REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-673/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, kojeg zastupa IM, službena osoba tuženika, radi izmjene podataka u potvrdi o sudjelovanju u Domovinskom ratu, 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/24-01/8, URBROJ: 511- 01-149-24-2 od 25. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-560-01/24-01/8, URBROJ: 511-01-149-24-2 od 25. ožujka 2024., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-560-01/23- 01/361, URBROJ: 511-01-149-23-01 od 16. listopada 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izmjenu podataka u potvrdi Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu, Službe za potporu ljudskim potencijalima, KLASA: 560-01/23-01/230, URBROJ: 511- 01-149-23- 36 od 10. srpnja 2023. Prema navedenoj potvrdi, tužitelju je utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, u vremenu od 17. lipnja 1991. do 16. kolovoza 1991. i od 18. kolovoza 1991. do 26. kolovoza 1991. Tužitelj je zatražio izmjenu podataka u navedenoj potvrdi na način da mu se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prizna (i) u vremenu od 17. kolovoza 1991. do 31. listopada 1991.

3. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povreda upravnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj smatra da u postupku nije pravilno tumačen sadržaj potvrde Policijske škole "Josip Jović", KLASA:563-01/23-01/32 od 09. svibnja 2023. iz koje proizlazi da je tužitelj bio polaznik VI. Tečaja za policijske pripadnike, koji tečaj je zbog ratnih zbivanja prekinut u razdoblju od 17. kolovoza 1991. do 31. listopada 1991., te u kojemu je navedeno da su pripadnici „u navedenom razdoblju bili na dispoziciji Srednje škole za unutrašnje poslove u Zagrebu, u izvršavanju borbenih i drugih zadaća". Navodi da mu je izdana potvrda o statusu branitelja za razdoblje od 17. lipnja 1991. do 16. kolovoza 1991. i od 18. kolovoza 1991. do 26. kolovoza 1991., provedeno u Pakracu, dok za razdoblje provedeno u Kutini i Zagrebu nije priznat status branitelja. Ističe da je u spornom razdoblju bio naoružan i sudjelovao u obrani osnovne škole i drugih ustanova, uz mogućnost borbenog djelovanja prema potrebi. Smatra da definicija "izravni oružani otpor" obuhvaća i odlazak, pripremu i povratak sa terena ili crte na koju je pripadnik odgovarajućih postrojbi bio službeno poslan, pri čemu je tužitelj na punktovima čuvao objekte od snajperista i avionskih napada, kopajući rovove, postavljajući ježeve i pripremajući mine u slučaju nailaska konvoja JNA. Iznosi historijat ratnih događanja na području Grada Zagreba 1991. i tijek preuzimanja oružja iz vojarni, kao i opasnosti koje su prijetile svim policijskim stanicama. Ističe da ne traži status branitelja za razdoblje kada je bio prebačen na aerodrom Pleso nego za razdoblje dok je bio izuzet iz škole zbog ratnih zadaća koje je obavljao kao policajac. Nadalje, ističe da je podnio zahtjev za obnovu na temelju novih dokaza (citirane potvrde Policijske škole "Josip Jović"). Uz tužbu prilaže i proširenu izjavu o ratnom putu. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane zakonske uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u spornom razdoblju. Tuženik također smatra da iz cjelokupnosti dokaza ne proizlazi da se aktivnosti koje tužitelj navodi mogu smatrati izravnim pružanjem oružanog otpora agresoru niti djelovanjem u svezi s tim otporom.

5. Tužitelj je 24. lipnja 2024. dostavio očitovanje na navode iz odgovora na tužbu u kojima je ponovio već iznesene tužbene navode.

6. Nadalje, tužitelj je podneskom od 24. veljače 2025. ispričao nedolazak na zakazanu raspravu, te je u podnesku ponovio tužbene navode.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je održao raspravu 11. ožujka 2025. u nazočnosti službene osobe tuženika, primjenom odredbe članka 91. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS). Na navedenoj raspravi službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu u cijelosti.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Kao što je navedeno, nesporno je da je tužitelju priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 17. lipnja do 16. kolovoza 1991. i od 18. kolovoza do 26. kolovoza 1991., kao pripadniku MUP-a.

10. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 15. svibnja 2023. PU požeško – slavonskoj podnio zahtjev za obnovu postupka, bez specifikacije postupka koji bi valjalo obnoviti, u smislu odredbe članka 123. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/2009 i 110/21 - dalje: ZUP), za kojega, s obzirom na nedorečenost u tom smislu, nije bilo moguće procijeniti je li pravodoban i dopušten, niti odrediti nadležnost tijela za odlučivanje o zahtjevu (članak 125. ZUP-a). Tužitelj je sadržajno zatražio priznanje (i) razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu/izmjenu potvrde o sudjelovanju u razdoblju od 17. kolovoza 1991. do 31. listopada 1991.

11. Iz dostavljene potvrde Policijske akademije, Policijske škole „Josip Jović" od 9. svibnja 2023. proizlazi da je tužitelj bio polaznik VI. Tečaja za policajce pripravnike, u vremenu od 17. lipnja 1991. do 16. kolovoza 1991. i da je navedeni tečaj bio prekinut u razdoblju od 17. kolovoza 1991. do 31. listopada 1991., te da je od polaznika tečaja bila ustrojena Posebna jedinica policije „Mosor", kojoj je pripadao i tužitelj, a koja je bila na dispoziciji Srednje policijske škole za izvršavanje borbenih i drugih zadaća. Nadalje, u potvrdi je navedeno i da je tužitelj kao pripadnik Posebne jedinice policije „Mosor", u vremenu od 18. kolovoza 1991. do 26. kolovoza 1991. sudjelovao u borbenim zadaćama, na području Pakraca.

12. Iako je prvostupanjsko tijelo imalo mogućnost pozvati tužitelja na uređenje zahtjeva, sud smatra da je, u konačnici, meritornim odlučivanjem o zahtjevu tužitelja, iako u formi odbijanja zahtjeva za izmjenom podataka u potvrdi o sudjelovanju u Domovinskom ratu, postupak proveden sukladno mjerodavnim odredbama ZUP-a, odnosno članku 159. stavak 6. ZUP-a, pri čemu sud ocjenjuje da dostavljanjem citirane potvrde Policijske akademije, Policijske škole „Josip Jović" od 9. svibnja 2023. tužitelj nije učinio vjerojatnom okolnost na kojoj se prijedlog temelji (članak 126. ZUP).

13. Najprije valja istaknuti da se dio zahtjeva tužitelja (vremenski) odnosi na već priznati status branitelja, odnosno na razdoblje od 18. kolovoza do 26. kolovoza 1991., te u tom dijelu zahtjeva uopće nije moguće mijenjati potvrdu o sudjelovanju, niti bi ishod eventualnog postupka obnove mogao rezultirati ikakvom izmjenom.

14.1. Iz spisa tuženika razvidno je da je tužitelju pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj Us I-1226/2021-7 od 25. siječnja 2022. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-563-01/20-02/88, URBROJ: 511-01-149-21-2 od 21. rujna 2021., kojim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-563-01/21-03/1, URBROJ: 511-01-149- 21-5 od 1. travnja 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 26. lipnja 1991. do 20. listopada 1991. kao pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova.

14.2. U navedenom predmetu ovoga suda pribavljen je i dopis Službe za pravne poslove i ljudske potencijale broj: 511-19-18/2-74/2-2020 od 23. prosinca 2020. iz kojega proizlazi da je tužitelj bio zaposlenik tuženika od 21. listopada 1991. do 19. svibnja 1992., u svojstvu pripravnika na radnom mjestu operativni radnik za pozorničko

– patrolnu djelatnost Policijske stanice za kontrolu prelaska državne granice na aerodromu Zagreb; da je tužitelju 19. svibnja 1992. prestao radni odnos, a na temelju ocjene njegovog ponašanja te odnosa prema radu i rezultatima rada, obzirom da isti nije mogao s uspjehom završiti pripravnički staž i osposobiti se za samostalno obavljanje poslova radnog mjesta na koje je bio primljen; dalje je u dopisu navedeno da tužitelj nije bio upućivan na bojišnicu i nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom. Sadržaj predmetnog dopisa citiran je i u obrazloženju navedene presude ovoga suda poslovni broj Us I-1226/2021-7 od 25. siječnja 2022., koja je priložena spisu tuženika.

14.3. Nadalje, u navedenom postupku koji je (između ostalih) prethodio podnošenju zahtjeva za obnovu postupka, tužitelju je, sukladno odredbi članka 30. stavak 1. ZUP-a bilo omogućeno izjašnjavanje davanjem izjave na zapisnik Policijskoj upravi požeško - slavonskoj, 17. kolovoza 2020., u kojoj je tužitelj izjavio da je nakon prekvalifikacije na Policijskoj akademiji bio raspoređen u policijsku postaju Trešnjevka gdje je zadužio svu potrebnu opremu te je nakon kraćeg razdoblja bio premješten u Policijsku postaju Velika Gorica, na poslove policijskog službenika na aerodromu Pleso. Krajem mjeseca srpnja 1991. ili početkom mjeseca kolovoza 1991. tužitelj navodi da je bio upućen s nekoliko kolega na prvu crtu bojišnice na području Pakraca, a zadaća je bila osloboditi okupirana područja dijelova grada Pakraca, kada je u nekoliko navrata bezuspješno pokušan ulazak u Prekopakru, te su imali gubitke u ljudstvu i tehnici.

14.4. Iz iskaza svjedoka OM, danog u formi izjave na zapisnik u Policijskoj upravi bjelovarsko -bilogorskoj, 19. svibnja 2021., proizlazi da je svjedoku poznato da je tužitelj pohađao VI. Tečaj za policajce, koji se održavao na Policijskoj akademiji, od 25. lipnja 1991. do 16. kolovoza 1991., a u vremenu od 18. kolovoza 1991. do 26. kolovoza 1991., kao pripadnici posebne jedinice "Mosor 2“ sudjelovali su u borbenim akcijama na području. Prije toga svjedok navodi da su pripadnici bili angažirani na osiguranju zgrade bivše Policijske uprave Kutina, a nakon povratka iz Pakraca sudjelovali su u zadaćama osiguravanja objekta Policijske akademije sve do 16. listopada 1991. kada je tužitelj bio raspoređen kao policijski službenik na aerodrom Pleso.

14.5. Iz iskaza svjedoka PM, danog u formi izjavi izjave na zapisnik u III. Policijskoj postaji Zagreb, od 4. svibnja 2021., proizlazi da je isti u mjesecu lipnju 1991. sudjelovao na tečaju za policajce na policijskoj akademiji, gdje je sudjelovao i tužitelj, te je svjedoku poznato da je tužitelj bio na ratištu u Pakracu u trajanju od oko 15 dana, nakon čega je bio vraćan na Policijsku akademiju. Svjedok je istaknuo da je tužitelj pripadao jedinici "Mosor". U odnosu na ocjenu snage dokaza pribavljene izjave navedenog svjedoka sud zaključuje da isti nije mogao imati neposrednih saznanja o naravi sudjelovanja tužitelja nakon povratka iz Pakraca, dakle od 16. kolovoza 1991. nadalje, jer isti nije bio neposredni svjedok naravi sudjelovanja tužitelja.

15. Iz spisa tuženika nije razvidan temelj prethodnog priznanja tužitelju razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu (navedenih u priloženoj potvrdi, KLASA: 560-01/23-01/230, URBROJ: 511- 01-149-23-36 od 10. srpnja 2023.), koja razdoblja tuženik u ovoj upravnoj stvari ne osporava, te koja razdoblja sudjelovanja tužitelj a u Domovinskom ratu proizlaze iz službene evidencije tuženika.

16. U odnosu na dokazivanje u upravnom postupku valja istaknuti da odredba članka 48. stavak 1. ZUP-a propisuje da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. Odredba članka 9. stavak 2. ZUP-a propisuje koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Odredba članka 3. stavak 1. točka a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21. - dalje: Zakon) propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

18. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

19. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost Ministarstvu unutarnjih poslova, uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

20. Iz ukupno provedenih dokaza, uključujući i dokaze izvedene u upravnom sporu, proizlazi da tužitelj u predmetnom razdoblju (17. kolovoza 1991., te od 27. kolovoza 1991. do 31. listopada 1991., koje nije obuhvaćeno izdanom potvrdom o sudjelovanju u Domovinskom ratu od 10. srpnja 2023.) nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama i izravnom oružanom otporu odnosno da nije djelovao u izravnoj vezi s tim otporom, u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona, odnosno narav sudjelovanja tužitelja ne odgovara sadržaju i smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona, a što proizlazi i iz sadržaja dostavljene potvrde Policijske škole "Josip Jović", KLASA:563-01/23-01/32 od 09. svibnja 2023., koja navodi da je u spornom razdoblju, između ostalih i tužitelj, bio raspoređen obavljati druge (dakle ne nužno borbene) zadaće, u smislu citiranog članka 3. stavak 2. Zakona.

21. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se, prema ocjeni ovoga suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOPHBDR. Pri tome ovaj sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao te je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe Zakona, odbivši zahtjev tužitelja.

22. Iako tužitelj smatra da su u postupku počinjene postupovne povrede, sadržajno je o zahtjevu tužitelja za priznanjem i predmetnog razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu meritorno odlučeno, te sud ne nalazi da su u postupku povrijeđene odredbe ZUP-a, kao ni Zakona.

29. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. a) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

23. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

24. Stoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim, te je primjenom članka 116. stavak 2. ZUS-a, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

U Osijeku 18. ožujka 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku