Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4819/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s prijavljenom adresom prebivališta u [adresa], zastupanog po punomoćnicima ZOU Borisu Guljašu i Ranku Lamzi, odvjetnicima u Osijeku, protiv tužene VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Marohniću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja, poništena sporazuma o diobi bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-389/2024-106 od 30. kolovoza 2024., dana 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-389/2024-106 od 30. kolovoza 2024. u dijelu pod točkom I te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Buzet uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva na temelju Sporazuma o diobi bračne stečevine.

II Odbija se žalba tužitelja i žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P- 389/2024-106 od 30. kolovoza 2024. u dijelu pod točkom II izreke.

III Svaka stranka snosi svoj trošak ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I Nalaže se Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Buzet uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva na temelju Sporazuma o diobi bračne stečevine.

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj u dijelu pod točkom II izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u skladu sa žalbenim navodima tužitelja.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužene uz naknadu troškova parničnog postupka tuženoj uključujući i trošak ovog žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet ovog žalbenog postupka jest zahtjev tužitelja za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa u zemljišnoj knjizi temeljem predmetnog Sporazuma.

8. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

-da je presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4031/23 od 27. veljače 2024. odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, posl. broj P-1369/ 2019 od 16. lipnja 2023. u dijelu pod točkom I st.1 izreke a kojim je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim Sporazum o diobi bračne stečevine sklopljen dana 09. svibnja 2017. između tužitelja BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužene VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], potvrđen od strane javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, Smareglina 7, 09. svibnja 2017., broj OV-3111/17.

-da je presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4031/23 od 27. veljače 2024. ukinuta presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, posl. broj P-1369/ 2019 od 16. lipnja 2023. u dijelu pod točkom I st. 2. i 3. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva temeljem Sporazuma o diobi bračne stečevine te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao i u dijelu pod točkom II i III izreke te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

-da iz obrazloženja predmetne prvostupanjske presude proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Sporazuma o diobi bračne stečevine odbijen jer se radi o prividnom pravnom poslu, a ne ništetnom, pa je stoga predmetni Sporazum po svojoj pravnoj prirodi nepostojeći, a ne ništetan, pa je iz tih razloga tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odbijen kao neosnovan jer predmet tužbenog zahtjeva nije bilo utvrđenje nepostojanja Sporazuma,a upravo ovakav pravni stav zauzima i drugostupanjski sud u presudi pod posl.brojem Gž-4031/23 od 27. veljače 2024.

-da je drugostupanjskom presudom Gž-4031/23 od 27. veljače 2024. ukinuta prvostupanjska presuda posl. broj P-1369/ 2019 od 16. lipnja 2023.u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe temeljem prividnog pravnog posla jer za to sud nije dao valjane i obrazložene razloge a s obzirom da taj dio zahtjeva tužitelja predstavlja brisovnu tužbu o kojoj sud treba odlučiti na temelju odredbe čl.129. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 137/99 i 114/01 – dalje: ZZK).

9. U ovom žalbenom postupku jest odlučno jesu li ispunjene pretpostavke za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe temeljem prividnog pravnog posla - Sporazuma o diobi bračne stečevine a koji je sklopljen 9. svibnja 2017.

10. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZZK-a nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno.

11. Povreda knjižnog prava u smislu navedene odredbe moguća je i nevaljanom uknjižbom odnosno neistinitom uknjižbom a neistinita uknjižba je ona za koju nisu bile ispunjene materijalnopravne ili postupovnopravne pretpostavke određene zakonom.

12. U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je, kao što je već naprijed navedeno, Sporazum o diobi bračne stečevine prividan pravni posao odnosno nepostojeći pa bi u tom smislu tužitelj imao pravo na temelju takvog prividnog pravnog posla zatražiti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva na temelju Sporazuma o diobi bračne stečevine.

13. Međutim tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, a koji je predmet ovog žalbenog postupka, nije određen niti je provediv u zemljišnoj knjizi a na što osnovano ukazuje tužiteljica u žalbenim navodima.

14. Ovdje valja naglasiti da tužbeni zahtjev u brisovnoj tužbi kojim tužitelj traži brisanje uknjižbe koja vrijeđa njegova prava i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja mora biti određen na način da tužitelj mora točno navesti koji upis u zemljišnoj knjizi treba brisati i koje ranije zemljišnoknjižno stanje treba uspostaviti što pretpostavlja brisanje uknjižbe prava vlasništva s jedne osobe u korist druge osobe i oznaku katastarske čestice, broj zemljišnoknjižnog uloška pojedine katastarske općine kao i druga svojstva čestice a u ovom konkretnom predmetu tužitelj nije postavio takav tužbeni zahtjev u brisovnoj tužbi.

15. Također ovdje treba dodati da se brisovna tužba ne podiže samo protiv osoba koje su povrijedile knjižno pravo tužitelja već i protiv svih onih osoba koje su osporenom uknjižbom stekle koje knjižno pravo ili na istom ishodile daljnje uknjižbe.

16. Iz stanja spisa upravo proizlazi da u pogledu određenih nekretnina koje su bile predmet Sporazuma o diobi bračne stečevine je treća osoba, ŽL stekla knjižno pravo uknjižbom na predmetnim nekretninama a koja nije niti obuhvaćena u brisovnoj tužbi ovdje tužitelja.

17. Prema tome kako tužbeni zahtjev tužitelja za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva na temelju Sporazuma o diobi bračne stečevine nije određen niti je obuhvaćena treća osoba kao pasivno legitimirana stranka koja je stekla knjižno pravo na predmetnim nekretninama, valjalo je preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Žalbeni prigovor tužitelja da je sud neosnovano odbio preinaku tužbenog zahtjeva valja reći da ovdje tužitelj gubi iz vida da je o tom dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj odbijen za utvrđenjem ništetnosti Sporazuma o diobi bračne stečevine prvostupanjska presuda postala pravomoćna presudom Županijskog suda pod poslovnim brojem Gž-4031/2023 od 27. veljače 2024.

19. Tužitelj kao i tužena u žalbenim navodima osporavaju odluku prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka a kojom je sud odlučio u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.

20. Međutim po mišljenju ovog suda odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna.

21. Naime neovisno što u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je Sporazum o diobi bračne stečevine ništetan a zapravo se radi o prividnom pravnom poslu koji je po svojoj pravnoj prirodi nepostojeći valja reći da se sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske promijenila pa stoga tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije mogao predvidjeti svoj neuspjeh u ovoj parnici jer je prema prijašnjoj recentnoj sudskoj praksi ugovor koji je prividan je za posljedicu imao ništetnost pa bi u ovom konkretnom slučaju nametanje tužitelju plaćanje troškova ovog parničnog postupka nastalih uslijed promijenjenog stava predstavljalo prekomjeran teret odnosno nametanje velikog financijskog opterećenja nakon završetka postupka a što može predstavljati nerazmjerno ograničenje konvencijskog prava na pristup sudu zajamčenog odredbom čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/7) a s obzirom da ovdje tužitelj nije mogao predvidjeti svoj neuspjeh u ovoj parnici zbog promjene sudske prakse (primjerice, Europski sud za ljudska prava u predmetu B i Bešlić protiv Hrvatske).

22. Prema tome po mišljenju ovog suda pravilno je sud odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka stoga su žalbeni navodi jedne i druge strane u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka neosnovani.

23. Također iz naprijed navedenih razloga prema odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a svaka stranka snosi svoj trošak ovog žalbenog postupka.

24. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. i čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević