Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4737/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Andreju Staniču, odvjetniku u Poreču, protiv tuženice NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Kseniji Rajković, odvjetnici u Poreču, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn- 10/2022-48 od 30. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja RU kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-10/2022-48 od 30. srpnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:: „1. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju 150.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, sve to po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena.
2. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak.“
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj osobno i putem punomoćnika, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i dosuditi tužitelju zatraženi iznos naknade štete, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 625,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji, u bitnome, da mu tuženica onemogućava ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom mlt. EU na način određen pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj R1 Ob-38/15-16 od 20. listopada 2015.
4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:
- da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj R1 Ob-38/15-16 od 20. listopada 2015., koje je postalo pravomoćno 11. siječnja 2016., odlučeno da će mlt. EU živjeti s majkom IU, ovdje tuženicom, da će se susreti i druženja mlt. EU s ocem ŽU, ovdje tužiteljem, održavati svake srijede od 17:00 do 19:00 sati, svaki drugi vikend od 09:00 sati subotom do 19:00 sati nedjeljom, osam dana tijekom ljetnih praznika i osam dana tijekom zimskih praznika, na način da će otac doći po dijete u dom majke, a po proteku vremena vratiti je majci, da će se susreti i druženja mlt. EU s ocem ŽU ograničavaju na način da će se isti odvijati sukladno točki II predmetnog rješenja, ali nakon prethodnog tretmana kojeg je BU dužan provesti kod "Zdravi grad" Poreč, ili druge ovlaštene stručne osobe psihologa ili psihijatra, kroz razdoblje od dva mjeseca, slijedom čega je dužan sudu dostaviti potvrdu o provedenom prethodnom tretmanu po pravomoćnosti rješenja,
- da je tuženik u razdoblju od 29. listopada 2015. do 19. siječnja 2016. odlazio na psihijatrijske tretmane čime je ispunjen uvjet za ostvarivanje susreta i druženja s mlt. EU iz navedenog rješenja od 20. listopada 2015. time da je tužitelj potvrdu o tome dostavio uz prijedlog za ovrhu podnesen 1. srpnja 2019. radi prisilnog ostvarivanja susreta i druženja s mlt. EU na temelju rješenja od 20. listopada 2015.,
- da je taj ovršni prijedlog od 1. srpnja 2019. odbijen pravomoćnim rješenjem broj Ovr
Ob-30/2020-26 od 11. veljače 2021.,
- da razlog neostvarivanja susreta i druženja tužitelja s mlt. EU u razdoblju od početka 2016. (kada je tužitelj obavio psihijatrijske tretmane i ispunio uvjet iz rješenja od 20. listopada 2015.) do sredine 2019. kada je tužitelj podnio prijedlog za prisilno ostvarenje osobnih odnosa s mlt. EU, nije otuđenje, odnosno manipulacija od strane ovdje tuženice, već je to udaljavanje djeteta od oca pod uplivom neprimjerenog ponašanja oca, a što je aktiviralo separacijske strahove kod mlt. EU, a narušenost odnosa oca s mlt. EU proizlazi iz očevih postupaka koji proizlaze iz njegove strukture osobnosti,
- da su kod tužitelja zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze F 60.0 (Paranoidni poremećaj osobnosti),
- da kod tužitelja nisu nađeni elementi za akutnu reakciju na stres i/ili depresivni poremećaj, pa nema elemenata za procjenu smanjenja životne aktivnosti kao i da tužitelj ne trpi duševne boli na temelju stresom uzrokovanih poremećaja.
5. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO) u vezi čl. 1046. ZOO, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev.
6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Žalba tužitelja je neosnovana.
8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
9. U ovoj parnici tužitelj traži naknadu štete te tužitelj mora dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu:
- postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu,
- štetnu radnju štetnika,
- štetu,
- uzročnu vezu između štetne radnje i štete na način da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje i
- protupravnost.
9.1. Prema tvrdnji tužitelja, štetna radnja tuženice se sastoji u onemogućavanju tuženice da zajednička kći stranaka, mlt. EU, ostvaruje susrete i druženje s tužiteljem sukladno naprijed navedenom rješenju od 20. listopada 2015., a prema kojem će se tim rješenjem određeni susreti i druženja održavati nakon što tužitelj provede odgovarajući tretman i o tome dostavi potvrdu sudu. Tužitelj je tu potvrdu o obavljenom tretmanu dostavio uz ovršni prijedlog od 1. srpnja 2019. koji je tužitelj podnio radi prisilnog ostvarivanja osobnih odnosa na temelju rješenja od 20. listopada 2015.
9.2. S obzirom na to da tužitelj u ovom postupku traži naknadu štete zbog onemogućavanja ostvarivanja susreta i druženja s mlt. EU određenih rješenjem od 20. listopada 2015., u navedenoj činjeničnoj situaciji kada je tužitelj (tek) uz prijedlog za ovrhu od 1. srpnja 2019. dostavio potvrdu o obavljenom odgovarajućem tretmanu, a što je bio uvjet za odvijanje određenih susreta i druženja prema rješenju od 20. listopada 2015., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije ispunjena pretpostavka odgovornosti tužene za nemogućnost ostvarivanja susreta tužitelja i mlt. EU na način određen rješenjem od 20. listopada 2015., jer su se susreti prema tom rješenju mogli početi održavati nakon što tužitelj dostavi sudu potvrdu o provedenom tretmanu, a to je tužitelj dostavio u prijedlogu za ovrhu od 1. srpnja 2019.
9.3. Pri tome valja dodati da nakon što je tužitelj pokrenuo 1. srpnja 2019. ovršni postupak, koji je u konačnici odbijen pravomoćnim rješenjem od 29. ožujka 2021., jer je mlt. EU, tada u dobi od 15 godina, izrazila mišljenje da ne želi ostvarivati susrete i druženje s ocem, tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi tuženica nakon pokretanja tog postupka bilo kakvim konkretnim radnjama onemogućavala tuženika da ostvari susrete i druženje s mlt. EU.
10. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj osporava ocjenu prvostupanjskog suda o potpunosti, razumljivosti i stručnosti danog nalaza i mišljenja ukazujući na nedostatke u provedenom medicinskom vještačenju, jer su sudski vještaci, sukladno danom zadatku prema rješenju od 16. lipnja 2023., dali nalaz i mišljenje o narušenim odnosima između tužitelja i mlt. EU i uzrocima neodržavanja susreta i druženja tužitelja i mlt. EU te posljedicama neodržavanja susreta na tužiteljevo zdravlje.
10.1. U tom smislu pogrešno je shvaćanje tužitelja u žalbi da su „vještaci ozbiljno ušli u sferu ocjene dokaza i na takvim svojim utvrđenjima temeljili svoj nalaz“, jer je prvostupanjski sud proveo dokazni postupak (izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, izveo dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka, proveo vještačenje) i naveo svoja utvrđenja na temelju tako provedenog dokaznog postupka u pogledu razloga odbijanja mlt. EU da se viđa sa svojim ocem, utvrđujući da mlt. EU ne želi ostvarivati susrete i druženja s ocem zbog ranijeg neprimjerenog ponašanja tužitelja i da tužena nije poduzimala bilo kakve konkretne štetne radnje kojima bi onemogućila tužitelja da vidi mlt. EU. Dakle, mišljenje vještaka kao i njihovo usmeno obrazloženje da neodržavanje susreta i druženja mlt. EU i tužitelja ne proizlazi iz manipulacije tuženice, je dano na temelju uvida u spis, psihijatrijskog pregleda tužitelja te psihološke obrade tužitelja, zbog čega dani nalaz i mišljenje u kontekstu ostalih dokaza ne predstavlja očito arbitriranja suda niti su vještaci „preuzeli ulogu suda“, kako to tendenciozno tužitelj navodi u žalbi, neosnovano ističuću bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u kontekstu provedenog vještačenja.
11. U odnosu na ocjenu iskaza svjedoka sestre tuženice, TU, neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je taj svjedok iskazao da je tuženica branila tužitelju da viđa dijete, jer takvom tvrdnjom tužitelj selektivno citira iskaz tog svjedoka koja je iskazala da je tužitelj imao priliku viđati mlt. EU ako ode na liječenje kod psihologa i da je to razlog zbog kojeg je tuženica branila tužitelju viđanje s mlt. EU, pa kako je rješenjem o održavanju susreta i druženja mlt. EU i tužitelja od 20. listopada 2015. određeno da će se susreti i druženja održavati nakon što tužitelj provede dvomjesečni psihološki tretman, to je sprječavanje susreta EU i tužitelja od strane tuženice bilo u skladu s rješenjem od 20. listopada 2015., a sve imajući u vidu da do pokretanja ovršnog postupka 1. srpnja 2019. kada je tužitelj dostavio sudu potvrdu o provedenom tretmanu, nisu bile ispunjene pretpostavke za održavanje tih susreta i druženja.
12. Slijedom navedenog da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi, prvostupanjski sud je na temelju pravilnog i potpunog utvrđenog činjeničnog stanja koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1045. st. 1. ZOO, zbog čega je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.
13. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.
U Zagrebu, 18. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
