REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-348/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog ABC i dr., zbog kaznenog djela protiv javnog reda - izazivanje nereda, opisano i kažnjivo po članku 324. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: KO-DO-543/2022 od 8. ožujka 2024. i 1. okrivljenog ABC, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: K-528/2022 od 14. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i 1. okrivljenog ABC kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: K-528/22 od 14. studenog 2023. 1. okrivljeni ABC proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda – izazivanjem nereda, opisano i kažnjivo u članku 324. stavku 1. KZ/11 te je 1. okrivljeni ABC na temelju članka 324. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 1. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako 1. okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 1. okrivljenom ABC je u kaznu zatvora na koju su osuđen uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 1. studenog 2015. do 1. prosinca 2015. u slučaju opoziva uvjetne osude. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u nastavku: ZKP) prvostupanjski sud je oštećenog KP s imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP 1. okrivljenom ABC naloženo je da podmiri troškove kaznenog postupka u iznosu od 244,59 eura kuna u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Nasuprot toga, na temelju članka 453. točke 3. ZKP, 2. okrivljeni IP oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda – izazivanjem nereda, opisano i kažnjivo u članku 324. stavku 1. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka u odnosu na 2. okrivljenog CP iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci 2. okrivljenika i nužni izdatci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv oslobađajućeg dijela pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik koji se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP te predlaže da se pobijana presuda preinači i 2. okrivljenog CP proglasi krivim za inkriminirano kazneno djelo i osudi ga kako je predloženo.
2.1. Žalbu je podnio i 1. okrivljeni ABC putem branitelja ABC, odvjetnika iz Zadra, zbog odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni na način da ga se blaže kazni.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 2. okrivljeni IP po branitelju ABC, odvjetniku iz Rijeke, u kojem je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana. Također je predloženo da se 2. okrivljenik i njegov branitelj obavijeste o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, kojem prijedlogu je ovaj sud udovoljio.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, branitelj 2. okrivljenika – odvjetnik ČP te 2. okrivljeni IP čiji je poziv vraćen s napomenom da je nepoznat na adresi zbog čega je sjednica vijeća održana na temelju odredbe članka 475. stavka 4. KZ/11.
6. Žalbe državnog odvjetnika i 1. okrivljenog ABC nisu osnovane.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika
7. Državni odvjetnik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio iskaze svjedoka SP, KP, NP, LP i GP zbog čega je i pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da 2. okrivljeni IP nije počinio kazneno djelo izazivanja nereda iz članka 324. stavka 1. KZ/11. U žalbi državni odvjetnik potvrđuje da 2. okrivljeni IP nije prepoznat kao počinitelj inkriminiranog kaznenog djela te da postoje nesuglasja u dijelovima iskaza imenovanih svjedoka o prvoj i drugoj skupini napadača na svjedoke, ali državni odvjetnik smatra da usred stanja šoka i straha te brzine odvijanja događaja je životno da se svjedoci ne mogu sjetiti svih detalja. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da 2. okrivljeni IP, kao vozač osobnog automobila Golf, nije samovoljno zaustavio automobil Kia u kojem su se nalazili svjedoci, već se morao zaustaviti jer su se ispred njega zaustavila kombi vozila koja su načinom vožnje i zaustavljanjem diktirala tempo kretanja cijele kolone vozila s navijačima NK Rijeke (Armade) u kojoj se i on kretao pri vrhu te kolone. Naime, svjedok TP navodi da su kombi vozila zaustavili kolonu automobila s navijačima NK Rijeke zbog čega su i oni morali stati, svjedok LP potvrđuje da su njihovo vozilo zaustavili neki kombiji i osobno vozilo Fiat Punto, a GP da su se zaustavili jer je ispred njih bilo zaustavljenih auta i kombija.
2. okrivljeni IP potvrđuje da je izašao iz vozila, no pojašnjava da su svi izlazili iz zaustavljenih automobila, ali nije se približavao zaustavljenom autu Kia s navijačima Hajduka već je vidio navijače Armade kako su trčali do te automobila Kia s navijačima Hajduka, udarali po njemu i izvukli van vozača i suvozača, udarali ih zbog čega se zgrozio takvim ponašanjem i sjeo u auto te je nastavio vožnju kada su i vozila ispred njega krenula. 1. okrivljeni ABC koji je bio suvozač u vozilu 2. okrivljenog CP, potvrđuje da je izašao iz auta došao do zaustavljene Kie i udarao po autu i htio uzeti šal Hajduka iz unutrašnjosti tog vozila. Svjedok KP je u dokaznoj radnji prepoznao 1. okrivljenog ABC kao sudionika u grupi koja ih je napala, a svjedok NP potvrđuje da ga je 1. okrivljeni ABC izvlačio iz vozila. Međutim, svjedoci KP, NP, LP i GP nisu prepoznali 2. okrivljenog CP kao osobu koja je sudjelovala u grupi osoba koja ih je napala nego svjedok NP navodi da je iz Golfa izašlo pet osoba, a KP da je 2. okrivljeni IP bio tamo što su i nesporne činjenice. Svjedok TP jedini u svom iskazu navodi da su 1. okrivljeni ABC i 2. okrivljeni IP bili u drugoj skupini koja ih je napala i navodi da su ga obojica udarali, pri čemu ne opisuje niti jednu okolnost po kojoj bi se ti okrivljenici identificirali kao napadači na njega i zbog čega ih je zapamtio i izdvojio od drugih osoba koje su ih napadale niti opisuje gdje su ga oni ponaosob udarali. Kako svjedok TP opisuje da su oni bili u drugoj skupini napadača iako su nesporno bili prisutni u prvom napadu na svjedoke, pravilno zaključuje prvostupanjski sud, suprotno navodima državnog odvjetnika, da nije dokazano da bi 2. okrivljeni IP sudjelovao u mnoštvu koje je nasiljem prema drugim osobama i stvarima ugrožavalo javni red. Naime, zaustavljanje automobila nije namjerna i voljna radnja 2. okrivljenika da bi se napalo oštećenike nego okolnost na koju 2. okrivljeni IP nije mogao utjecati, pa samim tim njegov izlazak iz automobila samo za sebe ne dokazuje njegovo htjenje i volju da sudjeluje u mnoštvu koje je nasiljem prema drugim osobama i stvarima ugrožavalo javni red jer osim kratkog promatranja događaja iz udaljenosti nema niti jedne njegove druge radnje kojim bi pokazao namjeru sudjelovanja u nasilju koje je nesporno učinjeno prema svjedocima. Za takva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa je, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud ispravno 2.okrivljenog CP oslobodio od optužbe zbog kaznenog djela iz članka 324. stavka 1. KZ/11.
U odnosu na žalbu 1 okrivljenog ABC zbog odluke o kazni
8. 1. okrivljeni ABC žalbu je podnio zbog odluke o kazni navodeći da sud nije pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti koje su od utjecaja da se on blaže kazni, a svrha generalne i specijalne prevencije može se postići i blažom osudom 1. okrivljenika.
8.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud 1. okrivljenom ABC pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, pa je tako olakotnim vrednovao okrivljenikov prijašnji život, time i činjenicu da do počinjenja ovog kaznenog djela, ali niti nakon njega, nije dolazio u sukob s zakonom, cijenio je njegove obiteljske prilike jer je otac jednog maloljetnog djeteta te osobni odnos prema počinjenom djelu jer je iskazao žaljenje zbog predmetnog događaja, kao i protek vremena od samog događaja od oko osam godina. Otegotnim je prvostupanjski sud cijenio visoku razinu ugrožavanja zaštićenog pravnog dobra te činjenicu da je predmetni samo spletom okolnosti završio bez težih posljedica. Imajući na umu navedeno i vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i potom izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 4 (četiri) godine - u cijelosti primjerena svim navedenim okolnostima i da će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno da će se u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje za koje se zalaže 1. okrivljeni ABC nije osnovano.
9. Kako žalbenim razlozima 1. okrivljenog ABC i državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika.
9.1. S obzirom na navedeno, primjenom članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dušanka Zastavniković Duplančić
