Poslovni broj: Us I-2028/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Brajević, u upravnom sporu tužitelja TFL, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Marku Praljku odvjetniku u Odvjetničkom društvu Praljak & Svić d.o.o., Radnička cesta 37 b, Zagreb, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, OIB: 36162371878, radi protjerivanja i povratka iz Europskog gospodarskog prostora, dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave

Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, Klasa: UP/I-216-04/24- 01/3183, Urbroj: 511-03-07-24-2 od 12. kolovoza 2024.

II.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju iznos od 2.500,00 eura, dok se za više traženo u iznosu od 2.625,00 eur zahtjev tužitelja kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-216-04/24-01/3183, Urbroj: 511- 03-07-24-2 od 12. kolovoza 2024. tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske, utvrđuje se kako mu prestaje zakoniti boravak u EPG-u i određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku određenim predmetnim rješenjem, te mu se određuje rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a od 30 dana računajući od prvog dana od dana dostave tog rješenja, uz obvezu prijave na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti iz Republike Hrvatske u državu iz koje je došao, ako ne napusti EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku određenim predmetnim rješenjem.

2.Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika, navodi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, odnosno da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak, da su povrijeđena pravila postupka koja su bila od utjecaja za rješavanje stvari i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. U tužbi se ističe kako tužitelj u Republici Hrvatskoj boravi i radi legalno na temelju rješenja o produljenju dozvole za boravak i rad izdane od strane Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Korčula, Klasa: UP/I-216-02/24-09/167966, Urbroj:

511-03-10-24-1 od 27. veljače 2024 a koja da je izdana za radno mjesto kuhar kod poslodavca Andromeda Group d.o.o., da je važeća do 31. srpnja 2025. te da je u postupku ishođenja navedene dozvole utvrđeno kako tužitelj ispunjava sve uz uvjete za izdavanje iste. Nadalje se navodi da je tužitelj od dana izdavanja dozvole za boravak i rad pa sve do donošenja osporenog rješenja isključivo radio za i prema uputama poslodavca trgovačkog društva Andromeda Group d.o.o. i to temeljem Ugovora o radu od 24. ožujka 2023. te da mu je za njegov rad za cijelo to vrijeme plaću kao i sva ostala obvezna davanja isplaćivalo isključivo društvo Andromeda Group d.o.o., a temeljem navedenog ugovora o radu tužitelj da je obavljao poslove kuhara i to u restoranu po imenu Silk. Navodi se nadalje da je, prema informacijama koje ima tužitelj, restoran Silk dio lanca istoimenih restorana koji posluju u Republici Hrvatskoj od kojih svaki restoran posluje u sklopu zasebnog trgovačkog društva pri čemu da je gospodin FFL vlasnik svakog od tih društava u cijelosti, zbog čega da je tužitelj istoimene restorane Silk opravdano smatrao jednim poslodavcem pa da tako nije vidio ništa sporno niti kada mu je 01. kolovoza 2024. dano da potpiše Sporazum o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo kao i pripadajuću Pisanu suglasnost. U trenutku kada se tužitelju predlaže sklapanje Sporazuma, njegov osnovi Ugovor o radu da ostaje na snazi, isto Društvo da mu nastavlja isplaćivati plaću, s istom odgovorom osobom razgovara o svim promjenama, premješta se u restoran istog imena na drugoj adresi te da on kao pravni laik, a pogotovo kao stranac u Republici Hrvatskoj s pravom smatra kako jedina promjena koja se događa je promjena mjesta rada. Tužitelj da nije mogao čak niti uz primjenu dužne pažnje znati kako radom u drugom mjestu, a u istoimenom restoranu kojeg je krajnji vlasnik ista osoba, krši bilo kakav zakon, a kamoli da riskira protjerivanje iz Republike Hrvatske i druge sankcije određene rješenje. Nadalje, tužitelj da je u skladu s Ugovorom o radu i Sporazumom o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo u restoranu Silk u Dubrovniku, na adresi [adresa]., uredno obavljao svoje radne zadatke kada je 07. kolovoza 2024. u poslovne prostore došla viša inspektorica rada TF kako bi izvršila inspekcijski nadzor poslovanja. Tužitelju da je izdan Prekršajni nalog Državnog inspektorata od 08. kolovoza 2024. kojim je proglašen krivim za rad bez izdane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj čime je počinio prekršaj iz članka 88. stavka 3. ZOS-a. Obzirom na trajanje inspekcijskog nadzora do tri sata ujutro, za vrijeme kojeg da su pozvani policijski službenici i tužitelju oduzeta putna isprava, to da je jasno kako se tužitelj našao u iznimno stresnoj situaciji u kojoj je na njega vršen pritisak te da zbog jezične barijere nije mogao donijeti informiranu odluku. Ističe se da tužitelj tijekom postupanja nije bio upozoren da sukladno članku 87. stavku 2. Prekršajnog zakona da se ima pravo služiti svojim jezikom te da će mu se u svakom slučaju osigurati prevođenje po tumaču. Umjesto postupanja u skladu s odredbama PZ-a u zapisnicima da je kratko navedeno kako je tužitelj suglasan da mu na engleski jezik, a ne filipinski za koji je izjavio da mu je potreban ovlašteni tumač, prevodi gospodin FF koji je zaposlenik društva Alasia d.o.o. a koji da nije ovlašteni tumač za engleski jezik niti može znati da li se gospodin FF adekvatno služi engleskim jezikom da bi nekom služio kao prevoditelj u prekršajnom postupku koji je rezultirao protjerivanjem te osobe iz Republike Hrvatske i zabranom ulaska u EGP. Prekršajni nalog da nije mogao postati izvršan jer tužitelj nije upozoren na pravo da se koristi svojim jezikom odnosno da postupku prisustvuje tumač, pa smatra da nije ni protekao rok za prigovor na Prekršajni nalog jer da je tek 16. kolovoza 2024. tužitelj opunomoćio odvjetnika koji mu je protumačio postupak koji se protiv njega vodio i posljedice koje slijede iz tog postupka. Ističe se da u tužiteljevom slučaju nisu ispunjeni niti drugi uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju kako su određeni u članku 189. stavku 1. točci 3. ZOS-a. Intencija zakonodavca spomenutom odredbom da nije bila da se za svaki prekršaj iz propisa o zapošljavanju odredi protjerivanje, već samo za takav prekršaj koji bi ujedno predstavljao i opasnost za javni poredak ili javno zdravlje. Kada se u obzir uzmu sve okolnosti konkretnog spora, da je jasno kako je upitno radi li se uopće o prekršaju, a ako se i radi, on da zasigurno nije takav da bi predstavljao opasnost za javni poredak ili javno zdravlje. Nadalje se navodi kako je tužitelj postupao u skladu sa uputom poslodavca Andromeda Group d.o.o. i to na temelju Ugovora o radu od 01. veljače 2024., da mu je za njegov rad za cijelo to vrijeme plaću kao i sva ostala obvezna davanja isplaćivalo isključivo društvo Andromeda Group d.o.o. Tužiteljev poslodavac da je sklopio Sporazum o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo te da mu je dao uputu da ide raditi u povezano društvu u istoimeni restoran u drugom gradu dok da njegov osnovni Ugovor o radu ostaje na snazi, te da je tužitelj s pravom smatrao kako je jedina promjena koja se događa, promjena mjesta rada. Budući da je tužitelj postupao u skladu sa uputom poslodavca i to na temelju sklopljenog Sporazuma o ustupanju radnika u povezano društvo, da nije jasno na temelju čega je Državni inspektorat zaključio da se radi o kršenju propisa o zapošljavanju. Međutim, i kada bi se radilo o kršenju propisa o zapošljavanju iz svih istaknutih okolnosti, da je jasno kako tužitelj kao radnik koji je doveden u zabludu o ispravnosti postupanja svog poslodavca nije osoba koja bi predstavljala opasnost za javni poredak ili javno zdravlje budući da isti nikada nije imao nikakve sukobe sa zakonom u Republici Hrvatskoj te da je njegovo počinjenje prekršaja iz propisa o zapošljavanju upitno uzevši u obzir pravne nejasnoće i praznine u vezi s ustupanjem stranih radnika u povezana društva. Nadalje, u konkretnom slučaju da se radi samo o zakonskoj mogućnosti protjerivanja u slučaju opasnosti za javni poredak, a ne i obvezatnom protjerivanju temeljem ZOS-a, pa da je stoga trebalo utvrditi sve relevantne činjenice i na temelju tako utvrđenih činjenica odlučiti je li apsolutno nužna mjera protjerivanje i zabrana boravka u EGP-u. Iz obrazloženja rješenja da je vidljivo da je odluka o protjerivanju donesena isključivo temeljem činjenice da je Prekršajnim nalogom tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz članka 88. stavka 3. Zakona o strancima. Postupanje tuženika da je direktno kršenje načela utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP-a jer da je očito da je tuženik postupio pretjerano formalno te da nije išao za utvrđivanjem materijalne istine, koji proces da bi ga neminovno naveo na zaključak kako je tužitelj postupao u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske te prema uputi poslodavca, a niti u jednom trenutku s namjerom kršenja bilo kojeg propisa. Poziva se presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2301/2017 od 11. listopada 2018. i presudu Upravnog suda u Rijeci pod poslovnim brojem UsI-1639/2023 od 27. listopada 2023. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Mišljenja je kako je postupak koji je prethodio predmetnom rješenju pravilno proveden i da je odluka o protjerivanju donesena u granicama zakonskih ovlasti i sukladno svrsi koju treba postići. Rješenje o protjerivanju da je doneseno u skladu sa odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku. Prethodno činjenično stanje da je utvrđeno u inspekcijskom nadzoru i u prekršajnom postupku od strane Državnog inspektorata. Tuženik ne spori da je tužitelj imao odobrenu Dozvolu za boravak i rad, ali kod poslodavca Andromeda Group. Međutim, tužitelj da je od inspektorice rada Državnog inspektorata zatečen u radu na poslovima kuhara kod poslodavca Alasia, suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad. Tuženik naglašava da, iako prekršajni postupak nije važan za ovaj upravni postupa, je tužitelj od strane inspektorice rada nedvojbeno neposrednim zapažanjem zatečen u nezakonitom radu suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad, radi čega da je prekršajno sankcioniran, te da mu je izdan prekršajni nalog kojim da mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 920,00 eur i obveza plaćanja 13,27 eura troškova prekršajnog postupka koju da je odmah i platio. Pozivajući se na odredbu članka 235. stavak 5. Prekršajnog zakona navodi da je, nakon što je tužitelj platio novčanu kaznu za počinjeni prekršaj, prekršajni nalog postao izvršan te da su se sukladno tome ispunili uvjeti za primjenu članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima, budući je tužitelj prekršio propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja. Ukazuje i na odredbu članka 5. stavak 3. te članak 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima, koje odredbe i citira. Navodi se nadalje kako nije točno da je tuženo tijelo svojim postupanjem kršilo utvrđivanje materijalne istine, te da je postupalo pretjerano formalno i nije utvrđivalo materijalnu istinu, jer da je tužitelj u upravnom postupku upoznat sa svojim pravima i obvezama, da mu je omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima. Prilikom donošenja rješenja o protjerivanju tuženik da je uzeo u obzir sve otegotne i olakotne okolnosti. Kako je tužitelj radio suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad odnosno prekršio propise o zapošljavanju i radu državljanina trećih zemalja to da je godina zabrane ulaska i boravka u EGP-u razmjerna težini prekršaja budući da je Pravilnikom o postupanju prema državljanima trećih zemalja propisano da se zabrana ulaska i boravka zbog kršenja propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja može odrediti u trajanju od 3 mjeseca do dvije godine. Slijedom navedenog tuženik smatra da je osporavano rješenje zakonito.

4.U sporu je održavanjem rasprave 21. veljače 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao, pa je rasprava održana u odsutnosti istog.

6.Tužitelj je po zamjenici svog opunomoćenika ustrajao u navodima tužbe i tužbenom zahtjevu ukazujući na to da su pred ovim sudom u sporovima pod poslovnim brojem Us I-2030/2024, UsI-2015/2024 te UsI-2025/2024 donesene odluke kojima se tužbeni zahtjev usvaja. Ujedno je ustrajao u izvođenju dokaza predloženih u tužbi.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem svjedoka AF te T na okolnosti propusta u provođenju inspekcijskog nadzora, jer je sud smatrao da je izvođenje tih dokaza suvišno za donošenje odluke u ovom sporu držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka u spisu predmeta.

8.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

11.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika o protjerivanju tužitelja, državljanina Filipina, iz Republike Hrvatske.

12.Člankom 5. stavak 3. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22 – dalje ZOS) propisano je da je državljanin treće zemlje dužan pridržavati se zakona i propisa te odluka državnih tijela Republike Hrvatske za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj.

13.Odredbom članka 88. stavka 3. ZOS-a propisano je da državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i samo kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim je zasnovao radni odnos ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

14.Odredbom članka 189. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja.

15.Člankom 10. stavak 1. točka 2. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21 i 145/23) propisano je da državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak ako je prekršio propis ili iz njegove izjave ili ponašanja proizlazi ili postoje saznanja da bi mogao prekršiti propis.

16.Polazeći od navoda tužbe, odgovora na tužbu, obrazloženja osporavanog rješenja te podataka spisa proizlazi nespornim da je inspekcijskim nadzorom dana 07. kolovoza 2024., u 23,00 sata, vezano za primjenu zakona i drugih propisa iz područja radnih odnosa i rada državljana trećih zemalja na teritoriju Republike Hrvatske, u Kavani-Pizzeria Silk na adresi [adresa], koji posluje u sklopu trgovačkog društva Alasia d.o.o sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), viša inspektorica rada, zatekla tužitelja, državljanina FIlipina, na poslovima kuhara (obučen u radnu uniformu-crnu majicu s logom Silk). Proizlazi nespornim i to da je tužitelj, državljanin Filipina, radio bez izdane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj ili potvrde o prijavi rada u Republici Hrvatskoj, za poslodavca trgovačko društvo Alasia d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Isti naime ima dozvolu za boravak i rad na poslovima kuhara poslodavca Andromeda Group d.o.o.

17.Tužitelj je dakle od strane više inspektorice rada zatečen u radu na poslovima kuhara kod poslodavca Alasia, a što je u suprotnosti sa izdanom dozvolom za boravak i rad. Stoga je viša inspektorica Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, izdala Prekršajni nalog, Klasa: 116-01/24-02/656, Urbroj: 443-02-02-11-24-8 od 08. kolovoza 2024. kojim je tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz članka 88. stavak 3. Zakona o strancima, kažnjiv po članku 250. stavak 2. istog Zakona, temeljem čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 920,00 eura i troškovi prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura. Nije sporno da je tužitelj odmah platio navedenu novčanu kaznu i troškove prekršajnog. Stoga je navedeni prekršajni nalog postao izvršan sukladno članku 235. stavak 5. Prekršajnog zakona. Naime, člankom 235. stavak 5. Prekršajnog zakona propisano da se plaćanjem novčane kazne prije podnošenja prigovora ili nakon što je prigovor podnesen, smatra odricanjem od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanjem od već podnesenog prigovora protiv prekršajnog naloga, pod uvjetom da je u uputi o pravu na prigovor na to upozoren.

18.Kako je predmetni prekršajni nalog postao izvršan ispunili su se uvjeti za primjenu članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima za donošenje osporavanog rješenja tuženika od 12. kolovoza 2024. kojim se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske, budući da je tužitelj prekršio propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja. Navedenim je postojala pravna osnova za donošenje osporavanog rješenja tuženika.

19.Navodi tužitelja koji se odnose na prekršajni postupak u kojem je izdan navedeni prekršajni nalog nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Ovo stoga što je za donošenje osporavanog rješenja od 12. kolovoza 2024. jedino bitno da je navedeni prekršajni nalog postao izvršan.

20.Međutim, iz navoda tužbe proizlazi da se tužitelj, koji je nesporno državljanin Filipina, ne služi adekvatno engleskim jezikom.

21.Spisu tuženog tijela prileži službena bilješka policijskog službenika tuženika od 14. kolovoza 2024. iz koje, između ostalog, proizlazi da je u prethodnoj komunikaciji sa strancem utvrđeno da govori i razumije engleski jezik, te da je upoznat da će se postupak voditi na hrvatskom jeziku uz prevođenje na engleski jezik, a na što da je isti pristao.

22.Nadalje, spisu tuženog tijela prileži zapisnik Policijske postaje Dubrovnik od 12. kolovoza 2024. o saslušanju stranca u postupku donošenja rješenja o protjerivanju iz EGP-a u kojem je sadržan iskaz tužitelja. Iz tog zapisnika proizlazi da je zapisnik pročitan u nazočnosti stranca na engleskom jeziku te da je isti izjavio da su njegove riječi točno unesene u zapisnik i da nema primjedbi na zapisnik, te da ga potpisuje.

23.No, iz tog zapisnika ne proizlazi, kako je to navedeno u gore navedenoj službenoj bilješci, da tužitelj govori i razumije engleski jezik, da je upoznat da će se postupak voditi na hrvatskom jeziku uz prevođenje na engleski jezik te da je isti na to pristao.

24.Slijedom svega navedenog je zaključiti da se postupak saslušanja tužitelja kod tuženika vodio na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, da je prevođenje vršeno na engleski jezik, da prevođenje nije obavljao ovlašteni prevoditelj (tumač) već zaposlenik tuženika – voditelj postupka (saslušanja), a što je suprotno pravilima o saslušanju stranca tj. osobe koja ne razumije hrvatski jezik. Zaposlenik javnopravnog tijela koje provodi postupak (postupak saslušanja ) osobe koja ne razumije hrvatski jezik ne može uz zadaću vođenja postupka vršiti istodobno i poslove prevođenja, već prevođenje mogu obavljati isključivo neovisne i samostalne treće osobe odnosno stalni sudski tumači koji za potrebe postupka tumače odnosno prevode za potrebe postupka izgovoreni ili pisani tekst s hrvatskog jezika na strani jezik, sa stranog jezika na hrvatski jezik.

25.Iz svega navedenog dakle proizlazi da su u postupku saslušanja tužitelja kod tuženika prekršena pravila postupka vezano za saslušanje stranke tj. tužitelja koji ne razumije hrvatski jezik, jer mu je uskraćeno pravo na prevođenje po neovisnom sudskom tumaču. Stoga su u postupku donošenja osporavanog rješenja povrijeđena su pravila postupka na štetu tužitelja, radi čega se osporavano rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

26.Kod navedenog stanja stvari ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati svjedoke AF i FF pa su ti dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni.

27.Slijedom svega navedenog je, kako osporavano rješenje nije zakonito, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, isto valjalo poništiti odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

28.Tužitelj s osnova troškova ovog upravnog spora potražuje ukupno iznos od 5.125,00 eur.

29.Odredbom članka 144. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci tijekom ili u povodu spora (stavak 1.). Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 3.)

30.Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snovi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

31.Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, istome je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27., 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) istome je valjalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 21. veljače 2025., i to za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 500,00 eura, sveukupno iznosi 2.500,00 eur. Za više traženo u iznosu od 2.625,00 eur, koji se odnosi na prijedlog za privremenu mjeru i podnesak od 26. kolovoza 2024. te u svezi s tim za više traženo s osnova PDV, zahtjev tužitelja nije osnovan. Ovo stoga što ovaj sud smatra da trošak prijedloga za privremenu mjeru priznat u trošku sastava tužbe a podnesak od 26. kolovoza 2024. predstavlja požurnicu za donošenje predložene privremene mjere. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 18. ožujka 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju po opunomoćeniku,

-tuženiku,

-u spis.