Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-845/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Kuprešak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Školska knjiga d.d., Zagreb, Masarykova 28, OIB: 38967655335, kojega zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1717/2022-18 od 26. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1717/2022-18 od 26. srpnja 2024. i sudi:

"I.1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice DP iz [adresa], kojim zahtjev utvrditi da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 1. srpnja 2022. , kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom 6. studenoga 2019. na neodređeno vrijeme, nedopuštena, kojim zahtjeva naložiti tuženiku da ju vrati na posao na radno mjesto stručnog suradnika za promociju i kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. srpnja 2024. do isplate kao neosnovan.

I.2. Nalaže se tužiteljici DP iz [adresa] da tuženiku Školska knjiga d.d., Zagreb, Masarykova 28 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici DP iz [adresa] da tuženiku Školska knjiga d.d., Zagreb, Masarykova 28 naknadi trošak nastao podnošenjem žalbe u iznosu od 303,09 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu od 1. srpnja 2022. kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom 6. studenoga 2019. na neodređeno vrijeme nedopuštena (točka I. izreke), naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na posao na radno mjesto stručnog suradnika za promociju (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. srpnja 2024. do isplate (točka III. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtjeva utvrditi da odluka o otkazu ugovora o radu od 1. srpnja 2022. nije dopuštena i kojim zahtjeva da ju se vrati na rad na radno mjesto stručnog suradnika za promociju uz, u bitnom,

obrazloženje:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu stručnog suradnika za promociju temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog 06. studenog 2019.,

- da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 1. srpnja 2022., iz razloga što je tuženik utvrdio da obavljanje poslova stručnog suradnika u promociji nije učinkovito i ne ispunjava svoju funkciju pa je radi bolje produktivnosti odlučio smanjiti broj radnika na tom radnom mjestu sa 8 na 6,

- u vezi čega je prethodno otkazu donesena i Odluka o smanjenju broja radnih mjesta od 28. travnja 2022.,

- da se prije podnošenja tužbe tužiteljica tuženiku pravovremeno obratila zahtjevom za zaštitu prava i da je tužba podnesena u roku iz čl. 133. Zakona o radu (Nar. nov. broj 93/14., 127717., 98/19., dalje: ZR),

- da Iz dopisa tuženika od 21. lipnja 2022. proizlazi da je isti obavijestio Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti o namjeravanom otkazu ugovora o radu tužiteljici te se isti nije očitovao o namjeravanom otkazu,

- ali da je za potrebe provođenja takve reorganizacije i smanjenja izvršitelja, tuženik potpuno proizvoljno, netransparentno i subjektivno, ocijenio stručne suradnike za promociju, te je temeljem takvih ocjena utvrdio da je tužiteljica višak,

- odnosno da pri utvrđivanju viška 2 stručna suradnika za promociju, tuženik nije primijenio čl. 115. st. 2. ZR, budući u odluci o otkazu uopće ne navodi koje kriterije, na koji način i na koje radnike je primijenio,

- dok da iz dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi da je tuženik primijenio dodatne kriterije u tolikoj mjeri da je zapravo zanemario zakonske kriterije, te je dodatne kriterije primijenio potpuno proizvoljno, neobjektivno i netransparentno, te je zapravo na temelju činjenica da je tužiteljica imala najmanji teren te je imala ispomoć drugog radnika koji nije imao svoj teren (PP), utvrdio da je tužiteljica (i KP) višak,

- pa da u takvoj situaciji proizvoljna odluka tuženika o tome da je upravo tužiteljica (i KP) višak od svih 8 stručnih suradnika za promociju, bez pravilne primjene zakonskih (i dodatnih) kriterija, ne predstavlja opravdan razlog za redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a jer kod tuženika nije prestala potreba baš za radom tužiteljice,

- zbog čega je naloženo i vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto stručnog suradnika za promociju sukladno čl. 124. st. 1. ZR.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke ovaj je sud ocijenio da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a. Zbog toga navodi žalbe u ovom dijelu nisu osnovani.

6. Ocijenjeno je i da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Neosnovano se navodima žalbe ističe i žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a i u vezi s tim povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Ovo jer u žalbenoj fazi postupka odlučne činjenice nisu niti sporne (da je donesena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu kojom je otkazan ugovor o radu koji je bio sklopljen između stranaka, razlozi te odluke, da je tuženik poštovao formalni postupak koji je prethodio donošenju te odluke, kao i da je tužiteljica prije podnošenja tužbe ispoštovala postupak i rokove propisane čl. 133. ZR-a, da je tuženik pri donošenju odluke vodio računa o zakonskim kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZPP-a, kao i dodatnim kriterijima te da je proveo bodovanje tih kriterija, na temelju rezultata kojeg su tužiteljica i još jedan radnik ostvarili najmanji broj bodova, slijedom čega je i donesena predmetna odluka o otkazu).

8. Navodi žalbe zapravo se svode na pobijanje primjene materijalnog prava. Ovo jer tuženik, suprotno onome što sud prvog stupnja zaključuje, smatra da dokazi koji su provedeni ukazuju na neosnovanost tužbenog zahtjeva i to jer je tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu vodio računa od zakonskim kriterijima iz čl. 115. ZR-a i dodatnim kriterijima te jer tim Zakonom, suprotno onome što sud navodi u obrazloženju (točka 32 obrazloženja, alineja treća), nije propisana obveza tuženika da u obrazloženju navodi kriterije zbog kojih je donio pobijanu odluku upravu u odnosu na tužiteljicu.

9. U vezi tih navoda valja odgovoriti da je odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. ZR-a propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom st. 2. tog članka propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

10. Prema odredbi čl. 135. st. 1. ZR-a u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno, dok prema st. 3. tog članka, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

10.1. To znači da je u ovom slučaju na tužiteljici bio teret dokazivanja da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu, odnosno odlučivanja koji od usporednih radnika se ima utvrditi viškom radnika, nije primjenjivao sve propisane kriterije.

10.2. Naime, prema shvaćanju ovog suda, da bi se u sudskom postupku mogla vršiti usporedba u kojoj su mjeri propisani kriteriji iz čl. 115. st. 2. ZR te dodatni kriteriji koje je tuženik sam propisao, uzeti u obzir kod drugih radnika koju su zadržani na radu, a za koje je tuženik ocijenio da su u prednosti u odnosu na onog radnika koji je dobio otkaz (u konkretnom slučaju tužiteljicu koja je utvrđen viškom), tužiteljica je morala individualizirati svoje tvrdnje i naznačiti radnike za koje smatra da su po tuženiku neopravdano i nepravilno bili privilegirani, jer su bili u boljem socijalno ekonomskom položaju ili su pak po dodatnim kriterijima po poslodavcu neobjektivno i netransparentno dovedeni u povoljniji položaj na njezinu štetu. Dakle, tvrdi li radnik da poslodavac nije ili je nepravilno primijenio zakonske ili dodatne kriterije za otkaz prilikom izbora radnika kojima će ugovor o radu otkazati, tada tu činjenicu on treba i dokazati. To je tvrdnja koju iznosi sam radnik i u odnosu na nju nije propisana iznimka od pravila da je u parničnom postupku svatko dužan dokazati tvrdnje koje iznosi. U tom smislu je i u sudskoj praksi ustaljeno shvaćanje o teretu dokazivanja ovih činjenica (tako, primjerice, odlučuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Revr-162/2018-2 od 14. studenoga 2018., Revr-237/15 od 29. rujna 2015., Revr 162/2018-2 od 14. studenoga 2018., Rev-224/2020-2 od 27. svibnja 2020.).

11. Kako tužiteljica u konkretnom slučaju nije postupila na ovaj način (nije individualizirati svoje tvrdnje i naznačila radnike za koje smatra da su po tuženiku neopravdano i nepravilno bili privilegirani, odnosno neopravdano bolje ocijenjeni od nje i po kojem kriteriju), a tuženik je dostavio dokaze kojima dokazuje tko su bili usporedni radnici, dokaz o tome da je vodio računa o zakonskim i dodatnim kriterijima i bodovanju po svakom pojedinom kriteriju, to u takvoj situaciji sud prvog stupnja nije imao ovlaštenje samoinicijativno dovoditi u sumnju pravilnost bodovanja po pojedinim kriterijima niti odbiti tužbeni zahtjev jer smatra da bodovanje koje je proveo poslodavac nije objektivno ili da je netransparentno.

12. Isto tako pravilno se navodima žalbe navodi da činjenica da u odluci o otkazu nije obrazloženo na koje je usporedne radnike tuženik primijenio koje kriterije nije činjenica koja bi odluku o otkazu činila nedopuštenom. Predmetna odluka o otkazu sadrži dostatno obrazloženje jer se u njoj jasno navodi koji je razlog otkaza, a pitanje je li donošenju iste prethodio valjani postupak otkazivanja, u što ulazi i usporedba radnika u smislu čl. 115. st. 2. ZR-a i dodatnih kriterija poslodavca, dopušteno je raspraviti u postupku kakav je predmetni i bez obzira što u obrazloženju odluke o otkazu o tome poslodavca nije ništa rekao.

13. Slijedom rečenog, kako je poslodavac dokazao da je odluka o otkazu posljedica njegove autonomne odluke da reorganizira poslovanje na način da smanji broj radnika na radno mjestu na kojem je tužiteljica radila, a što je dopušteni razlog za otkaz, kao i jer je dokazao je da je u donošenju te odluke poštovao strogo formalni postupak otkazivanja propisan ZR-om, a u vezi samog procesa postupka otkazivanja tužiteljica nije dokazala suprotno, to je na temelju čl. 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

14. S obzirom da je ovime izmijenjen uspjeh stranaka u ovom postupku preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 380. točka 3. tog Zakona), a trošak postupka je, u smislu tih odredbi te Tbr. 7/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj 138/23.) priznat tuženiku u iznosu navedenom u izreci ove drugostupanjske odluke.

15. Tuženiku je u skladu s čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. TPP-a u vezi s Tbr 10/1. Tarife priznat i trošak žalbe u iznosu od 250,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević