Poslovni broj: Pn-174/2022-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja Mejaši prvi d.o.o., Split, Obala hrvatskog narodnog preporoda 6, OIB:49368232868, zastupanog po punomoćniku Mladenu Parčini, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: 1. HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB:79517545745, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., Pisarnica Split, Hrvatske mornarice 1/i i 2. VODOVODA I KANALIZACIJE d.o.o., Split, Hercegovačka 8, OIB:56826138353, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika pod 1) i punomoćnice tuženika pod 2), na ročištu određenom radi objave presude, 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima pod 1. HANZA MEDIA d.o.o i pod 2. VODOVODU I KANALIZACIJA d.o.o.,u roku od 15 dana isplatiti tužitelju MEJAŠI PRVI d.o.o iznos od sveukupno 7.963,37 eura ( sedamtisućadevetstošezdesettrieuraitridesetisedamcenti / 60.000,00 kuna (šezdesettisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. kolovoza 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

II Nalaže se tuženicima pod 1. HANZA MEDIA d.o.o i pod 2. VODOVODU I KANALIZACIJA d.o.o., u roku od 15 dana tužitelju Mejaši prvi d.o.o. naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.962,31 eura, zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 1.962,31 eura, a do zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako je 14. srpnja 2016. u dnevnom listu Slobodna Dalmacija objavljen članak novinarke gđe. ČN pod naslovom „Nakon 31 minute suhih špina, škver platio 380.000,00 kn duga". U nadnaslovu se navodi „veliki su neplatiše, poput šoping centra Mall of Split, našli pod prijetnjom isključenja". U samom tekstu se navodi da bi trgovački centar Mall of Split bio dužan negdje ispod 50.000,00 kuna, te da zbog toga prijeti isključenje vode. Iz sadržaja teksta proizlazi da bi autorica teksta prenijela izjavu GN, direktora tuženika pod 2. kojim tekstom da su tužitelju veoma grubo i teško povrijeđena prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima i to kumulativno pravo, pravo na ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtku. Navedena prava osobnosti su povrijeđena konstatacijom da bi Mall of Split bio dužan tvrtki Vodovod i kanalizacija d.o.o. iznos od cca 50.000,00 kuna, te da zbog toga šoping centru Mall of Split prijeti isključenje vode. Naveli su da se radi o potpuno lažnoj činjenici. Tvrtka Mejaši prvi d.o.o. odnosno Mall of Split na dan pisanja predmetnoga članka nije imala niti kune duga prema Vodovodu i kanalizaciji d.o.o. lz izvoda otvorenih stavki navedene tvrtke da je jasno da ne postoji niti jedna jedina kuna dospjeloga duga na dan 14. srpnja 2016. Budući Mall of Split nema dugovanja da je jasno da ne može doći niti do isključenja vode. Navedenim pisanjem tuženika pod 1. kao i davanjem takve izjave tuženika pod 2., a dostupnom mnogobrojnom čitateljstvu Slobodne Dalmacije tužitelju je pričinjena znatna neimovinska šteta povredom prava osobnosti. Člankom 16. Zakona o medijima da je propisano da su mediji dužni poštovati dostojanstvo, ugled i čast građana. Kodeksom časti hrvatskih novinara je propisano da je novinar dužan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju, a također da kritički prosuđuje izvore informacija. Dužan je poštovati etiku javne riječi i kulturu dijaloga te uvažavati čast, ugled i dostojanstvo osoba. Kada se iznose optužujući navodi novinar mora nastojati sva stajališta predstaviti javnosti. Autorica predmetnoga članka nije uopće zatražila očitovanje tvrtke Mejaši prvi d.o.o. glede postojanja eventualnoga duga. Minimum profesionalnosti nalaže da se zatraži i od druge strane da kaže svoju stranu priče, te eventualno demantira tvrdnje iz predmetnoga članka. Zbog svega gore opisanoga da je tužitelju nanesena znatna neimovinska šteta. Nakon što je izašao predmetni tekst tužitelj da je bio suočen sa znatnim neugodnostima. Kontaktirao ga je niz osoba sa nizom pitanja i komentara. Osim navedenoga tužitelj je vlasnik trgovačkog centra Mall of Split, te da pretežiti dio kupaca dolazi upravo sa ovoga područja gdje je dnevni list Slobodna Dalmacija najčitaniji. Jasno da se ovakvim pisanjem stvara vrlo loša slika o tvrtki Mejaši prvi d.o.o. kao i o trgovačkom centru Mall of Splitu. Loš imidž utječe i na potencijalne kupce, a zatim i na zakupce centra koji to osjete kroz smanjenu potrošnju. Općepoznata da je činjenica koliko tvrtke ulažu i brinu se za svoj imidž koji je jedna od najbitnijih stvari u poslovanju. Da je tome tako pokazuju i općepoznate činjenice o enormnim svotama koje tvrtke ulažu u marketing. To zna i tuženik koji vrlo velika sredstva i ostvaruje od marketinga. Ovakvim tekstovima, koji su k tome lažni, da se ruši imidž trgovačkog centra, te se time nanosi nemjerljiva šteta tužitelju. Osim gore navedenoga tužitelj da je zatražio sukladno čl. 40. Zakona o medijima ispravak objavljene informacije. Predmetni ispravak nije objavljen. Zbog navedenog ističe da ima pravo na naknadu neimovinske štete, te s obzirom na sve okolnosti drži da bi primjerena novčana naknada iznosila 90.000,00 kuna, pa je sudu predložio donošenje odluke kojom će predlaže da sud nakon provedene rasprave donese odluku kojom će obvezati tuženika na dužnu isplatu kao i naknadu troškova postupka. Podneskom od 18. ožujka 2020. godine tužitelj je uredio tužbu u odnosu na tuženika pod 1, s obzirom da je raniji tuženik Slobodna Dalmacija d.d. prestao postojati, te je isti sada pripojen društvu Hanza media d.o.o.

2. Tuženik pod 1) je u odgovoru na tužbu naveo kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Unatoč tome što tužitelj u tužbenom zahtjevu pod točkom I. i II. nije predložio solidarno ispunjenje obveza za tuženika pod 1. i pod 2., tuženik je istakao da tužbeni zahtjev postavljen na takav način nije usvojiv. Naime, da će sud budući da poznaje pravo u nastavku postupka, a uzimajući u obzir da se solidarnost nikada ne pretpostavlja jer je za njen nastanak uvijek potreban pravni osnov, utvrđivati odgovornost posebno u odnosu na tuženika pod 1. (nakladnika) i tuženika pod 2. (fizičke osobe koja je nakladniku dala informaciju). Svoje potraživanje tužitelj pokušava opravdati navodima da mu je tuženik pod 1. 14. srpnja 2016. godine objavom članka u dnevnom listu Slobodna Dalmacija pod naslovom "Nakon 31 minute suhih špina, škver platio 380.000,00 kn duga" podnaslov su se naplatiše, poput šoping centra MALL OF SPLIT', našli pred prijetnjom isključivanja vode. nisu bili jedini..." povrijedio prava osobnosti i to kumulativno pravo na ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtku, tim više što se u nastavku teksta spominje da trgovački centar MALL OF SPLIT prema trgovačkom društvu Vodovod i kanalizacija d.o.o. ima dugovanje u iznosu od cca kn 50.00,00 iz kojeg razloga mu prijeti isključenje vode, što nije točno. Tuženik je skrenuo pozornost na činjenicu da tužitelj izostavlja rečenice koje u članku slijede iza onih koje spominje u tužbi, čime nastoji izvući iz konteksta cijeli članak. U tom smislu, a u prilog svojim tvrdnjama da na dan objave spornog članka nije postojala niti jedna jedina kuna dospjelog duga prema trgovačkom društvu Vodovod i kanalizacija d.o.o., tužitelj dostavlja Izvod otvorenih stavki za kojega u historijatu tužbe navodi da odražava stanje na dan 14. srpnja 2016. godine to jest na dan objave spornog članka, iako na spomenutom izvatku jasno stoji da je izdan 12. srpnja 2016.g. to jest dva dana prije objave spornog članka. Jasno je da tužitelj na sve načine pokušava opravdati svoj tužbeni zahtjev, međutim postojanje dugovanja na dan objave spornog članak uopće nije bitno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, naime da u spornom članku ne stoji da je tužitelj dužan na taj i taj dan, već GN, direktor trgovačkog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. tužitelja uzima za primjer dužnika koji je tek po opomeni platio dugovanje. Dakle, ne spominju se nikakvi konkretni datumi. U odnosu na navode tužitelja da ČN, autorica spornog članka, a prije njegove objave, uopće nije zatražila očitovanje trgovačkog društva MEJAŠI PRVI d.o.o. glede postojanja eventualnog duga, pa da je time povrijedila načelo audiatur et altera pars istakao je da je autorica sve informacije u pogledu spornog duga dobila od GN, direktora trgovačkog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. Dakle, kada se uzme u obzir da je gospodin GN "prvi čovjek" trgovačkog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. da je jasno da je autorica članka imala osnovani razlog povjerovati da su informacije koje joj je on prenio točne. Stoga, nesporno je da autorica članka nije iznijela činjenična utvrđenja, već je prenijela navode druge osobe, a za što se, sukladno odredbama Zakona o medijima, ne može odgovarati. Međutim, ukoliko bi se tijekom postupka dokazalo da je tužitelju doista nastala neimovinska šteta koja je u uzročno posljedičnoj vezi s objavom spornih članaka, utoliko se tuženik pod 1. poziva na č1.21. st.4. ZM-a koji taksativno propisuje situacije u kojima nakladnik ne odgovara za štetu. Nadalje, iz obrazloženja tužbe da nije jasno kojim se to parametrima vodio tužitelj kada je visinu neimovinske štete koja mu je navodno nastala objavom spornog članka cijenio baš u iznosu od 90.000,00 kn. To posebno kada se uzme u obzir da taj iznos potražuje od tuženika pod 1. i pod 2. bez da je odredio u kojem iznosu tereti jednoga, a u kojem drugoga tuženika. Ipak, teško je povjerovati da prosječan kupac povezuje trgovački centar Mall of Split i trgovačko društvo Mejaši prvi d.o.o., pa da bi iz tog razloga tužitelju nastala šteta za koju bi imao pravo tražiti naknadu. Naime, u odštetnim parnicama u kojima se potražuje naknada štete bilo imovinske bilo neimovinske, bilo obje, zbog informacije objavljene u medijima, da bi postojala odštetna odgovornost nakladnika ili autora takve informacije mora se raditi o informaciji koja se u razumnoj mjeri može povezati s tužiteljem. Dakle da svaka prosječna osoba prosječnog znanja i poznavanja činjenica može znati da se neka informacija odnosi upravo na tužitelja. Drugi uvjet koji također mora biti ispunjen da bi postojala odštetna odgovornost za informaciju objavljenu u medijima, to jest da bi se radilo o difamirajućoj informaciji, ona mora imati takva svojstva da svaka prosječna treća osoba može o tužitelju zauzeti negativan stav, smatrati ga osobom koju je potrebno izbjegavati ili prezirati, koju je moguće ismijavati odnosno kada se položaj tužitelja u društvu i njegovoj zajednici upravo zbog objavljene informacije, umanjuje. Takav stav zauzeo je VSRH u svojoj odluci od 16. veljače 2010. godine broj Rev 129/2010-2 koja se dostavlja u prilogu ovog odgovora na tužbu. Institut naknade neimovinske štete radi povrede časti, ugleda i dostojanstva ima svrhu ograničiti medije u iznošenju neistinitih i neprovjerenih informacija, a ne informacija koje su točne, ali po mišljenju tužitelja, nepodobne da bi se iznijele u javnost, a posebice zato što je upravo dužnost i svrha medija javnost izvještavati o svim aktualnim temama. Zaključno tuženik smatra potrebnim naglasiti sljedeće: Zakonom o medijima propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika. Tužitelj je 15. srpnja 2016. godine tuženiku pod 1. uputio Zahtjev za ispravak objavljenje informacije. Tuženik pod 1. nije udovoljio takvom zahtjevu iz razloga što se u spornom članku na niti jednom mjestu ne spominje naziv tvrtke tužitelja, niti da je tužitelj vlasnik trgovačkog centra MALL OF SPLIT, niti je dostavljen dokaz koji bi govorio tome u prilog. U tom smislu, opreza radi, tuženik pod 1. Slobodna Dalmacija je istakla prigovor promašene aktivne legitimacije. Kako sve navedeno govori u prilog tome da je sporni članak sastavljen uz poštivanje svih uredničkih i novinarskih postulata, tako se predlaže sudu odbaciti, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku pod 1. prouzročeni trošak postupka. Podneskom od 21. veljače 2020.g. tuženik pod 1. izvijestio je sud da je trgovačko društvo Slobodna Dalmacija d.d. pripojeno trgovačkom društvu Hanza Media d.o.o. na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod br. Tt-18/46005-3 od 1. travnja 2019., te se kao tuženik pod 1. označava upravo Hanza Media d.o.o.

3. Tuženik pod 2) se u cijelosti usprotivio tužbi i činjenicama navedenim u tužbi. Tužitelju da je dana 30. lipnja 2016. godine upućen poziv za podmirenje duga po šifri kupca 96896. Poziv na podmirenje dugovanja da je upućen iz razloga što su se u trenutku slanja poziva stekli uvjeti sukladno Općim i tehničkim uvjetima VIK-a glede prekida isporuke vode. Poziv za podmirenje duga je neposredno uručen tužitelju dana 30. lipnja 2016.. Naveli su da su navodi izneseni u tužbi u cijelosti neosnovani, jer u trenutku slanja opomene tj. poziva pred prekid isporuke vode tužitelj da je bio neplatiša u odnosu na ovog tuženika, te su u trenutku slanja poziva bili ispunjeni svi uvjeti propisani Općim i tehničkim uvjetima ovog tuženika temeljem kojih je mogao doći do prekida isporuke vodoopskrbe. Tuženiku je dana 28. srpnja 2016. godine upućen dopis sa kratkom kronologijom zbivanja glede iznos dugovanja te se u privitku odgovora na tužbu dostavlja dopis br.22002, a na okolnost da je tuženik u nekoliko navrata bio i usmeno upozoren na podmirenje dugovanja kao i e putem mail-a, tuženik pod 2) se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu tužitelja i predložio je sudu nakon provedenog dokaznog postupka tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

4. U postupku je sud izvršio uvid u članak Slobodne Dalmacije priloženog uz tužbu pod naslovom "Nakon 31 minute suhih špina, škver platio 380.000 kn duga" (list 5-6 spisa), zahtjeva za ispravak objavljene informacije od 15. srpnja 2016. (list 7-8 spisa), potvrde o primitku pošiljke (list 9.spisa), e-mail korespondencija (list 10 spisa), izvod otvorenih stavki tuženika pod 2. na dan 12. srpnja 2016. (list 11 spisa); na dan 30. lipnja 2016. (59 spisa); 14. srpnja 2016. (list 63 spisa), izvadak iz registra žigova (list 12 spisa), dopisi tuženika pod 2. od 30. lipnja i 28. srpnja 2016. upućeni tužitelju ( list 17-19 spisa), odluka VSRH poslovni br. Rev-129/2010-2 od 16. veljače 2010. (list 26-27 spisa), preslike članka "Investitor:Iako nam je Č otuđio ateste, Mall ćemo otvoriti krajem veljače", "Mejaši prvi od početka 2015. su nam platili samo 1 posto radova" (list 32-39 spisa), ispis pregleda zatvaranja tuženika pod 2. za razdoblje od 6. srpnja 2016. do 11. srpnja 2016. (list 62 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 18/46005-3 od 1. travnja 2019. (list 71-72 spisa), dopis tuženika pod 1. od 15. lipnja 2020. o broju prodaje dnevnog lista Slobodna Dalmacija za dan 14. srpnja 2016. (četvrtak) (list 82 spisa), saslušanjem direktora tužitelja kao parnične stranke (list 53- 55, 161-163 spisa), saslušanjem svjedoka GN (list 43, 139-142 spisa), ČN (list 48-49 spisa), SN (list 55-56, 161-163 spisa), ZN. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga i na ročištu od 17. veljače 2025. su predložile zaključiti glavnu raspravu. Tužitelj je odustao od financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik pod 2) je odustao od saslušanja svjedokinje MN i TN. Ovaj sud je presudu donio 16. srpnja 2020., a istu je županijski sud djelomično ukinuo i u tom dijelu predmet vratio na ponovni postupak.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Prema čl. 21. st. 1. Zakona o medijima ( Narodne novine broj 59/04, 84/11, 81/13, 114/22, u daljnjem tekstu ZM) nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim zakonom. Prema čl. 22. st. 1. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Prema čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Među strankama nije sporno da je u tiskanom izdanju novina Slobodna Dalmacija 14. srpnja 2016. objavljen članak pod naslovom "Nakon 31 minute suhih špina, škver platio 380.000 kn duga", podnaslova „ Zavrnut ventil veliki su neplatiše, poput šoping centra Mall of Split, našli pod prijetnjom isključivanja vode i nisu bili jedini …", nije sporan sadržaj istog članka. Nije sporno da je tuženik nakladnik tiskanog izdanja novina "Slobodna Dalmacija". Nesporno je utvrđeno da se prije podnošenja tužbe, 15. srpnja 2016., tužitelj obratio glavom uredniku Slobodne Dalmacije d.d. sa zahtjevom za ispravak objavljenje informacije. Među strankama je nesporno da ispravak informacije nije objavljen. Nije sporno da je tužitelj imao određeno dugovanje prema tuženiku pod 2), u povodu kojeg dugovanja je dobio opomenu, a koje dugovanje je bilo podmireno na dan objave članka po opomeni tuženika pod 2), odnosno nesporno je da tužitelj nije imao dugovanja prema tuženiku pod 2) u odnosu na vodoopskrbu na dan objave predmetnog članka. Kao sporno postavilo se pitanje aktivne legitimacije tužitelja, je li navedenim člankom povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled tužitelja, odnosno je su li tuženik pod 1. i 2. u obvezi naknaditi tužitelju neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, ukoliko jesu je li njihova obveza solidarna ili djeljiva, ukoliko je do štete došlo je su li ispunjene pretpostavke da se tuženik pod 1. oslobodi odgovornosti za istu prema ZM-u. Tuženik pod 1. istakao je prigovor promašene aktivne legitimacije, a koji prigovor je odbijen kao neosnovan, jer kako je razvidno iz priloženog izvatka iz registra žigova na listu 12 spisa tužitelj je nositelj registriranog žiga Mall of Split, te ujedno i vlasnik istoimenog trgovačkog centra, trgovački centar nije pravna osoba, iz čega proizlazi aktivna legitimacija tužitelja. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku pod 1. sa zahtjevom radi ispravka informacije, pa je time u cijelosti ispunjena pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete sukladno odredbi članka 22. ZM-a, a koja tužba je podnesena u roku propisanom članku 23. ZM-a.

8. Iz izvedenih dokaza proizlazi da se u podnaslovu spornog članka navodi „ Zavrnut ventil veliki su neplatiše, poput šoping centra Mall of Split, našli pod prijetnjom isključivanja vode i nisu bili jedini …", te se na ovaj način aludira da bi trgovački centar Mall of Split bio veliki neplatiša, te da je bio pod prijetnjom isključenja vode. Za napomenuti je da je opće poznata činjenica da prosječan čitatelj posebno obraća pozornost na naslove i podnaslove, na temelju istih prosuđuje hoće li tekst pročitati, a i temeljem toga stvara sudove. Dok u naslovu se navodi „Nakon 31 minute suhih špina, škver platio 380.000 kn duga", u tekstu se prenose navodi direktora tuženika pod 2) o plaćanju dijela duga po opomeni tužitelja, te najavi podmirenja ostatka duga, a ako to ne učine navodi se „ a bože moj, zna se što slijedi….“, čime se jasno aludira na „suhe špine“ iz naslova teksta, odnosno obustavu vodoopskrbe. Na ovaj način objavom teksta tuženik pod 1), te davanjem informacije o klijentu tuženik pod 2), a u odnosu na dio dugovanja koji je već bio podmiren po opomeni, a koji objavljeni tekst sadrži navedene informacije o tužitelju dane od strane tuženika pod 2), pri tom sadrži i dijelom netočne informacije, kojim se tužitelja svrstava kao velikog neplatišu iako se radi o dugu za veliki trgovački centar od manje od 50.000,00 kuna, koji je pri tome i nepostojeći, te kojim se aludira na moguću obustavu vodoopskrbe centra, počinjena je šteta tužitelju. Naime, svjedok GN je jasno iskazao ( i na ročištu od 06. rujna 2018. i 04. travnja 2024. ) da je dug podmiren prije objave članka, a tom dijelu iskaza stranke nisu prigovarale. Na ovaj način kod šire javnosti diskreditira se tužitelja, kao neozbiljnog poslodavca koji ne plaća račune, te se o istome stvara loš dojam u široj javnosti. Ovakvim pisanjem i iznošenjem informacija tužitelju je počinjena neimovinska šteta, naime zasigurno je isti članak izazvao zabrinutost kod zakupaca prostora Mall of Split te nesigurnost za nastavak poslovanja, a za što su zasigurno krivili tužitelja, na koji način je narušena slika o tužitelju, pa tako i trgovačkom centru, a koja slika je bitna za uspješno poslovanje tužitelja. Opće poznato je kako trgovačka društva troše velika sredstva za stvaranje ugleda u javnosti, stoga je ovakvim pisanjem tuženika pod 1) i iznošenjem informacija tuženika pod 2) od strane istih narušen ugled, čast i dostojanstvo tužitelja kako u poslovnom svijetu, tako i u široj javnosti.

9. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, te prigovor da se u predmetnom slučaju ne radi o solidarnoj obvezi tuženika pod 1. i 2., za istaći je da je odredbom članka 1107. ZOO-a propisano da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. U stavku 2. istog članka propisano je da solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti. Ovaj sud smatra da je u ovom slučaju za primijeniti citiranu odredbu. U predmetnom slučaju tuženik pod 1. i 2. su štetu prouzročili zajedno, tuženik pod 1. objavom predmetnog članka navedenog sadržaja, a tuženik pod 2. davanjem informacije o klijentu na neprofesionalan način navodeći informacije o već podmirenom dugu ( ranije podmiren po opomeni ). Slijedom iznijetog ovaj sud zaključuje da je objavljivanjem spornog članka, te iznošenjem navedenih informacija o tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti. Dnevni list tuženika pod 1. u kojem je objavljen sporni članak tiskan je u velikom broju primjeraka, od kojih je prodano 25.578,00 primjeraka, dakle, sud je vodio računa i o dosegu lista u kojem je članak objavljen. Sud zbog navedenog ocjenjuje da je spornim člankom, zbog iznošenja netočnih i neistinitih informacija, moglo doći do štete kod tužitelja sukladno čl. 21. ZM-a i 1100. ZOO-a. Ovaj sud smatra da se u odnosu na tuženika pod 1. nisu ispunile zakonske pretpostavke iz članka 21. stavak 4. ZM-a jer autor članka nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti informacija, a već samo neobjavljivanje ispravka pokazuje da nije postupao u dobroj vjeri. Tuženik pod 1) nije iz opravdanih razloga odbio objaviti ispravku informacije s obzirom da je u trenutku objave članka dug bio podmiren. Ne može se tuženik pod 1) osloboditi od odgovornosti za naknadu štete primjenom čl. 21. st. 4. ZM-a jer isti nije u spornom članku prenio točnu informaciju pogotovo jer nije prije objave spornog članka sačekao očitovanje tužitelja, odnosno provjerio točnost iste. Ovo posebno jer i sam raniji zakonski zastupnik tuženika pod 2) , GN, u iskazu pred ovim sudom tvrdi da je tužitelj u međuvremenu ( prije objave članka) dug podmirio, kako je već obrazloženo.

10. Iz izvedenih dokaza ( iskaza svjedoka GN i svjedokinje ČN) proizlazi da je informacija o postojećem dugu dana svjedokinji ČN samo jedan dan prije objavljivanja spornog članka i da zakonski zastupnik tuženika pod 2) dao informaciju o iznosu duga tužitelja ( odnosno trgovačkog centra) "ispod 50.000,00 kuna", kako je i navedeno u spornom članku. Sud prihvaća navod svjedokinje ČN da je ista pokušavala stupiti u kontakt s tužiteljem, ali kako nije sporno da taj kontakt nije ostvaren zaključuje se kako je tuženik pod 1) objavljivanjem spornog članka, bez provjere točnosti informacije kod tužitelja i traženja njegovog očitovanja, postupio suprotno obvezi iz ZM-a, a koju je imao mogućnost ispuniti u vremenu nakon dobivanja informacije, odnosno da tuženik pod 1) nije morao takve navode zz tuženika pod 2) objaviti već u večernjem izdanju istog ili u dnevnom izdanju sljedećeg dana, ne čekajući odgovarajuće očitovanje tužitelja, odnosno provjeru informacije. Sud prihvaća i iskaz svjedoka SN i ZN jer je notorno da se u postojećoj situaciji u kojoj se u poslovnim odnosima s tužiteljem nalazi veliki broj poslovnih partnera i zakupaca poslovnih prostora, sporna vijest brzo širi i izaziva interes poslovnih partnera i javnosti općenito. Iskazu tih svjedoka stranke nisu prigovarale ( u odnosu na reakcije poslovnih partnera na objavu samog članka) pa sud drži kako i ti iskazi predstavljaju dokaz o šteti koju je sporni članak izazvao.

11. U odnosu na tuženika pod 1) za kazati je da se od novinara u traganju za istinom ne samo očekuje već se i traži, kroz kvalitetno informiranje, da upozorava na uočene nedostatke ili nepravilnosti u društvu te da nepravilnosti i nedostatke pokuša otkloniti ili spriječiti, moguće i ukazivanjem na samo upitne ili neprihvatljive pojave sve u smislu odredbi članka 38. Ustava RH, poštujući slobodu mišljenja i izražavanja te širenja informacija i kreativnih i kritičnih ideja, zabranu cenzure ili bilo kakve kontrole ili arbitrarne prinude prema učesnicima u tokovima komunikacije, nezavisnost sredstava informiranja u djelovanju kao "glas kritičke javnosti" pa se niti tuženiku ne može staviti na teret ponašanje njegovih novinara u skladu sa takvim očekivanjima ili pravima i obvezama. U skladu s prethodno iznijetim svaki novinar (putem ovlasti na iznošenje istine u svjetlu ustavnog prava na slobodu medija kao temeljne pretpostavke i najvažnije sastavnice prava na slobodu izražavanja u demokratskom društvu) ima pravo (slobodu) i na kritiku, pravo o onome o kome piše/izvještava iznositi svoj sud, ali (jer treba djelovati u okvirima profesionalne etike novinarske struke) ne i pravo štititi se i relativizirati svoje ponašanje samo paušalnim i pukim pozivanjem na istaknute vrijednosti, već stvarnim i dosljednim poštivanjem tih vrijednosti, poštivanjem čovjekova dostojanstva i etičkih načela (uz ostalo) istinitosti, objektivnosti i potpunosti

– prema onima o kojima piše/izvještava, upotrebom u radu (civiliziranim komuniciranjem s javnošću, poštivanjem etike javne riječi i svačijeg prava na privatnost te davanjem točne, potpune i pravovremene informacije) argumentiranih tvrdnji te točnih činjenica i izraza koji neće sugerirati nešto što bi samo po sebi ili u smislu cjeline, vrijeđalo ugled, čast i dostojanstvo, njegovu privatnost.

12. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud je zbog povrede ugleda, dostojanstva tužitelju dosudio iznos od 60.000,00 kuna (7.963,37 eura), a prilikom odlučivanja o visini naknade sud je vodio računa i o tome da tuženik pod 1. nije objavio ispravak informacije, te da je tužitelj pravna osoba, vlasnik trgovačkog centra, pa je s obzirom na djelatnost tužitelja odnosno njegovih zakupaca jako bitna slika u široj javnosti o tužitelju, jer je s istim u uskoj vezi uspješnost poslovanja tužitelja, vođeno je računa i o velikom broju prodanih primjeraka novine tuženika pod 1. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju su sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a dosuđene i zatezne kamate od podnošenje tužbe do isplate.

13. Sud drži da je iznos određen ovom presudom odgovarajući nastaloj povredi prava osobnosti, imajući u vidu da je objavljena informacija koja nije bila istinita u trenutku objavljivanja i s obzirom na rasprostranjenost medija u kojem je članak objavljen. Konkretno, radi se o mediju koji se objavljuje i na internetu, odnosno društvenim mrežama i jednostavnim pretraživanjem je dostupan neograničenom broju ljudi, zbog čega je sporni članak mogao biti dostupan širem krugu ljudi, odnosno javnosti. Takvim objavljivanjem tuženik je propustio voditi računa o zaštiti dostojanstva, ugleda i časti tužitelja pa je istome tako počinjena neimovinska odnosno nematerijalna šteta i na osnovi čega ima pravo na pravičnu naknadu za nastalu štetu. Informacije koje su objavljene u spornom članku su se negativno odrazile na ugled i poslovanje tužitelja s obzirom da je i prosječni čitatelj jasno mogao znati na koga se informacija odnosi ( jer je jasno objavljen naziv trgovačkog centra o kojemu je riječ) i tako zauzeti negativan stav prema tužitelju da ga prezire jer je prikazan kao osoba koja krši zakon i čini nemoralna djela.

14. Očito je da u konkretnom slučaju svrha članka nije bila u javnom, već vlastitom interesu medija povodom predmetnih događaja, stavljajući tužitelju na teret protuzakonito postupanje i dugovanje, a što nije utvrđeno. Takvo postupanje tuženika ne može biti u dobroj vjeri pa stoga postoji odštetna odgovornost tuženika, u smislu odredbi ZM-a, jer iako novinari imaju pravo i dužnost informirati javnost, sloboda javne riječi je povezana s odgovornošću za ono što je javno napisano, sloboda izražavanja u medijima nije apsolutna budući da ipak podliježe određenim ograničenjima prije svega načelom da se svatko dužan uzdržati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4256/2004), čega se ovdje trebao pridržavati autor sporne informacije tako da postupa savjesno u sladu s pravilima struke vodeći računa o legitimnim i opravdanim interesima osoba na koje se odnosi predmetna informacija, jer iz odredbe čl.7.st.1. i čl.16. ZM proizlazi da su mediji dužni poštivati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast svake osobe, djece, mladeži i obitelji.

15. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a.

16. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužitelju, s obzirom da je djelomično uspio s tužbenim zahtjevom, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav tužbe 100 bodova ( Tarifni broj. 7.), za sastav podneska od 12. siječnja 2017. i 18. ožujka 2020. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 8.1.), te za zastupanja na ročištu od 22. svibnja 2018., 6. rujna 2018., 5. prosinca 2019., 10. veljače 2020., 24. lipnja 2020., 16. listopada 2023., 4. travnja 2024., 23. srpnja 2024., 10. prosinca 2024. i 17. veljače 2025. vrijednost od 100 bodova ( Tbr. 9.1.), 10. lipnja 2020., 16. siječnja 2024. vrijednost od 25 bodova ( Tbr. 9.5.), što uz PDV od 25% te trošak sudskih pristojbi ( za tužbu i presudu ukupno 291,99 eura), ukupno iznosi 2.973,19 eura. Za ročišta od 10. lipnja 2020., 16. siječnja 2024. priznata je nagrada po Tbr. 9.5. jer su ista odgođena prije početka raspravljanja pa je odbijen zahtjev za više od tog iznosa. Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje. S obzirom da je tužitelj uspio u 83 % tužbenog zahtjeva ( imajući u vidu osnovu i visinu) priznat je trošak u iznosu od 1.962,31 eura, koji iznos se dobije nakon što je od tih 83% oduzet uspjeh tuženika koji iznosi ukupno 17% ( dakle, priznati trošak tužitelja je iznos od 66% od ukupnog troška koji iznosi 2.973,19 eura).

17. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 18. ožujka 2025.

S u d a c

Tomislav Bago

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku.

2. Tuženiku pod 1) po punomoćnicima.

3. Tuženiku pod 2).