Poslovni broj: UsI-2594/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB: 56204655363, Zadar, Božidara Petranovića 8, radi provođenja komunalnog reda, nakon javne i usmene rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 18. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/24-01/170, Urbroj: 2198-07/29-24-4 od 15. listopada 2024.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 8. studenog 2024. protiv rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/24-01/170, Urbroj: 2198-07/29-24-4 od 15. listopada 2024., tužitelj u bitnom navodi kako je osporeno rješenje koje zadire u privatno vlasništvo te na taj način želi prenamijeniti privatno dobro u javno dobro je neprihvatljivo, a sa pravnog gledišta nije pravno valjano. Tužitelj ističe kako su donošenjem akta tuženika povrijeđene odredbe zakona i Ustava RH jer zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, te da je povrijeđena i Konvencija budući se istom jamči svakom da mu neće biti povrijeđena prava. Nadalje navodi kako je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje koje da se temelji na opisu pogrešne zemljišne čestice, a po prijavi nezadovoljnog građanina koju je komunalni redar usvojio, to stoga što se u zapisniku Komunalnog redara navodi da se radi o k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a on da živi na čestici k. č. [katastarska čestica]. U osporenom rješenju da se citira odredba čl. 2. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa] te što se smatra javnim površinama: - javni prolazi (kroz zgrade, između zgrada, otvoreni prostori između zgrada), no Zakon o prostornom uređenju (Narodne novine br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23) u čl. 3. stavak: (33) - opisuje pojam površine javne namjene, u kojem nisu navedeni otvoreni prostori između zgrada. Naime sporno dvorište nije prepreka za prolaz građana, kamiona čistoće, hitne pomoći i sl., slijedom čega da sporno dvorište nije od javnog interesa za grad [adresa]. Odlukom o komunalnom redu Grada [adresa] i to čl. 2. određeno je što se smatra javnom površinom, a to da znači da građani koji nisu upisani u zemljišnim knjigama ostaju bez zemljišta u korist javne površine. Na temelju odredbe čl. 184. Zakona o gradnji (Narodne novine br. 153/13), sve građevine izgrađene do 15. veljače 1968. smatraju se izgrađenim na temelju pravomoćne građevinske dozvole, pa u tom kontekstu tužitelj navodi kako ne može biti problem što on nije zidom ogradio parkirno mjesto da bi takvo što bilo pravomoćno utemeljeno, a rješenjem tuženika da mu se šalje poruka kako je postavljanjem rampe u goroj pozicije nego da je napravio garažu (ili njegov otac ili stanar prije njega). Ovdje se radi o dvostrukim pravnim mjerilima. Grad Zadar se u ovom postupku predstavlja kao vlasnik čestice k. č. [katastarska čestica], na kojoj se nalaze zgrade i garaže, time i zgrada u kojoj i on živi. Dakle, niti nepoznati omjer dijela čestice 3563/1 nije utvrđen od strane Grada Zadra za koju smatra da ju posjeduje. U prilogu tužbe dostavlja dokaz tj. kupoprodajni ugovor, u kojem stoji da je Tvornica Vlado Bagat Zadar koja je bila u društvenom vlasništvu, a koja se legitimira kao prodavatelj po Dalmatinskoj banci Zadar te prodaje svoju imovinu tj. stan na svojoj čestici 3563/1 njegovom ocu PL, u kojem ugovoru se ne navodi Grad Zadar kao vlasnik čestice. Činjenica razvidna iz položajnog nacrta, je da su tri zgrade i zemljište pod istom česticom 3563/1, a vlasnik je bila Tvornica Vlado Bagat, zbog čega se pogrešno Grad Zadar stavlja u poziciju vlasnika sporne čestice. Zakonom o poštenom posjedu (Narodne novine br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/08, 143/12, 152/14, 81/15) propisano je da nakon vremenskog proteka od 15-20 godina poštenog posjeda tj. posjednika u dobroj vjeri, posjednik postaje vlasnik određene čestice, knjižno ili izvanknjižno. Podredno navedenom da ne vidi zakonsku zapreku da on bude vlasnik dijela čestice na kojem se nalazi njegovo parkirno mjesto, s tim da što je vidljivo i iz priloženih slika, da sporna čestica ne graniči ni sa jednim prometnim pravcem, već je riječ o zatvorenom dvorištu koje nije od vitalnog interesa za grad [adresa]. Sukladno tužbenim navodima proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na poništenje osporenog rješenja tuženika.
2.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbenim navodima tužbe i tužbenom zahtjevu tužitelja, ističe kako ostaje pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.U sporu je održana rasprava 6. ožujka 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjeka komunalnog redarstva, Klasa: 363- 04/24-01/358, Urbroj: 2198/01-9/4-24-3, od 18. rujna 2023. (pravilno od 18. rujna 2024.) točkom 1. nalaže se tužitelju iz ovog spora da ukloni preklopnu rampu u njegovom vlasništvu postavljenu bez odobrenja na dijelu javne površine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da navedenu površinu dovede u prvobitno stanje, točkom 2. riješeno je da radnju uklanjanja preklopne rampe sa javne površine tužitelj je dužan izvršiti u roku od tri (3) dana od dostave ovog rješenja, a u protivnom će se izvršenje ovog rješenja provesti od strane prvostupanjskog tijela putem trećih osoba na trošak izvršitelja, točkom 3. riješeno je da ukoliko tužitelj ne postupi po ovome rješenju da će se izdati obvezni prekršajni nalog, točkom 4. riješeno je da troškove izvršenja snosi tužitelj, o čemu će se donijeti poseban zaključak, dok je točkom 5. riješeno da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja, te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbe članaka 73., 75., 77. i 81. Odluke o komunalnom redu ("Glasnik Grada Zadra", br. 8/19, 2/20, 9/20,12/22 i 8/23).
9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Klasa: UP/II-363-01/24- 01/170, Urbroj: 2198-07/29-24-4 od 15. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja iz ovog spora izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom iz razloga što je i tuženik smatrao da su u konkretnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke za donošenjem rješenja o provođenju komunalnog reda, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.
10.Među strankama spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju bilo mjesta donošenju rješenja o provođenju komunalnog reda, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
11.Prema odredbi članka 116. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine" broj 68/18, 110/18 i 32/20) mjere za održavanje komunalnog reda propisane odlukom o komunalnom redu komunalni redar naređuje rješenjem osobi koja je povrijedila odluku odnosno osobi koja je obvezna otkloniti utvrđenu povredu. Odredbom članka 2. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa] ("Glasnik Grada Zadra", br. 8/19, 2/20, 9/20,12/22 i 8/23) određeno je što se smatra javnim površinama, pa je tako odredbom točke 1. propisano da se tim površinama smatra i javna prometna površina: ulice, ceste, trgovi, pločnici, javni prolazi (kroz zgrade, između zgrada i drugi otvoreni prostori između zgrada), javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi, tuneli. Odredbom članka 73. stavka 1. iste Odluke propisano je da se svi protupravno postavljeni predmeti na javnim površinama (kiosci, pokretne naprave, štandovi, stolovi i stolice, prikolice, čamci, reklame, obavijesti, putokazi, stupići, posude za cvijeće, građevinski materijal i strojevi, skele, građevinska, ručna i druga kolica, ogrjev i slično), moraju se ukloniti.
Stavkom 2. istog članka propisano je da nije dozvoljeno postavljanje bilo kakvih predmeta, objekata, uređaja i naprava, na javnim površinama bez odobrenja, odnosno suprotno odobrenju nadležnog tijela gradske uprave.
Stavkom 3. istog članka određeno je da rješenje o uklanjanju predmeta iz stavka 1. tog članka, s rokom izvršenja, donosi komunalno redarstvo.
Odredbom članka 77. iste Odluke propisano je da u provedbi nadzora nad provedbom ove Odluke komunalni redar ovlašten je rješenjem ili na drugi propisan način narediti fizičkim i pravnim osobama mjere za održavanje komunalnog reda propisane ovom Odlukom odnosno druge mjere propisane zakonom.
12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja o provođenju komunalnog reda kakve u vidu imaju mjerodavne naprijed citirane odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnom redu Grada [adresa], uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13.Sud nalazi potrebnim najprije navesti kako iz podataka spisa dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi kako je komunalni redar Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Grada Zadra, dana 4. srpnja 2024. obavio očevid na licu mjesta kada je utvrdio da je tužitelj iz ovog spora na dijelu javne površine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na lokaciji ulice Branimirova obala kod kućnog broja 25. postavio preklopnu rampu na javnoj površini bez odobrenja za to nadležnog tijela gradske uprave Grada Zadra, o čemu je sastavljen zapisnik, kojem je priložena fotografija predmetne rampe. Iz spisa nadalje proizlazi da je tužitelju upućen dopis od strane prvostupanjskog tijela od 8. srpnja 2024. kojim je pozvan da se u roku od 8 dana očituje na utvrđenja iz zapisnika od 4. srpnja 2024., nakon čega je tužitelj dostavio svoje očitovanje zajedno s prilozima koje je kod tijela prvog stupnja zaprimljeno 30. srpnja 2024. Nakon prethodno izloženih utvrđenja prvostupanjsko tijelo smatrajući da je tužitelj postupio protivno naprijed citiranim odredbama Odluke o komunalnom redu Grada [adresa] donijelo je svoje rješenje od 18. rujna 2023. (pravilno od 18. rujna 2024.) naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.
14.Glede temeljenih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako je u provedenom upravnom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u svezi s čim da je došlo i do pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava, slijedom čega da je osporeno rješenje tuženika nezakonito, za kazati je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neosnovani. Naime, s tim u vezi za kazati je kako je spisu tuženog tijela priložen zapisnik o izvršenom nadzoru komunalnog redara od 4. srpnja 2024. prema kojem je komunalni redar utvrdio da je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavljena preklopna rampa namijenjena zabrani parkiranja i prolaza vozila, kojom prilikom je izrađena fotografija koja je priložena zapisniku, pa kod izloženog stanja stvari pravilno je i zakonito prvostupanjskim rješenjem naloženo tužitelju uklanjanje preklopne rame postavljene bez odobrenja nadležnog tijela i vraćanje u prvobitno stanje, te je također i tuženik osporenim rješenjem pravilno postupio kada je prihvatio takav zaključak, prema čijoj je ocjeni, prvostupanjsko rješenje doneseno u pravilnoj primjeni mjerodavnih odredbi Odluke o komunalnom redu Grada [adresa], a koje stajalište u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
15.Naime, imajući u vidu naprijed citirane odredbe članka 2. i 73. stavka 2. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa] i po stajalištu ovog suda u provedenom postupku je nedvojbeno utvrđeno kako je u konkretnom slučaju predmetna preklopna rampa stavljena na površinu koja po svojoj naravi predstavlja javnu površinu, to pak bez odobrenja nadležnog tijela gradske uprave. Ujedno, okolnost što se ta površina nalazi ispred zgrade u kojoj je tužitelj jedan od vlasnika stanova nije od nikakvog utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to iz razloga što kako tijekom provedenog upravnog postupka, tako niti tijekom ovog spora tužitelj nije dostavio bilo kakav relevantan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi se ovdje radilo o površini koja služi redovitoj uporabi zgrade, odnosno ustanovljenom pravu suvlasnika zgrade koje bi isključivalo pravo drugih na korištenje iste. S tim u vezi dodatno je za napomenuti kako i prema odredbi članka 60. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu javno prometne površine, su između ostalog, i javni prolazi, koji se također prema odredbi članka 2. točke 1. Odluke o komunalnom redu u smislu te odluke smatraju javno prometnom površinom.
16.Također, dodatno je za navesti i kako tužitelj tijekom ovog spora, kao niti tijekom upravnog postupka u spis nije dostavio dokaz da bi nadležnom tijelu gradske uprave (u čijoj je nadležnosti izdavanje takvog odobrenja) podnio zahtjev za postavljanje preklopne rampe. Stoga, s obzirom na prethodno izloženo činjenično stanje, imajući u vidu odredbu članka 73. Odluke kojom je propisano da se svi protupravno postavljeni predmeti na javnim površinama moraju ukloniti, dok prema stavku 2. nije dozvoljeno postavljanje bilo kakvih predmeta, objekata, uređaja i naprava na javnim površinama bez odobrenja, odnosno suprotno odobrenju nadležnog tijela gradske uprave te da prema stavku 3. rješenje o uklanjanju predmeta donosi komunalno redarstvo, to je neprijeporno da je tužitelju pravilno prvostupanjskim rješenjem naloženo uklanjanje navedene rampe, što pak znači i da je tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, na koji način nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
17.S prethodnim u vezi za istaknuti je i kako je u istovrsnoj upravnoj stvari identično pravno stajalište zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj: Usž-2894/2024-2 od 14. veljače 2025., s kojim pravnim stajalištem je u cijelosti suglasan i ovaj prvostupanjski upravni sud.
18.Konačno, za ukazati je tužitelju kako je u cijelosti neosnovano njegovo pozivanje na zakonske odredbe zakona koje reproducira u tužbi, to pak iz razloga što su za konkretnu upravnu stvar mjerodavne isključivo naprijed citirane odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine" broj 68/18, 110/18 i 32/20) i Odluke o komunalnom redu Grada [adresa] ("Glasnik Grada Zadra", br. 8/19, 2/20, 9/20,12/22 i 8/23) koje su pravilno primijenjene od strane upravnih tijela, dok odredbe zakona na koje se tužitelj poziva u tužbi su potpuno pravno irelevantne za predmetnu upravnu stvar, uslijed čega je tužiteljevo pozivanje na iste bespredmetno i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.
19.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.
20.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
21.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
U Splitu, 18. ožujka 2025.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju UL, iz [adresa], uz zapisnik od 6. ožujka 2025. i zapisnik o objavi,
- tuženiku Zadarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, sa sjedištem u Zadru, Božidara Petranovića 8, uz zapisnik od 6. ožujka 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
