REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

23. P-1634/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja PERIBOLOS d.o.o., Zagreb, Gajeva 29, OIB: 30887724179, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stančić-Rokotov i partneri d.o.o., iz Zagreba, Marulićev trg 17/III, protiv tuženika BKS BANK AG, Austrija, Klagenfurt Worthersee, St.Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, Podružnica BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3 kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva borić & Partneri, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11.ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.074.000,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.072.429,38 EUR počevši od 30. 06. 2022. do isplate, a na iznos od 1.570,85 EUR od 04.08.2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. 1. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od 1.072.429,38 EUR od 23.06.2022. do 29.06.2022. te na iznos od 1.570,85 EUR za dan 03.08.2022., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 50.627,22 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 32.450,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao zajmodavac i društvo Zagreb gradnja d.o.o. kao zajmoprimac sklopili 25. svibnja 2018. Ugovor o kratkoročnoj pozajmici i dana 31. svibnja 2019. I. dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici i dana 16. travnja 2020. II. dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici temeljem kojeg je tužitelj kao zajmodavatelj društvu Zagreb gradnja d.o.o. kao zajmoprimcu isplatio pozajmicu u ukupnom iznosu od 1.061.782,46 eur / 8.000.000,00 kn ( prvo iznos od 796.336,85 eur / 6.000.000,00 kn dana 28.05.2018., a zatim iznos od 265.445,61 eur / 2.000.000,00 kn dana 08.06.2018.) Kao sredstvo osiguranja povrata zajma, tuženik da mu je, po nalogu zajmoprimca, dana 28. svibnja 2018. izdao bankarsku garanciju oznake 58007846/2018 do iznosa od 1.128.143,87 eur / 8.500.000,00 kn. S obzirom da mu zajmoprimac nije vratio primljeni zajam, niti do roka dospijeća niti naknadno, to da je 21.06.2022. i 28.07.2022. tužitelj podnio tuženiku zahtjev za plaćanje po predmetnoj bankarskoj garanciji u iznosu od 1.061.782,46 eur / 8.000.000,00 kn zajedno sa zateznom zakonskom kamatom, iznos ugovorne kamate od 5.236,18 eur / 39.452,06 kn prema računu R-1-7/01/01 ( za razdoblje od 01. -30.04.2022.) koji je dospio 11.05.2022., iznos ugovorne kamate od 5.410,72 eur / 40.767,12 kn prema računu R- 1-8/01/01 ( za razdoblje od 01.-31.05.2022.) koji je dospio 10.06.2022., iznos ugovorne kamate od 1.570,85 eur / 11.835,60 kn prema računu R-1-9/01/01 ( za razdoblje od 01.-30.06.2022.) koji je dospio 11.07.2022., međutim, tuženik da je odbio postupiti po navedenom zahtjevu. Tužitelj naglašava da je predmetna bankarska garancija izdana na službenom memorandumu tuženika, ovjerena pečatom tuženika i preuzeta u poslovnim prostorijama tuženika te da stoga ne postoji opravdan razlog za odbijanje plaćanja po tuženiku. Dalje navodi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke i za primjenu odredbe članka 260. stavka 1. ZOO pa da sporna bankarska garancija obvezuje tuženika, iako ju nije potpisala ovlaštena osoba iz razloga što je dana na tuženikovom poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju, potpisana na uobičajen način i odnosi se na posao kojim se tuženik redovito bavi, a tužitelj kao ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba. A osim toga s obzirom da tužitelj iz svih gore opisanih razloga svakako nije znao niti je morao znati da je SG krivotvorio potpis druge osobe ovlaštene za zastupanje tuženika u poslovanju podružnice tuženika u Hrvatskoj i time prekoračio granice ovlaštenja, tuženik bi odgovarao za štetu koja je tužitelju time nastala temeljem odredbe iz čl. 311. st. 5. ZOO. Podredno, sve da se utvrdi da predmetna bankarska garancija kao takva ne proizvodi pravne učinke, tužitelj smatra da mu tuženik odgovara za štetu koja mu je nastala time što je njegov zaposlenik i član uprave SG krivotvorio drugi potpis na predmetnoj bankarskoj garanciji što je dovelo do toga da se tužitelj po toj garanciji ne može naplatiti za iznos bankarske garancije, a taj iznos da bi predstavljao štetu koja mu je nastala i to onog dana kada je istekao rok za postupanje po predmetnoj garanciji, 09. lipnja 2022. (čl. 8., čl. 1061. i čl. 1062. ZOO.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi, u bitnom, da je bankarska garancija na koju se poziva tužitelj krivotvorena isprava koja ne može za njega proizvoditi nikakve pravne učinke jer je bankarsku garanciju u ime tuženika potpisala samo jedna od dvije osobe koje su ga bile ovlaštene isključivo skupno zastupati i koje su s takvim ovlaštenjima bile upisane u sudskom registru, konkretno, garanciju je u ime tuženika potpisao isključivo SG, a ne i KG, s time da je SG krivotvorio drugi potreban potpis na predmetnoj garanciji, što je priznao u svojoj izjavi od 14. veljače 2022. i sam SG i to ne samo u pogledu konkretne bankarske garancije, već i u pogledu brojnih drugih bankarskih garancija koje su navodno izdane od strane tuženika. Tuženik dostavlja nalaz i mišljenje grafološkog vještaka Marijana Krajne iz kojeg proizlazi da je prvi od dva potpisa na predmetnoj bankarskoj garanciji napisan vrlo vjerojatno, gotovo sigurno rukom SG, dok drugi potpis vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije napisan rukom KG niti ŽG. Dalje ističe da je promašeno tumačenje tužitelja da bi krivotvorena garancija predstavljala ponudu neovlaštene osobe iz čl. 260. ZOO, da za valjanost bilo kakvog jamstva (pa tako i bankarske garancije) propisana je pisana forma (čl. 315. st. 4. ZOO-a), a zbog čega bi i ovlaštenje tj. punomoć za izdavanje garancije od strane samo SG morala biti u pisanoj formi (čl. 314. ZOO-a), da kako ovdje SG nije nikada imao takvu punomoć, on samostalno nije mogao izdati niti "ponudu" u smislu čl. 260. ZOO., da ne postoji odgovornost za štetu tuženika zbog "prekoračenja granica ovlaštenja" njegovog krivotvoritelja, SG, u smislu čl. 311. ZOO-a, da tuženik nije solidarno odgovoran za obveze društva ZAGREBGRADNJA d.o.o., pa stoga niti tužitelj nije bila ovlašten odmah podnijeti tužbu protiv Tuženika, bez da se prethodno bez uspjeha pokušao naplatiti od društva ZAGREBGRADNJA d.o.o., da tužitelji nije dokazao postojanje štete niti je dokazao pretpostavke za naknadu štete, iako je teret dokaza o tome bio isključivo na njemu te da tuženik ne može biti odgovoran za postupanje SG jer je isti postupao izvan poslova obuhvaćenih njegovim radnim mjestom te da stoga ne može doći do primjene čl.1061. ZOO.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su preslika garancija za osiguranje plaćanja br. 58007846/2018 od 28.05.2018. ( list 6-7 spisa), ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 25.05.2018. ( list 8-9 spisa), 1. dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 31.05.2019. ( list 10 spisa), 2. dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 16.04.2020. ( list 11-12 spisa), izvadak o promjenama i stanju na bankovnom računu tužitelja za razdoblje 09.05.2018. – 28.05.2018. ( list 13 spisa), izvadak o promjenama i stanju na bankovnom računu tužitelja za razdoblje 07.06.2018. – 08.06.2018. ( list 14 spisa), pisani zahtjev korisnika garancije od 21.06.2022.( list 15-17 spisa), pisani zahtjev korisnika garancije od 28.07.2022. (list 18 spisa), račun R-1-7/01/01 od 30.04.2022. ( list 19 spisa), obračun kamata 7 od 30.04.2022. ( list 20 spisa) , račun R-1-8/01/01 od 31.05.2022.( list 21 spisa), obračun kamata 8 od 31.05.2022.( list 22 spisa), račun R-1-9/01/01 od 30.06.2022.( list 23 spisa), obračun kamata 9 od 30.06.2022. (list 24 spisa), email tuženika od 23.06.2022. s povratnicom od 28.07.2022. ( list 25-28 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika ( list 38-42 spisa), ovjerena izjava svjedoka ČG od dana 5. listopada 2022. (list 45-46 spisa), Ovjerena izjava g. SG od dana 14. veljače 2022. (list 43- 44 spisa), grafološko vještačenje stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente, g. Marijana Krajne, broj: 50/57-22 od dana 4. listopada 2022.( list 47-54 spisa), sudska praksa ( list 76-135, 145-159, 169-181, 210-215, 219-227, 234-238, 210-215, 219-227, 234-238, 245-283 spisa), pravno mišljenje prof. dr. sc. IG ( list 160-167) spisa, pravno mišljenje prof. dr. sc. ŠG ( list 182-204 spisa), saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja NG u predmetima broj P-1415/22 i P-1418/22 ( list 284-299 spisa), saslušanje svjedoka ĆG i SG u predmetu P-1418/22 ( list 300-306, 307-312 spisa), interne ovjerene punomoći ( list 313-315 spisa), Sporazum između tuženika i Zagrebgradnje d.o.o. od 11.02.2022. ( list 316-322 spisa), Sporazum o djelomičnom namirenju od 08.03.2022. ( list 323-352 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 08.03.2022. ( list 353-365 spisa).

4. Provedene je dokaze sud ocijenio svaki zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj vezi sukladno odredbi čl. 8. ZPP te je na temelju rezultata provedenog postupka došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev osnovan.

5. Sud nije uvažio tuženikov prijedlog da sud pozove Zagrebgradnju d.o.o. kao umješača jer o sudjelovanju umješača sud odlučuje na temelju njegove izjave o stupanju u parnicu, a ne na prijedlog stranke.

6. Predmet spora jest naplata iznosa od 1.074.000,23 eur / 8.092.054,78 kn i to po osnovi izdane bankarske garancije, a podredno po osnovi naknade štete nastale nemogućnošću naplate te bankarske garancije.

7. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj s trgovačkim društvom Zagreb gradnja d.o.o. sklopio ugovor o zajmu na iznos od 1.061.782,46 eur / 8.000.000,00 kn ( prvo iznos od 796.336,85 eur / 6.000.000,00 kn dana 28.05.2018., a zatim iznos od 265.445,61 eur / 2.000.000,00 kn dana 08.06.20218.) , da je RG kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika u poslovanju tuženikove podružnice u Hrvatskoj tuženika mogao zastupati samo skupno s još jednim zastupnikom podružnice, da je RG predao tužitelju bankarsku garanciju od 28.05. 2018. koji je osobno potpisao u svoje ime, a pri čemu je krivotvorio drugi potpis ovlaštene osobe s kojom je mogao skupno zastupati tuženika u Republici Hrvatskoj, da tužitelj nije imao saznanja da je drugi potpis na bankarskoj garanciji krivotvoren, da se sva poslovna komunikacija oko izdavanja bankarske garancije odvijala putem službenih e- mailova tuženika i u poslovnim prostorijama tuženika te da je bankarska garancija ispisana na poslovnom papiru tuženika na kojem su otisnuti osnovni podaci upisani u sudski registar uz tuženikov pečat s potpisom dviju osoba.

8. Sporna je valjanost garancije obzirom na tvrdnje tuženika da iste nisu potpisane po ovlaštenim osobama kao i je li tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala opisanim protupravnim postupanjem tadašnjeg zaposlenika tuženika SG i, ako jest, u kojem iznosu.

9. Tuženik je paušalno naveo da tužitelj nije dokazao da društvo Zagrebgradnja d.o.o. nije tužitelju vratio pozajmljeni iznos od 1.061.782,46 eur / 8.000.000,00 kn.

10. U takvom slučaju na tuženiku bi bio teret dokaza da je zajmoprimac tužitelju vratio pozajmljeni iznos za koji je izdana krivotvorena bankarska garancija, jer tužitelj negativnu činjenicu ne može niti dokazivati, a tuženik u tom smislu nije niti predlagao dokaze pa tako niti na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. Prema pravilima o teretu dokazivanja, svaka je stranka dužna dostaviti dokaze u prilog tvrdnji koje iznosi tijekom postupka i koje joj idu u prilog. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 221. a. ZPP-a, sud je navedenu činjenicu da je zajmoprimac tužitelju vratio pozajmljeni iznos utvrdio ne-dokazanom i posljedično ne-postojećom.

Prema odredbi čl. 1039. st. 1. ZOO-a bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije.

11. Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje (čl. 1039. st. 2. ZOO-a).

12. Predmetna bankarska garancija 58007846/2018 od 28.05.2018. sadrži pisanu obvezu tuženika da plati tužitelju kao korisniku garancije iznos koji mu ne vrati zajmoprimac Zagrebgradnja d.o.o. po Ugovoru o zajmu, ali najviše do iznosa od 1.128.143,87 eur / 8.500.000,00 kn, u roku od 5 radnih dana od primitka zahtjeva za plaćanje korisnika garancije, u kojem zahtjevu mora biti navedeno da zajmoprimac/nalogodavac nije ispunio svoje obveze iz Ugovora o zajmu te dospjeli iznos duga, s time da je istaknuto da je garancija važeća do 31.07.2022., da se prava iz te garancije ne mogu prenijeti na druge osobe bez suglasnosti garanta te da se u slučaju spora ugovara mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu (čl. 1042. i čl. 1043. ZOO-a).

13. Da bi bankarska garancija bila valjana, ona mora, između ostalog, biti potpisana od strane osobe koja je na to ovlaštena. Osoba koja je ovlaštena za potpisivanje bankarske garancije je, dakle, osoba koja je ovlaštena zastupati banku (zastupnici po zakonu – čl. 41. ZTD) ili osoba koja je za to dobila posebnu punomoć (čl. 42. ZTD).

14. Naime, potpis ovlaštene osobe bitan je uvjet valjanosti bankarske Garancije , jer potpisivanje isprave o Garanciji, garant preuzima obvezu sadržanu u toj ispravi iz čega proizlazi da se potpisivanjem isprave o Garanciji obavlja funkcija zastupanja, pa je to valjano mogla učiniti samo osoba koja je ovlaštena na zastupanje banke, dakle, zastupnik s još jednim zastupnikom podružnice.

Jedino ograničenje u zastupanju tuženika koje djeluje prema trećima, dakle, u konkretnom slučaju prema tužitelju je u načinu zastupanja koje se upisuje u sudski registar- skupno, modificirano skupno, pojedinačno i nepravo skupno zastupanje. S obzirom na to da uprava tuženika zastupa skupno s još jednim zastupnikom podružnice, što proizlazi iz podataka iz sudskog registra (list 15 spisa) ne radi se o internom ograničenju , kako to smatra tužitelj, već se radi o ograničenju koje djeluje prema trećim, ovdje tužitelju. Samo ograničenja ovlasti uprave da zastupa društvo propisana statutom i poslovnikom o radu uprave ili određena odlukama nadzornog odbora ne djeluje prema trećima. Dakle, ograničenja u načinu zastupanja upisuju se u sudski registar i imaju učinak prema tužitelju kao trećoj osobi.

15. Ako se uprava sastoji od više osoba, a statutom se ne predvidi drugačije,

ona može zastupati društvo samo tako da članovi djeluju skupno. To znači da je za očitovanje volje društva prijeko potrebno da se očituje svaki član uprave u suprotnom nema očitovanja volje.

16. S obzirom na predmnijevu potpunosti isprave za nastanak obveze iz Garancije nije dovoljno ni preuzimanje obveze na izdavanje Garancije nego je nužno postojanje isprave (Garancije).

17. Druga važna posljedica obvezatnosti pisanog oblika proizlazi iz odredbe čl. 292. st. 1. ZOO-a prema kojoj kada je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane iz čega proizlazi da je potpis konstitutivni element isprave (Garancije), a kako garanciju izdaju pravne osobe nužan je potpis osobe koja je ovlaštena za zastupanje te pravne osobe tj. banke izdatnika garancije, a imajući u vidu način zastupanja upisan u registru (skupno zastupanje) u konkretnom slučaju garancija nije pravovaljano potpisana. Stoga, na temelju spomenutih okolnosti sud je našao da sporna Garancija ne predstavlja valjanu bankarsku Garanciju upravo zbog nepostojanja potpisa ovlaštene osobe banke izdatnika garancije jer u konkretnom slučaju radi se o skupnom načinu zastupanja, a drugi član nije očitovao volju društva za izdavanjem garancije odnosno garanciju nije potpisao.

18. Prema čl.260. ZOO pisana ponuda obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju; ako je ona potpisana na uobičajeni način; ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i njegov redoviti opseg te ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba.

Ponuda je jednostrani pravni akt kojim ponuditelj određenoj osobi stavlja bez ikakvih ograda prijedlog za sklapanje ugovora koji sadrži sve bitne sastojke željenog ugovora u potrebnom obliku ako je on za određeni ugovor propisan, tako da prihvaćanjem ponude od strane ponuđenog nastaje ugovor.

Kako banka i korisnik garancije redovito nisu u stalnoj poslovnoj svezi glede iste vrste posla, te kako korisnik nije osoba koja se javno nudi za izvršavanje naloga, niti to pripada u njegovu djelatnost, o prihvatu ponude ne može biti riječi. Svoju volju za prihvat garancije korisnik redovito uopće ne očituje banci ni na jedan od valjanih načina očitovanja volje. Umjesto toga, budući da je sa stajališta osnovnog ugovora izdavanje bankarske garancije redovito pretpostavka korisnikova započinjanja s ispunjenjem obveza prema njegovu suugovaratelju, tj. bančinom nalogodavatelju, korisnik započinje s ispunjenjem obveza iz osnovnog ugovora. Dakle, izostaje element uzajamnosti, jer svoju volju ne očituje „ponuditelju“, banci nego trećoj osobi, svom dužniku iz osnovnog odnosa, dok banka za to očitovanje niti ne mora saznati. S druge strane, obveze iz jednostranih pravnih poslova nastaju obvezivanjem jedne strane, bez potrebe da se druga s time suglasi, i to u pravilu u trenutku kad druga strana primi očitovanje volje za obvezivanjem prve strane.

Imajući u vidu prvo nepostojanje suglasnog i uzajamnog očitovanja između banke i korisnika, zatim udovoljavanje bankarske garancije pretpostavkama postojanja jednostranog pravnog posla sud zaključuje da odnos banke i korisnika prema pravilima hrvatskog obveznog prava treba kvalificirati kao jednostrani pravni posao, a obveza iz garancije nastaje već u trenutku kad ju je banka izradila, a njen ovlašteni zastupnik potpisao, tekst garancije odnosno ispravu koju će tek dostaviti korisniku.

19. S obzirom da prava i obveze iz bankarske garancije nastaju trenutkom njezinog izdavanja i kako je valjani potpis konstitutivni element garancije, nema mjesta primjeni odredaba o ponudi i prihvatu ponude niti primjeni čl. 260. ZOO. Iz tog razloga sud nije ispitivao ispunjenje navedenih pretpostavki iz čl.260. ZOO kao niti postojanje dobre vjere i primjene pažnje koja se zahtijeva na strani tužitelja jer se ne odnosi na situaciju u konkretnom predmetu. Osim toga, mišljenje je suda da kada se radi o falsificiranju i zloupotrebi poslovnog papira ne može biti ispunjena pretpostavka da se ta izjava smatra ponudom i takav stav ovaj sud ne može prihvatiti makar i zbog narušavanja zabrane zloupotrebe prava pa i iz toga razloga primjena čl.260. ZOO ne dolazi u obzir. Osim toga, ne radi se o ponudi, jer je bankarsku garanciju trebao osigurati zajmoprimac.

Kako je sud na osnovu utvrđenih činjenica zaključio da bankarska garanciju nisu potpisale ovlaštene osobe odnosno jedan potpis je potpis TG koji nije imao ovlast u zastupanju pojedinačno i i samostalno, a drugi potpis na bankarskoj garanciji je krivotvoren, preispitao je postojanje tuženikovog naknadnog odobrenja za potpisivanje garancija. Naime, prema odredbi čl. 311. st. 1. ZOO-a kad zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obvezi samo ako odobri prekoračenje. Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovito potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatrat će se da je odobrenje odbijeno (st. 2.), odobrenje ima povratni učinak ako strane ne odrede drugačije (st. 3.), ako druga strana nije znala ili mogla znati za prekoračenje ovlaštenja, može odmah nakon saznanja za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru očituje, izjaviti da se ne smatra vezana ugovorom (st. 4.), ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja (st.5.).

20. Prema mišljenju ovoga suda, na tuženika se ne bi mogla primijeniti niti odredba čl.311.st.5. ZOO jer je osoba ovlaštena za zastupanje smjela zastupati društvo samo skupno, dakle niti ne radi se o prekoračenju ovlaštenja i nema osnove za primjenu čl. 311.st.5. ZOO. SG nije uopće imao ovlaštenje samostalno zastupati tuženika, a zbog čega nije niti mogao prekoračiti granice ovlaštenja, već je tuženika mogao zastupati samo skupno i tek su SG i druga osoba koja je s njim mogla zastupati tuženika, mogli zajedno prekoračiti granice ovlaštenja. U konkretnom slučaju SG je neovlašteno zastupao tuženika, a što proizlazi iz upisa u sudski registar prema kojem je tuženika mogao zastupati samo skupno. Dakle, SG nije uopće imao ovlaštenje samostalno zastupati tuženika, a zbog čega nije niti mogao prekoračiti granice ovlaštenja, već je tuženika mogao zastupati samo skupno i tek su SG i druga osoba koja je s njim mogla zastupati tuženika, mogli zajedno prekoračiti granice ovlaštenja. U konkretnom slučaju SG je neovlašteno zastupao tuženika, a što proizlazi iz upisa u sudski registar prema kojem je tuženika mogao zastupati samo skupno. Potrebno je naglasiti da je za sve osobe ovlaštene za zastupanje tuženika u Republici Hrvatskoj bilo upisano skupno zastupanje, pa tako i za potpisnika SG.

21. Ovaj sud je ocijenio da bankarska garancija nije valjano izdana odnosno da se radi o pravnom poslu koji nije niti nastao.

22. Međutim, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja na temelju odredbe članka 1061. stavka 1. ZOO-a, a na koju pravnu osnovu se tužitelj pozvao u svom podnesku od 29.09.2023. valjalo je tužbeni zahtjev za isplatom utuženog iznosa prihvatiti.

23. Prema čl. 1061. st. 1. ZOO-a propisano je kako za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno ( st.2.). Poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno (st.3.).

Radi se o slučaju odgovornosti za drugog, čime u pravnom odnosu uvijek postoje tri osobe: a) zaposlenik kao stvarni štetnik, b) poslodavac kao odgovorna osoba (presumptivni štetnik) i c) oštećena osoba. Stvarni i presumptivni štetnik, da bi došlo do odgovornosti u smislu ove odredbe, moraju biti u pravno relativnom odnosu poslodavca i zaposlenika ( ugovor o radi i dr.).

Da bi došlo do odgovornosti poslodavca kao odgovorne osobe ( presumptivnog štetnika) za štetu koju je trećoj osobi prouzročio zaposlenik moraju biti ispunjene slijedeće pretpostavke: stvarni i presumptivni štetnik ( odgovorna osoba) moraju biti u pravno-relevantnom odnosu poslodavca i zaposlenika ( ugovor o radu, ugovor o djelu i dr.), da je zaposlenik trećem prouzročio štetu radnjom koju je poduzeo u radu ili u vezi s radom i da ne postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika ( radi se o pretpostavljenoj krivnji, pa se odgovornost poslodavca predmnijeva, a on treba dokazati da postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika- da nije kriv, a time i poslodavca).

24. Naime, tužitelju je prouzročio štetu zaposlenik tuženika SG, jer je izdao tužitelju nenaplativu bankarsku garanciju kao osiguranje za ugovor o zajmu.

25. U svakom slučaju izdavanje bankarskih garancija ulazi u redoviti predmet poslovanja tuženika i potpisivanje ili izdavanje bankarske garancije SG kao osobe koja je bila ovlaštena skupno zastupati tuženika svakako je postupanje unutar njegovog rada i koja je u funkcionalnoj vezi tijekom njegovog obavljanja. Odgovornost poslodavca u smislu odredbe čl. 1061. ZOO-a sagledava se za štetu koju je prouzročio zaposlenik trećoj osobi, ne samo glede stvarnog obavljanja određenog radnog naloga, nego i svakog drugog rada koji je s tim radom u bilo kakvoj funkcionalnoj vezi tijekom njegovog obavljanja, pa i onda kada nije izravni sastavni dio radnog zadatka.

Stoga je prigovor tuženika da je SG postupao izvan poslova koji su obuhvaćeni njegovim radnim mjestom odbijen kao neosnovan.

26. Budući da zajmoprimac nije tužitelju vratio pozajmljeni iznos, a da je izdana bankarska garancija nenaplativa, postoji uzročno posljedična veza između postupanja tuženikovog zaposlenika i nemogućnosti naplate pozajmljenog iznosa.

27. Tuženik nije niti dokazivao da su postojali razlozi koji bi isključivali odgovornost njihovog zaposlenika SG, već upravo suprotno, tuženik je sam dokazao da nisu postojali razlozi za isključenje njegove odgovornosti. U svakom slučaju izdavanje bankarskih garancija ulazi u redoviti predmet poslovanja tuženika i potpisivanje ili izdavanje bankarske garancije SG kao osobe koja je bila ovlaštena skupno zastupati tuženika svakako je postupanje unutar njegovog rada i koja je u funkcionalnoj vezi tijekom njegovog obavljanja. Šteta koja je takvim postupanjem nastala tužitelju sastoji se od iznosa nevraćenog zajma (glavnice i ugovornih kamata) radi čijeg je osiguranja sklapan ugovor o bankarskoj garanciji, a koji iznos tužitelj nije uspio naplatiti po toj bankarskoj garanciji, dakle, iznos štete (izmakle koristi) odgovara iznosu kojeg bi tužitelj imao pravo naplatiti po predmetnoj bankarskoj garanciji, a koji je utužen u ovom postupku.

28. Tužitelj je dokazao sve elemente odgovornosti za štetu (štetu, štetnika, štetnu radnju i uzročnu vezu). Štetna radnja sastoji se u protupravnom postupanju zaposlenika koju je poduzeo u vezi sa radom, štetu predstavlja iznos nevraćenog zajma- nenaplaćeni i utuženi iznos tražbine, uzročna veza postoji, jer da je zaposlenik tuženika izdao pravovaljanu bankarsku garanciju ( zajmoprimac nije vratio tužitelju pozajmljeni iznos) te tužitelj pozvao na plaćanje po bankarskoj garanciji tuženika, bio bi naplaćen cjelokupni iznos tužiteljeve tražbine.

29. Dakle, među predmetnim parničnim strankama je sklopljen jednostrano- obvezni ugovor o bankarskoj garanciji, a kako je tužitelj dokazao da je ispunjen uvjet za isplatu po toj garanciji (zajmoprimac Zagrebgradnja d.o.o. mu nije vratio zajam u iznosu od 1.061.782,46 eur / 8.000.000,00 kn niti platio dospjele ugovorne kamate za travanj i svibanj 2022. te za lipanj 2022., do zaključno 09. lipnja 2022., kao dana dospijeća) to je tuženik dužan tužitelju isplatiti neplaćenu glavnicu zajma u iznosu od 1.061.782,46 eur / 8.000.000,00 kn te dospjele ugovorne kamate.

30. Naime, prema odredbi čl. 3. Ugovora o zajmu zajmoprimac je dužan zajmodavcu plaćati ugovorene kamate po stopi od 6% godišnje, mjesečno, do 5. dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.

31. Uvidom u obračun kamata br.7 ( list 20 spisa) koji je sastavni dio računa R1- 7/01/01 od 30.04.2022., utvrđuje se da su ugovorne kamate za travanj 2022. iznosile 5.236,18 eur / 39.452,05 kn, dok su kamate za svibanj 2022. iznosile 5.410,72 eur / 40.767,12 kn prema obračunu kamata br. 8 ( list 22 spisa) a koji je sastavni dio računa R1-8/01/01od 31.05.2022.

Prema obračunu kamata br.9 ( list 24 spisa) koji je sastavni dio računa R1-9/01/01 od 30.04.2022. utvrđen je iznos kamate za lipanj 2022. obračunat od 01.06.2022. do 09.06.2022. kada je dospjela obveza povrata zajma, u iznosu od 1.570,85 eur / 11.835,60 kn.

32. Stoga je po predmetnoj bankarskoj garanciji tuženik dužan tužitelju na ime nastale štete isplatiti ukupan iznos od 8.092.054,78 kn/1.074.000,24 EUR, s zateznim kamatama i to na iznos od 1.072.429,38 eur / 8.080.219,18 kn od 30. lipnja 2022. (budući da je potpuni zahtjev za isplatu po bankarskoj garanciji, koji je uključivao i ugovorne kamate za travanj i svibanj 2022., podnesen tuženiku 23. lipnja 2022., a po ugovoru o bankarskoj garanciju tuženik je imao rok od 5 radnih dana za postupanje po tom zahtjevu, dakle, 24. lipnja – petak, 25. lipnja – subota, 27. lipnja - ponedjeljak, 28. lipnja – utorak i 29. lipnja – srijeda, dakle, 29. lipnja 2022. je njegova obveza isplate po bankarskoj garanciji dospjela pa tužitelju duguje zatezne kamate od 30. lipnja 2022.) te na iznos od 1.570,85 eur / 11.835,60 kn od 04. kolovoza 2022. ( tuženik je zaprimio 28.07.2022.) do isplate.

33. Stoga je u svakom slučaju valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.074.000,24 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora od dana nakon što je tuženik pao u zakašnjenje, a to je istekom pet radnih dana, prema ugovornim odredbama.

Tužbeni zahtjev odbijen je i za isplatu zateznih kamata za dan 03. kolovoza 2022., budući da je tog dana obveza zajmoprimca tek dospjela pa je isti pao u zakašnjenje 4. kolovoza 2022., tako da i od tuženika može zahtijevati isplatu po bankarskoj garanciji glavnice s zateznim kamatama tek od tog datuma.

34. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 1062. stavka 1. ZOO-a sud je odlučio kao točki I i II izreke presude.

35. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim jer se ne odnose na činjenice koje su prvenstveno relevantne za donošenje odluke ili se odnose na utvrđenje nespornih činjenica te je odbio daljnje dokazne prijedloge. Posebno se ukazuje da sud nije provodio dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka SG s obzirom da nije sporno da ju je isti osobno potpisao u svoje ime, a pri čemu je krivotvorio drugi potpis ovlaštene osobe i da tužitelj nije imao saznanja da je drugi potpis na bankarskoj garanciji krivotvoren, pa bi njihovo saslušanje bilo nesvrsishodno i nepotrebno za odluku. Prijedlog za financijskim vještačenjem usmjeren na visinu tužbenog zahtjeva nije trebalo provoditi jer tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva ili ju je samo neodređeno osporio, bez posebnog osporavanja samog izračuna tužitelja, pa valja zaključiti kako su navedene isprave u spisu dovoljan dokaz iz kojih je sud mogao utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, a koja odgovora postavljenom tužbenom zahtjevu, a da tuženik nije sa uspjehom osporio visinu tužbenog zahtjeva. Još jednom valja reći i da je tuženik samo paušalno osporio tvrdnju tužitelja da zajmoprimac nije vratio pozajmljeni iznos, ali bitno je da je na tuženiku teret dokaza da je zajmoprimac tužitelju vratio pozajmljeni iznos za koji je izdana krivotvorena bankarska garancija, a tuženik u tom smislu nije niti predlagao niti jedan dokaz.

36. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u pogledu glavne stvari, pripada mu u cijelosti naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

37. Tužitelju su sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a priznati parnični troškovi u cijelosti, pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT i to: za sastav tužbe u iznosu od 13.080,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastav podneska od 29.09.2023. u iznosu od 13.080,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 11.03.2025. u iznosu od 13.080,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 20.02.2025. u iznosu od 200,00 EUR sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 9.860,00 EUR, uvećano za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR i na presudu u iznosu od 663,61 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 50.627,22 EUR.

Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 03.12.2024. u zatraženom iznosu od 13.080,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a jer nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155 ZPP, kao niti razlika od zatraženog do priznatog troška u iznosu od 12.880 EUR uvećano za PDV od 25% za sastav podneska od 20.02.2025. jer se radilo o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8/1 kojem pripada 50% nagrade ali ne više od 100 bodova.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. i IV. izreke presude.

U Zagrebu, 18. ožujka 2025.

SUDAC

Romina

Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

Tužitelju po odvjetniku uz nalog za pristojbu

Tuženiku po odvjetniku