REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-584/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku, na ime naknade štete, isplatiti tužitelju 8.335,88 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 06.11.2022. do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 750,00 eur u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se 27.10.1984. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao osiguranik tuženika AL, a koju prometnu nezgodu je prouzročio ĐL upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom od AO, i za koju prometnu nezgodu je pravomoćnom presudom posl.br. Ks-365/90 oglašen krivim te je njegova odgovornost utvrđena i presudom Okružnog privrednog suda u Zagrebu posl.br. P-14226/89 i presudom Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-7034/94. Nadalje navodi tužitelj, kako je radi posljedica prometne nezgode, udovici pok. oisguranika, Rješenjem br. MP-342428 od 11.11.1985., priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog ozljede izvan rada sa smrtnom posljedicom OL. Stoga tužitelj, a budući da je u razdoblju od 01.10.2020. do 30.09.2022., isplatio udovici svog osiguranika 8.335,88 eur/62.806,68 kuna, to traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju temeljem odredbe čl. 161 i čl. 164 sve Zakona o mirovinskom osiguranju, isplati 8.335,88 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 06.11.2022. do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu, a zatim i na ročištu za glavnu raspravu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, međutim osporio je pasivnu legitimaciju kao i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, a time osnov i visinu štete.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Zahtjev za naknadu štete uz obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu, ispravu o isplati, Rješenje SIZ mirovinskog i invalidskog osiguranja od 11.11.1985., Presudu Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 09.12.1992. posl.br. P-14226/89, Presudu Općinskog suda u Zagrebu od 11.04.1996. posl.br. Pn-7034/94, spis ovog suda posl.br. P-6359/20 te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom naknade štete na ime isplaćene obiteljske mirovine koju je tužitelj u razdoblju od 01.10.2020. do 30.09.2022. isplatio udovici pok. osiguranika OL, a sve temeljem odredbe čl. 161 u vezi odredbe čl. 164 sve Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 57/13, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18 i 119/20 dalje u tekstu ZOMO).

5. Budući da između stranaka nije sporno kako se 27.10.1984. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ĐL, a u kojoj prometnoj nezgodi je smrtno stradao osiguranik tuženika AL, radi čega je Rješenjem SIZ mirovinskog i invalidskog osiguranja od 11.11.1985., udovici umrlog osiguranika tužitelja, SL rođ. **.**.1936., priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 27.10.1984., tako sud na okolnost nastanka štetnog događaja i aktivne legitimacije tužitelja u smislu odredbe čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 dalje u tekstu ZOMO), nije niti provodio daljnje dokazne prijedloge.

5.1. Naime, kako je o pravu na isplatu invalidske mirovine odlučeno pravomoćnim Rješenjem SIZ mirovinskog i invalidskog osiguranja od 11.11.1985., tako sud u ovom postupku ne može donijeti drugačiju odluku od one donesene u upravnom postupku već je o prethodnom pitanju koje se tiče prava na isplatu invalidske mirovine, vezan konačnom, pravomoćnom i ovršnom odlukom koje je donijelo nadležno tijelo (HZMO), odnosno navedenim Rješenjem od 11.11.1985., temeljem odredbe čl. 12 st. 1 ZPP-a.

6. Nespornom je utvrđena činjenica kako je tužitelj u razdoblju od 01.10.2020. do 30.09.2022., a temeljem Rješenja SIZ mirovinskog i invalidskog osiguranja od 11.11.1985., isplatio obiteljsku mirovinu u iznosu 62.806,68 kuna, budući da predmetno proizlazi iz potvrde tužitelja od 06.10.2020., koju sud kao javnu ispravu u smislu odredbe čl. 159 Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21 dalje u tekstu ZUP) prihvaća kao vjerodostojan dokaz visine i dospijeća utužene tražbine, vjerodostojnost koje potvrde tuženik paušalnim prigovorima nije doveo u sumnju.

6.1. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) 62.806,68 kuna iznosi 8.335,88 eur.

7. Međutim obzirom da je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, osporivši odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, tako je predmetno valjalo utvrditi.

8. Uvidom u spis ovog suda posl.br. P-6359/20, Presudu ovog suda od 11.04.1996. posl.br. Pn-7034/94, Presudu Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 09.12.1992. posl.br. P-14226/89, utvrđeno je kako su predmetni postupci vođeni između istih stranaka koje su stranke i ovog postupka u vezi potraživanja koje je predmetom i ovog postupka, ali za drugo utuženo razdoblje.

8.1. U predmetnim postupcima tuženik je priznao svoju pasivnu legitimaciju međutim u istima je isticao prigovor podijeljene odgovornosti u omjeru 70:30, koji prigovor je odbijen kao neosnovan u postupku posl.br. P-14226/89 dok je usvojen u postupku posl.br. Pn-7034/94, a kako je to razvidno iz obrazloženja navedenih odluka.

9. Slijedom navedenog, a budući da je u ovom postupku tuženik isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, a time i odgovornost za predmetni štetni događaj, to je na tužitelju temeljem odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, bio teret dokazivanja predmetnih činjenica obzirom da je sud vezan samo pravomoćnošću ranije navedenih sudskih odluka u pogledu izreke, ali ne i obrazloženja istih.

9.1. S tim u vezi te kako tužitelj na navedene okolnosti nije predlagao nikakve dokazne prijedloge, ne dostavljajući niti policu osiguranja za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje navodi da je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano policom od AO kod tuženika i za koje tvrdi da je odgovorno za predmetni štetni događaj, to tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika u smislu odredbe čl. 210 i čl. 212 sve Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Narodne novine“ br. 26/83 dalje ZOMIO) u vezi odredbe čl. 161 i čl. 164 ZOMO.

10. Ne dokazujući pasivnu legitimaciju tuženika u smislu navedenih odredaba ZOMIO i ZOMO, tužitelj nije dokazao niti odgovornost tuženika u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 dalje u tekstu ZOO). Pri tome se ukazuje kako je na tužitelju, a budući da niti iz činjeničnih navoda tužbe kao niti ranije navedenih presuda, nije razvidno u kojem svojstvu je osiguranik tužitelja pok. AL, smrtno stradao, odnosno je li u prometnoj nezgodi sudjelovao kao vozač nekog vozila, putnik ili pješak, bio teret dokazivanja predmetnih činjenica temeljem kojih bi se moglo prosuđivati o odgovornosti u smislu odredaba čl. 178 st. 1-3 u vezi odredbe čl. 173 i čl. 177 odnosno čl.178 st. 4 sve ZOO- a.

11. Iako zbog već navedenih ne dokazanih činjenica od strane tužitelja, tužbeni zahtjev nije osnovan, ukazuje se i na pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud RH zauzeo u većem broju svojih odluka (npr. Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. te Rev- 3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.), prema kojem je za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

12. Odredbom čl. 27 st. 1 ZOOP, važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2 istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

12.1. Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, tužitelj bi imao pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

13. Nastavno na navedeno, a budući da tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu zbog ozljede izvan rada to tužitelj u smislu odredbe čl. 27 st. 3 ZOOP-a, nije dokazao da bi mu nastala šteta u ovom konkretnom slučaju pri čemu na navedene okolnosti nije predložio niti provođenje dokaznih prijedloga.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

15. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji troškovi su odmjereni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa). Tako je tuženiku priznat trošak za sastav podneska od 29.01.2024., pristupa na ročišta 21.02.2024. i 18.02.2025. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi ukupno 750,00 eur. Tuženik u smislu odredbe čl. 151 ZPP-a, nije postavio zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj

2. Pun. tuženika