Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-842/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV.br. 1, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-264/2019-19 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-264/2019-19 od 7. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.262,50 eura do zatraženog iznosa od 2.637,50 eura (za iznos od 375,00 eura). te pod točkom II. izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 264/2019-19 od 7. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 2.472,74 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke, koje teku:

- na iznos od 141,10 eura od 15.09.2014. godine

- na iznos od 92,23 eura od 15.10.2014. godine

- na iznos od 56,01 eura od 15.11.2014. godine

- na iznos od 105,02 eura od 15.01.2015. godine

- na iznos od 46,85 eura od 15.02.2015. godine

- na iznos od 128,83 eura od 15.03.2015. godine

- na iznos od 32,94 eura od 15.04.2015. godine

- na iznos od 76,13 eura od 15.05.2015. godine

- na iznos od 110,43 eura od 15.06.2015. godine

- na iznos od 6,59 eura od 15.07.2015. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.08.2015. godine

- na iznos od 61,35 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 30,74 eura od 15.10.2015. godine

- na iznos od 65,88 eura od 15.11.2015. godine

- na iznos od 46,01 eura od 15.12.2015. godine

- na iznos od 0,77 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 61,35 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 2,10 eura od 15.04.2016. godine

- na iznos od 62,12 eura od 15.05.2016. godine

- na iznos od 63,99 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 25,31 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 26,35 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 92,02 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 76,13 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 64,78 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 65,70 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 57,13 eura od 15.04.2017. godine

- na iznos od 65,70 eura od 15.05.2017. godine

- na iznos od 42,85 eura od 15.06.2017. godine

- na iznos od 26,51 eura od 15.07.2017. godine

- na iznos od 50,06 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 32,27 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 20,16 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 24,05 eura od 15.11.2017. godine

- na iznos od 24,53 eura od 15.12.2017. godine

- na iznos od 20,56 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 23,46 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 21,59 eura od 15.03.2018. godine

- na iznos od 19,62 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 10,28 eura od 15.05.2018. godine

- na iznos od 37,54 eura od 15.06.2018. godine

- na iznos od 113,07 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 9,81 eura od 15.08.2018. godine

- na iznos od 65,70 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 10,79 eura od 15.10.2018. godine

- na iznos od 32,26 eura od 15.11.2018. godine

- na iznos od 19,62 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 20,56 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 26,40 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 62,20 eura od 15.04.2019. godine

- na iznos od 1,26 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 24,17 eura od 15.06.2019. godine

- na iznos od 19,45 eura od 15.07.2019. godine, pa sve do isplate“

te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.262,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 900,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke 18. ožujka 2025. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, sve u roku 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, u roku 15 dana.

V Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu, kao neosnovan.

VI Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju, na ime razlike plaće, bruto iznos od 2.472,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, počevši od 15. rujna 2014. pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.262,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2024., sve u roku 15 dana.

Pod točkom II. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 16,80 eura.

U točki III. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

2. Protiv navedene presude pod točkom I izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.262,50 eura do zatraženog iznosa od 2.637,50 eura (za iznos od 375,00 eura) te pod točkom II izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i naložiti tuženici isplatu razlike plaće i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kao i isplatu daljnjeg troška u iznosu od 375,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I izreke žali se tuženica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uz zateznu kamatu koja teče od donošenja presude pa do presuđenja.

4. U odgovoru na žalbu tuženice, tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženica osporava žalbene navode i također predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

6. Žalba tužitelja je neosnovana.

7. Žalba tuženice je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi dodataka za posebne uvjete vojne službe tj. dodatka za vojnu službu i to između iznosa koji je primio po toj osnovi i iznosa koji bi primio da mu je tužena dodatak za vojnu službu obračunala i isplatila za ukupno odrađene sate rada temeljem njegove stvarne radne angažiranosti za vrijeme obavljanja poslova i zadaća, sve za utuženi period 28. lipnja 2014. do 28. lipnja 2019., s time da je nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenje tužitelj postavio tužbeni zahtjev podneskom od 6. ožujka 2024. na iznos od 2.489,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

U odnosu na žalbu tuženice

9. Tuženica u bitnome ističe da se, u skladu s odredbom čl. 139. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", br. 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19 – dalje: ZSOS) dodaci na plaću koje ostvaruju djelatne vojne osobe – dodaci za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, a što je propisano i u čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba koji je stupio na snagu 1. travnja 2014. ("Narodne novine", br. 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18 i 44/19).

10. Prema odredbi čl. 136. st. 1. ZSOS plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, dok je odredbom čl. 137. st. 1. ZSOS propisano da osnovna plaća djelatne vojne osobe je umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža.

11. Dakle, jasnom i izričitom zakonskom odredbom iz čl. 139. st. 5. ZSOS je propisano da se dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe (dodaci za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke) utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće.

12. Odredbom čl. 155. ZSOS je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ovoga Zakona.

13. Nadalje, u točki. II. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", br. 66/14, 23/15, 84/15 i 106/17, 39/18 i 46/18 – dalje: Odluka) je propisano da je radno vrijeme je razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, dok je točkom IV. Odluke propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18).

Osim toga, prema točki V. i VI. Odluke djelatna vojna osoba obvezna je obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, djelatna vojna osoba obvezna je po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog izvanrednog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, a sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena se preraspodjeljuju.

14. Budući da je u čl. 155. ZSOS izričito propisano da djelatna vojna osoba nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, odnosno da je Odlukom propisano da sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, to je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev.

15. Opisani stav ovog drugostupanjskog suda je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudi broj Rev-1231/2024 od 28. siječnja 2025. koji glasi:

„Sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.“

16. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a potrebno je preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke te odbiti tužbeni zahtjev.

17. Budući da je donošenjem ove drugostupanjske odluke u postupku uspjela tuženica, to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka II izreke ove presude).

18. S obzirom da je tužitelj spor u cijelu izgubio, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a te odredbama čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023), dužan je naknaditi tuženici trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), za sastav podneska od 28. ožujka 2024. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) iznos od 200,00 eura, te za zastupanje na ročištima dana 13. veljače 2023. i 24. travnja 2024. u iznosu od po 200,00 eura i na ročištu za objavu presude 7. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 eura, odnosno ukupno 900,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22) za se primjenjuje na ostale odnose, tekućom od dana donošenja ove presude (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

Tuženici nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 21. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 eura u kojem se tuženica očituje na navode tužitelja te se protivi provođenju financijskog vještačenja prema varijanti koju je predložio tužitelj pa se ne radi o podnesku koji bio potreban za vođenje postupka.

19. Kako je tuženica uspjela u cijelosti u žalbenom postupku, to joj je tužitelj obvezan naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura (čl. 166. st 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tbr. 10. t. 1. Tarife) pa je odlučeno kao u točki IV izreke.

20. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka VI izreke).

U odnosu na žalbu tužitelja

21. S obzirom da je pravilnom primjenom materijalnog prava, iz naprijed obrazloženih razloga, trebalo zaključiti da tužitelj nema pravo na utuženu razliku plaće te tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti, to su neosnovani žalbeni navodi u kojima tužitelj osporava pravilnost prvostupanjske presude pod točkom II. izreke u kojoj odbijen dio tužbenog zahtjeva zbog zastare, tvrdeći da taj dio zahtjeva nije u zastari.

22. Također su neosnovani žalbeni navodi u kojima tužitelj osporava odluku u troškovima u dijelu u kojem mu nije priznat trošak sastava podnesaka od 3. studenoga 2023. i 29. siječnja 2024. jer tužitelj nakon donošenja ove drugostupanjske presude nema pravo na naknadu troškova postupka, a budući da je spor u cijelosti izgubio.

23. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

24. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, dok trošak odgovora na žalbu nije bio potreban u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je i taj zahtjev tužitelja odbijen (točka V izreke).

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac