Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R- 622/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, te članova vijeća Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB:69715301002, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11024/2020-12 od 23. svibnja 2024. godine, na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11024/2020-12 od 23. svibnja 2024. godine u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke i pod točkom II izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi trošak postupka od 875,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Preinačava se pobijana presuda pod toč. II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka od 62,5 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se u tome dijelu odbija zatjev tužiteljice za naknadu troškova parničnoga postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od bruto 1.608,43 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci te presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2024. godine do isplate (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke i pod točkom II izreke tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjska presuda ne sadrži navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet postupka je isplata iznosa od 1.608,43 eura s osnove razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. godine.

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama te da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici 5.108,84 kn.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka sporno da li se na tužitelja primjenjuje Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 25. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: Izmjene sporazuma) i te da li se slijedom toga plaća tužitelja obračunava s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn.

8. Prvostupanjski sud ocijenio je valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik tih Izmjena i dopuna, izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., uz napomenu da niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, a nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da su neosnovani prigovori tuženika vezano za ništetnost i nevaljanost Izmjena i Dopune Dodatka Sporazuma/2011, Arbitražne odluke i Vjerodostojnog tumačenja jer iako navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), navedeno ne utječe na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, jer bi navedeni sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi taj sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da ovaj sindikat nije potpisnik Izmjene, slijedom čega su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite pravno valjane i proizvode određene pravne učinke, a isto tako navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4. („Narodne novine“, broj 141/12 – dalje: TKU/12), koji Kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune.

9. Daljnje je utvrđenje suda prvog stupnja što se tiče odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da se iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen čl. IV. dok je čl. III. (do V.) samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da u vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (na koje se čl. III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. pa jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

10. Navedena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

11. Naime, u utuženom razdoblju (prosinac 2015. do 26. siječnja 2017.) bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine" broj 141/12 - dalje: TKU), koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovnu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavu 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

12. Isto tako, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine" br. 93/14) propisano je, a tako je bilo propisano i čl. 7. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR) da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

13. Ujedno je u članku 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

14. Također, dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III. izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Isto tako, čl. XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, a zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017., a ne kako to pogrešno tuženik ističe u žalbenim navodima da je trajanje isteklo 26. listopada 2016.

15. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III mijenja i glasi: "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415, 37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna".

16. Također, u članku IV. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Nadalje, odredbom čl. V. Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%, slijedom čega je Vlada RH donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine", broj: 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

17. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine" broj 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Isto tako, odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10) je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. TKU („Narodne novine" broj 141/12). Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

18. Pravilan je pravni pristup suda prvog stupnja da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, a namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kn.

19. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, Vlada RH i sindikati su dogovorili da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovica za plaće u javnim službama dovedu do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na onu prosječnu plaću privredi RH na razinu od 95:100., iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz čl. VII st. 1. IDDS-a nije preduvjet za primjenu čl. III, odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009.

20. Pri tome valja reći da je odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala konzumirana kroz čl. IV st. 5 izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. tako da žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan.

21. Temeljem prednje navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja, da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), za koji zaključak je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

22. Nadalje, u odnosu na žalbeni prigovor da Gospodarsko-socijalno vijeće nikada nije svojom odlukom sastavilo pregovarački odbor sindikata za potpis Sporazuma, valja odgovoriti da je odredbom čl. 254. st. 2. Zakona o radu propisano da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok je st. 3. propisano da tek ako se sindikati ne sporazume o sastavu pregovaračkog odbora, o istome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće. Činjenica je da u konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici, a što znači da su svi sindikati javnih službi, sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora.

23. Slijedom svega navedenoga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude pod točkom I izreke sukladno odredbi članka 368. st. 1. ZPP, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove drugostupanjske presude.

24. Međutim, djelomično je osnovana žalba u odnosu na odluku o trošku. Naime, za vođenje postupka nije bio potreban trošak podneska od 13. veljače 2024. (čl. 155. ZPP) u visini od 62,5 eura kojim tužiteljica specificira tužbeni zahtjev u eurima s obzirom da sud ima obvezu dvojno iskazivati vrijednosti novčanih obveza sukladno odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22).

24.1. U odnosu na sastav podneska od 12. siječnja 2022. godine kojim je tužiteljica odgovorila na navode iz odgovora na tužbu treba reći da je navedeni trošak bio potreban u postupku sukladno odredbi članka 155. ZPP u vezi odredbe Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23).

24.2. Zaključno, neosnovano tvrdi tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na vrijednost boda propisanom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, dalje: OT). Naime, odredba Tbr. 48.3. OT propisuje da sud primjenjuje Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku. Pa kako je u trenutku donošenja odluke (23. svibnja 2024.) bila na snazi izmijenjena odredba o visini vrijednosti boda od 2,00 eura (primjena je od 5. studenog 2022.), to je i visinu troška radnje valjalo odmjeriti po toj vrijednosti. O navedenom pitanju je zauzet stav na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024. broj Su IV-184/2024 pri čemu je upućeno na odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024. u kojim je zauzet stav da se novelirana odredba Tbr. 50 OT kojim je određena vrijednost boda od 15,00 kuna (sada 2,00 eur) sukladno Tbr. 48. stavka 3. OT primjenjuje ukoliko je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku, neovisno o tome kada je koja radnja poduzeta, pri čemu sud dosuđuje trošak u okviru postavljenog zahtjeva.

25. Slijedom navedenoga trebalo je glede odluke o troškovima parničnoga postupka žalbu djelomično odbiti kao neosnovanu za iznos od 875,00 eura sukladno odredbi članka 380. toč. 2. ZPP, dok je djelomično trebalo uvažiti žalbu tuženika za iznos od 62,5 eura i u tome dijelu odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan sukladno odredbi članka 380. toč. 3. ZPP. Zato je odlučeno ako pod točkom I i točkom II izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 18. ožujka 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš