Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-473/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku po sucu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv I-tuženice DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-tuženice RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tuženice ON, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Kutini od 15. ožujka 2022. poslovni broj Povrv-89/2021-10 i žalbi tuženica protiv rješenja Općinskog suda u Kutini od 21. ožujka 2022. poslovni broj Povrv-89/2021-12, 18. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini od 15. ožujka 2022. poslovni broj Povrv-89/2022-10.
II. Žalba tuženica se uvažava kao djelomično osnovana te se preinačava rješenje Općinskog suda u Kutini od 21. ožujka 2022. poslovni broj Povrv-89/2022-12 i rješava:
1. Nalaže se tužitelju da tuženicama pored već dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.426,77 Eur-a (10.750,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, naknadi tuženicama i daljnji parnični trošak u visini od 2.463,66 Eur-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2022. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
2. Zahtjev tuženica za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.954,74 Eur-a, zajedno sa zateznim kamatama na taj trošak, odbija se kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknadi tuženicama trošak žalbe u iznosu od 138,73 Eur-a, u roku 15 dana.
IV. Zahtjev tuženica za naknadu troškova žalbe u iznosu od 1.146,94 Eur-a, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja od 15. ožujka 2022. tužba se smatra povučenom (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženicama parnični trošak u iznosu od 10.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na taj trošak od 15. ožujka 2022. do isplate (točka II. izreke).
2. Rješenjem suda prvog stupnja od 21. ožujka 2022. odbijen je zahtjev I-III. tuženica za daljnjom naknadom parničnog troška.
3. Protiv rješenja suda prvog stupnja od 15. ožujka 2022., pravovremenu žalbu je podnio tužitelj iz svi zakonom predviđeni razloga, a prvenstveno bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi navodi kako je podneskom prije održavanja ročišta od 15. ožujka 2022. zamolio sud prvog stupnja da bez odgode donese presudu bez održavanja glavne rasprave, jer je stanje dovoljno raspravljeno, a viši sudovi su sugerirali da samo treba odlučiti o prigovoru zastare, te treba obrazložiti zašto je sud odbio ostale dokazne prijedloge tuženica, pa je tako tim podneskom tužitelj opravdao svoj izostanak s predmetnog ročišta. Ističe kako se tuženice nisu namjerno upustile u raspravljanje, što predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja. Smatra kako je sud prvog stupnja pogrešno odredio vrijednost predmeta spora preko 100.000,00 kn, jer je postavljen zahtjev za isplatu glavnice od 62.548,08 kn. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje ili isto preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti točku II. izreke na način da tuženicama pravilno dosudi trošak u
4. Protiv rješenja od 21. ožujka 2022. pravovremenu žalbu su podnijele tuženice i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U žalbi ističu kako osporavaju zakonitost pobijanog rješenja zbog nepravilne primjene materijalnog prava, jer da su sve radnje pobrojane u podnesku tuženica od 16. ožujka 2022. bile osnovane i opravdane te potrebe za vođenje ove parnice. Predlažu pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda uz obvezivanje tužitelja na isplatu troškova tuženicama. Tuženice traže trošak žalbe u iznosu od 9.687,50 kn.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženica djelomično osnovana.
7. Ispitujući pobijana rješenja temeljem odredbe čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbama te pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio nijednu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-, dok je u odnosu na rješenje od 21. ožujka 2022. pogrešno primijenio materijalno pravo.
O žalbi protiv rješenja od 15. ožujka 2022.
8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:
- da je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženica kao ovršenica radi isplate iznosa od 13.225,12 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti,
- da je po prigovoru tuženica postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga,
- da je nakon zaprimanja odluka viših sudova tužitelj podneskom od 21. prosinca 2021. predložio sudu prvog stupnja da donese odluku bez održavanja ročišta, jer je stanje dovoljno raspravljeno i treba samo odlučiti o prigovoru zastare i obrazložiti razloge odbijanja dokaznih prijedloga tuženica,
- da je sud zakazao ročište za 15. ožujka 2022., koji poziv je punomoćnik tužitelja zaprimio 12. siječnja 2022.
- da tužitelj, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište 15. ožujka 2022. te se tuženice nisu htjele upustiti u raspravljanje pa je sud donio pobijano rješenje pozivom na odredbu čl. 295. ZPP-a.
9. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da nije u pravu tužitelj kada smatra da u konkretnom slučaju nije trebalo donijeti pobijano rješenje o povlačenju tužbe.
10. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 3838/2018-2 od 9. siječnja 2019. zauzeo je stajalište, koje prihvaća i ovaj sud, da u slučaju kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP. Naime, u takvim okolnostima za zaključiti je da su obje strane izrazile volju da se ne raspravlja pred sudom i to tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao (neopravdano je izostao), a tuženik time što se na istom ročištu za glavnu raspravu nije htio upustiti u raspravljanje pa u takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu (sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati) jer je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP.
11. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio uredno pozvan na ročište za glavnu raspravu 15. ožujka 2022. te kako iz sadržaja njegovog podneska od 21.prosinca 2021. ne proizlazi da je opravdao svoj izostanak, dok je tuženik naveo da se ne želi upustiti u raspravljanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 295. st. 2. ZPP kada je donio pobijano rješenje od 15. ožujka 2022. Naime, tužitelj je zaprimio poziv za ročište 15. ožujka 2021., dakle nakon svog podneska od 21. prosinca 2021. , a nije opravdao svoj izostanak s ročišta od 15. ožujka 2022. niti je zatražio odgodu ročišta.
12. Nije niti osnovan žalbeni navod tužitelja kako je sud prvog stupnja pogrešno tuženicama priznao parnične radnje po 2.500,00 kn umjesto po 1.000,00 kn, imajući u vidu da je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 13.225,12 Eur-a. Opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, donio pobijano rješenje budući je u konkretnom slučaju došlo do presumiranog povlačenja tužbe, a sud je ispravno izvršio obračun troškova.
13. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi pobijano rješenja suda prvog stupnja od 15. ožujka 2022.
O žalbi protiv rješenja od 21. ožujka 2022.
14. Pobijanim rješenjem odbijen je zahtjev tuženica za naknadu daljnjih parničnih troškova u iznosu od 33.290,50 kn.
15. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se sud pozvao na odredbu čl. 155. ZPP-a da je tuženicama rješenjem od 15. ožujka 2022. već odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice i da stoga nisu priznati troškovi podnesaka koji po ocjeni suda prvog stupnja nisu bili nužni, a da tuženicama ne pripadaju niti troškovi nastali prije angažiranja punomoćnika, dok troškove sudskih pristojbi tuženice nisu niti imale.
16. Kako odluka o troškovima postupka predstavlja pitanje primjene materijalnog prava ovaj sud drugog stupnja nalazi da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio odredbu čl. 158. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a.
17. Iz predmeta spisa je razvidno da tuženicama pripadaju troškovi sastava podneska od 14. lipnja 2017. i od 26. studenog 2021. u iznosu od po 2.500,00 kn, te trošak sastava žalbe na presudu od 21. srpnja 2017. u iznosu od 3.125,00 kn i sastava revizije od 11. lipnja 2018. u iznosu od 3.750,00 kn te trošak pristupa ročištu od 15. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 kn, odnosno trošak u iznosu od ukupno 12.375,00 kn, uvećano za 20 % zbog zastupanja dvije osobe u iznosu od 2.475,00 kn i pripadajući PDV u iznosu od 5.712,50 kn, odnosno ukupan daljnji parnični trošak u iznosu od 18.562,50 kn /2.463,66 Eur-a.
18. Naime, riječ je o parničnom trošku po odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a tj. taj parnični trošak bio je potreban za vođenje ovog postupka.
19. Međutim nisu osnovani žalbeni navodi tuženica kako su i ostali zatraženi troškovi bili potrebni za vođenje ovoga spora. Naime, tuženicima nije priznat trošak sastava podneska od 30. prosinca 2016., od 8. prosinca 2021., od 11. siječnja 2022. u iznosu od po 500,00 kn, jer to po svom sadržaju nisu nužno potrebni podnesci za vođenje ove parnice. Nije niti priznat trošak sastava podneska od 16. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 kn, jer je riječ o troškovniku kojim je zatražen daljnji parnični trošak, pa tuženicama taj trošak ne pripada. Tuženicama nije niti priznat trošak zastupanja na ročištu od 15. ožujka 2022. u zatraženom iznosu od 2.500,00 kn, već je priznat pristup ročištu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 5.Tarife), jer se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Tuženicama nije priznat trošak predujma vještaka jer je isti priznat rješenjem od 15. ožujka 2022., te nije priznat trošak sudskih pristojbi jer te troškove tuženice nisu imale. Tuženicama nije niti priznat trošak poštarine, jer nisu dokazale da su taj trošak imale. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje spora zahtjev tuženica za nakanadu daljnjeg parničnog troška u ukupnom iznosu od 14.728,00 kn/1.954,74 Eur-a, odbijen je kao neosnovan.
20. Imajući u vidu navedeno tuženicima pripadaju daljnji troškovi u iznosu od 2.463,66 Eur-a, pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u tom dijelu valjalo žalbu prihvatiti i preinačiti odluku suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška, te je na temelju odredbe 380. toč. 2. ZPP-a, žalbu tuženica valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženica za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 1.954,74 Eur-a.
21. Kako su tuženice djelomično uspjele sa svojom žalbama, to je valjalo odlučiti o troškovima žalbe. Tuženice su žalbu izjavile protiv rješenja pa im pripadaju troškovi sukladno Tbr. 9.toč. 5. Tarife u visini od 50 %. Stoga su tuženicama priznati troškovi sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn uvećano za 20 % zastupanja dvije osobe od 250,00 kn i za PDV u iznosu od 375,00 kn odnosno 1.875,00 kn. Kako su tuženice sa žalbom uspjele sa 83,34 % to im pripada trošak žalbe u iznosu od 1.045,31 Kn/138,73 Eur-a, što je tuženicama i priznato, a s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 8.641,69 kn/1.146,94 Eur-a tuženice su odbijene, kao neosnovanim.
Osijek, 18. ožujka 2025.
Sudac
mr. sc. Krunoslav Baran
