Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1528/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tei Milanković Podbreznički, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbak Region Fehring eGen iz Republike Austrije, Tarstraße 1, 8350 Fehring, OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije: Raiffeisenbank Hathendorf-Unterlamm eGen iz Republike Austrije, 8361 Hatzendorf, Hatzendorf 6, OIB: 12921273927), zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ugovora ništetnim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P-150/2019-43 od 5. siječnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P-150/2019-43 od 5. siječnja 2023. godine u točki I izreke.

II Preinačuje se navedena presuda pod točkom II izreke i sudi:

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

III Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu, broj računa [broj računa] od 12. srpnja 2006. godine sklopljen između ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredia – založnih dužnika i RAIFFEISENBAK REGION FEHRING eGen iz Republike Austrije, Tarstraße 1, 8350

D, OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije: RAIFFEISENBANK HATHENDORF-

UNTERLAMM eGen iz Republike Austrije, 8361 Hatzendorf, Hatzendorf 6, OIB: 12921273927), kao davatelja kredita.

II. Utvrđuje se da je ništetno javnobilježničko očitovanje od 28. srpnja 2006. godina pod posl. br. OU-1212/06-2 sklopljenom po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca, I.G. Kovačića 6.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom brisanje upisanih tereta temeljem Ugovora o kreditu i javnobilježničkog očitovanja opisanih u točki I. i II. pesude i to u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ove presude i to nad neketninama opisanim i upisanim u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Jastrebarsko kao:

- čest. br. 1974/14 kuća i dvorište u [adresa] od 860 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- čest. br. 1974/15 poslovni objekt br. 13-A u [adresa] od 860 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Raiffeisenbak Region Fehring eGen iz Republike Austrije, Tarstraße 1, 8350 D, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.356,1 Eur1 / 55.424,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana uz naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje slijedeće:

"Nije sporno da je tužiteljca DĐ kao korisnik kredita – založni dužnik zajedno sa ĆĐ kao korisnikom kredita i ČĐ kao korisnika kredita – založni dužnik sklopili Ugovor o kreditu, broj računa [broj računa] od 12. srpnja 2006. sa RAIFFEISENBANK HATHENDORF-UNTERLAMM eGen iz Republike Austrije, sada RAIFFEISENBAK REGION FEHRING eGen iz Republike Austrije, Tarstraße 1, 8350 Fehring, kao davateljem kredita na iznos od 125.000,00 eura sa kamatom

- da u ugovoru nije ugovoreno koje pravo će se primijeniti na ugovrne stranke,

- da tuženik nije imao odobrenje za pružanje usluga kreditiranja u Republici Hrvatskoj,

- da su korisnici kredita izmeđ kojih je i tužiteljica kod Javnog bilježnika iz Čakovca, sastavili očitovanje 28. srpnja 2006. godina pod posl. br. OU-1212/06-2 prema kojem su radi osiguranja potraživanja iz ugovora o kreditu dozvolili uknjižbu založnog prava na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o.

[adresa] u vlasništvu založnih dužnika,

- da je založno pravo upisano u zemljišnim knjigama."

6. Prvostupanjski sud utvrđuje da je ugovor između stranaka zaključen u Republici Austriji te zaključuje da tužiteljica nije dokazala ni jedan razlog ništetnosti ugovora javnobilježničkog očitovanja slijedom čega odbija tužiteljicu s traženom pravnom zaštitom.

7. Žalbeni navodi tuženika se u biti svode na osporavanje utvrđenja prvostupanjskoga suda da je ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, smatrajući da je sklopljen u Republici Hrvatskoj te da tuženik nije imao potrebne suglasnosti i odobrenja Hrvatske narodne banke za obavljanje poslova kreditiranja.

8. Prije svega, valja reći da je u tijeku postupka donesen Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (Narodne novine broj 72/17 – dalje: Zakon o ništetnosti) na koji su se u tijeku postupka i pozvali tužitelji.

9. Člankom 1. st. 1. tog Zakona je propisano da se on primjenjuje na ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljene u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika, s tim da su predviđene određene iznimke koje u ovom slučaju nisu relevantne.

10. Člankom 2. je određeno značenje pojedinih izraza, pa "dužnik" označava fizičku ili pravnu osobu kojoj je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobren kredit, odnosno osobu koja je u korist osobe kojoj je odobren kredit sudjelovala kao sudužnik, založni dužnik, založni sudužnik ili jamac.

11. Izraz "neovlašteni vjerovnik" označava pravnu osobu koja je ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na dan sklapanja ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem ima upisano sjedište izvan Republike Hrvatske (što u konkretnom slučaju je tuženik imao) i nudi ili pruža usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, iako za pružanje tih usluga ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, odnosno ne raspolaže propisanim odobrenjem i/ili suglasnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske (što u konkretnom slučaju tuženik nije imao jer nije imao suglasnost za obavljanje bankarske djelatnosti od strane HNB).

12. Izraz "ugovor o kreditu s međunarodnim obilježjem" označava ugovor o kreditu, ugovor o zajmu ili drugi ugovor kojim je neovlašteni vjerovnik odobrio dužniku određeni iznos novčanih sredstava, a dužnik se obvezao plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je to ugovoreno.

13. Člankom 3. st. 1. tog Zakona je propisano da ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika su ništetni, dok je čl. 4. propisano da javnobilježnički akt sklopljen na osnovi ili u vezi s ništetnim ugovorom iz čl. 3. tog Zakona je ništetan.

14. Prije svega, valja reći da u vezi iste činjenične i pravne osnove, Europski sud za ljudska prava u predmetu C-630/17 je donio presudu u kojoj je naveo da čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba tumačiti na način da mu se protivi propis državne članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojega je, među ostalima, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovni sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koja ne raspolaže odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinom državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

15. Naime, taj sud je zauzeo stajalište da Zakon o ništetnosti utječe na pristup gospodarskih subjekata drugih država članica tržištu uvjetujući pristup hrvatskom tržištu financijskih usluga dobivanjem odobrenja koje izdaje Hrvatska narodna banka i na taj način čini manje privlačnim pristup tom tržištu, čime se povređuje sloboda zajamčena čl. 56. UFEU-a.

16. Stoga kako da bi se neko smatrao neovlaštenim vjerovnikom u smislu odredbe čl. 2. Zakona o ništetnosti nedostaje jedan od kumulativno traženih uvjeta, a to je da tuženik nije imao potrebnu suglasnost HNB, time se sukladno gore navedenoj presudi Europskog suda tuženik ne može smatrati neovlaštenim vjerovnikom, pa stoga se u smislu odredbe čl. 1. st. 1. Zakona o ništetnosti taj zakon ne može niti primjenjivati na konkretan ugovor, a pogotovo i stoga, a na što je ukazao u Europski sud u svojoj presudi, jer se taj Zakon primjenjuje i na one ugovore koji su sklopljeni prije njegovog stupnja na snagu.

17. Ta odluka Europskog suda je donesena u vezi prethodnog pitanja koje mu je uputio sud Republike Hrvatske te valja reći da sukladno praksi tog suda interpretativne presude djeluju erga omnes, što znači da su one pravno obvezujuće, kako za sud pred kojim se vodi postupak u kojem je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primjenjivati pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vodi pred nacionalnim sudovima i to svih država članica.

18. Pritom, a što se tiče vremenskog dosega takve interpretativne presude, njihov učinak je sukladno praksi Europskog suda retroaktivan, dakle, primjenjuje se i na pravne odnose koji su nastali i koji su bili uspostavljeni prije donošenja interpretativne presude.

19. Pritom ovaj sud ukazuje na recentnu praksu, pa i ovog suda, a koja se odnosi na identične činjenične i pravne situacije prije donošenja Zakona o ništetnosti, a iz kojih jasno proizlazi stajalište županijskih sudova, da se ima smatrati, a obzirom da je na ugovoru navedeno da je sklopljen u Republici Austriji u mjestu u kojem je tuženik imao svoje sjedište, da je i ugovor sklopljen u Republici Austriji, a u Ugovoru o kreditu iz ovog postupka je navedeno da je sklopljen u Republici Austriji.

20. Također valja ukazati i na pravno stajalište zauzeto na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 11. i 12. travnja 2016. godine gdje je u pogledu istovrsnih pravnih situacija zauzeto stajalište da iako je sklapanje ovakvih ugovora zabranjeno stranim bankarskim institucijama koje nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u Republici Hrvatskoj, takvi ugovori nisu ništetni jer ta posljedica nije propisana niti Zakonom o bankama niti Zakonom o kreditnim institucijama sve do 30. rujna 2015. godine (ovdje je Ugovor zaključen 2000. godine), kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (iako ni to ne bi bilo odlučno obzirom na gore navedenu presudu Europskog suda poslovni broj C- 630/17).

21. Naime, iz navedene odluke Suda Europske unije proizlazi da je u UFEU protivna i odredba čl. 10. st. 1. Zakona o ništetnosti ugovora kojim je propisano da su ništetni ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjima koji su sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika i neovlaštenih vjerovnika i prije stupanja na snagu tog zakona (pri čemu je neovlašteni vjerovnik pravna osoba koja ugovorom o kreditu s međunarodnim obilježjem odobrila kredit dužniku, a na dan sklapanja ugovora o kreditu ima upisano sjedište izvan Republike Hrvatske i nudi ili pruža usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj, iako za pružanje tih usluga ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom, odnosno ne raspolaže propisanim odobrenjem i/ili suglasnostima nadležnog tijela Republike Hrvatske). Stoga valja reći da se navedeni čl. 10. st. 1. Zakona o ništetnosti u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti sve da je i predmetni ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj, pritom, a na navode žalbe valja reći da niti iz odredbi Zakona o kreditnim poslovima s inozemstvom (Narodne novine broj 43/96) ne proizlazi da je u trenutku nastanka obveze bilo zabranjeno zaduživanje hrvatskim građanima u zemljama članicama Europske unije.

22. Nadalje, treba i reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlučujući o ustavnoj tužbi u činjeničnoj i pravno podudarnoj situaciji kao u ovom predmetu, u odluci broj U- III-1519/2021 od 15. srpnja 2021. godine, a kojom je ustavna tužba odbijena, naveo (citirajući odredbu čl. 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju – dalje: ZPK) da se ne može primijeniti Zakon o ništetnosti jer je njegova primjena zabranjena nakon što je Sud EU donio presudu u predmetu C-630/17 14. veljače 2019. godine.

23. Naime, Ustavni sud je prihvatio argumentaciju Suda EU-a te je Zakon o ništetnosti ukinuo Odlukom broj U-I-3678/2017 od 3. studenog 2020. godine (Narodne novine broj 131/20) uz utvrđenje da je u nesuglasju s vladavinom prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske. Pritom je utvrdio i da je Zakon o ništetnosti u nesuglasju s čl. 141.c Ustava RH, te stoga taj zakon više nije dio pravnog poretka Republike Hrvatske (točka 9.1.).

24. Vezano uz primjenu čl. 19.j st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) ovaj sud ukazuje na pravno stajalište Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-918/2022-11 od 28. veljače 2021. godine po kojem navedeni članak zakona nije moguće primijeniti u situaciji kad se zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, čiji iznos ne prelazi 1,000.000,00 kuna, sklopljen s vjerovnikom koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, iako je ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen prije stupanja na snagu tog zakona, ali ugovorni odnos između stranaka nije dovršen.

25. Vezano uz navode žalbe da sud zanemaruje Zakon o zaštiti potrošača, odnosno njegove odredbe o nepoštenim ugovornim odredbama i Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine, te da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, valja reći da odgovara da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti ali u okviru razloga te ništetnosti na koje upućuje tužiteljica, a što tužiteljica nije učinila.

26. Žalba tužiteljice je osnovana glede odluke o parničnom trošku.

27. U vrijeme kada je tužiteljica podnijela tužbu bio je na snazi Zakon o ništetnosti, a zbog čega se ne može reći da je u vrijeme podnošenja tužbe tužbeni zahtjev tužiteljice bio lišen ikakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

28. Naime, odmjeravanje troškova postupka prema pravilu "gubitnik plaća" načelno teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova, a što ovdje u odnosu na tužbu tužiteljice nije bio slučaj, obzirom da je Ustavni sud RH tek svojom odlukom iz 2021. godine ukinuo navedeni zakon, pa, po mišljenju ovog suda svaka stranka treba snositi svoj trošak postupka.

29. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I i II).

30. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka tužiteljice temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP a tuženika na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP (točka III).

U Zagrebu, 18. ožujka 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić