Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-412/2024-13

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optužene TG i dr., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama 1. optužene TG i 2. optuženog ZG, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-500/2014 od 1. ožujka 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj u izočnosti uredno pozvanih stranaka, održanoj 18. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba 1. optužene TG i 2. optuženog ZG, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenog suca pojedinca.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-500/2014 od 1. ožujka 2024., na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22 i 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP-a), stavljen je izvan snage Kazneni nalog od 13. kolovoza 2013., te su 1. optužena TG i 2. optuženi ZG proglašeni krivim da su počinili kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevare u gospodarskom poslovanju – opisano i kažnjivo po članku 247. stavak 1. KZ/11. Na temelju odredbe članka 247. stavak 1. KZ/11, 1. optužena TG i 2. optuženi ZG osuđeni su na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Na temelju odredbe članka 56. stavak 1. i 4. i članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. 1. optuženoj TG i 2. optuženom ZG je izrečena uvjetna osuda tako što kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci na koju su osuđeni neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude, ne počine novo kazneno djelo, uz posebnu obavezu da poprave štetu počinjenu kaznenim djelom i oštećenom trgovačkom društvu King trade d.o.o. solidarno plate iznos 2.654,46 eura (dvijetisućešestopedesetčetiri eura i četrdesetšest centi), u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

2. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP-a 1. optužena TG i 2. optuženi ZG solidarno su dužni u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom društvu King trade d.o.o. isplatiti iznos 2.654,46 eura (dvijetisućešestopedesetčetiri eura i četrdesetšest centi), dok se za više traženo oštećeno trgovačko društvo King trade d.o.o. upućuje u parnicu.

2.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1., 2. i 6. ZKP-a 1. optužena TG i 2. optuženi ZG dužni su platiti trošak kaznenog postupka u iznosu po 200,00 (dvjesto) eura svaki od optuženika, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela 1. optužena TG po branitelju Jakši Cvitkoviću, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložila da se usvoji žalba i oslobodi 1. optužena TG, podredno da se ukine pobijana presuda.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio i 2. optuženi ZG po branitelju Toniju Vukičeviću, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o izrečenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se ista ukine i 2. optuženi ZG u cijelosti oslobodi optužbe.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. O sjednici drugostupanjskog vijeća na traženje 1. optužene TG i 2. optuženog ZG uredno su obaviješteni 1. i 2. optuženici, branitelji 1. i 2. optuženika i državni odvjetnik. Branitelj 1. optuženice je pisanim podneskom zatražio da se sjednica vijeća održi u izočnosti njega i 1. optuženice, a budući da na sjednicu vijeća nisu pristupile niti druge uredno pozvane stranke, sjednica vijeća je održana u njihovoj izočnosti.

8. Žalbe 1. i 2. optuženika su osnovane.

9. Prije svega valja napomenuti da, iako 1. i 2. optuženici u žalbama podnesenim po braniteljima ističu sve žalbene osnove, navodima žalbe obrazlažu svaki pojedinačno, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Dodatno se od strane 1. optuženice, argumentira i pogrešna primjena kaznenog zakona uz navod da je KZ/97 blaži od KZ/11 za konkretno kazneno djelo. Nadalje, obrazlažući nepostojanje prijevarne namjere, 1. optuženica se osvrće na činjenicu da je nakon pozajmice koja je sklopljena sa oštećenikom i sama uzela kredit od poslovne banke koji je u cijelosti uplaćen na račun trgovačkog društva i to u dvostruko većem iznosu od onog koji je posudila od oštećenika, ističući da navedena činjenica nije ni na koji način cijenjena od strane prvostupanjskog suda. U žalbi se navodi i da sama činjenica da je 1. optuženica znala za navedenu pozajmicu, ne znači i da je zajedno i dogovorno sa 2. optuženikom prijevarno postupala u namjeri da ošteti trgovačko društvo KINGTRADE d.o.o.. Nadalje, 2. optuženi ZG se žalbenim navodima osvrće na činjenicu da isti u tom trgovačkom društvu nije imao status odgovorne osobe, pa stoga i ne može odgovarati za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju ali i na okolnost da je prvostupanjski sud bez dostatnog stručnog znanja ocijenio pregledanu materijalnu dokumentaciju. U žalbi napominje da je trgovačko društvo Carstvo okusa d.o.o. tek nakon zaključenja predmetnog ugovora o pozajmici došlo u blokadu, a što dodatno ukazuje da nije postojala prijevarna namjera u trenutku zaključenja konkretnog ugovora o pozajmici.

10. Prvenstveno treba istaknuti da je povodom žalbe 1. i 2. optuženika ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP-a međutim, nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega nije osnovana žalba 1. i 2. optuženika u dijelu u kojem se isti pozivaju na bitnu povredu kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na štetu optuženika. Međutim, u pravu su 1. i 2. optuženici kada obrazlažu, svaki sa svojim argumentima koji se u najvećem dijelu međusobno preklapaju, da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

10.1. U pravu su 1. i 2. optuženici kada ističu da je potrebno utvrditi postojanje prijevarne namjere na strani počinitelja u trenutku zaključenja konkretnog pravnog posla. Naime, da bi se moglo tvrditi da je radnja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju počinjena, potrebno je cijeniti sve one okolnosti koje govore o ponašanju konkretnog ili konkretnih počinitelja u tom istom trenutku. Nesporno je, da je do zaključenja ugovora o pozajmici došlo 1. listopada 2009., dok je do neprekinute blokade računa tog trgovačkog društva došlo tek u siječnju 2010., neposredno nakon što je protekao rok od tri mjeseca za povrat kratkoročne pozajmice koja je ugovorena, odnosno tri mjeseca nakon izvršene pozajmice. Navedenu je činjenicu, na što se posebno u svojoj žalbi poziva 1. optužena TG, prvostupanjski sud utvrdio samo na temelju matematičkog izračuna pročitanog BON 2 obrasca koji prileži listu 13 spisa predmeta koji govori o broju dana neprekinute blokade. Međutim, upravo kao što to i ističe 1. optuženica, ali i 2. optuženik u svojoj žalbi, prvostupanjski je sud propustio cijeniti okolnost koja je nesporno utvrđena tijekom dokaznog postupka čitanjem pisane dokumentacije i to na temelju izvatka o stanju i prometu po računu za dan 5. listopada 2009. (list 65 spisa). Naime, uvidom u navedeni izvadak, upravo kao što se to i ističe u žalbi 1. optuženice i žalbi 2. optuženika, razvidno je da je 1. optuženica 6. listopada 2009., dakle svega nekoliko dana nakon što je trgovačko društvo oštećenika sa trgovačkim društvom 1. optuženice zaključilo prijeporan Ugovor o pozajmici, na račun svog trgovačkog društva i sama uplatila putem Erste&Steiemaerkische Bank d.d. Rijeka – iznos 48.500,00 kn. Dakle, sukladno navedenom, ne samo da u trenutku zaključenja Ugovora o pozajmici trgovačko društvo 1. optuženice nije bilo u blokadi, već ta činjenica ukazuje da je 1. optuženica imala namjeru održati poslovanje svog trgovačkog društva. U pravu je stoga 1. optužena TG, ali i 2. optuženi ZG, kada ističu da prvostupanjski sud nije sa dostatnom pozornošću cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja na utvrđenje postojanja prijevarne namjere kao bitnog elementa konkretnog kaznenog djela na strani počinitelja, pa je u tom dijelu, za sada, činjenično stanje ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno.

10.2. Nadalje, u pravu je 1. optuženica i kada ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi na temelju kojih je sve okolnosti zaključio da je postojao zajednički dogovor o počinjenu konkretnog kaznenoga djela, odnosno u čemu se sastoji radnja postupanja 1. optuženice, a u čemu radnja činjenja 2. optuženika. Naime, iako na strani 13 svoje presude prvostupanjski sud obrazlaže zajedničko postupanje 1. i 2. optuženika temeljeći svoje obrazloženje na činjenici da je 2. optuženik stvarno vodio poslovanje, a 1. optuženica sporni ugovor o pozajmici potpisala, isti sa nedostatnom pažnjom cijeni sve okolnosti koje je u svezi sa samim potpisivanjem tog ugovora utvrdio. Naime, nedostatno cijeni činjenicu koja proizlazi iz iskaza 1. optuženice, da je 2. optuženik samostalno donosio poslovne odluke kao i da je samostalno dogovorio posudbu novca sa HG, dok je ona samo Ugovor potpisala, a što sve svojom obranom potvrđuje i 2. optuženik. Činjenicu da je upravo 2. optuženik tražio posudbu novca koju je osim toga sam i dogovorio sa predstavnikom oštećenog trgovačkog društva HG, potvrđuje svojim svjedočkim iskazom i sam HG, navodeći da on osobno nikada nije vidio 2. optuženicu, pa tako čak niti prilikom potpisa predmetnog ugovora. Imajući u vidu okolnosti dogovora oko same pozajmice i okolnosti potpisivanja samog Ugovora o pozajmici, u pravu je 1. optuženica kada ističe da je prvostupanjski sud propustio sa dostatnom pažnjom cijeniti i te nesporno utvrđene okolnosti koje su prethodile i nastupile u svezi sa samim Ugovorom o pozajmici, kada je već izveo zaključak o postojanju zajedničke odluke prijevarnog postupanja 1. i 2. optuženika, pa je stoga i u odnosu na tu okolnost činjenično stanje, za sada, nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno. Naime, supočinitelji su dvije ili više osoba koji zajednički donesu odluku o nekom kaznenom djelu, a zatim počine kazneno djelo na način da svaki od njih sudjeluje u samoj radnji činjenja, dakle da bi postojalo supočiniteljstvo potrebno je da postoji subjektivna komponenta koja predstavlja zajedničku odluku, i objektivna koja predstavlja zajedničko sudjelovanje u radnji činjenja koja može biti sadržana u prethodnom dogovoru. Međutim, u situaciji kada sve dogovara samo 1. optuženik, a 2. optuženik samo potpisuje Ugovor koji je prethodno dogovorio 1. optuženik, ostaje otvorenim pitanje do koje je mjere doista 1. optužeica sudjelovala u kreiranju same odluke o sklapanju predmetnog Ugovora, tim više što je svega nekoliko dana kasnije očito uplatila bitno veći iznos od posuđenog na račun trgovačkog društva.

11. Nije međutim u pravu 2. optuženik u dijelu u kojem ističe da on ne može biti odgovoran za učin inkriminiranog kaznenog djela jer formalno nije imao status odgovorne osobe u trgovačkom društvu pri čemu se osvrće na odredbu članka 89. stavak 7. KZ/97. U odnosu na navedeno, treba naglasiti da je pitanje kaznene odgovornosti osobe koja nije formalno upisana u registru trgovačkog društva kao odgovorna osoba, ali faktično obavlja poslove uprave društva umjesto formalno postavljene osobe koja samo figurira kao voditelj društva (tzv. slamnati čovjek), već riješeno u odlukama viših sudova (npr. odluka VSRH I Kž 576/2017). Tako je već i u samoj sudskoj praksi riješeno pitanje da osoba koja je faktički voditelj društva može biti proglašena krivom za kaznena djela koja može počiniti odgovorna osoba koja je kao takva i upisana u registar trgovačkog suda ukoliko se utvrdi njegova stvarna kaznena odgovornost.

11.1. U odnosu pak na iskazanu okolnost koju je u žalbi isticala 1. optuženica, a odnosi se na činjenicu da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je KZ/11 blaži za optuženika, iako je bespredmetna zbog utvrđenja ovoga suda da je činjenično stanje, za sada, nepotpuno i pogrešno utvrđeno, treba naglasiti da je ocjenu suda o tome koji je zakon blaži za počinitelja potrebno dati u kontekstu pravnog shvaćanja VSRH kojim su definirane neodređene vrijednosti iz pojedinih odredbi KZ/11, ali i članka 87. stavak 29. KZ/11. Naime, iako KZ/11 za inkriminirano djelo članka 247. stavak 2. propisuje veći maksimum kazne u trajanju do 10 godina u odnosu na članak 293. stavak 2. KZ/97, kojim je bila propisana kazna zatvora u trajanju od 1 do 8 godina, dok je za radnju kaznenog djela iz stavka 1. istog članka propisana istovjetna kazna, članak 87. stavak 29. KZ/11 znatnu imovinsku korist određuje definiranim iznosom koji prelazi 7.963,37 eura. Dakle, za ostvarenje svih bitnih obilježja težeg oblika kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz stavka 2. članka 247. KZ/11 potrebna je veća kriminalna količina u postupanju optuženika, u usporedbi s kaznenim djelom iz članka 293. stavak 2. KZ/97, koje je bilo ostvareno kada je pribavljena korist prelazila 30.000,00 kuna, dakle upola manji iznos (stav izražen i u odluci VSRH III Kr 148/15-5). Sve navedeno treba cijeniti kao kriterij za ocjenu koji kazneni zakon je blaži i u odnosu na stavak 1. istog članka, upravo kao što je to i prvostupanjski sud učinio na stranici 14 svoje presude.

12. Imajući u vidu prethodno iznesene zaključke da je činjenično stanje, za sada, pogrešno i nepotpuno utvrđeno, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku ponovno provesti sve do sada izvedene dokaze a po potrebi i financijsko vještačenje, odnosno druge dokaze ako ocijeni da za to postoji potreba, a sve kako bi se utvrdilo postojanje prijevarne namjere kako 1. tako i 2. optuženika u trenutku zaključenja Ugovora o pozajmici. Posebice će se pri tome uzeti u obzir sve one okolnosti koje su poduzimali 1. optuženica ili 2. optuženik, te na temelju navedenog utvrditi je li samo jedan od njih ili su oboje poduzimali radnje kako bi održali redovito poslovanje trgovačkog društva. Posebno će cijeniti i činjenicu spomenute uplate na račun trgovačkog društva u iznosu 48.500,00 kuna u istom periodu kao kada je i zaključen predmetni Ugovor o pozajmici, te utvrditi na što je utrošen iznos primljene pozajmice, odnosno prethodno uplaćenog iznosa novca putem banke, kao i osnovu po kojoj je taj iznos uplaćen. Ukoliko se nakon takvog utvrđenja ponovno izvede zaključak o postojanju njihove zajedničke prijevarne namjere u trenutku zaključenja konkretnog ugovora o pozajmici bez obzira na uredno poslovanje trgovačkog društva i do tada poduzimanih radnji, tada je potrebno podrobnije preispitati na koji je način i u čemu se sastoji njihovo zajedničko i dogovorno postupanje. Naime, u činjeničnom opisu kaznenog djela je navedeno da je 1. optuženica faktično vodila poslove društva (zatražio kratkoročnu pozajmicu te predočio da će novac biti vraćen), dok ujedno iz istog nije razvidan sadržaj prethodnog dogovora sa 2. optuženikom.

13. Slijedom navedenog na temelju članka 483. stavak 1. ZKP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja i predmet uputiti na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca koji neće biti opterećen stavovima iz prethodne odluke.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac