZOSPC) jer upravo na predmetnom raskrižju u predmetnoj prometnoj nesreći uz nerazvrstanu cestu nije postavila adekvatnu prometnu signalizaciju odnosno nije vodila brigu o sigurnom i nesmetanom prometu na predmetnom raskrižju.

15. Prvostupanjski sud na temelju naprijed navedenih utvrđenja, a posebno uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka prometne struke kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, a kojim je jasno utvrđeno da nastanku štetnog događaja je pridonijela i neadekvatna brzina kretanja vozila tužitelja kao i vozila osiguranice tuženika te ne pridržavanju pravila ZOSPC-a.

16. Naime pravilno sud zaključuje da u ovom konkretnom slučaju ,a s obzirom da na predmetnom raskrižju u trenutku nastanka štetnog događaja nije postojala vertikalna ili horizontalna prometna signalizacija koja bi određivala stupanj važnosti III i IV ulice kao da niti jedna od tih ulica prometnim znakom nije bila označena kao cesta s prednošću prolaska (iste su ceste jednake važnosti), tada se primjenjuje pravilo desne strane iz čl. 57. st. 1. ZOSPC-a prema kojoj odredbi je propisano da na raskrižju ceste iste važnosti ili u susretu s drugim vozilom vozač je dužan propustiti vozilo koje nailazi s njegove desne strane.

17. Žalbeni navodi tuženika da osiguranica tuženika nije mogla pretpostaviti da na cesti na kojoj se kretalo vozilo tužitelja i na kojoj se nalazio uvijek znak “Stop” a u trenutku nastanka štetnog događaja tog znaka nije bilo jer ga je netko otklonio, ne mogu tuženika osloboditi odgovornosti za nastanak štetnog događaja jer se osiguranica tuženika nije nalazila na cesti s prednošću prolaska te iz iskaza same tužiteljice jasno proizlazi da se dolaskom na raskrižje nije zaustavljala, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ušla u raskrižje sa neadekvatnom brzinom od oko 37 km /h stoga je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja jer osiguranica tuženika nije uložila dužnu pažnju prilikom ulaska u raskrižje te nije prilagodila brzinu kretanja odnosno neadekvatno se kretala dolaskom do raskrižja a pri tome to raskrižje nije bilo pregledno zbog visokog raslinja pored kolnika, a što je protivno odredbi čl. 51. st. 1. ZOSPC-a stoga su žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani.

18. Dakle neovisno što osiguranica tuženika koja redovito prolazi tim raskrižjem, a na kojem je postojao znak “STOP“ na prometnici kojom se kretao tuženik, je smatrala da takav znak i nadalje postoji a u trenutku štetnog događaja ga nije bilo, njena odgovornost za nastanak ovog štetnog događaj proizlazi iz okolnosti ovog konkretnog slučaja a to je da se tužiteljica nije uopće zaustavljala kada je došla na predmetno raskrižje te je nastavila vožnju a da pri tome se nije uvjerila da li na siguran način može proći kroz raskrižje te nije prilagodila brzinu i kretanje uvjetima na cesti jer vozač u prometu uvijek mora prilagođavati svoju vožnju i kretanje uvjetima na cesti kako bi mogao uočiti trenutne okolnosti pa tako i neku nepredvidivu promjenu u pogledu prometne signalizacije kao u ovom konkretnom slučaju.

19. Dakle jedan od osnovnih uvjeta za siguran promet na raskrižju je upravo brzina približavanja i ulaženja u raskrižje a u ovom konkretnom slučaju kako se radi o cestama istog stupnja značenja jer osiguranica tuženika nije bila na cesti s prednošću prolaska, to je onda ista trebala uložiti povećanu pažnju i prilagoditi brzinu kretanja stanju puta i vidljivosti na raskrižju a vještak je nedvojbeno utvrdio da osiguranica tuženika nije prilagodila brzinu kretanja samom raskrižju jer se kretala brzinom od 37 km/h a pri tome u ovom konkretnom slučaju s obzirom da su ceste bile jednake važnosti vrijedilo je pravilo desne strane u smislu odredbe čl. 57. st. 1. ZOSPC-a pa je stoga osiguranica tuženika trebala propustiti vozilo tužitelja koje joj je dolazilo s desne strane stoga su žalbeni navodi tuženika u potpunosti neosnovani u pogledu njegove odgovornosti za nastanak štetnog događaja kao i navoda kojim želi otkloniti odgovornost tuženika zbog toga što na cesti na kojoj se kretao tužitelj nije više postojao znak ”STOP” jer sam iskaz osiguranice tuženika upravo potvrđuje da je ista bez ikakve provjere vožnjom “napamet“ ušla u raskrižje iako nije bila na prioritetnoj cesti.

20. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne analize provedenog dokaznog postupka pravilno zaključio da se tužitelj također kretao tehnički neadekvatnom brzinom, a s obzirom da to raskrižje nije bilo pregledno zbog visokog raslinja pored kolnika, jer iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke jasno proizlazi da bi adekvatna brzina kretanja tužitelja bila 15 km / h a isti se kretao 29 km/h dok se osiguranica tuženika kretala s brzinom oko 37 km/h.

21. Prema tome kako je analizom dinamike nastanka štetnog događaja po vještaku prometne struke utvrđeno da se sudionici štetnog događaja nisu kretali adekvatnim brzinama na predmetnom raskrižju jer bi adekvatna brzina za predmetno raskrižje iznosila 15 km/h a tužitelj se kretao brzinom od 29 km/dok osiguranica tuženika 37 km/h stoga nije bilo objektivne mogućnosti da isti izbjegnu sudar na predmetnom raskrižju stoga su zaključci tužitelja proizvoljni jer tužitelj izvlači iz konteksta pojedine navode vještaka u pogledu adekvatne brzine kretanja tužitelja i mogućnosti izbjegavanja sudara.

22. Naime vještak je u svom usmenom dopunskom očitovanju na prigovor tužitelja da li bi tužitelj mogao izbjeći sudar prilikom kretanja adekvatnom brzinom za koju je vještak utvrdio da bi to bila brzina od 15km/ h iskazao da ukoliko bi se osiguranica tuženika kretala desnom prometnom trakom onda bi tužitelj mogao izbjeći sudar međutim kako iz sudarnog položaja u kojem je njeno vozilo bilo ukošeno proizlazi da je ista u trenutku sudara skrenula ulijevo kao reakcija na ulazak u raskrižje vozila tužitelja tada vještak ističe da se sudar nije mogao izbjeći.

23. Naime jasno je utvrđeno da se tužitelj nije kretao adekvatnom brzinom s obzirom da predmetno raskrižje te preglednost raskrižja koja je bila ugrožena zbog visokog raslinja.

24. Prema tome pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovdje osiguranica tuženika koja se kretala brzinom od 37km/h i pri tome nije bila na cesti s prednošću prolaza već je upravo trebala propustiti tužitelja koji je imao prednost po pravilu desne strane, svojim postupanjem u znatno većoj mjeri odgovorna za nastanak ovog štetnog događaja u i to omjeru od 75 % dok je tužitelj koji se također nije kretao adekvatnom brzinom s obzirom da visoko raslinje koje je ugrožavalo preglednost raskrižja odgovoran u omjeru od 25 % stoga su žalbeni navodi tužitelja kao i tuženika u pogledu odgovornosti u cijelosti neosnovani.

25. Slijedom navedenog pravilno je sud na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbu čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

26. Žalbeni prigovor tužitelja da ovdje tuženik nije upirao na odgovornost ovdje tužitelja u nastanku štetnog događaja već na pasivnu legitimaciju Općine [adresa] te njenu odgovornost zbog propusta u održavanju prometnica nisu osnovani jer je tuženik već u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor odgovornosti samog tužitelja ističući da se kretao nepažljivo i neprimjerenom brzinom stoga pogrešno tužitelj navodi da sud nije mogao utvrđivati činjenice koje tuženik nije iznosio u smislu odredbe čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a.

27. Žalbeni prigovor tužitelja da je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja na način da je snizio tužbeni zahtjev a što ne predstavlja preinaku tužbe pa je stoga sud o uspjehu stanaka u sporu trebao odlučiti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu su neosnovani jer se ovdje ne radi o preinaci tužbe niti to proizlazi iz zaključka prvostupanjskog suda.

28. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno zaključio, a s obzirom da je tužitelj nakon provedenog prometnog vještačenja snizio tužbeni zahtjev da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe.

29. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe stoga je u takvoj procesnoj situaciji sud pravilno postupio kada je meritorno odlučio o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva.

30. Naime prema odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari a prema st. 2. istog članka tužba se može povući i kasnije pod uvjetom da tuženik na to pristane a u ovom konkretnom slučaju se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe stoga je sud pravilno meritorno odlučio o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

31. Žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada pravo na zatezne kamate na materijalnu štetu od 12. srpnja 2016. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva već od dana donošenja prvostupanjske presude nisu osnovani.

32. Naime ovdje je u primjeni kao lex specialis, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) prema kojem tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na iznos imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 12. ZOOP).

33. Ostali žalbeni navodi tužitelja i tuženika se svode na to da isti da isti vlastitu ocjenu dokaza suprotstavljaju sudskoj ocjeni dokaza a da pri tome ne navode opravdane razloge zbog čega sudska ocjena ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

34. Žalbeni prigovor tuženika da je sud trebao uvažiti troškove postupka koji su tuženiku nastali do trenutka djelomičnog povlačenja tužbe a koje je tuženik zatražio nisu osnovani.

35. Naime s obzirom da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, do djelomičnog povlačenja tužbe nije došlo već je sud odlučio meritorno o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva te o troškovima postupka s obzirom da konačni uspjeh stranaka u ovom sporu prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

36. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

37. S obzirom da tužitelj i tuženik nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku isti su odbijeni sa zahtjevom za potraživanjem trošak žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević