Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-481/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tabaković, Hotić i Peris iz Zagreba, protiv 1. tuženice ŽC iz [adresa], Neienhof, Webermühle 15, koju zastupa punomoćnica Tamara Barišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Barišić i partneri iz Zagreba i 2. tuženice NC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Andrija Bagarić i Vedran Krajnović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i 1. tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-203/2021-107 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženice ŽC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-203/2021-107 od 7. lipnja 2024., u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i III. izreke.

r i j e š i o  je

I. Uvažava se žalba tužiteljice i ukida odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-203/2021-107 od 7. lipnja 2024., u pobijanom dijelu pod toč. IV. i dijelu toč. V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje je da je nekretnina opisana kao zkč. br. [katastarska čestica] gradilište u [adresa] površine 87 čhv i zkč. br. [katastarska čestica] gradilište u [adresa] površine 87 čhv, sveukupne površine 174 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuća, [adresa] površine 81 m2, zgrada površne 69 m2, zgrada površine 13 m2 i dvorište površine 479 m2, ukupne površine 642 m2, predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pokojnog CC iz [adresa] u 75/100 dijela te se utvrđuje da je vlasnički dio tužiteljice JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u opisanoj zajedničkoj imovini iznosi 21/100 dijela, a preostalih 54/100 je vlasništvo pokojnog CC.

II. Utvrđuje se da je suvlasnički dio I. tuženice ŽC iz [adresa], 5432 Neuenhov, OIB: [osobni identifikacijski broj], upisana u zemljišnoj knjizi kao MC, [adresa]) nekretnina opisanih kao zkč. br. [katastarska čestica] gradilište u [adresa] površine 87 čhv i zkč. br. [katastarska čestica] gradilište u Stenjevcu površine 87 čhv, sveukupne površine 174 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuća, [adresa] površine 81 m2, zgrada površne 69 m2, zgrada površine 13 m2 i dvorište površine 479 m2, ukupne površine 642 m2, umjesto 50/100 dijela iznosi 25/100 dijela te je I. -tuženica ŽC dužna trpjeti brisanje prava vlasništva odnosno prava korištenja sa svoga imena i upis navedenog prava vlasništva na ime bračne stečevine tužiteljice Đurđice Cepak i pokojnog Stjepana Cepaka preko udjela 25/100.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda upisati nekretninu opisanu kao zkč. br. [katastarska čestica] gradilište u [adresa] površine 87 čhv i zkč. br. [katastarska čestica] gradilište u [adresa] površine 87n čhv sveukupne površine 174 čhv, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo: JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 21/100 dijela, ŽC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 25/100 dijela; CC u 54/100 dijela.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi I. -tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 915,79 EUR, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se I.-tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I., II., III. i V. izreke žalbu je podnijela 1. tuženica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužiteljica istu presudu žalbom pobija u dijelu odluke o troškovima postupak pod toč. IV. i dijelu toč. V. izreke kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda u tom pobijanim dijelu preinači u skladu s navodima žalbe i uz naknadu troškova žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda 1. tuženice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova toga odgovora.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba 1. tuženice neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da nekretnina – obiteljska stambena zgrada s pomoćnim građevinama (garažom, spremištem i nadstrešnicom) koji su izgrađeni na č.k. br. 1041 k. o. [katastarska općina] i odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju zajedničku imovinu tužiteljice i pokojnog supruga CC u 75/100 dijela, od čega da je vlasnički udio tužiteljice u zajedničkoj imovini 21/100 dijela, udio pok. 54/100 dijela, a vlasnički udio 1. tuženice 25/100 dijela.

7. Izuzev u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka pod toč. IV. i dijelu toč. V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, u preostalom dijelu prvostupanjske presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se određeno ukazuje u žalbi, a kao niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupa na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Presuda, izuzev pod toč. IV. i dijelu toč. V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te je moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. U stadiju žalbe nije sporno da je tužiteljica bila u braku s pok. CC od 31.1.1960. do njegove smrti 3.4.2007., da je 1. tuženica njegova kćerka iz prvog braka, a 2. tuženica kćerka iz braka s tužiteljicom. Nije sporno niti da su tužiteljica i 1. i 2. tuženice u ostavinskom postupku iza pok. CC, koji je vođen kod javnog bilježnika Vesne Pučar, pod brojem O-3001/07 utvrđene njegovim zakonskim nasljednicama, kao i da je pokojni ostavitelj ostavio pismenu oporuku pred svjedocima od 10. rujna 1990., koja je proglašena 22. svibnja 2007.

10. Isto tako, nije sporno niti da je temeljem Ugovora o prijenosu prava korištenja od 22.12.1960., u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] – u naravi gradilišta upisano pravo korištenja u korist CC i 1. tuženice MC svaki u ½ dijela uz naknadu od 150.000,00 tadašnjih dinara, svako u površini od 87 m2. Konačno, nije sporno niti da je na predmetnim nekretninama izgrađena obiteljska stambena zgrada, garaže i nadstrešnica. Sporno je predstavljaju li nekretnine koje su predmet spora zajedničku imovinu tužiteljice i pokojnog IC stečenu za vrijeme trajanja njihova braka i u kojem omjeru.

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je pok. CC u svojoj oporuci od 19. rujna 1990. izjavio da je isključivi vlasnik stambene zgrade u [adresa] (sada [adresa]) izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], svaka u površini od 87 čhv, koju je izgradio vlastitim sredstvima i koje je oporukom ostavio svojim kćerkama 1. i 2. tuženicama, svakoj u ½ dijela;

- da su sve zakonske nasljednice priznale oporuku kao istinitu i pravovaljanu, nakon čega je javni bilježnik donio rješenje o nasljeđivanju broj O-3001/2007;

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj O-1196/08 od 12. siječnja 2009. ukinuo rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika, te je ostavinski postupak prekinut i tužiteljica i 1. tuženica upućene u parnicu protiv 2. tuženice radi utvrđenja prave volje ostavitelja glede raspolaganja u oporuci i davanja nasljedničke izjave tužiteljice u zabludi;

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-9359/11-2 od 17.1.2012. ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1735/09-29 od 25. svibnja 2011. i tužba 1. tužiteljice JC i 2. tužiteljice DC protiv tuženice ŽC odbačena s obrazloženjem da tužiteljice ne mogu tražiti utvrđenje činjenice – prave volje pok. ostavitelja;

- da je tužiteljica bila ovlaštena tužbom u ovoj parnici tražiti utvrđenje bračne stečevine, jer rješenje o nasljeđivanju iza pok. supruga nije doneseno (ukinuto je);

- da je pok. CC i 1. tuženoj kao njegovoj kćerki iz prvog braka nakon pogibije prve supruge i majke 1. tužene (poginula 1959. godine) isplaćena odšteta, kojom je pok. CC za sebe i kćerku trajno prenio korištenja na spornim kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] – u naravi gradilište, te su oboje upisani kao suvlasnici gradilišta svaki ½ dijela;

- da je pok. CC 1959. godine ishodio građevinsku dozvolu i započeo izgradnju obiteljske kuće i da je do trenutka sklapanja braka s tužiteljicom 31.1.1960., već izgradio prizemlje i prvu deku kuće sa pregradnim zidovima u roh bau izvedbi, no bez struje i vode;

- da je 1. tuženica u vrijeme zaključenja braka njezina oca i tužiteljice imala četiri godine;

- da su tužiteljica i pok. suprug CC 1960. godine zaključili brak, te da su nakon povratka iz Njemačke u razdoblju od 1964. do 1968. godine podigli kat kuće, drugu deku i krovište obiteljske kuće;

- da je doprinos supružnika u izgradnji i uređenju obiteljske kuće bio podjednak;

- da zemljište na kojemu je izgrađena kuća predstavlja posebnu imovinu pok. CC i 1. tuženice i to svaki u ½ dijela, da prizemlje s dekom i pregradnim zidom (bez instalacija) predstavlja posebnu imovinu pok. CC, dok preostali izgrađeni dio obiteljske kuće i to prvi kat i potkrovlje, te garaže i nadstrešnica predstavljaju zajedničku imovinu tužiteljice i pok. supruga svakog u ½ dijela;

- da je građevinskim vještačenjem i njegovim usmenim i pismenim dopunama utvrđeno da se objekt sastoji od stambene zgrade s tri garažna prostora, skladišnog prostora i nadstrešnice, a sama stambena zgrada od prizemlja, kata i potkrovlja, te da prometna vrijednost zemljišta iznosi 83.454,91 EUR, zatim da prometna vrijednost zemljišta i svih zgrada iznosi ukupno 167.176,80 EUR, a da prometna vrijednost prizemlja u roh bau izvedbi iznosi 13.838,45 EUR;

- da kada se od ukupne vrijednosti kuće i objekata (83.721,89 EUR) odbije vrijednost izgrađenog prizemlja od 13.838,45 EUR koje je posebna imovina pok. CC, preostaje iznos od 69.883,44 EUR, ili 41,80% vrijednosti cijele nekretnine, koji predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. supruga i to svakog u ½ dijela, odnosno svakog po 20,90%;

- da suvlasnički dio 1. tuženice koji se odnosi na suvlasnički dio vrijednosti zemljišta u odnosu na cijelu nekretninu iznosi 25%;

- da suvlasnički dio pok. CC u odnosu na cijelu nekretninu iznosi 54,18%, od čega se 25% odnosi na ½ njegovog suvlasničkog dijela zemljišta, zatim 8,28% koji se odnosi na vlasništvo prizemlja, koje je njegova posebna imovina, te 20,90% koji se odnosi na ½ vrijednosti izgrađenog dijela kuće i objekata s osnova bračne stečevine;

- da suvlasnički dio tužiteljice s osnova bračne stečevine iznosi 20,90%;.

- da se u pogledu utvrđivanja suvlasničkih dijelova u odnosu na cijelu nekretninu primjenjuje načelo jedinstva nekretnine u smislu odredbi čl. 2. st. 3. i čl. 9. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV),

- da je gradnja i uređenje kuće vršena u razdoblju od 1959. do 1980. godine, odnosno u vrijeme važenja Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova („Narodne novine“, broj 23/50 – dalje: ZIOBD) i Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje: ZBPO), koji propisuju da se udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njihovu doprinosu u stjecanju te imovine.

12. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je primjenom odredbi čl. 271. i 281. ZBPO, u vezi čl. čl. 2. st. 3. i čl. 9. st. 1. i 3. ZV utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i pok. supruga u omjeru od 75/100 dijela, od čega suvlasnički dio tužiteljice iznosi 21/100 dijela, suvlasnički dio pok. CC u 54/100 dijela, a suvlasnički dio 1. tuženice 25/100 dijela. Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci pobijane presude.

13. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

14. Žalbeni navodi 1. tuženice da je tužiteljica u ostavinskom postupku iza pok. CC, pod brojem O-1196/08 priznala oporuku ostavitelja od 19. rujna 1990., kao istinitu i pravovaljanu i da tada nije tražila bračnu stečevinu, već je prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju (koje je prvostupanjski sud ukinuo) podnijela nakon što je već dala nasljedničku izjavu, pa da je stoga prekludirana u svom pravu, kao i da je povodom podnesenog prigovora iz ostavinskog postupka bila upućena u parnicu u kojoj je njezina tužba odbačena, te da stoga nije bila ovlaštena naknadno podnijeti tužbu u ovoj parnici, nisu osnovani.

15. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužba tužiteljice u ovoj parnici bila dopuštena, jer je ostavinski postupak iza pok. CC još uvijek u prekidu, a davanje nasljedniče izjave u ostavinskom postupku, kojom je tužiteljica prihvatila kao istinitu i pravovaljanu oporuku svoga pok. supruga, ne predstavlja njezino očitovanje o sastavu ostavinske imovine.

16. Prema odredbi čl. 5. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 148/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) onaj tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći nasljednik (st. 1.). Ostaviteljevom smrću prelazi ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo (st. 2.). Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju (st. 3.).

17. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi dakle da u ostavinu ostavitelja ulazi jedino ono što mu je u pravnim odnosima pripadalo u trenutku smrti, time da u sastav ostavine umrlog ulazi samo njegov suvlasnički dio u bračnoj stečevini, no ne i onaj koji je u njoj dio drugog bračnog druga, bez obzira što je možda u pogledu nečega što jest bračna stečevina samo jedna od njih upisana kao osoba kojoj to pripada).

18. Nasljednička izjava je izričito, jednostrano, strogo formalno i neopozivo očitovanje volje sudionika ostavinske rasprave želi li da mu zbog ostaviteljeve smrti pripada nasljedno pravo, odnosno neko drugo pravo nasljednopravne naravi koja za njega nastaje zbog ostaviteljeve smrti (tzv. pozitivna nasljednička izjava) ili do ne želi (negativna nasljednička izjava). Sadržaj nasljedničke izjave prihvaća li se nasljednik nesljdstva ili se istog odriče, odnosno ustupa li svoj nasljednički dio nekom od sunasljednika pravno je odlučni sadržaj nasljedničke izjave koji je neopoziv, pa stranka ostavinskog postupka može nakon dane nasljedničke izjave osporavati sastav ostavinske imovine. Nasljednička izjava koja je dana u ostavinskom postupku glede ostavinske imovine ne tiče se imovine za koju je nasljednik istaknuo prigovor da ne ulazi u ostavinsku imovinu.

19. U konkretnom slučaju pravilno zaključuje sud prvog stupnja da tužiteljica prihvaćanjem oporuke svoga pok. supruga kao istinite i pravovaljane nije opozvala svoju nasljedničku izjavu, već je nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju izjavila prigovor da ½ ostavinske imovine predstavlja njezinu bračnu stečevinu, što sadržajno predstavlja zahtjev za izdvajanje iz ostavine po osnovi bračne stečevine. U tom dijelu ne radi se dakle o nasljedničkoj izjavi (prihvatu ili odricanju od nasljedstva u smisli odredbe čl. 220. ZN), već o zahtjevu za izdvajanje iz ostavine dijela imovine po osnovi bračne stečevine, koji zahtjev se može postaviti do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka.

20. Zato tvrdnje žaliteljice da je tužiteljica, obzirom da je priznala oporuku kao istinitu i pravovaljanu bila prekludirana u podnošenju tužbe u ovom postupku nisu osnovane, jer tužiteljica u ostavinskom postupku nije niti osporavala pravilnost i valjanost oporuke.

21. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da vrijednost izgrađenog prvog kata i krovišta, te garaža i nadstrešnice u ukupnom iznosu od 69.883,44 EUR predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. supruga CC u jednakim dijelovima, što je 41,80% od ukupne trže vrijednosti nekretnine, ili 20,90 % svaki. Suvlasnički dio 1. tuženice u odnosu na tržišnu vrijednost cijele nekretnine (zemljište i izgrađeni objekti) iznosi 25%. Taj omjer je utvrđen obzirom na činjenicu da je 1. tuženica upisana u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica u ½ dijela zemljišta, dok u samoj izgradnji objekta nije sudjelovala, jer je bila dijete. Preostalih 75% vrijednosti nekretnine odnosi se na suvlasnički dio pok. CC u omjeru od 54,14% (25% na ime ½ vrijednosti zemljišta, 8,28% na ime njegove posebne imovine – izgrađeni prizemni dio kuće prije sklapanja braka s tužiteljicom i 20,90% na ime bračne stečevine), dok 20,90% predstavlja suvlasnički omjer tužiteljice na cijeloj nekretnini na ime ½ bračne stečevine.

22. Obzirom da vlasnički dio tužiteljice na cijeloj nekretnini iznosi 21/100 dijela, pok. CC 54/100 dijela, a 1. tuženice 25/100 dijela, pravilno je pobijanom presudom naloženo 1. tuženoj trpljenje brisanja prava vlasništva s 50/100 dijela gradilišta na 25/100 dijela stambene zgrade i zemljišta, te naložen upis prava vlasništva tužiteljice i pok. ZC s osnova bračne stečevine u prednje navedenim suvlasničkim omjerima.

23. Kako je zemljište na kojem je izgrađena stambena zgrada vlastita imovina pok. CC i njegove kćerke iz prvog braka, svakog u ½ dijela, te je na tom zemljištu ostavitelj do sklapanja braka s tužiteljicom svojom posebnom imovinom izgradio prizemlje i prvu deku obiteljske kuće, a nakon toga zajedno s tužiteljicom za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedničkim sredstvima izgradio ostali dio kuće (prvi kat, potkrovljem garaže i nadstrešnicu), pravilno je sud prvog stupnja primjenjujući načelo pravnog jedinstva nekretnine iz čl. 2. st. 3. i čl. 9. st. 1. i 3. ZV, kod ocjene suvlasničkog omjera 1. tuženice utvrdio vrijednost njezinog suvlasničkog dijela nekretnine razmjeno tržišnoj vrijednosti cijele nekretnine (zemljište i objekti), a kod ocjene suvlasničkih omjera tužiteljice i pok. supruga najprije utvrdio koliko vrijednost zemljišta i vrijednost ostale vlastite imovine supružnika sudjeluje u tržišnoj vrijednosti nekretnine u cjelini, a potom ovisno o odnosu tih vrijednosti prema vrijednosti koja predstavlja bračnu stečevinu (u kojoj su suvlasnici na jednake dijelove) utvrdio suvlasničke omjere na tako stečenoj imovini.

24. Žalbeni navodi 1. tuženice da izgrađeni prvi kat i potkrovlje obiteljske kuće ne predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, jer tužiteljica nije radila i ne postoje podaci o njezinim prihodima ne mogu se prihvatiti, jer je provedenim dokazima utvrđeno da su tužiteljica i suprug 1962. otišli raditi u Njemačku, da su se oboje vratili 1964. godine, kada je 1. tuženica krenula u školu i da su tada započeli izgradnju 1. kata i potkrovlja, i da je nakon povratka suprug radio u ciglani, a tužiteljica je brinula o domaćinstvu i odgoju djece, te da je 1968. pok. CC otišao raditi u Švicarsku, a 1969. godine i tužiteljica je tamo otišla raditi, gdje su zajedno radili do 1987. godine. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je u vrijeme dok tužiteljica nije bila u radnom odnosu njezina briga o kućanstvu, djeci i obitelji, te pomaganje u gradnji kuće jednako doprinosu njezina supruga u stjecanju zajedničke imovine.

25. Slijedom iznijetih razloga žalba 1. tuženice ukazuje se neosnovanom u cijelosti.

26. Međutim, odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. IV. i dijelu toč. V. kojom nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa proturječna je sama sebi i razlozima presude i istu uopće nije moguće ispitati. Naime, sud prvog stupanja o troškovima postupka odlučio je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, koja propisuje djelomičan uspjeh stranka u parnici, premda iz izreke i obrazloženja pobijane presude uopće ne proizlazi da je određeni dio tužbenog zahtjeva odbijen, već je odlučeno prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kojim je nakon provedenog građevinskog vještačenja tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev. Pritom je sud prvog stupnja odlučio o troškovima postupka tužiteljice samo u odnosu na parnične radnje poduzete od 20. siječnja 2023. do zaključenja glavne rasprave, zanemarujući pritom parnične radnje poduzete od podnošenja tužbe 15.7.2011. do 20. siječnja 2023., a koje su zatražene troškovnikom. Zbog iznijetih razloga valjalo je odluku o troškovima postupka u pobijanom dijelu pod toč. IV. i dijelu toč. V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

27. Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i III. izreke, a po žalbi tužiteljice temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. IV. i dijelu toč. V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

28. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o preostalom dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška dajući za svoja utvrđenja jasne, potpune i neproturječne razloge.

29. Novom odlukom o glavnoj stvari sud prvog stupanja odlučit će i o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka (toč. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš