REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1553/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužiteljice ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o.. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 26. veljače 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu BH, odvjetničku vježbenicu i punomoćnicu po zaposlenju tuženika ZHL, dipl. iur., na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 18. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku HŽ-infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12 (OIB 39901919995) isplatiti tužiteljici ZH iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) na ime pravične novčane naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 3.521,00 eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 14.6.2021, g, do 31.12.2022. g. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. g. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku tužiteljici nadoknaditi parnični trošak skupa sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 4.6.2020. godine na povratku s posla pala na privremenom putničkom prijelazu Glavnog kolodvora HŽ u Zagrebu jer se spotaknula na daske kojima su zaštićene cijevi sa kablovima. Pad se dogodio u vrijeme povratka ljudi s posla kada je bila velika gužva i kada se ta daska nije mogla uočiti, a nije postojalo nikakvo upozorenje na istu. Tuženik je dužan sukladno odredbama Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava održavati sastavne dijelove željezničke infrastrukture u što spadaju putnički prijelazi preko pruge te željeznički peroni. Tuženik je dužan održavati površinu perona kojom se kreću putnici koji koriste željeznički prijevoz u ispravnom stanju, sigurnom za nesmetano kretanje putnika i ostalih osoba pa je nesporna pasivna legitimacija tuženika. Kako je štetni događaj uzrokovan stanjem površine perona koji je dužan održavati tuženik u stanju sigurnom za nesmetano kretanje putnika, postoji odgovornost tuženika za naknadu štete zbog propusta u održavanju površine perona željezničke postaje. Tužiteljica se javila u Kliniku za traumatologiju gdje joj je dijagnosticirana ozljeda: fraktura partis distalis radii dex cum dislocatione te joj je napravljena repozicija i stavljena sadrena imobilizacija. Tužiteljica zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je zbog zadobivene povrede provodila dugotrajno i bolno liječenje, odmah po dolasku u bolnicu napravljena joj je repozicija, a ruka joj je imobilizirana gipsom, morala je mirovati i uzimati analgetike. Tužiteljici je imobilizacija zamijenjena podlaktičnim gipsom, a ručni zglob joj je natekao. Kod tužiteljice je zaostalo smanjenje životne aktivnosti zbog bolova, oticanja i ograničenih pokreta desnog ručnog zgloba, uslijed čega trpi duševne boli. Zbog mirovanja i imobilizacije tužiteljici je trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova (održavanje higijene, odlasci liječniku, kućanski poslovi i sl.). Tužiteljica ističe da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud mora osim prije navedenih činjenica uzeti u obzir jačinu i trajanje povredom prava osobnosti izazvanih boli i straha ali i druge okolnosti slučaja ponaosob bolnost i neugodnost tijekom liječenja i posljedice koje je zadobila tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, i imovinsku štetu kako slijedi: za pretrpljene bolove 12.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 12.000,00 kn, za tuđu pomoć 2.000,00 kn u ukupnom iznosu od 36.000,00 kn skupa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate. Tužiteljica potražuje i parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.Tužiteljica je nakon promjene službene valute u RH uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje: za pretrpljene bolove 1.200,00 eura, za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.000,00 eura i za tuđu pomoć 107h x 3,00 eura iznos od 321,00 eura, odnosno ukupno 3.521,00 eura. Također potražuje i zakonske zatezne kamate i trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te se protivi tužbi kako u osnovi tako i u visini jer ista ničim nije dokazana. Tužiteljica tvrdi da je dana 04.06.2020. godine stradala na željezničkom kolodvoru Zagreb Glavni kolodvor na način da je na povratku s posla pala na privremenom putničkom prijelazu jer se spotaknula na daske kojima su zaštićene cijevi s kablovima. Tužiteljica navodi da se pad dogodio u vrijeme povratka ljudi s posla kad je bila velika gužva i kad se ta daska nije mogla uočiti. Tuženik osporava nastanak štetnog događaja, poriče odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja u kojem je navodno stradala tužiteljica, jer nije ničim dokazala odnosno isto ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije da je do predmetne povrede došlo na kolodvoru Zagreb Glavni kolodvor. Iz tužbe i priložene dokumentacije nije moguće utvrditi način stradavanja tužiteljice niti mjesto pada, tim više što nisu dostavljene fotografije daski na koje se tužiteljica navodno spotaknula. Također je životno nelogično da tužiteljica ne navodi niti jednog svjedoka očevica predmetnog pada, a tvrdi da se pad dogodio u vrijeme povratka ljudi s posla kad je bila velika gužva. U prilog tome govori i činjenica da tužiteljica predmetnu povredu nije prijavila tuženiku, pa ga tuženik kao izvanredni događaj nema niti evidentiranog u svojim knjigama. Tuženik smatra da ukoliko je došlo do povrede tužiteljice na predmetnom kolodvoru čija je površina za kretanje putnika bila ispravna, tada je moglo doći do štetnog događaja samo i isključivo krivnjom tužiteljice koje se kritične zgode vjerojatno kretala krajnje nepažljivo i izvan mjesta predviđenog za kretanje putnika. Tuženik ističe da u konkretnom slučaju kriterij odgovornosti nije objektivan, iz razloga što djelatnost tuženika u odnosu na održavanje perona nije opasna djelatnost, niti je peron opasna stvar, zbog čega se eventualna odgovornost temelji na krivnji koju tužitelj treba dokazati. S obzirom na gore navedeno, u svakom slučaju na tužiteljici je teret dokazivanja kako svoje štete tako i tuženikove štetne radnje jer se ove dvije činjenice ne presumiraju. Tuženik se protivi potraživanju naknade imovinske i neimovinske štete kao neosnovanom, paušalnom i ničim dokazanom. Tuženik predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz obvezu nadoknade parničnih troškova.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 5-10), fotografiju mjesta štetnog događaja (list 24), proveo očevid na licu mjesta, proveo dokaz medicinskim vještačenje po vještaku dr. sc. Zvonimiru Puljizu, proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke te svjedokinje OH.

4.U sporu između stranaka sporan je nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, dakle osnova i visina, tijek zakonskih zateznih kamatama i trošak postupka.

5. Radi utvrđenja nastanka štetnog događaja sud je proveo očevid na mjestu štetnog događaja, saslušao je tužiteljicu i svjedoka OH, kao i izvršio uvid u fotografiju mjesta događaja koju je snimila tužiteljica.

6. Na očevidu dana 20. prosinca 2022. g. tužiteljica je pokazala požarni put koji je sada zatvoren željeznom ogradom s natpisom „zatvoreni put“ te je navela da je 4. lipnja 2020. godine isti bio otvoren a da su okolo bile metalne ograde visine metar i pol. Navela je da je to bio jedini put za pješake koji su dolazili vlakom i da je tada bilo puno putnika a ona je zapela za utor drvene daske koja se nalazila poslije kamenog dijela perona te je pala na desnu ruku i slomila palčanu kost s pomakom a došlo je i do povrede ramena desne ruke. Svjedokinja OH je navela da je tada to bio jedini prijelaz za pješake koji je bio označen ogradom, putokazima i zaštitnom trakom a ona je tada bila šefica glavnog kolodvora. Nadalje, svjedokinja nema informacija da je tužiteljica pala na glavnom kolodvoru. Kada je svjedokinji pokazana fotografija sa žutim daskama, ona je odgovorila da su daske postojale, ali da nema informacija da su bile tamo u trenutku štetnog događaja, a inače su stalno provjeravali sigurnost prijelaza i daski jer je zgrada kolodvora bila zatvorena nakon potresa. Kao šef kolodvora nije bila obaviještena o štetnom događaju, a nije svaki dan provjeravala mjesto štetnog događaja osobno jer su ga provjeravali podređeni službenici.

7. Dakle, sud nalazi da je mjesto štetnog događaja promijenjeno u odnosu na dan samog štetnog događaja kao i da nije moguće sa sigurnošću utvrditi da je fotografija predmetnih daski na mjestu štetnog događaja snimljena na sam dan i neposredno nakon štetnog događaja.

8. U svojem iskazu tužiteljica je istaknula da je od štetnog događaja pretrpila frakturu palčane kosti radijusa s pomakom elemenata kosti i da i dalje ima probleme kao posljedice štetnog događaja. Nije bila na bolovanju a tuđu pomoć i njegu joj je pružala kćerka dok joj je na poslu pomagala kolegica i medicinska sestra jer radi na kompjuteru.

9. Dakle, slijedom gore navedenog sud nalazi da tužiteljica nije dokazala okolnosti nastanka štetnog događaja a samim time niti odgovornost tuženika. Naime, sud je utvrdio da je mjesto štetnog događaja promijenjeno, nadalje, tužiteljica nije predložila saslušanje niti jednog svjedoka a navela je da je tog dana bilo puno putnika koji su zajedno s njom prolazili preko spornog mjesta, pa nije životno logično da joj niti jedan od putnika ne bi pružio pomoć kao što je i nesporno da se nije obratila niti jednom djelatniku tuženika pa niti samoj svjedokinji OH. Nadalje, sud nalazi, da bi kraj tvrdnji kako to opisuje tužiteljica, da se „spotaknula na drvene daske kojima su zaštićene cijevi sa kablovima i pala“, u situaciji u kojoj okružuje veći broj ljudi, sigurno bilo očevidaca koji bi to vidjeli, pomogli joj, kao i da je nedvojbeno da bi sigurno netko o događaju obavijestio nekog djelatnika tuženika. A iz podataka predmetnog spisa nema dokaza da je bilo tužiteljica bilo neka druga osoba obavijestila niti jednog djelatnika tuženika. Nadalje, sudu ne nalazi logičnim da bi se tužiteljica tuženiku obratila tek podnošenjem tužbe, a ne i prethodno, pokretanju sudskog postupka, jer je upravo logično da je prvo zatražila pomoć od svjedoka događaja, potom od djelatnika tuženika a konačno i od osoba ovlaštenih za upravljanje tuženikom. Također, iz iskaza svjedoka OH ne proizlazi da bi bili izvođeni nekakvi radovi na cijevima, pa da bi se iste zaštićivale daskama a i na tužiteljici je u svakom slučaju teret dokaza pa je mogla i predložiti izvođenje dokaza na navedenu okolnost a što nije učinila, dok kako je već rečeno, glede fotografije na listu 24 spisa, nije dokazano kada je ista sačinjena i dali je ista sačinjena upravo na mjestu štetnog događaja.

10. Stoga sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala nastanak štetnog događaja pa samim time niti odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, iz kojeg razloga sud nije mogao usvojiti tužbeni zahtjev, pa stoga ostali izvedeni dokazi nisu analizirani. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. ožujka 2025. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku