Poslovni broj Pr-25/2022-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vanji Buntić odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, zastupano putem ODO Pula, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 03. veljače 2025. godine održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zz tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 18. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.813,54 € (slovima:tisućuosamstotrinaesteuraipedesetčetirilipe) zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje kamate teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

za mjesec listopad 2020. godine na iznos od 105,72 € od 10.11.2020., za mjesec studeni 2020. godine na iznos od 304,88 € od 9.12.2020.,

za mjesec prosinac 2020. godine na iznos od 408,02 € od 9.1.2021.,

za mjesec siječanj 2021. godine na iznos od 383,15 € od 9.2.2021.,

za mjesec veljaču 2021. godine na iznos od 341,69 € od 9.3.2021.,

za mjesec ožujak 2021. godine na iznos od 270,08 € od 9.4.2021.,

pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da tužitelja na ime parničnog troška isplati iznos od 2.650,00 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom od 18.3.2025.godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Odbija se tužena prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Policijska uprava Istarska, Postaja pomorske i aerodromske policije Pula tijekom 2019., 2020. i 2021. godine ostvarivao kod tuženika plaću, da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika, da je priroda posla tužitelja iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, itd. Navodi da tijekom 2019., 2020. i 2021. godine, tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, niti je to do danas učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima i nalozima za pripravnost za rad. Slijedom navedenog predlaže prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivim tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. navodi da je tužitelj kao policijski službenik je rešenjem Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01-157-6/138-2019 od 01. svibnja 2019. godine raspoređen u Policijsku upravu istarsku, Postaju pomorske i aerodromske policije Pula, na radno mjesto policijskog službenika-mornara koje poslove i danas obavlja. Prema Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u opisu poslova radnog mjesta upravitelja stroja ophodnog broda tipa A koje imenovani obavlja navedeno je da je odgovoran za pouzdan i siguran rad i održavanje brodskih sustava, strojeva i uređaja, da poduzima mjere za ispravnost ophodnog broda, obavlja dnevni pregled plovila i brodskih sustava, preventivno obavlja redovno održavanje ophodnog broda, vodi brigu o urednom servisiranju, podmazivanju i održavanju motora, podnosi izvješće o stanju plovila i njegovoj ispravnosti zapovjedniku ophodnog broda, obavlja i druge poslove po nalogu zapovjednika ophodnog broda, te obavlja policijske poslove i primjenjuje policijske ovlasti sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima i posebnim propisima. Navodi da su navodi iz tužbe preopćeniti obzirom iz priložene evidencije radnog vremena i platnih lista za utuženo razdoblje nesporno proizlazi da su ostvareni sati prekovremenog rada, rad noću, rad vikendima i blagdanima uredno prikazani, obračunati i isplaćeni od strane Ministarstva unutarnjih poslova. Uzimajući u obzir postojeće sudske sporove pokrenute od strane policijskih službenika pomorske policije i na području drugih policijskih uprava čiji predmet spora je isplata razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a koji se odnose na višednevnu službu na brodu te stav tužitelja da im cjelokupno vrijeme provedeno na brodu, pa i slobodno vrijeme koje provedu na brodu odnosno vrijeme duže od 40 sati tjedno treba obračunati kao prekovremeni rad, predmnijeva da se tužbeni zahtjev odnosi na isto pravno pitanje, te ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio reviziju tuženice Republike Hrvatske i ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu Gžri-251/14 od 22. siječnja 2015. godine i Općinskog suda u Splitu Pr- 378/13 od 30. rujna 2014. godine te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Slijedom iznijetog tužena predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima: 5-71 spisa, dokumentacije dostavljena uz odgovor na tužbu, dokumentacije na listovima 362 spisa, 363-367 spisa, 368-435 spisa, 436-448 spisa-nalaza vještak financijske struke, te 455-456 spisa-specificiranog tužbenog zahtjeva.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku osnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporno sukladno iskazu tužitelja kao i očitovanju iz odgovora na tužbu list 60 spisa da je tužitelj u 2019., 2020., i 2021.g. radio na radnom mjestu policijskog službenika mornara na patrolnom brodu P 106 iskaz svjedoka VD list 365 spisa. Nije sporna činjenica da je suglasno iskazima saslušanih svjedoka primjerice svjedoka ŠD s ročišta od 20.03.2023. utvrđeno da je način rada u predmetnom razdoblju obuhvaćenom u tužbi bilo takvo da se radilo o višednevnim službama na brodu "od četvrtka do četvrtka", da su postojale smjene primjerice od 5-14 sati koje bi neka trajale 8, 10 ili 12 sati, da su djelatnici uključujući i tužitelja bili na brodu primjerice tjedan dana nekad u luci, da se radilo 8, 10 ili 12 sati kad bi brod isplovljavao u obranu granice, da se znalo raditi od 9-17 sati na način da bi se brod pripremio za isplovljavanje, bilo bi se vani na moru te bi se vratilo u luku, da bi se nakon isplovljavanja od četvrtka do četvrtka znalo raditi na drugim plovilima u turnusima, smjena na način da bi se radilo 12 sati a bi se 24 sata bilo slobodno ili se radi 12 sati noćnoj smjeni pa bis e bio slobodno 48 sati, uz napomenu da nije postojala zamjenska posada list 364 spisa. I iz nespornog iskaza svjedoka VD s ročišta od 20.03.2023. potvrđeno je da je tužitelj nesporno radio poslove mornara na način d je održavao brod, pripremao plovilo, vezivao i odvezivao brod, čistio plovilo, manipulirao prilikom tankiranja plovila gorivom, da se radila dnevna 8-dnevna služba da se au tih 8 dana što se radilo postojale smjene od 8, 10 ili 12 sati ovisno o potrebi službe a nakon smjene bi bili stacionirani u marini u Umagu na dežurstvu. Svjedok je nesporno iskazao da je pasivno dežurstvo trajalo nekad do 16 sati a obično do 12 sati. Svjedok je nesporno iskazao da su postojale na brodu smjene od 6-14 sati, 14-22 sata i 22-6 sati što je bio smjenski rad dok je rad u turnusima bio od 12-24 i od 24-48 s time što se radilo uvijek drugačije u rasponu od 8, 10 li 12 sati budući nije bilo zamjenske posade.

6. Nije sporna činjenica da tužitelj u ovom postupku potražuje za 2019., 2020. i 2021.g. isplatu razlike uvećane plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima.

7. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

8. Ono što je sporno jest osnovanost osnove a u svezi s time i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i glede visine da li je tuženik pravilno obračunao tužitelju sate rada.

9. U odluci VSRH na koju se poziva i sama tužena u odgovoru na tužbu posl. br. Revr-753/09 od 17.11.2009.g. ukazano je da je prekovremeni rad od 24 sata dnevno tijekom rada na terenu neprihvatljiv iz razloga što nije životno ni logično da bi efektivni stvarni i faktični rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno 4-7 dana uzastopce. Naime, nije životno i razumno prihvatiti da b ijedan djelatnik rad obavljalo kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno i u kontinuitetu od 7 dana uzastopce. Odluke VSRH predstavljaju supsidijaran izvor prava. U konkretnom slučaju cijeneći iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja u situaciji kada se radilo o višednevnoj službi koja je trajala 8 dana neprekidno kad se radilo u smjenama kako to opisuju saslušani svjedoci (od 6-14, 14-22 i 22-6 sati ujutro) životno je i razumno prihvatiti da je i tužitelj unatoč takvoj prirodi posla imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor i to trajanju od 8 sati dnevno što je uostalom i sam tužitelj predložio da vještak financijske struke uzme u obzir pri izradi nalaza i mišljenja o čemu će kasnije biti riječi list 439 spisa.

10.Glede materijalnih propisa ukazuje se na slijedeće. Prema čl. 60. st. 1. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu: ZR) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman ( raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Ovaj članak odgovara čl. 42. st. 1. Zakona o radu ( Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR/09), koji je u jednom dijelu utuženog razdoblja bio na snazi. Čl. 94 ZR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću. U radno vrijeme se određuje kao razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove odnosno u kojem je spreman raspoloživ obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, sijedom čega čl. 62 st. 2 ZR-a puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno. Nadalje člankom 17. Zakona o policiji ( Narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19,155/23 u daljnjem tekstu: ZP) propisano je da policijskom službeniku raspoređenom na radno mjesto s otežanim uvjetima rada staž osiguranja računa se u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa od 14 do 18 mjeseci staža osiguranja. Nadalje člankom 41 Zakona o policiji propisano je da je policijska služba organizirana na način da se policijski poslovni obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, s time da dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati , s time da iznimno Ministar može ovisno o potrebama određene službe , mjesnim prilikama odnosno za pojedine policijske službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način. Prema čl. 42. ZP-a policijski službenik dužan je u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Nadalje Uredbom o plaćama policijskih službenika ( Narodne novine broj 129/11, u daljnjem tekstu: Uredba) utvrđuju se vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona. Isto tako prema čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12, u daljnjem tekstu: KU/08) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 104/13, u daljnjem tekstu: KU/13) za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Člankom 44. KU/08 i KU/13 propisano je za koliko se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada, i to za rad noću, za prekovremeni rad, za rad subotom, za rad nedjeljom, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta, za rad u turnusu. Ti dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Isto tako valjalo je imati u vidu i Okvirnu direktivu o sigurnosti i zdravlju na radu 89/391/EEZ, koja podrazumijeva osiguranje uvjeta za sigurnost i zdravlje zaposlenika, a s obzirom da je potrebno u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurnost i zdravlje radnika s obzirom na svrhu te Direktive. Ako tužitelj radi i boravi 8 dana po 24 sata na brodu, ako mu se ne osigurava neprekinuti osmosatni odmor, ako na brodu nema dovoljno članova posade, ako mu se ne isplaćuju naknade posebnih dodataka s naslova sati provedenih na brodu, a koji nisu „efektivno radno vrijeme“, ocjena je ovog suda kako tuženik kao poslodavac nije osigurao radne uvjete koji garantiraju sigurnost i zdravlje zaposlenika. Navedeni stav je u skladu i s Direktivom 2003-88/EZ ( Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije) od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena ( sukladno odlukama Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-588/18 od 05. studenog 2018. i Gž R-679/20 od 15. veljače 2019.).

11. Nadalje i prema tumačenju čl. 39 u svezi s čl. 50 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji je na sjednici od 10.06.2006. dala zajednička Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora pored terenskog dodatka službenici pa tako i policijski službenici imaju pravo na uvećanje plaće iz čl. 39 KU za stvarno odrađene sate rada i koje se uračunava i vrijeme putovanja.

12. U spisu prileži obimna dokumentacija koja je dostavljena uz tužbu vezano za termin i način rada na poslovima na kojima je radio tužitelj.

13. Iz iskaza svjedoka koji su saslušani na ročištu od 20.03.2023. godine čije iskaze ovaj sud prihvaća u cijelosti potvrđeno je u bitnom da je tužitelj radeći kao mornar na brodu P 106 naziva BD u razdoblju od 2019 do 2021.godine, radio na način kako su to objektivno opisali i svjedoci. Tako je imenovani svjedok ŠD potvrdio da se radilo o višednevnim službama koja je trajala na brodu od četvrtka do četvrtka, da su postojali rasporedi u smjenama primjerice o 5-14 sati koje bi smjene nekad trajale od 8, 10 ili 12 sati, da su postojale smjene od tjedan dana nakon čega bi ih mijenjale kolege iz Splita daljnjih tjedan dana. Svjedok je iskazao da osim situacije kad bi brod bio u luci kad bis e radilo od 8-12 sati tada bi brod isplovljavao u obranu granice te bi se u tom razdoblju radilo višednevno od četvrtka do četvrtka te se svakodnevno isplovljavalo osim kad bi bili nepovoljni uvjeti. Znalo se raditi od 9-17 sati a brod bi se pripremao za isplovljavanje, bilo bi se vani na moru te se brod morao raspremiti u okviru tih 10 sati nakon čega bi se bilo u pripravnosti. Često se znalo događati da se u pasivnom dežurstvu dobije poziv vezano za ulazak tuđeg broda otprilike jednom mjesečno. Nakon isplovljavanja od četvrtka do četvrtka svjedok je iskazao je iskazao da su znali raditi na drugim plovilima i turnusima, primjerice radilo bi se 12 sati pa bi bili slobodni 24 sata ili bi se radilo 12 sati noćno pa bi bili slobodni 48 sati. Svjedok je opisao koji su bili poslovi tužitelja uz napomenu da nisu imali zamjensku posadu. Vezano za odmor imenovani je iskazao da nije bilo pravila vezano za alarme koji bi bili u to vrijeme što bi se nekad znalo dogoditi 5 puta u noći, nekad 20 a nekad nijednom. I iz iskaza svjedoka VD s istog ročišta potvrđeno je da je tužitelj radio u razdoblju od 2019-2021. na poslovima mornara na brodu P 106 opisavši koja su sve bila zaduženja tužitelja. Svjedok je potvrdio da je postojao radni nalog za osmodnevnu plovidbu na brodu što znači da se radilo 8 dana te su opstojale u tom razdoblju smjene od 8, 10 ili 12 sati ovisno o potrebi službe a nakon smjene su bili stacionirani u marini u Umagu na dežurstvu. Svjedok je opisao da bi se svakodnevno vraćali u Umag, tu bi bilo vezani do sjedećeg dana te su bili u tzv. pasivnom dežurstvu. To pasivno dežurstvo bi trajalo nekad do 16 a obično 12 sati. Svjedok je nadalje opisao dok su bili u plovidbi brodom da bi se jelo na brodu na način da uvijek jedan mora biti na upravljaču i radaru dok drugi jedu te se svi nakon toga mijenjaju- Ako je smjena bila od 13-22 sata stavila bi se pauza od sat vremena u sredini. Kod pasivnog dežurstva uvijek jedna osoba mora biti kormilarici te nadgledati strojne uređaje i alarme, nakon tog višednevnog isplovljavanja od 8 dana bili bi 8 dana slobodni pa bi se vratili u Savudrijsku lučicu gdje bi išli na druga dva manja broda na kojima bi ostali oko sedmicu dana. Svjedok je iskazao da su u razdoblju pasivnog dežurstva stiglo spavati dok se u razdoblju aktivnog dežurstva kad se plovi brodom svjedok je iskazao da tada nema spavanja iako je upitno i spavanje kod tzv. pasivnog dežurstva kad je brod na vezu jer "po noći vas bude neki alarmi". Svjedok je iskazao da su smjene na brodu bile od 6-14, 14-22 i 22-6 sati ujutro dok je rad u turnusima bio 12-24 i 24-48 sati. Svjedok je potvrdio da se uvijek radilo drugačije po 8, 10 ili 12 sati te nije bilo zamjenske posade.

14. Na temelju analize postojećih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku osnovan. Naime tužitelj se u postupovnom smislu sukladno članku 186 a ZPP-a ispravno obratio tuženiku prethodno sa zahtjevom za mirno rješenje spora prije podnošenja koji zahtjev nosi datum 16.11.2021. godine što između stranaka i nije bilo sporno. Iz iskaza saslušanih svjedoka potvrđeno je da je tužitelj u predmetnom razdoblju radio prekovremeni rad, rad noću subotom nedjeljom i blagdanima s obzirom na prirodu posla kojeg je obavljalo a što je dodatno potvrđeno i iskazom samog tužitelja. Naime, sam tužitelj je na ročištu od 03.02.2025., čiji iskaz zbog suglasja sa iskazom saslušanih svjedoka ovaj sud prihvaća, iskazao da od 2010.g. radi na poslovima opisanim u tužbi, da radi kao policijski službenik na ophodnom brodu Ivan Kamber, 5 ih bude u posadi, po Pravilniku bi ih trebalo biti 7 ali je njih 5. Na upit objašnjava da se radi o takvom načinu rada koji traje po 8 dana neprekidno od četvrtka do četvrtka, da bi zadužili službeno vozilo i otišli u ACI marinu u Umagu i po dolasku bi preuzeli vozilo od prethodne posade, i to zapovjednik i strojar bi preuzeli i pregledali brod izvršili primopredaju a jedan mornar bi otišao po namirnice, ostali bi otišli na brod te pomogli zapovjedniku i strojaru s pregledom broda. Nadalje objasnio je da brod isplovljava, ide se po gorivo te se ide na crtu razgraničenja u Savudrijskom zaljevu, uz navodu da su cijelu smjenu vani na moru u stanju pripravnosti. Budni su cijelo vrijeme ali u pravilu ima 6-8 sati odmora, a u smjeni dok su vani na moru odmora nema jer svi moraju biti u pripravnosti. Navodi da je on mornar, da postoje zapovjednik broda, strojar, voditelj brodice i dva mornara, da se u noćnoj smjeni mornari svaka dva do tri sata mijenjaju na dežurstvu, a po danu svi rade kontinuirano, svi su u službi. Navodi da se brodski sustavi uvijek moraju nadzirati. Vezan za upit suca navodi da su na moru dok im traje služba koja traje 10- 12 sati, na kraju službe se vrate na ACI marinu. Po potrebi patroliraju noću ako ih dignu onda idu van, upravo zbog toga trebaju svi biti na brodu, u slučaju da ih pozovu u roku od 5 minuta brod mora biti spreman za isplovljavanje iz ACI marine. Navodi da osim postupka pomorske policije može ih uputiti i Nacionalni centar za praćenje pomorskog prometa na moru iz Zadra. Na upit punomoćnika tužitelja navodi da nije imao zamjenu za obavljanje posla, njih 5 kad bi došli na taj brod bili bi po 8 dana na tom brodu na način kako je opisao. Na ovakav način kao što je opisao radili su i u predmetnom razdoblju 2019., 2020. i 2021.g. Na upit suca zašto ne postoji posada od 7 članova kako je propisano odgovorio je zbog manjka ljudi. Naveo je da pomoćni čamac postoji na brodu i on se koristi primjerice kad treba izvršiti kontrolu nekog plovila radi lakšeg pristajanja i na tom pomoćnom čamcu treba biti najmanje dvoje ljudi. Kad odu ta dva člana na brodu ostane troje ljudi pa je brod nesposoban za plovidbu. Navodi da za vrijeme trajanja službe u tih 8 dana nije mogao napustiti brod. Na upit suca što ako nekome pozlije odgovorio je da su to iznimne situacije te postoji procedura za takve situacije. Na upit punomoćnika tužitelja odgovorio je da čak i kad ima pauzu ne može odbiti izvršiti zapovijed zapovjednika. Na upit navodi da je naknada za pasivna dežurstva isplaćena kao i naknada za terenski dodatak ali ona se ne obračunava u sat, da je terenski dodatak u biti za pojačanu prehranu, da isplovljavaju u 8 odnosno 10 sati kad je sve redovno i vraćaju se navečer u 20 sati u pravilu te da naravno uvijek postoje iznimne situacije kad se ostanu duže na moru. Na upit zz tuženika navodi da bi nakon 8 dana koristio bi 6 dana slobodno međutim znalo se događati i da ih u okviru tih 6 dana rasporede na drugo plovilo ovisno o potrebi rasporede ih da pokrpaju rupe na tim drugim plovilima a na upit na godišnjoj razini koliko je bilo tih situacija da ih u tih 6 slobodnih dana rasporede na druga plovila odgovorio je više od 10 puta godišnje.

15. Na temelju postojećih dokaza u spisu utvrđeno je da je tužitelj zbog prirode posla radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanima. Pravo tužitelja na dodatke i uvećanja nije u suprotnosti sa tumačenjima Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenja primjene KU za državne službenike i namještenike. Međutim i unatoč takvoj dinamici posla, koja je razvidno postojala i zbog manjeg broja ljudi (trebalo je na brodu biti 7 članova posade a bilo ih je svega 5) razvidno je da se opisao ne može vrednovati u obračunu plaće kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata jer fizički nije moguće da bi djelatnik obavljao rad 24 sata dnevno (i sam tužitelj priznaje da u pravilu ipak postoji 6 do 8 sati odmora), što je sukladno izraženom stajalištu u odluci Vrhovnog suda RH Rev-753/09 od 17.11.2009.godine kao i u mnogim kasnijim odlukama. Pri tome, što je prethodno i navedeno važnost ima i Okvirna direktiva o sigurnosti i zdravlju na radu 89/391 EEZ od 12. lipnja 1989.godine, a po ocjeni ovog suda cijeneći način rada (uz pomanjkanje ljudstva) tužena kao poslodavac nije osigurala radne uvjete koji garantiraju sigurnost i zdravlje zaposlenika imajući u vidu i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike, budući tužitelj nije mogao napuštati plovilo , pa se prema tumačenju broj 28/44 od 20.5.2014.godine obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom. Ovaj sud uzima u obzir da pravno gledano pasivno dežurstvo u pravno smislu nije prekovremeni rad jer ne predstavlja izvršavanje poslova po nalogu i u ime i za račun poslodavca pa se tzv. pasivno dežurstvo ne treba uzimati u obzir prilikom obračuna razlike plaće za prekovremeni rad. Međutim naknada za pasivno dežurstvo predviđena je zbog činjenice da se radnik nalazi u prostoru poslodavca zbog potrebe poslodavca i da radnik u slučaju potrebe rada mora poslodavcu odmah biti spreman na raspolaganje tijekom cijelog dana , odnosno svih 24 sata dakle i za vrijeme odmora. Isplata terenskog dodatka nema utjecaj na obračun razlike plaće po osnovi prekovremenog rada jer se terenski dodatak ostvaruje i isplaćuje zbog okolnosti što je tužitelj radio izvan stalnog mjesta rada preko osam sati i ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno. Povratno tužena nije dokazala da je opisana tražbina tužitelja što je bitno naglasiti "konzumirana" davanjem odgovarajućeg broja slobodnih dana tužitelju budući je teret tog konkretnog dokaza ležao na tuženoj. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo utvrditi osnovanim osnov njegovog tužbenog zahtjeva budući tražbina tužitelja nije niti u zastari.

16. Poradi utvrđenja proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke Tomislavu Prpiću. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka od 05.06.2024. godine proizlazi da ukupno potraživanje tužitelja na osnovu razlike između isplaćenih iznosa i iznosa koje bi eventualno trebali biti plaćeni po osnovi rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenim satima, sve umanjeno za dnevni odmor u trajanju od 8 sati dnevno te prava na naknadu za pasivno dežurstvo iznosi 1.813,54 €. Vještak je uzeo u obzir sve naknade za sve odrađene sate, te pazio da ne dolazi do udvostručenja potraživanja. U obzir su uzimani samo sati koji su bili evidentirani kao pasivno dežurstvo, te je bilo potrebno oduzimati samo naknade za pasivno dežurstvo. Također dodaci za rad u smjenama i turnusima nisu bili isplaćivani za pasivno dežurstvo, te nije bilo potreba za njihovo oduzimanje. Riječ je o dodacima koji su bili isplaćeni za redovni rad i za redovno evidentirane prekovremene sate, a koji nisu bili predmet ovih izračuna list 444 spisa. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka na koji nalaza stranke nisu imale primjedbi (ročište od 3.2.2025.godine) tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 22.7.2024.godine, listovi 455 do 456 spisa sukladno tablici 4 list 443 spisa sedma kolona.

17. Stoga je valjalo naložiti tuženoj da isplati tužitelju iznos od 1.813,54 €) zajedno sa pripisanim zakonskim, zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi: za mjesec listopad 2020. godine na iznos od 105,72 € od 10.11.2020.,za mjesec studeni 2020. godine na iznos od 304,88 € od 9.12.2020.,za mjesec prosinac 2020. godine na iznos od 408,02 € od 9.1.2021.,za mjesec siječanj 2021. godine na iznos od 383,15 € od 9.2.2021.,za mjesec veljača 2021. godine na iznos od 341,69 € od 9.3.2021.,za mjesec ožujak 2021. godine na iznos od 270,08 € od 9.4.2021., pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana, stav I izreke presude.

18. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupak je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja pa i na ročištu od 3.2.2025.godine na kojem su se stranke na izričit upit suca izričito suglasile da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude zadan 13.3.2025.godnie godine, ali je isto rješenjem odgođeno za dan 18.3.2025.godine.

19. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a budući je tužitelj uspio u sporu u cijelosti. Tužitelj je u ovoj pravnoj stari bio zastupan po punomoćnici odvjetnici pa mu je sukladno prvom troškovniku spisa cijeneći vrijednost predmeta spora valjalo priznati nagradu: za sastav tužbe 100 bodova Tbr 7/1, nagradu za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 100 bodova tbr 8/1, nagradu za sastav obrazloženih podnesaka od: 28.4.2022., 1.9.2022., 18.4.2023. i 22.7.2024.godine po 100 bodova za svaki taj podnesak Tbr 8/1,nagradu za zastupanje na ročištima od:

26.1.2023., 20.3.2023., 3.2.2025.godine po 100 bodova za svako to ročište Tbr 9/1, ili zbrojeno 900 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (tbr. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50 Tarife) daje po tom osnovu iznos od 1.800,00 eura uz PDV od daljnjih 25% ili 450,00 eura zbrojeno po tom osnovu iznos od 2.250,00 eura. Tužitelju pripada i trošak plaćenog vještva u cijelosti (jer je tuženik osporavao i osnovanost osnove) u iznosu od 400,00 eura što zbrojeno daje svotu od 2.650,00 eura koji iznos parničnog troška je tužena dužna isplatiti tužitelju , stav II izreke ove presude zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama iz članka 29 st. 1 ZOO-a koje teku na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude (objave) tj. od 18.3.2025.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana, stav II izreke presude.

20. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je odbiti tuženu prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan, stav III izreke presude.

U Puli, 18. ožujka 2025. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

l. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po ODO Pula-Pola