REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-118/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Tomislav Nemarić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž R-16/2024-4 od 10. srpnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, broj Pr-70/2018 od 14. studenog 2023., u sjednici održanoj, 18. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 1.464,01 eura (11.030,58 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos za razdoblje od siječnja 2013. do prosinca 2017. i to od prvog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 530,89 eura (4.000,00 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je;
„I Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-70/2018 od 14. studenog 2023. u točki I. i III. izreke i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.464,01 eura (11.030,58 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od siječnja 2013. do prosinca 2018., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od
1.758,58 eura (slovima: tisućusedamstopedesetosameurapedesetosamcenti),u roku od petnaest dana.
II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 248,85 eura (slovima: dvijestočetrdesetosameuraosamdesetpetcenti),u roku od petnaest dana.“
3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tužitelj koji u prijedlogu postavlja pitanje ističući da je riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže donijeti odluku kojom se dopušta podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.464,01 eura bruto s pripadajućim zateznim kamatama, zbog nemogućnosti korištenja dnevnog odmora (stanke) u razdoblju od siječnja 2013. do prosinca 2017..
7. Drugostupanjski sud je zaključio da Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima nije propisana obveza poslodavca da vodi evidenciju o korištenju dnevnog odmora (stanke). Nadalje, sud ističe da mjerodavnim odredbama čl. 135. ZR/14 i čl. 131. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., 93/14., 130/23., dalje: ZR/09) koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, propisano je da u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno.
7.1. Sukladno navedenim odredbama, kao i odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, drugostupanjski sud ističe da je teret dokazivanja sporne činjenice da tužitelju nije bilo omogućeno korištenje stanke za dnevni odmor, u situaciji kada tuženik nije imao obvezu unošenja podataka o korištenju dnevnog odmora (stanke) u evidenciju radnog vremena, niti ga je na to obvezivao koji drugi propis, bio je na tužitelju. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-300/2023 od 23. svibnja 2023. Nadalje, drugostupanjski sud ističe da kako su u utuženom razdoblju postojale situacije u kojima tužitelju zbog naravi i specifičnosti posla nije bilo omogućeno korištenje stanke, to je na tužitelj nije dokazao opseg u kojem mu nije omogućeno ostvarivanje tog prava (broj dana, odnosno sati neiskorištenih stanki), budući da procjena vještaka o broju odnosno satima neiskorištenih stanki nema uporište u ostalim izvedenim dokazima – vještak je procijenio da tužitelj najmanje svaki drugi dan nije koristio stanku pri čemu je takva procjena u suprotnosti s iskazima saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da su pravosudni policajci, dakle i tužitelj, u utuženom razdoblju u pravilu koristili stanku osim u iznimnim situacijama.
8. Tužitelj je u prijedlogu postavio sljedeće pitanje;
„Na kome je teret dokaza da je radnik iskoristio odmor (stanku) od 30 minuta koje pravu mu pripada temeljem čl.73. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., 93/14., 130/23. - dalje ZOR) i čl.10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 89/12, 104/13 i 112/17 – dalje: KU), na radniku ili poslodavcu?“
9. Kao razlog u odnosu na postavljeno pitanje tužitelj se poziva na odluku ovog suda broj Revd 1489/2020-3 od 21. listopada 2020. te odluke Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-763/2020 te odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž R 69/2016 od 5. listopada 2017.
10. U rješenju ovog suda broj Revd 1489/2020 od 21. listopada 2020. kojim je odbijen prijedlog tužene za dopuštenje revizije istaknuto je da su u tom postupku nižestupanjski sudovi utvrdili da tužiteljici nije omogućeno korištenje pauze, što u ovom konkretnom postupku nije riječ.
10.1. Nadalje, iz odluke Županijskog suda u Rijeci broj Gž R 763/2020 od 27. prosinca 2022. te Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž R-163/2023 od 26. rujna 2023. proizlazi da su sudovi tijekom postupka na temelju iskaza svjedoka utvrdili da tužitelji nisu koristili stanku, a što je suprotno ovom konkretnom postupku gdje je drugostupanjski sud upravno iz iskaza svjedoka zaključio da tužitelj nije dokazao u kojem omjeru nije koristio stanku, budući da su stanku u pravilu koristili, osim u iznimnim situacijama.
11. Budući da iz navedenog proizlazi da pitanje nije važno za odluku o sporu, ono stoga ne ispunjava uvjete iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP-a odbiti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Zagreb, 18. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
