Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: P-137/2023-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ED, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Goranu Mrkić, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 27. veljače 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 18. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnima dijelovi odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama zaključen između tužitelja i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika, sklopljen 5. srpnja 2007. i potvrđen po javnom bilježniku Dinku Đurđević iz Donjeg Miholjca dana 9. srpnja 2007. pod br. Ov-5470/07-1 na iznos od 62.000,00 CHF, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane Odluke tuženika o kamatnim stopama i kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.
II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonske Avenije 6, OIB:14036333877 da tužitelju ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 4.178,28 eura koja se zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ima isplatiti tužitelju s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2022.godine po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO) po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena pa do isplate, a od 1.1.2023. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, i to:
-na iznos od 29,79 € počev od 1.10.2007. pa do isplate;
-na iznos od 30,70 € počev od 1.11.2007. pa do isplate;
-na iznos od 29,96 € počev od 1.12.2007. pa do isplate;
-na iznos od 30,95 € počev od 1.1.2008. pa do isplate;
-na iznos od 31,36 € počev od 1.2.2008. pa do isplate;
-na iznos od 29,75 € počev od 1.3.2008. pa do isplate;
-na iznos od 32,19 € počev od 1.4.2008. pa do isplate;
-na iznos od 30,21 € počev od 1.5.2008. pa do isplate,
-na iznos od 30,86 € počev od 1.6.2008. pa do isplate,
-na iznos od 30,24 € počev od 1.7.2008. pa do isplate,
-na iznos od 30,54 € počev od 1.8.2008. pa do isplate,
-na iznos od 30,60 € počev od 1.9.2008. pa do isplate,
-na iznos od 30,02 € počev od 1.10.2008. pa do isplate,
-na iznos od 33,65 € počev od 1.11.2008. pa do isplate,
-na iznos od 30,63 € počev od 1.12.2008. pa do isplate,
-na iznos od 53,66 € počev od 1.1.2009. pa do isplate;
-na iznos od 54,22 € počev od 1.2.2009. pa do isplate;
-na iznos od 49,14 € počev od 1.3.2009. pa do isplate;
-na iznos od 53,74 € počev od 1.4.2009. pa do isplate;
-na iznos od 51,87 € počev od 1.5.2009. pa do isplate,
-na iznos od 76,90 € počev od 1.6.2009. pa do isplate,
-na iznos od 73,26 € počev od 1.7.2009. pa do isplate,
-na iznos od 76,00 € počev od 1.8.2009. pa do isplate,
-na iznos od 76,76 € počev od 1.9.2009. pa do isplate,
-na iznos od 73,75 € počev od 1.10.2009. pa do isplate,
-na iznos od 75,65 € počev od 1.11.2009. pa do isplate,
-na iznos od 74,16 € počev od 1.12.2009. pa do isplate,
-na iznos od 77,52 € počev od 1.1.2010. pa do isplate;
-na iznos od 78,49 € počev od 1.2.2010. pa do isplate;
-na iznos od 70,57 € počev od 1.3.2010. pa do isplate;
-na iznos od 79,74 € počev od 1.4.2010. pa do isplate;
-na iznos od 76,64 € počev od 1.5.2010. pa do isplate,
-na iznos od 79,97 € počev od 1.6.2010. pa do isplate,
-na iznos od 82,11 € počev od 1.7.2010. pa do isplate,
-na iznos od 83,59 € počev od 1.8.2010. pa do isplate,
-na iznos od 87,72 € počev od 1.9.2010. pa do isplate,
-na iznos od 82,63 € počev od 1.10.2010. pa do isplate,
-na iznos od 83,58 € počev od 1.11.2010. pa do isplate,
-na iznos od 85,70 € počev od 1.12.2010. pa do isplate,
-na iznos od 82,16 € počev od 1.1.2011. pa do isplate;
-na iznos od 80,01 € počev od 1.2.2011. pa do isplate;
-na iznos od 72,43 € počev od 1.3.2011. pa do isplate;
-na iznos od 78,55 € počev od 1.4.2011. pa do isplate;
-na iznos od 76,34 € počev od 1.5.2011. pa do isplate,
-na iznos od 83,69 € počev od 1.6.2011. pa do isplate,
-na iznos od 81,54 € počev od 1.7.2011. pa do isplate,
-na iznos od 89,57 € počev od 1.8.2011. pa do isplate,
-na iznos od 87,45 € počev od 1.9.2011. pa do isplate,
-na iznos od 81,52 € počev od 1.10.2011. pa do isplate,
-na iznos od 44,11 € počev od 1.11.2011. pa do isplate,
-na iznos od 42,43 € počev od 1.12.2011. pa do isplate,
-na iznos od 44,33 € počev od 1.1.2012. pa do isplate;
-na iznos od 44,76 € počev od 1.2.2012. pa do isplate;
-na iznos od 41,80 € počev od 1.3.2012. pa do isplate;
-na iznos od 44,17 € počev od 1.4.2012. pa do isplate;
-na iznos od 42,81 € počev od 1.5.2012. pa do isplate,
-na iznos od 44,37 € počev od 1.6.2012. pa do isplate,
-na iznos od 42,60 € počev od 1.7.2012. pa do isplate,
-na iznos od 43,93 € počev od 1.8.2012. pa do isplate,
-na iznos od 43,60 € počev od 1.9.2012. pa do isplate,
-na iznos od 41,68 € počev od 1.10.2012. pa do isplate,
-na iznos od 43,49 € počev od 1.11.2012. pa do isplate,
-na iznos od 42,17 € počev od 1.12.2012. pa do isplate,
-na iznos od 43,39 € počev od 1.1.2013. pa do isplate;
-na iznos od 42,64 € počev od 1.2.2013. pa do isplate;
-na iznos od 38,90 € počev od 1.3.2013. pa do isplate;
-na iznos od 43,05 € počev od 1.4.2013. pa do isplate;
-na iznos od 41,33 € počev od 1.5.2013. pa do isplate,
-na iznos od 41,90 € počev od 1.6.2013. pa do isplate,
-na iznos od 40,03 € počev od 1.7.2013. pa do isplate,
-na iznos od 41,63 € počev od 1.8.2013. pa do isplate,
-na iznos od 41,78 € počev od 1.9.2013. pa do isplate,
-na iznos od 40,98 € počev od 1.10.2013. pa do isplate,
-na iznos od 41,85 € počev od 1.11.2013. pa do isplate,
-na iznos od 40,55 € počev od 1.12.2013. pa do isplate,
-na iznos od 41,92 € počev od 1.1.2014. pa do isplate, kao i novčanu tražbinu zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u ukupnom iznosu od 1.635,64 eura koja se zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ima isplatiti tužitelju s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2022.godine po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena pa do isplate, a od 1.1.2023.godine do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, i to:
-na iznos od 11,52 € počev od 1.11.2008. pa do isplate;
-na iznos od 6,44 € počev od 1.1.2009. pa do isplate;
-na iznos od 8,41 € počev od 1.2.2009. pa do isplate;
-na iznos od 14,77 € počev od 1.3.2009. pa do isplate;
-na iznos od 7,14 € počev od 1.4.2009. pa do isplate;
-na iznos od 8,57 € počev od 1.5.2009. pa do isplate,
-na iznos od 2,52 € počev od 1.2.2010. pa do isplate;
-na iznos od 9,35 € počev od 1.3.2010. pa do isplate;
-na iznos od 7,19 € počev od 1.4.2010. pa do isplate;
-na iznos od 8,48 € počev od 1.5.2010. pa do isplate,
-na iznos od 8,68 € počev od 1.6.2010. pa do isplate,
-na iznos od 26,38 € počev od 1.7.2010. pa do isplate,
-na iznos od 20,38 € počev od 1.8.2010. pa do isplate,
-na iznos od 33,19 € počev od 1.9.2010. pa do isplate,
-na iznos od 29,35 € počev od 1.10.2010. pa do isplate,
-na iznos od 21,68 € počev od 1.11.2010. pa do isplate,
-na iznos od 39,99 € počev od 1.12.2010. pa do isplate,
-na iznos od 49,99 € počev od 1.1.2011. pa do isplate;
-na iznos od 43,14 € počev od 1.2.2011. pa do isplate;
-na iznos od 52,03 € počev od 1.3.2011. pa do isplate;
-na iznos od 39,45 € počev od 1.4.2011. pa do isplate;
-na iznos od 43,65 € počev od 1.5.2011. pa do isplate,
-na iznos od 58,30 € počev od 1.6.2011. pa do isplate,
-na iznos od 63,54 € počev od 1.7.2011. pa do isplate,
-na iznos od 79,86 € počev od 1.8.2011. pa do isplate,
-na iznos od 73,14 € počev od 1.9.2011. pa do isplate,
-na iznos od 65,30 € počev od 1.10.2011. pa do isplate,
-na iznos od 76,66 € počev od 1.11.2011. pa do isplate,
-na iznos od 76,93 € počev od 1.12.2011. pa do isplate,
-na iznos od 79,69 € počev od 1.1.2012. pa do isplate;
-na iznos od 84,39 € počev od 1.2.2012. pa do isplate;
-na iznos od 87,50 € počev od 1.3.2012. pa do isplate;
-na iznos od 81,91 € počev od 1.4.2012. pa do isplate;
-na iznos od 84,58 € počev od 1.5.2012. pa do isplate,
-na iznos od 84,94 € počev od 1.6.2012. pa do isplate,
-na iznos od 84,64 € počev od 1.7.2012. pa do isplate,
-na iznos od 61,96 € počev od 1.8.2012. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.116,27 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od presuđenja, tj. 18. ožujka 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek dana 05.7.2007. sklopio Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/62000162839/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je potvrđen po javnom bilježniku Dinku Đurđević iz Donjeg Miholjca dana 09.7.2007. pod br. OV-5470/07-1. Kredit je podigao na iznos od 62.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d na dan korištenja kredita, a koji iznos je bio obvezan vratiti u roku od 20 godina u jednakim mjesečnim obrocima plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF Slavonske banke d.d. s dospijećem prvog dana u mjesecu zajedno s početnom kamatnom stopom od 4,40 % koju banka može mijenjati svojom odlukom i sukladno tome povećati mjesečnu ratu.
1.2. Kako je 30.9.2015. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), banka joj je ponudila konverziju kredita i dostavila joj izračun konverzije zajedno sa simuliranim otplatnim planom u eurima i popisom uplata za namirenje obveza po predmetnom kreditu izvršenih do 30.9.2015. Stanje glavnice preračunate u eurima iznosi 28.092,22 €, a bio je u preplati u iznosu od 29.587,12 kn. Naveo je da je pristao na konverziju jer mu je mjesečna rata zbog promjene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule porasla za gotovo 50 %.
1.3. Smatra da su ugovorene odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržane u navedenom ugovoru o kreditu, nepoštene i kao takve ništetne jer su dovele do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu kao potrošača. Odredba o kamatnoj stopi je po svom sadržaju nerazumljiva i neodređena, a tuženik kao sastavljač ugovora i stručnjak u poslu, nije ga obavijestio o svim rizicima potpisivanja ugovora s takvom klauzulom, nije mu predočio moguće i predvidive razloge eventualnog povećanja kamatne stope niti mu je kasnije, nakon što je jednostrano povećao kamatnu stopu, dostavio pokazatelje koji bi povećanje eventualno mogli opravdati. Jednako tako mu nije objasnio niti rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF tako da nije mogao čak ni pretpostaviti visinu obveze prema tuženiku po zaključenom kreditu.
1.4. Naveo je da prema odredbi čl. 269.st.2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena, određena ili odrediva, a u konkretnom slučaju ne samo da nije bila određena nego nije bila ni odrediva.
1.5. Osim toga, navodi da su mu ugovorne odredbe kojima se anuitet veže uz valutu švicarski franak bile nerazumljive, nepoštene i prema tome ništetne jer je tuženik kao kreditor u vrijeme zaključivanja ugovora o kreditu propustio informirati ga o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezano za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezano za euro, o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
1.6. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018., Ustavnog suda br. U-III-2521/2015 kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/14-2, Rev-2868/18-2, Rev-2245/17-2.
1.7. Naglašava kako ni na koji način nije sudjelovao niti mogao sudjelovati u kreiranju sadržaja dodataka osnovnom ugovoru (Aneksa) koji mu je bio ponuđen po principu "uzmi ili ostavi". Nije bilo pregovaranja među strankama oko sadržaja tih akata, oko visine kamatne stope koje je tuženik primijenio kod izračuna ostatka duga, visine kamatne stope predviđene dodatkom, nije se pregovaralo o sudbini preplaćenog iznosa. Nije mu poznato da li je kod konverzije tuženik uračunao i pripadajuće kamate na svaki pojedini mjesečno preplaćeni iznos niti su mu prezentirane ranije odluke o kamatnim stopama koje su primijenjene kod konverzije itd., a čime je stavljen kao potrošač u neravnopravan položaj. Naveo je da zaključenjem Aneksa nije obeštećen za preplaćene kamate i anuitete koji su do 30.9.2015. povećani s obzirom na rast tečaja CHF a posebno ne u odnosu na preplatu utvrđenu u čl. 2. Aneksa. Osporava i točnost izračuna konverzije koji mu nije prezentiran na način da bi ga kao prosječni potrošač mogao razumjeti. Da je izračun očigledno pogrešan vidljivo je i iz obračuna konverzije sačinjeno po tuženiku.
1.8. Kako mu tuženik nije dostavio potrebnu dokumentaciju za izračun preplaćenog iznosa kredita te da nije financijsko-knjigovodstveni stručnjak, nije mogao odrediti tužbeni zahtjev s navođenjem ukupnog iznosa tražbine kao i svih pojedinačnih mjesečnih iznosa te će nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev.
1.9. Pozivajući se na odredbe čl. 269., čl. 279. i čl. 323 u svezi sa čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a te čl. 186.b i 502. c. ZPP-a predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.
2. Tužitelj je, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, podneskom od 5. prosinca 2024. (list spisa 390-394) specificirao tužbeni zahtjev, a opisan kao u izreci presude.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 8. studenog 2019., a i najdalje tijekom postupka, navodi da nije prijeporno kako je njegov pravni prednik s tužiteljem zaključio Ugovor o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj: 5140060242-62000146477/2005. Tužitelj je predmetni ugovor izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu. Navodi da je bio obvezan ponuditi tužitelju sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15). Navodi da je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu člankom 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno a što proizlazi iz otplatnog plana koji je tužitelj je primio uz Aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od početka otplate ugovora o kreditu. Smatra da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi i dalje odrediva ali se ista mijenja u odnosu na promjenu EURIBOR na tržištu a ne u odnosu na valutu. Tužitelj sklapanjem ugovora o konverziji nema pravni interes za vođenje parnice kao i pravni osnov za zahtijevanje bilo kakve isplate. Pored toga ističe da je tužitelj sklopio sa Slavonskom bankom d.d. predmetni ugovor, a Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu. Pravnim sljedništvom je tuženik preuzeo sva, do tad nastala, prava i obveze Slavonske banke d.d. kao prednika. Međutim, budući da je prednik bio samostalna pravna osoba koja je sklapala ugovore različite od ugovora koje je sklapao tuženik, te da kolektivnim sporom nije utvrđivana (ne)zakonitost odredbi ugovora o kreditu za Slavonsku banku d.d., tako ni tuženik kao slijednik ne može snositi odgovornost kao da je za prednika bila utvrđena ništetnost spornih odredbi. Odnosno, budući da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne odnose na ugovore koje je sklapala Slavonska banka d.d., ni tuženik ne može pravnim sljedništvom preuzeti odgovornost koja za prednika nije niti bila nastala. Ističe prigovor zastare te predlaže sudu da tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.
4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da je tužitelj sa Slavonskom bankom d.d. Osijek 05.07.2007. sklopio Ugovor o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/62000162839/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je potvrđen po javnom bilježniku Dinku Đurđević iz Donjeg Miholjca dana 09.7.2007. pod br. OV- 5470/07-1;
- da je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit za adaptaciju kuće i otplatu kredita u banci po partiji 62000146477 u iznosu od 62.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora);
- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000 CHF zaračunavaju kamate od 4,40 % godišnje, dekurzivno te se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja uz rok vraćanja od 15 godina (čl. 3. Ugovora);
- da je u čl. 4. Ugovora o kreditu određeno da je kamatna stopa promjenljiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a izmjena kamatne stope smatra se sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa Ugovoru što stranke potvrđuju svojim potpisom;
- da su stranke zaključile Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030250/62000162839/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine dana 04. veljače 2016., a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova, pod brojem OV-625/2016 dana 04.02.2016. kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;
- da preplata iz postupka konverzije na dan 30.9.2015. iznosi 29.587,12 kn, a na dan provođenja konverzije 05.02.2016. preplata sukladno obavijesti o provedenoj konverziji utvrđena je u iznosu od 28.664,71 kn.
5. Među strankama je prijeporno i to:
- da li su ništetni dijelovi odredbi čl. 2., 3. i 4. navedenog Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu;
- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog postupka;
- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno navedenih ništetnih predmetnih odredbi s obzirom da je između stranaka zaključen dodatak Ugovoru o kreditu;
- da li su osnovani istaknuti tuženikovi prigovori zastare potraživanja.
6. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedokinju ČD i tužitelja te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.
7. Svjedokinja ČD iskazala je da se ne sjeća zbog proteka vremena ni tužitelja niti ugovora o kreditu koji je isti sklopio 2007. u Slavonskoj banci d.d. Osijek. U to vrijeme je radila u podružnici Donji Miholjac i može samo općenito reći da je u Slavonskoj banci bila ponuda kredita i u valutnoj klauzuli euro i CHF. Stambeni kredit u CHF je bio povoljniji i većina klijenata se odlučivala za taj kredit. Ne sjeća se da li se u to vrijeme mogao sklopiti ugovor s fiksnom kamatnom stopom ili samo s promjenjivom kamatnom stopom. Navela je da je objašnjavala klijentima što znači promjenjiva kamatna stopa, a što znači fiksna te o značenju valutne klauzule. Nije znala kao djelatnik banke kako će se kretati tečaj CHF i eura, a klijente nije upozoravala da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu prema CHF kao što to čini u odnosu na euro jer to tada ni ona nije znala.
8. Tužitelj je iskazao da da je podigao kredit u Slavonskoj banci d.d. 2007. jer mu je novac trebao za kupnju nekretnine u kojoj bi živio sa svojom obitelji te je sredstva dobivena od kredita utrošio u tu svrhu i danas živi s obitelji u istoj nekretnini. Nije koristio obiteljsku kuću ni u koje druge svrhe osim za stanovanje te nije imao nikakav obrt niti je bio bilo kakav poslovni prostor u toj kući. Za kredit se odlučio u Slavonskoj banci jer je tamo imao otvoren tekući račun. U banci su mu ponudili kredit u CHF kao tada najpovoljniji kredit i rekli su mu da je CHF stabilna valuta. Djelatnica banke mu je rekla da je puno jednostavnije dobiti kredit u CHF jer mu treba samo lista od plaće i kamata je bila povoljnija, dok je za kredit u eurima trebalo više dokumentacije i bile su više kamatne stope. Stoga se odlučio za kredit u CHF, a nitko ga u banci nije upozorio kakve rizike preuzima ugovaranjem promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Naveo je da je banka pripremila tekst ugovora i on nije mogao utjecati na sadržaj ugovora. Kamatna stopa je bila niža po kreditu uz valutnu klauzulu u CHF, a riječ promjenjiva kamatna stopa mu je tada podrazumijevala da kamatna stopa može biti nešto manja ili nešto viša od početno ugovorene, ali nije mogao ni pretpostaviti da će mu rata kredita toliko porasti, a rekli su mu da je CHF stabilna valuta. Nitko mu u banci nije rekao po kojim parametrima će se mijenjati kamatna stopa odn. o čemu ovisi promjena iste. Nitko ga u banci nije upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to čini u odnosu na euro. Početna rata kredita iznosila je oko 1.700,00 kn a u periodu kada je bila najviša iznosila je oko 3.300,00 kn. Istaknuo je da je on sam otplaćivao kredit. Naveo je da se išao raspitivati u banci zašto su mu porasle rate kredita, ali odgovor je uvijek bio da tako mora biti i da se tu ništa ne može. Kamatna stopa je od početnih 4,40 % porasla na 7 % te je nakon plaće još morao ići dodatno uplaćivati na račun budući je imao administrativnu zabranu u svrhu otplate kredita. Nije znao da može tražiti izmjenu obveze iz valute CHF u neku drugu valutu jer mu to nitko u banci nije rekao kad se bio interesirati što se može učiniti da mu rata kredita bude manja. Naveo je da je pročitao odredbe ugovora o kreditu, ali ih nije u potpunosti razumio. Nije tražio nikakva pojašnjenja jer je vjerovao djelatnicima banke koji su mu preporučili upravo taj kredit kao najpovoljniji. Najviše ga je u ugovoru zanimala visina rate kredita da je može otplaćivati od svoje plaće, godine otplate te iznos kredita da može kupiti kuću i adaptirati ju. Konverziju koju mu je banka ponudila prihvatio je jer je želio samo da mu rate kredita budu manje. Preplaćeni iznos iskorišten je za smanjenje rata. Nije razumio retroaktivnost aneksa, niti što znači retroaktivno. Naveo je da je prvi kredit podigao 2005. za kupnju kuće, a ovaj kredit iz 2007. bio je za kupnju i adaptaciju kuće te je reprogramiran kredit iz 2005. Dodao je da je od kada su mu počele rasti rate kredita živio vrlo teško jer je morao pozajmljivati novac od rodbine i jedva su preživljavali. Da je znao da će tako proći nikada se ne bi odlučio za takav kredit.
9. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje vještakinje Lidije Balog zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da je tužitelj tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više 26.300,53 kn, a ukoliko se izdvoje samo pozitivne stavke razlika kamata, više plaćena kamata iznosila bi 31.481,24 kn, a negativne stavke razlike kamata iznose ukupno 5.180,71. kn. U odnosu na valutnu klauzulu u CHF, tužitelj je platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita u ukupnom iznosu od 39.881,30 kn. Ukoliko se izdvoje samo pozitivne stavke tečajne razlike, ukupno više obračunati anuiteti po osnovi tečajne razlike iznosili bi 40.988,46 kn, a negativne stavke tečajne razlike iznose ukupno 1.107,16 kn. Ukupna preplata tužitelja uključujući preplatu temeljem promjena kamatnih stopa i tečajne razlike s uključenim i negativnim stavkama iznosi ukupno 66.181,83 kn / 8.783,84 €. Obračunata zatezna kamata na ukupnu preplatu od dana dospijeća pojedinog anuiteta pa do 30.09.2015. iznosi 28.082,72 kn / 3.725,90 €. Vezano za konverziju vještakinja navodi da je tuženik sve uplate koje je tužitelj izvršio na temelju ugovora o kreditu u CHF iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu te je utvrdio preplatu tužitelja u iznosu od 28.664,71 kn / 3.755,82 € (sukladno obavijesti o provedenoj konverziji).
10. Tužitelj u podnesku od 11. srpnja 2024. nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje, a s obzirom da tuženik nije istakao prigovor prijeboja niti postavio protutužbeni zahtjev prije zaključenja prethodnog postupka, predlaže da vještakinja izvrši dopunu nalaza i mišljenja tako da u nalazu i mišljenju iskaže samo preplatu tužitelja s osnova više plaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatne stope odnosno rasta tečaja CHF tijekom perioda otplate kredita. Poziva se na pravno shvaćanje VSRH iz presude br. Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.
11. Vještakinja je u podnesku od 28. kolovoza 2024. dostavila dopunu nalaza i mišljenja sukladno prijedlogu tužitelja navodeći da ukoliko se u obzir uzmu samo preplate odnosno samo pozitivne stavke razlike plaćenih kamata iste bi iznosila 31.481,24 kn / 4.178,28 €, a ukoliko bi se izdvojila samo pozitivne stavke tečajne razlike tada tečajna razlika iznosi ukupno 40.988,46 kn / 5.440,10 €. Ukupna preplata uključujući samo pozitivne stavke iznosi 72.469,70 kn / 9.618,38 €.
12. U podnesku od 30. rujna 2024. tuženik prvenstveno ističe kako je vještakinja pogrešno utvrdla da je preplata iz postupka konverzije priznata u iznosu od 28.664,71 kn jer sukladno Aneksu o konverziji preplata iznosi 29.587,12 kn. Osim toga, osporava metodologiju koju je vještak koristio u nalazu i mišljenju budući da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile kunski kredit. Smatra da se izračun trebao izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom vremenskom periodu. Naime, svaki ugovor o kreditu, ovisno je li ugovorena primjena CHF, EUR valutne klauzule ili se radi o kunskom kreditu, sadrži različite visine kamatne stope. Takvim načinom izračuna, primjenjujući iste kamate za istovrsne ugovore o kreditu, štiti se ravnopravnost ugovornih strana na način da tuženik kao kreditna institucija ima pravo plasirati ugovore o kreditu s različitim kamatnim stopama ovisno o vrsti kredita. Smatra kako se u obzir može uzeti jedino izračun razlike koji uključuje i tzv. negativne razlike jer je neprijeporno da izračun samo pozitivnih razlika ne odgovara tužbi, budući da tužitelj ističe ništetnost odredbi kojima se ugovaraju promjenjivost kamatne stope i valutna klauzula, te potražuje isplatu razlike uslijed promjena kamate i tečaja. Ukoliko je ništetna odredba kojom je ugovoreno da su određeni parametri promjenjivi (kamata i tečaj), a čemu se izričito protivi, onda je ništetna promjena tih parametara i kad se isti smanjuju u odnosu na početno ugovorene, jer i smanjenje predstavlja promjenu. Poziva se na odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1077/20, Gž-1324/22 i Gž-242/2022, Županijskog suda u Splitu br. Gž-1468/2022 i Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1182/2023 i Gž- 244/2019.
13. U odnosu na podnesak tuženika vještakinja u podnesku od 21. listopada 2024. ističe kako ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja navodeći da tuženik u svom podnesku iznosi svoje primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje koji su pravne prirode te se na iste ne može očitovati. Vezano za tuženikovu tvrdnju da nije naveden ispravan iznos konverzijom priznate preplate, navodi da je izračunom konverzije utvrđena preplata na dan 30.09.2015. ali da se ta preplata može promijeniti u prijelaznom razdoblju. Tako je sukladno obavijesti o provedenoj konverziji (list spisa 54) tuženik utvrdio preplatu tužitelja u iznosu od 28.664,71 kn / 3.755,82 €.
14. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje, dopunu nalaza i mišljenja kao i očitovanje vještakinje jer su isti dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.
15. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz svjedokinje i tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.
16. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).
17. Po stavu ovoga suda ovdje je prijeporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.
17.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužiteljicu koja je neuka po tom pitanju.
18. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.
18.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.
19. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s tužiteljicom, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice. Dakle, tužiteljica prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogla predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužiteljica dovedena u izrazito nepovoljan položaj.
19.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.
20. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su dijelovi odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu ništetni i primijenjeni protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.
21. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. ZZP-a.
22. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 4,40 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja s tužiteljicom jednostranim povećavanjem kamatne stope.
23. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
24. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
25. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
26. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
27. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
28. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
29. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12. 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".
30. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
31. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
32. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
33. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu prema odredbama ZIDZPK ne prestaje pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.
34. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.
35. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.
36. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:
"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:
– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,
– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,
Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.
(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."
37. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu, ali iz nalaza i mišljenja vještakinje razvidno je da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule.
38. Sud je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.
39. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20). Osim toga, poziva se na odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 o 5.11.2024.
40. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio preinačeni tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude jer je tužitelj naveo da će konačno postaviti tužbeni zahtjev nakon obavljenog vještačenja.
41. Iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.
41.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).
42. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 12.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužiteljice usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.
43. Zbog svega navedenog, sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima se uređuje promjena kamatne stope i promjena tečaja CHF tijekom otplate kredita ništetne pa je naložio tuženiku da vrati iznos tužitelju koji je naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora i u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća VSRH istaknutog u postupku VSRH posl. broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koji glasi "Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelj temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate."
43.1. Navedeni iznosi utvrđeni su vještačenjem, utvrđen je iznos svakog anuiteta, kao i vrijeme njegovog plaćanja. Na dosuđene iznose tuženik treba tužitelju platiti zateznu kamatu od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne otplate.
44. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka EDD i ĐD jer je tuženik u podnesku od 9. ožujka 2023. odustao od tog dokaznog prijedloga.
45. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
46. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP-a.
47. Tužitelju su priznati zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 2.116,27 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23. dalje: Tarife), tri iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 26.03.2023., 11.07.2024. i 05.12.2024. sve po Tbr.8/1. Tarife, tri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 04.04.2023., 11.10.2023. i 27.02.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, iznosa od 530,00 € na ime troškova vještačenja te iznosa od 86,27 € na ime pristojbe na tužbu, a sve u skladu s važećom Tarifom.
48. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Valpovu 18. ožujka 2025.
Sudac
Zvonimir Rogić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
