Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-190/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JĐ zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući u povodu žalbe optuženog JĐ podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj 39 K-1077/2018-19 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog JĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda Splitu broj 39 K-1077/2018-19 od 12. siječnja 2024. optuženi JĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11. te je na temelju članka 227. stavak 6. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. optuženom JĐ je izrečene uvjetna osuda pa se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 72 KZ/11. optuženom JĐ je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom koja se odnosi na sve kategorije vozila u trajanju jedne godine.

3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga krši obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom.

4. Na temelju članka 67. a KZ/11. sigurnosna mjera počinje teći od izvršnosti presude.

5. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. te stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. , 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi JĐ dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 1031,96 eura pa je naloženo optuženiku da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati u korist Državnog proračuna iznos od 1031,96 eura od čega 26,54 eura za izradu skice mjesta nastanka prometne nezgode, 1,99 eura za izradu optičkog medija od policijske postaje, 361,38 eura za prometno-tehničko vještačenje, 398,87 eura za uzimanje uzoraka za analizu i analize alkohola u krvi i mokraći, 39,82 eura paušal te 212,36 eura za dopunu prometnog vještačenja.

6. Protiv te presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi JĐ putem branitelja Željka Gulišije, odvjetnika u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni, odnosno sankciji, zbog izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom kao i zbog odluke o naknadi troškova kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženog JĐ oslobodi optužbe za počinjenje djela za koje se tereti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

7. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu u kojem je naveo da, suprotno navodima iz žalbe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i u obrazloženju presude za ocjenu o krivnji optuženika za terećeno kazneno djelo dao iscrpne, uvjerljive i logične razloge, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje. Nadalje, naveo je da prvostupanjski sud pravilno vrednujući otegotnu i olakotne okolnosti optuženiku izrekao primjerenu kaznenu sankciju kojom će se ostvariti preventivni ciljevi kažnjavanja.

8. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. U skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, optuženi JĐ i njegov branitelj Željko Gulišija, koji uredno pozvani nisu pristupili na sjednicu drugostupanjskog vijeća pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.

10. Žalba optuženika nije osnovana.

11. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da površina kojom se kritične zgode kretao optuženik nema svojstvo „ceste“ u smislu odredbe članka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15. – dalje u tekstu ZSPC) pa se u skladu s tim na optuženika ne može primijeniti odredba članka 50. ZSPC. Prvostupanjski je sud, s obzirom da se optuženik kretao prilaznim kolnikom zgradi, ispravno zaključio da se optuženik kretao cestom u smislu odredbe članka 2. stavak 1. točka 1. i točka 11. ZSPC (odlomak 18. obrazloženja presude).

12. Prvostupanjski je sud u potpunosti utvrdio činjenično stanje, kako glede kretanja pokojne žrtve DĐ, tako i u pogledu kretanja vozila optuženika te uzroka predmetne, prometne nezgode. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka Marina Žunića je jasno, određeno, dano na temelju dokaza u spisu, prvenstveno zapisnika o očevidu, kao i na temelju pravila znanosti i iskustva, tako da ga je osnovano prvostupanjski sud prihvatio. U dopunskom očitovanju vještak je vrlo precizno odgovorio na sve prigovore obrane, bez ikakvih nejasnoća, nepotpunosti ili proturječnosti koje bi trebalo otkloniti obnovom vještačenja, a kako to sugerira žalitelj u žalbi, ponavljajući prigovore iznesene na raspravi.

13. Prvostupanjski je sud utvrdio kretanje pješakinje, pokojne DĐ na temelju iskaza svjedoka ĆĐ koji je sa zajedničke adrese boravišta napustio stambenu zgradu na kbr. 43. oko 9:50, prethodno se dogovorivši s njom da će se nađu u obližnjem kafiću „Ravel“, što znači da se prije prometne nezgode pokojna žrtva kretala od ulaza u stambenu zgradu na kbr. 43 do kafića „Ravel“ , bio je to njezin uobičajeni dnevni ritual i način kretanja kroz osam godina prije nesreće pa je osnovano prvostupanjski sud zaključio da se i kritične zgode na isti način kretala. Ovakvo kretanje pješakinje prvostupanjski je sud detaljno analizirao, a na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrdio kako se pješakinja, s obzirom na životnu dob i zdravstveno stanje, kretala brzinom od oko 1,8 km/h, u trenutku pokretanja teretnog vozila 2,8 sekundi prije naleta se nalazila udaljena oko 1,4 m od mjesta naleta.

14. Prema odredbi članka 50. stavak 1. ZSPC optuženik se, kao vozač vozila, prije što je započeo vožnju unatrag morao uvjeriti da time ne ugrožava ili ne ometa druge sudionike u prometu, odnosno uvjeriti se na siguran način da bez opasnosti za druge sudionike u prometu, što je bila pokojna žrtva kao pješak, to može učiniti. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, prvostupanjski je sud utvrdio, da je optuženik, a s obzirom na tehničke karakteristike vozila, da bi vidio pješakinju na kolniku iza teretnog vozila, trebao izaći iz istoga i prije započinjanja radnje vožnje unatrag pogledati iza vozila, odnosno to bi za njega trebao u konkretnom slučaju učiniti suvozač. Osim toga, suvozač optuženika je mogao vidjeti pješakinju prije nego je ušao u vozilo i to sugerirati vozaču. Kada se ima u vidu da prema citiranoj odredbi ZSPC se vožnja vozilom unatrag može učiniti samo na kratkom dijelu ceste, izlazak vozača iz vozila, pomoć suvozača ili slučajnih prolaznika nisu niti neživotne, niti neprimjenjive reakcija vozača, kako tvrdi žalitelj, a da bi se poštovala citirana prometna odredba i na siguran način poduzela vožnja unatrag. Točno je da zakon ne propisuje angažiranje putnika u vozilu ili drugih sudionika u prometu radi omogućavanja poduzimanja radnje kretanja vozilom unazad, međutim, ZSPC nalaže vozaču uvjeriti se da radnju može provesti na siguran način, dakle, vozač je taj koji će izabrati sredstvo kojim će se uvjeriti da planiranom radnjom u prometu neće izazvati opasnost za ostale sudionike u prometu pa, po potrebi, tražiti pomoć putnika u vozilu ili slučajnih prolaznika. Karakteristike vozila, preglednost u smjeru namjeravanog kretanja, neopremljenost vozila pomoćnim sredstvima koja bi omogućavala sigurno kretanje vozila unazad ne oslobađaju vozača odgovornosti za kršenje prometnog propisa, izazvanu prometnu nezgodu i nastupjelu posljedicu. Citirana odredba ZSPC je vrlo jasna, vozač vozila je taj koji se mora uvjeriti da kretanje vozilom unazad može učiniti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu, a posebno na mjestima kao što su prilazni kolnici stambenih zgrada gdje može očekivati nailazak pješaka kao posebno ranjive i nezaštićene kategorije sudionika u prometu.

15. Žaleći se zbog odluke o kazni, žalitelj navodi da su izrečena kazna i utvrđen rok provjeravanja previsoki s obzirom na olakotne okolnosti kao što je protek vremena od šest godina u kojem optuženik nije dolazio u sukob sa zakonom, obiteljska situacija optuženika, otac je dvoje malodobne djece, u svakodnevnom radu vozilom prevozi pokojnike i izricanje sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, koja se odnosi na sve kategorije vozila u trajanju jedne godine, u bitnom bi ugrozilo egzistenciju optuženika i njegove obitelji.

16. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud sasvim ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. bile od utjecaja na odmjeravanje kazne pa je tako kao otegotno cijenio da je optuženik dva puta prekršajno kažnjavan i to zbog kršenja ZSPC i to 2020. i 2022. time da mu je posljednjom presudom izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju dva mjeseca, što ukazuje da je sklon kršenju prometnih propisa, dok mu je kao olakotno cijenio okolnost da je neosuđivana osoba, roditelj je dva malodobna djeteta kao i protek vremena od počinjenja djela koji se ne može pripisati postupanju optuženika.

17. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne primjereni značaj dao istaknutim olakotnim okolnostima, međutim, kada se ima u vidu da je optuženik nakon počinjenja djela u dva navrata proglašen krivim zbog kršenja propisa o sigurnosti prometa na cestama i to zbog vožnje pod utjecajem alkohola, pri koncentraciji između 1,00 i 1,50 g/kg apsolutnog alkohola (rješenje Policijske postaje Solin broj 511-12-32/05-3-10-1/2020 u trajanju od 18. studenog 2020. do 16. svibnja 2021.) i zbog upravljanja vozilom bez da je kod sebe imao vozačku dozvolu, prometnu dozvolu te za vrijeme dok mu je bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije iz prethodno naznačenog rješenja PP Solin, kao i zakonom propisanu kaznu zatvora u trajanju od jedne do osam godina za ovo kazneno djelo, tada je kazna zatvora u trajanju jedne godine, što je u visini zakonski propisanog minimuma, više nego primjerena istaknutim olakotnim okolnostima. Niti jedna od istaknutih olakotnih okolnosti kada se dovede u vezu s utvrđenim otegotnim okolnostima, nije naročito olakotna pa da bi opravdavala ublažavanje kazne u smislu odredbe članka 48. stavak 2. KZ/11.

18. Ovdje treba istaći da je u više odluka Europskog suda za ljudska prava (Smiljanić protiv Hrvatske, zahtjev br. 35983/14., J Oliveira protiv Portugala zahtjev br. 78103/14., Nicolae Virgiliu Tanase protiv Rumunjske, zahtjev br. 41720/13.) ukazano kako je zadatak vlasti, a sudova kroz kaznenu politiku, osigurati funkcioniranje preventivnih mjera usmjerenih na osiguravanje javne sigurnosti i minimiziranje broja prometnih nesreća. S tim u vezi kada je prvostupanjski sud ocijenio da i bez izvršenja kazne optuženik neće činiti kaznena djela pa mu izrekao uvjetnu osudu (što ovaj sud nije propitivao zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika) i utvrdio mu rok provjeravanja u trajanju tri godine, ovaj sud nalazi da utvrđen rok provjeravanja kao i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom koja se odnosi na sve kategorije vozila u trajanju jedne godine, što je u visini zakonski propisanog minimuma, su, a s obzirom na istaknute okolnosti iz članka 47. KZ/11., jedine djelotvorne, odvraćajuće i preventivne mjere. Jedino takvom kaznom, uvjetnom osudom zajedno s izrečenom sigurnosnom mjerom će se utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela i osigurati povjerenje javnosti u poštivanje vladavine prava i sposobnost vlasti da spriječe bilo kakvu pojavu sličnih nezakonitih djela, odnosno ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kroz specijalnu i generalnu prevenciju.

19. U odnosu na žalbu optuženika zbog odluke o trošku, treba istaći da je prvostupanjski sud na temelju prikupljenih podataka o imovinskom stanju optuženika, osnovano zaključio da optuženik može platiti troškove kaznenog postupka, time da uvijek postoji mogućnost da predsjednik vijeća prvostupanjskog suda, ako se naknadno utvrdi da optuženik nije u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi plaćanjem istih bila ugrožena njegova egzistencija ili egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati, može posebnim rješenjem, a u skladu s odredbom članka 148. stavak 6. ZKP, osloboditi ga plaćanja istih.

20. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Koraljka Bumči