Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-309/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područna služba u Splitu, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćniku VZ, dipl. ing. djelatnik tužitelja, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupano po punomoćnicima odvjetnicima iz OD GRGIĆ & PARTNERI iz Zagreba, Pisarnica Split I, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1468/2020 od 8. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 1468/2020 od 8. studenoga 2022.:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 31.757,02 kune (tridesetjednutisućusedamstopedesetsedam kuna i dvije lipe) /4.214,88 eura[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. veljače 2020. do isplate te da mu naknadi trošak postupka.
II Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 497,71 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 488,25 eura.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 31.757,02 kune (tridesetjednutisućusedamstopedesetsedam kuna i dvije lipe) /4.214,88 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. veljače 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u korist Državnog proračuna RH br. [broj bankovnog računa], model 26, poziv na br. 5908-19-19-03478627997.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan."
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje stranke ističu u žalbi.
5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje br. 66179 od 9. kolovoza 2010. osiguraniku UZ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad čiji je uzrok ozljeda izvan rada. Ozljeda da se dogodila dana 21. veljače 2009. u prometnoj nesreći koju je skrivio SZ, rođen **.**.1972. osobnim automobilom "Alfa Romeo" tip 145, reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Isplatom invalidske mirovine da tužitelj trpi štetu za razdoblje od 1. veljače 2016. do 30. studenog 2017., koja iznosi ukupno 31.757,02 kune. Svoje potraživanje temelji na odredbama članka 161. i 163. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 102/98), a visinu štete na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 115/18).
7. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je primijenio Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje ZOMO) umjesto Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP).
8. Naime, s obzirom da je u konkretnom slučaju za tuženika „lex specialis“ ZOOP, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006., za cijelo utuženo razdoblje (od 9. kolovoza 2010. do 30. studenoga 2017.), tužitelju može pripadati samo pravo na štetu u razmjernom iznosu isplaćene obiteljske mirovine (tako i u Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.).
Ovo iz razloga jer prema odredbi članka 27. ZOOP-a, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svojih osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom da se smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
Ovaj pravni stav potvrđuju i odluke Vrhovnog suda poslovni broj Rev-1252/2022 od 24. listopada 2023., Rev-1251/2022 od 20. lipnja 2023., Rev-163/2023 od 28. ožujka 2023.
9. Kako temeljem provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da postoji i, ako postoji, kolika je razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu, tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovan.
10. Kako je pobijana presuda preinačena glede glavne stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a, a u vezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a).
11. Primjenom čl. 155. ZPP-a tuženiku pripada pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu i pristup na dva ročišta u iznosu od po 132,72 eura za svaku radnju, odnosno 398,17 eura (protuvrijednost 3.000,00 kn koliko je tuženik tražio) zajedno sa pripadajućim PDV-om u visini od 99,54 eura (protuvrijednost 750,00 kn). Primjenom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona tuženiku pripada i zatezna kamata od presuđenja do isplate.
12. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku je dosuđen i trošak sastava žalbe u iznosu od 488,25 eura.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević