REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-701/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice BNA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Prehrana trgovina d.d. iz Zagreba, Utinjska 48, OIB: 04402117922, zastupanog po punomoćniku Miri Dragoviću, odvjetniku u Zagrebu te umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 16457179668, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja BN, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Prehrana trgovina d.d. isplatiti tužiteljici BNA iznos od 4.300,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.761,60 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 1. ožujka 2019. oko 19,58 sati u trgovini Prehrana, u Zagrebu na adresi [adresa], za vrijeme radnog vremena bila žrtva kaznenog djela razbojništva izvršenog od strane nepoznatih počinitelja. Tužiteljica je u trenutku štetnog događaja bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu prodavača. Tužiteljica naknadu štete potražuje od poslodavca, odnosno tuženika sukladno odredbi članka 25. Zakona o zaštiti na radu prema kojem se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. U predmetnoj nezgodi tužiteljica je pretrpjela veliki šok i stres, zbog izravne ugroženosti života i tijela. Kod iste je došlo do povrede prava osobnosti i to povrede prava na duševno zdravlje, te je ista pretrpjela pojačani strah, zaostale su joj trajne posljedice, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Slijedom iznesenog tužiteljica potražuje od tuženika iznos naknade štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 35.500,00 kn.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, na ročištu održanom 25. veljače 2025., s osnove straha potražuje iznos od 2.300,00 EUR, a s osnove duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti potražuje iznos od 3.000,00 EUR, što ukupno iznosi 5.300,00 EUR, sa kamatama od završetka liječenja 18. svibnja 2023. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koja teče od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev cijelosti, osnov, a naročito visinu zahtjeva koja je neprimjereno visoko postavljena.

3. Podneskom od 14. prosinca 2023. EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, prijavilo je sudjelovanje kao umješač na strani tuženika u ovom postupku te je rješenjem od 24. siječnja 2025. prihvaćeno miješanje.

3.1. Umješač u bitnom navodi da se pridružuje svim navodima tuženika iz odgovora na tužbu, osim onih koji se odnose na postojanje odgovornosti i pasivne legitimacije na strani umješača za naknadu predmetne štete. Stoga umješač osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno ističe prigovor isključive krivnje treće osobe za nastanak utužene štete, a imajući u vidu sadržaj potvrde MUP- a iz koje proizlazi da je navodna šteta tužiteljici nastala počinjenjem kaznenog djela od strane trećih osoba. Slijedom navedenog, a kako nije sporno da su predmetnu štetu prouzročile treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan. Osporava se uz visinu i zatraženi tijek zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška umješaču.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (str. 4-7 spisa), Potvrdu, broj: 511-19-28/3-K-187/19 od 5. ožujka 2019. (str. 8 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-03/20- 01/676, URBROJ: 338-01-06-05-20-04 od 1. listopada 2020. (str. 9-16 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 17-85, 123-124 spisa), Odštetni zahtjev (str. 86 spisa), Policu osiguranja od posljedica nezgode broj: 804117972 (str. 100 spisa), Policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti broj: 804117911 (str. 101 spisa), Odštetni zahtjev (str. 102 spisa), e- mail korespondenciju (str. 104-114 spisa), dopis Euroherc osiguranja od 26. studenog 2020. i 13. siječnja 2022. (str. 116-117 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. ĆN (list 141-148 spisa) te je isti saslušan na ročištu 25. veljače 2025. (list 174 spisa), saslušana je svjedokinja TN (str. 175 spisa) i tužiteljica (str. 175 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17- dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

8. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika.

10. Među strankama je sporna odgovornost te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

11. Iz Potvrde, broj: 511-19-28/3-K-187/19 od 5. ožujka 2019. proizlazi da je 1. ožujka 2019. oko 19,58 sati, u Zagrebu, Bjenik br.70, u trgovini "Prehrana", od strane dvojice maskiranih NN počinitelja uz prijetnju vatrenim oružjem-pištoljem izvršeno razbojništvo nad djelatnicom BNA, rođ. 1980., kojom prilikom su NN počinitelji iz blagajne otuđili novac, nakon čega su se iz trgovine udaljili u nepoznato.

12. Iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da su u prodavaonicu, dok je tužiteljica pospremala voće i povrće, ušla dvojica zamaskiranih muškaraca i izvršila pljačku sa vatrenim oružjem. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljici ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 125. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 1. ožujka 2019. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 7 spisa).

12.1. Iz Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-03/20-01/676, URBROJ: 338-01-06-05-20-04 od 1. listopada 2020., točke II., proizlazi da se osiguranici BNA bolest izražena dijagnozom šifre prema MKB -10 klasifikaciji F 43.1 priznaje dopunskom dijagnozom, u svezi ozljede nastale 1. ožujka 2019., priznate prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F 43.0, pod evidencijskim brojem "OR" 3772 010319 2/2019, a time se u svezi iste dijagnoze (F 43.1) priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu od dana nastanka ozljede odnosno od 1. ožujka 2019.

12.2. Iz navedene dokumentacije proizlazi da je pravomoćno rješenje HZZO-a kojim je tužiteljici priznata ozljeda na radu nastala 1. ožujka 2019. godine.

13. Pitanje da li je ozljeda koju je tužiteljica zadobila 1. ožujka 2019. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12 st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku. Dakle s obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužiteljica zadobila u utuženom štetnom događaju predstavlja ozljedu na radu sud je utvrdio da navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po principu objektivne odgovornosti. Pri tome valja istaknuti i da sud nije ovlašten preispitivati pravilnost odluke koju je HZZO donio u upravnom postupku i kojom je tužiteljici priznao ozljedu od 1. ožujka 2019. kao ozljedu na radu.

14. Nadalje, iz iskaza svjedokinje AN proizlazi da je na dan štetnog događaja radila jutarnju smjenu, a njena kolegica, ovdje tužiteljica popodnevnu smjenu. Nije bila nazočna za vrijeme nastanka štetnog događaja, a o istom je saznala od tužiteljice kada ju je nazvala na telefon tu večer. Rekla joj je da je bila pljačka, da je zvala policiju i upravu društva da ih obavijesti o događaju te da se ne osjeća dobro. Poznato joj je da sutradan kolegica nije došla na posao.

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se štetni događaj dogodio 1. ožujka 2019. u petak, kada je radila popodnevnu smjenu. Sjeća se da je spremala voće i povrće u frižider, da je bilo negdje dvije minute do 8 navečer kada su u dućan ušle dvije maskirane osobe s pištoljem. Stajala je negdje 2-3 metra od tih osoba te kada ih je vidjela ukipila se. Jedan od njih rekao joj je da mu da novce te je otvorila blagajnu, a on je počeo sam počeo uzimati papirnate novčanice iz blagajne. Nakon toga rekao joj je da digne ladicu s kovanicama kako bi provjerio da li nešto ima ispod. Nije bilo ničega ispod te su nakon toga krenuli prema vani, a jedan od njih rekao joj je da nemaju ništa protiv nje, da ne smije zvati policiju i da ne ide za njima. Nakon što su izašli zaključala je dućan i bila je u šoku. Nakon nekog vremena zvala je policiju, voditeljicu poslovnice i poslovođu. Navodi da je sljedeći dan došla i odradila svoju smjenu, ali u nedjelju se nije bila dobro, "pukla" je, iako je do kraja odradila smjenu. Navela je da je nakon tog događaja bila tri godine na bolovanju, da više ne radi kod tuženika, ali za vrijeme dok je radila odnosno dok je bila na bolovanju, psihički se pripremala kada bi išla nositi doznaku u poslovnicu. Osim davanja iskaza policiji nakon nastanka štetnog događaja nikada nije bila pozvana radi davanja iskaza vezano za štetni događaj u Državno odvjetništvo ili na Kazneni sud.

16. Iz iskaza tužiteljice i svjedokinje TN, koje je sud ocijenio vjerodostojnim jer su logični, uvjerljivi i životni te u skladu s priležećom dokumentacijom, proizlazi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tužiteljica obavljala redovite poslove kao i da je prilikom nastanka štetnog događaja postupala na uobičajeni, očekivani način imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja.

17. Iz odredaba 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti, međutim, tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornost kao niti da postoji doprinos tužiteljice. Imajući u vidu da je ozljeda od 1. ožujka 2019. rješenjem HZZO-a tužiteljici priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužiteljici nadoknaditi štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

18. Pri tome valja reći i da su neosnovani navodi umješača kojima ističe isključivu krivnju treće osobe za nastanak štetnog događaja. Navedeni prigovor sud nije prihvatio obzirom tuženik nije dokazao da je poduzeo sve mjere zaštite na radu kako bi zaštitio tužiteljicu od mogućeg napada treće osobe, a isto je bio dužan dokazati jer obavlja djelatnost koja pretpostavlja rad s novcem, koje poslovanje s gotovim novcem predstavlja djelatnost povećanog rizika i za tuženika je to profesionalni rizik. Slijedom navedenog razbojništvo predstavlja događaj kojeg valja smatrati profesionalnim rizikom za koji radniku odgovara poslodavac. Stoga se prigovor o isključivoj odgovornosti treće osobe ocjenjuje neosnovanim te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Imajući u vidu navedeno sud je ocijenio nepotrebnim pribavljati cjelokupan spis formiran povodom predmetnog štetnog događaja od PU Zagrebačke i nadležnog državnog odvjetništva kao i pribavljati podatak da li utvrđeni počinitelji.

19. Radi utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. ĆN koji je u svom nalazu i mišljenju od 22. siječnja 2024., danog nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice, naveo da je tužiteljica BNA bila izložena štetnom događaju 1. ožujka 2019. Kao izravnu posljedicu navedenog, na psihičkom je planu prvotno razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0). te nastavno Poremećaja prilagodbe (F43.2), te razvoj elemenata PTSPa (F43.1) i komorbiditetnog Mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja (F41.2), u primarno psihički vulnerabilne strukture (F60.3). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika. Između štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužiteljice je došlo do: Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 4 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 18. svibnja 2023. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti cijeni 10% te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

19.1. Obzirom su tužiteljica i tuženik imali prigovora na nalaz i mišljenje vještaka dr. ĆN isti se usmeno očitovao na ročištu održanom 25. veljače 2025. te je naveo da na prigovor tužiteljice iz podneska od 21. veljače 2024. smatra da tužiteljici tuđa pomoć i njega nije bila potrebna s psihijatrijskog stajališta. U odnosu na prigovor tuženika iz podneska od 3. lipnja 2024. vještak navodi da je ocjenu kvalifikatornih okolnosti donio temeljem analize dinamike štetnog događaja, podataka iz spisu priložene medicinske dokumentacije te konačno i odlučno, rezultata vlastitog pregleda. Kao što je i vidljivo iz med. dokumentacije, nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljica je bila u ekstenzivnom psihijatrijskom tretmanu uključujući dnevno bolnička i stacionarna psihijatrijska liječenja, no istima nije postignuta remisija statusa psihičkih funkcija. Trajne posljedice kod tužiteljice cijenio je sukladno psihijatrijskim kriterijima uobičajenim u sudsko-medicinskoj praksi. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 22. siječnja 2024. Na poseban upit suda po čemu je zaključio o dinamici štetnog događaja navodi da se isto opisuje u nalazu psihijatra od 6. ožujka 2019. u kojem se navodi: "tegobe povezuje s doživljenom oružanom pljačkom na radnom mjestu od strane dviju maskiranih osoba". Na upit pun. tužiteljice da li je ista mogla biti sama u mraku ili je netko trebao biti s njom, navodi da isto izlazi izvan okvira medicinskog vještačenja. Na upit pun. tuženika da li je prije predmetnog štetnog događaja bilo kakvih zapisa o eventualnim psihičkim tegobama kod tužiteljice, vještak navodi da je tužiteljica prilikom pregleda negirala prijašnje psihičke tegobe, međutim, u preslici osobnog zdravstvenog kartona jednokratno se 18. travnja 2017. bilježi dijagnoza neurastenije (F48) uz propisivanje također jednokratno anksiolitika Normabel. Navodi da s obzirom na jednokratni zapis o navedenom, isto nije od značenja za ocjenu kvalifikatornih okolnosti proizašlih iz predmetnog štetnog događaja.

19.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. ĆN budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, na temelju relevantne medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona te pregleda tužiteljice, a nakon usmenog očitovanja na prigovore stranke nisu imale daljnjih primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje.

20. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

21. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 2.300,00 EUR. Zbog navedene ozljede tužiteljici je smanjena radna i opća životna sposobnost za 10 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužiteljice (rođena 1980.) i očekivani životni vijek sud smatra da tužiteljici na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 2.000,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO- a pripada ukupan iznos od 4.300,00 EUR.

22. Imajući u vidu navedeno u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, za iznos od 1.000,00 EUR s pripadajućim kamatama, sud je tužbeni zahtjev odbio.

23. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

23.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. ĆN utvrđeno je da je liječenje tužiteljice završilo odnosno stanje se stabiliziralo 18. svibnja 2023., a slijedom čega su tužiteljici dosuđene zatezne kamate od navedenog datuma jer je tužiteljica stabilizacijom stanja saznala za štetu (navedeno je u skladu i sa stajalištem Županijskog suda u Varaždinu izraženom u odluci posl.br. Gž-1094/2019-2 od 27. travnja 2020. i Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-416/2023-2 od 19. rujna 2023.).

23.2. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO- a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

25. Tužiteljica je uspjela u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a u kvantitativnom dijelu tužiteljica je uspjela u sporu sa 81,13 %. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužiteljica u ovom sporu uspjela sa 90,56 %. Nadalje, a na temelju čl. 154 st. 2. ZPP-a, sud je utvrdio da je tuženik uspio u sporu 9,43 %, što znači da tužiteljici pripada naknada parničnog troška u omjeru od 90,56 %.

25.1. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 28

– 100 bodova, tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 4. studenog 2022. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 11. rujna 2023. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 21. veljače 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 25. veljače 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 – 50 bodova odnosno ukupno 650 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.300,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.625,00 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u omjeru od 90,56 % odnosno u iznosu od 1.471,60 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,00 EUR te trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 25,00 EUR pa je tužiteljici na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.761,60 EUR, a zahtjev tuženika i umješača ocijenjen je neosnovanim.

25.2. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 12. svibnja 2022., 19. srpnja 2022., 30. ožujka 2023., 8. studenog 2023., 4. lipnja 2024., 12. rujna 2024., 16. siječnja 2025., na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a, obzirom nisu bili potrebni za vođenje postupka. Nadalje, podnesak od 7. studenog 2022. priznat je kao podnesak od 4. studenog 2022., trošak sastava podneska od 24. svibnja 2023. nije priznat obzirom navedenim podneskom dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju, dok podnesak od 7. ožujka 2023. ne prileži spisu.

26. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Umješaču po pun.