Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-907/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Diane Preglej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SN iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Cargo d.o.o. iz Zagreba, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1428/2023-62 od 29. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1428/2023-62 od 29. kolovoza 2024. te se sudi:

1. Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: "I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 17. travnja 2019. tuženika.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 802,97 €, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 356,18 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 17. travnja 2019. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od 29. kolovoza 2024. pa do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u cijelosti u skladu sa žalbenim navodima i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu i dopuni odgovora na žalbu tuženika osporava u cijelosti žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 17. travnja 2019. (čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu - Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, u daljnjem tekstu: ZR-a),

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nejasni i proturječni te pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom odredbe čl. 373. a ZPP kroz ocjenu izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice te izveo drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je tuženik 17. travnja 2019. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora kojom odlukom je tužitelju otkazan ugovor o radu zaključen za obavljanje poslova vlakovođe u Regionalnom području HŽ Cargo Centar – Područni Centara Zagreb te mu je ponuđen ugovor za obavljanje poslova vlakovođe u Regionalnom području HŽ Cargo Centar – Područni Centar Koprivnica, a da tužitelj ponuđeni ugovor nije prihvatio,

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu jer je organizacijskim promjenama koje su utvrđene Pravilnikom o organizaciji društva HŽ Cargo d.o.o.u Regionalnom području Centar došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu vlakovođa u Područnom centru Zagreb, te da je tužitelju primjenom ukupnosti kriterija propisanih čl. 73. Kolektivnog ugovora za HŽ Cargo ponuđen raspored i ugovor za upražnjeno radno mjesto vlakovođe u Područnom centru Koprivnica,

- da se Radničko vijeće očitovalo o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelju na način da se istom protivilo,

- da je tuženik prilikom nove organizacije i sistematizacije radnih mjesta na radnom mjesto vlakovođe u Područnom centru Zagreb smanjio broj izvršitelja sa 18 na 17,

- da su odredbama čl. 73. Kolektivnog ugovora za tuženika (IV. Aneks KU od 26. ožujka 2015.) predviđeni kriteriji za utvrđivanje viška radnika,

- da je tuženik u prilog svojim tvrdnjama da je prilikom utvrđivanja viška radnika primijenio kriterije propisane čl. 73. Kolektivnog ugovora dostavio popis 18 vlakovođa s podacima o broju uzdržavanih članova obitelji, dobi, radnom stažu, braniteljskom statusu i svjedodžbi;

- da iz iskaza svjedoka ŠN proizlazi da su prilikom otkazivanja uzimali ukupnost uvjeta u Kolektivnom ugovoru, a tužitelj nije zadovoljavao uvjete u pogledu stručne spreme jer prema podacima koje je imao u to vrijeme tužitelj nije bio hrvatski branitelj, gledao je i radni staž i broj uzdržavanih članova obitelji te za radno mjesto vlakovođe bilo je predviđeno SSS/NSS, s time da je NSS zahtijevalo dokaz o završetku osnovnoškolskog obrazovanja i dodatnog obrazovanja od minimalno 6 mjeseci za vlakovođu dok se tužitelj vodio kao NKV radnik, a Uvjerenje o položenom stručnom ispitu tužitelja predstavlja interno uvjerenje za osposobljenost za radno mjesto, a ne dokaz o završenom obrazovanju. Također, proizlazi da je svakog radnika upozoravao na dostavu potrebne dokumentacije, a plaća se radnicima nije obračunavala po stručnoj spremi već po radnom mjestu.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud nije prihvatio navode tuženika kako je SSS u Rješenju o plaći navedena samo radi obračuna plaće, jer iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika od 23. rujna 2016. proizlazi da je za radno mjesto vlakovođe bila predviđena SSS/NSS. Zatim je utvrdio da je tuženik u prilog svojih tvrdnji da je prilikom utvrđivanja viška radnika primijenio ukupnost kriterija propisanih čl. 73. IV Aneks KU-a dostavio popis za 18 vlakovođa (list 283.spisa) s njihovim podacima o broju uzdržavanih članova obitelji, dobi, radnom stažu, braniteljskom statusu i svjedodžbi te prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik od uvjeta propisanih sistematizacijom cijenio samo stručnu spremu (svjedodžbu), dok nije uzeo u obzir i ostale uvjete propisane sistematizacijom (struku tehn./željezn. smjer, radno iskustvo 6 mjeseci, stručni ispit, vozačka dozvola B kategorije i zdravstveni pregled prema P.655 za vlakovođu), pa je za zaključiti da tuženik prilikom utvrđivanja viška radnika nije postupio sukladno čl. 73. IV Aneks KU- a. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da na temelju pukog nabrajanja o broju uzdržavanih članova obitelji, dobi, radnom stažu, braniteljskom statusu i svjedodžbi pojedinog radnika nije mogao utvrditi na koji je način tuženik primijenio kriterije iz čl. 73. IV Aneks KU-a prilikom utvrđivanja viška radnika na radnom mjestu vlakovođe jer pravilna primjena kriterija iz čl. 73. IV Aneks KU-a pretpostavlja primjenu svakog od navedenih kriterija na svakog izvršitelja pojedinačno i to predviđenim redoslijedom, pri čemu je svaki prethodni kriterij možebitne eliminacijske prirode u odnosu na slijedeći. Stoga, s obzirom da je tuženiku odlučujući uvjet za utvrđivanje viška radnika bio kriterij ispunjenja uvjeta iz sistematizacije, isti je bio u obvezi transparentno prikazati podatke za sve radnike na temelju kojih bi se moglo utvrditi ispunjavaju li uvjete za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu, jesu li svoje poslove obavljali uredno i udovoljavaju li svim uvjetima propisanim sistematizacijom, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik prilikom donošenja Odluke o otkazu nije vodio računa o primjeni kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR-a i čl. 73. IV Aneks KU-a, pa se Odluka o otkazu ukazuje nedopuštenom, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

9. Takav zaključak suda prvog stupnja je nejasan i proturječan stanju spisa te nije utemeljen na izvedenim dokazima i ne može se prihvatiti.

10. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju pravnog shvaćanja da u konkretnom slučaju tuženik, koji je prilikom nove organizacije i sistematizacije radnih mjesta smanjio broj izvršitelja na radnom mjestu vlakovođa u Područnom centru Zagreb, imao opravdan razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, ali da tuženik prilikom donošenja sporne odluke o otkazu nije vodio računa o primjeni kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR i čl. 73. Kolektivnog ugovora tuženika odnosno da nije dokazao da je imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu upravo tužitelju.

11. Međutim, takva utvrđenja i shvaćanja prvostupanjskog suda su pogrešna.

12. U smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a tuženik, kao tužiteljev poslodavac prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR-a kao i drugim kriterijima koje je sam propisao i bio ovlašten propisati.

13. Tako, prema odredbi čl. 73. Kolektivnog ugovora trgovačkog društva HŽ Cargo (izmijenjena IV. Aneksom KU od 26. ožujka 2015.), propisani su kriteriji za utvrđivanje viška radnika i to su: 1. Ispunjenje uvjeta za starosnu mirovinu - Između radnika koji rade na radnim mjestima na kojima se smanjuje broj izvršitelja, višak je radnik koji ispunjava uvjete za starosnu mirovnu; 2. Ispunjenje uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu - između radnika koji rade na radnim mjestima na kojima se smanjuje broj izvršitelja, višak je radnik koji ispunjava uvjete za prijevremenu starosnu mirovnu, 3. Zadovoljavanje radnih obveza i propisanih uvjeta iz sistematizacije - ako se sistematizirani broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu unutar organizacijske jedinice smanjuje ili se ukida radno mjesto, tehnološki višak se određuje između radnika neovisno o kojem se radnom mjestu radi. Neovisnim radnim mjestom smatraju se srodna radna mjesta na kojima su radnici radili prije promjene ugovora o radu, a koje se kroz Pravilnik o organizaciji ukidaju. Tehnološki višak su radnici koji ne obavljaju poslove uredno, skloni su uživanju alkohola, opojnih droga ili ne ispunjavaju propisane uvjete iz sistematizacije. Višak su i radnici koji s kojima nakon gubljenja radne sposobnosti nisu sklopljeni novi ugovori o radu odnosno nemaju potrebnu zdravstvenu sposobnost za radno mjesto prema ugovoru o radu; 4. Trajanje radnog odnosa - Višak je radnik s manje godina radnog staža ostvarenog u Društvu. Tehnološki višak se određuje između radnika organizacijske jedinice koje su definirane Pravilnikom o organizaciji, a obavljali su poslove na radnim mjestima gdje se smanjuje broj izvršitelja ili se ukida radno mjesto. Pod radnim stažem u Društvu podrazumijeva se radni staž ostvaren u HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. i Društva koja su nastala podjelom HŽ – Hrvatskih željeznica d.o.o. te pravni prednici HŽ – Hrvatskih željeznica d.o.o.; zatim 5. Status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata - Višak je onaj radnik koji nakon ispunjavanja prethodnih uvjeta pod brojem 1. - 4. nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata; zatim 6. Socijalni status - Na radnom mjestu na kojem se smanjuje broj radnika, ako više njih podjednako zadovoljava prethodne kriterije, višak je radnik koji ima veća ukupna primanja na osnovu broja uzdržavanih članova i zaposlenih članova obitelji.

14. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno zaključuje da je tuženik od uvjeta propisanih sistematizacijom cijenio samo stručnu spremu (svjedodžbu), dok nije uzeo u obzir i ostale uvjete propisane sistematizacijom (struku tehn./željezn. smjer, radno iskustvo 6 mjeseci, stručni ispit, vozačka dozvola B kategorije i zdravstveni pregled prema P.655 za vlakovođu), pa zaključuje da tuženik prilikom utvrđivanja viška radnika nije postupio sukladno čl. 73. IV Aneks KU-a.

15. Međutim, iz priložene Tablice (list 283) proizlazi da je tuženik prilikom određivanja viška radnika primijenio kriterije navedene u odredbi čl. 73. KU-a. Stoga su neosnovani navodi da u odnosu na tužitelja nije bilo moguće utvrditi iz kojeg razloga i na temelju kojih kriterija je tuženik radnicima koji su bili nešto mlađi od tužitelja i koji su imali nešto kraći radni staž od tužitelja dao prednost prilikom utvrđivanja viška radnika, budući da iz priložene tablice proizlazi da je jedino tužitelj bio NKV stručne spreme.

16. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno protumačio odredbu čl. 73. Kolektivnog ugovora tuženika kada je zaključio da stručna sprema nije kriterij za utvrđivanje viška radnika. Iz citirane odredbe Kolektivnog ugovora (pod točkom 3.) jasno proizlazi da je jedan od kriterija za utvrđivanje viška - neispunjavanje propisanih uvjeta iz sistematizacije. Sistematizacijom radnih mjesta određeni su uvjeti za rad na određenom radnom mjestu, a jedan od uvjeta je i stručna sprema.

17. Također, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da rješenje o plaći u kojem je navedeno da je tužitelj SSS spreme predstavlja dokaz da tužitelj ima SSS spremu, posebno u situaciji kada svjedok ŠN ističe da se tužitelj vodio kao NKV radnik, a Uvjerenje o položenom stručnom ispitu tužitelja predstavlja interno uvjerenje za osposobljenost za radno mjesto, a ne dokaz o završenom obrazovanju.

18. Naime, prema odredbi čl. 135. st. 1. ZR-a u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije propisano. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR-a), teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, to konkretno kod poslovno uvjetovanog otkaza znači da poslodavac mora dokazati da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, što je u ovom postupku tuženik dokazao, dok je na tužitelju bio teret dokazivanja da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu, odnosno odlučivanja koji od usporednih radnika se ima utvrditi viškom radnika nije primjenjivao sve propisane kriterije. Prema tome, tužitelj je morao dokazati povredu odredbe o kriterijima za utvrđivanje viška radnika te naznačiti radnike za koje smatra da im je tuženik neopravdano i nepravilno dao prednost (tako i revizijski sud u odlukama broj Rev- 162/2018 od 14. studenoga 2018., Rev-2184/2019 od 22. rujna 2020. i dr.), a samim time morao je i dostaviti dokaz o potrebnoj stručnoj spremi koja se ne dokazuje isplatnom listom. Međutim, tužitelj tijekom čitavog postupka nije naveo koju srednju školu je završio niti je dostavio diplomu ili svjedodžbu o završenoj srednjoj školi, a niti bilo koji drugi dokaz da mu je srednja stručna sprema ikada priznata, što nedvojbeno upućuje na zaključak da nema potrebnu razinu stručne spreme tako da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik prilikom otkazivanja spornog ugovora o radu postupio sukladno odredbi čl. 115. st. 2 ZR-a i čl. 73. Kolektivnog ugovora tuženika.

19. U odnosu na navode tužitelja da okolnost potrebne stručne spreme tuženik nije isticao u Odluci o otkazu već tek kasnije tijekom postupka, valja reći da iz Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu zaključen za obavljanje poslova Vlakovođa u Regionalnom području HŽ Cargo Centar - Područni Centar Zagreb i priznato mu je pravo na otpremninu, između ostalog, i zbog posebnog staža ostvarenog u Domovinskom ratu. Ujedno mu je ponuđen Ugovor za obavljanje poslova Vlakovođe u Regionalnom području HŽ Cargo Centar - Područni Centar Koprivnica. Iz obrazloženja proizlazi da je organizacijskim promjenama koje su utvrđene Pravilnikom o organizaciji tuženika u Regionalnom području Centar došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu S u Područnom Centru Zagreb, te je tužitelju primjenom ukupnosti kriterija propisanim čl. 73. Kolektivnog ugovora za tuženika (IV. Aneks KU-a) od 26. ožujka 2015. mirnim putem ponuđen raspored i ponuda Ugovora o radu za upražnjeno radno mjesto S u Područnom Centru Koprivnica, a tužitelju je 25. ožujka 2019. uručena ponuda i Ugovor o radu za obavljanje poslova Vlakovođa u Područnom Centru Koprivnica s mjestom rada u Koprivnici koju ponudu tužitelj nije prihvatio.

20. Stoga činjenica da u odluci o otkazu nije posebno navedena okolnost potrebne stručne spreme ne čini otkaz ugovora o radu nezakonitim. Iz otkaza ugovora o radu jasno je zbog čega je otkaz dan. (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev 108/2020-2 od 24. siječnja 2023.) Prema tome, točno je da postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR, mora dokazati poslodavac s time da je, ograničen isključivo razlogom navedenim u odluci o otkazu. To, međutim ne onemogućava poslodavca da tijekom parničnog postupka koji za predmet ima utvrđenje dopustivosti odnosno nedopustivosti određenog otkazivanja pojašnjava i dokazuje postojanje navedenog razloga. (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev 90/2021-3 od 13. listopada 2022.).

21. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, utvrđeno je da je tuženik imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz koji je dao tužitelju, a utvrđeno je i da tuženik prilikom otkazivanja nije prekršio odredbu čl. 115. st. 2. ZR tako da je otkaz koji je tuženik dao tužitelju dopušten, pa je stoga temeljem čl. 373.a st. 1. ZPP, valjalo pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

22. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki II. i III. pobijane presude.

23. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, tuženik je u cijelosti uspio u parnici, tako da su tuženiku temeljem 7.2 al. 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) dosuđeni troškovi s osnove jednokratne nagrade za zastupanje (200 bodova prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine, broj: 142/12. i 103/14, dalje u tekstu: OT/12), što uz vrijednost boda od 1,99 €/ 15,00 kn (Tbr. 50. OT/12) iznosi 398,17 € uz PDV od 25% odnosno ukupno 497,71 €. Isto tako, kao potreban trošak mu je priznat i trošak sastava revizije u iznosu od 159,27 € uz PDV od 25% odnosno 199,08 € te sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 106,18 € odnosno sveukupno 802,97 €.

24. Tuženiku su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 € (Tbr. 10.2 OT), uz trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 € odnosno ukupno 356,18 € te je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić