REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10000 ZAGREB

Poslovni broj: Pr-13246/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Specijalne bolnice za plućne bolesti iz Zagreba, Rockefellerova 3, OIB: 75982310877, kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja HE, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika BE, odvjetničkog vježbenika, 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti da tužitelju CE isplati ukupan iznos od 689,62 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 10,14 EUR od 16. svibnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 10,14 EUR od 16. lipnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,28 EUR od 16. srpnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 23,39 EUR od 16. kolovoza 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 24,31 EUR od 16. rujna 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,16 EUR od 16. listopada 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,87 EUR od 16. studenog 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,43 EUR od 16. prosinca 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 3,63 EUR od 16. siječnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,23 EUR od 16. veljače 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,23 EUR od 16. ožujka 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,06 EUR od 16. travnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,83 EUR od 16. svibnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,49 EUR od 16. lipnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,76 EUR od 16. srpnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 31,19 EUR od 16. kolovoza 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 27,79 EUR od 16. rujna 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 12,01 EUR od 16. listopada 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 38,92 EUR od 16. studenog 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,10 EUR od 16. prosinca 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,63 EUR od 16. siječnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,94 EUR od 16. veljače 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,15 EUR od 16. ožujka 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,16 EUR od 16. travnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,66 EUR od 16. svibnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,68 EUR od 16. lipnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,57 EUR od 16. kolovoza 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,85 EUR od 16. rujna 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,06 EUR od 16. listopada 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,96 EUR od 16. studenog 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,31 EUR od 16. prosinca 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 10,87 EUR od 16. siječnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,06 EUR od 16. veljače 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,38 EUR od 16. ožujka 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 30,10 EUR od 16. travnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,37 EUR od 16. svibnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 39,64 EUR od 16. srpnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 44,64 EUR od 16. kolovoza 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 32,77 EUR od 16. rujna 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,86 EUR od 16. listopada 2019. godine

sve prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i parnični trošak u iznosu od 1.190,62 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 18. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 93,75 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da ima zasnovan radni odnos kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik je tijekom radnog odnosa tužitelju isplatio umanjenje plaće na sljedeći način: - od 19.04.2016. godine do 05.09.2019. godine, tuženik nije platio tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužiteljici pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/2015) i čl 55. KU (NN 29/2018, 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“. - u vremenskom razdoblju od 19.04.2016. godine do 05.09.2019. godine tuženik nije platio tužiteljici dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve određene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada redovnog i prekovremenog rada radila na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo sukladno čl. 59a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15). - s obzirom je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Kako se podaci o radu tužiteljice i podaci o korištenju godišnjeg odmora u spornom razdoblju nalaze kod tuženika, pribavom istih podataka od tuženika, a podredno nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica će moći urediti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Bitno je istaknuti da je odredbom članka 18. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, dalje: KU/13) određeno da ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovog ugovora u kojoj svaka imenuje po 3 predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog ugovora. Istom odredbom, određeno je da je sjedište povjerenstva u Ministarstvu te da povjerenstvo za tumačenje tog ugovora: - daje obvezujuća tumačenje odredbi tog ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane, - prati izvršavanje tog ugovora, - izvještava obje ugovorne strane o kršenju tog ugovora. Identična odredba je sadržana u odredbi članka 15. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18, 35/19, 92/19 – dalje: KU/18). Odredbom članka 321. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) određeno je ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor, dok je stavkom 2. određeno da u tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje ugovora. Dakle, predmetnu je tužbu potrebno odbaciti jer u konkretnom slučaju tužitelj, iako želi ostvariti svoje partikularne interese, ne može svoja prava izvoditi iz naprijed navedenih kolektivnih ugovora sve dok u pogledu istih nisu izvršene sve predviđene radnje, odnosno dok nije proveden postupak tumačenja kako je određen člankom 18. KU/13, odnosno člankom 15. KU/18. III Opreza radi, tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani jer niti jedna odredba zakona, kolektivnog ugovora, ugovora ili pravilnika kojima su uređeni radnopravni odnosi kod tuženika ne daje pravo tužitelju na dodatke koje predmetnom tužbom potražuje. Tuženik je ispravno obračunao i isplatio plaću tužitelju, kao i sve dodatke na plaću sukladno relevantnim zakonskim odredbama te ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz radnog odnosa među strankama jer se kod tuženika obračun plaća izvršava preko Centraliziranog obračuna plaća (COP). COP je jedinstven, centraliziran, poslovno-informatički sustav za podršku upravljanja rashodima vezanim za troškove ljudskih resursa u javnom sektoru. COP je sustav koji je temeljem Ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od dana 25.10.2013. između Vlade Republike Hrvatske i Financijske Agencije (FINA) povjeren upravo tom tijelu. Dakle, Vlada RH povjerila je FINA-i posao obračuna plaće za institucije javnog sektora, među kojima je i tuženik pa je sasvim jasno da je plaća tužitelju obračunata ispravno i sukladno relevantnim zakonskim odredbama. IV Da je tužiteljev zahtjev neosnovan proizlazi i iz odredbe članka 53. stavka 5. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, dalje: KU/13) kojim je određeno da za radnike kojima je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak ili taj dodatak ostvaruju temeljem odredbi KU/13, plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava se u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura. Teleološkim, pa čak i gramatičkim tumačenjem naprijed navedene odredbe proizlazi jasan i nedvosmislen zaključak da se svi dodaci i uvećanja plaće iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine obračunavaju na osnovnu plaću. Iz naprijed navedene odredbe sažeto i izričito je definirano na koji način se sukladno KU/13 obračunava plaća, pa je potpuno jasno da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani pri čemu je bitno istaknuti i da se na isti način ima tumačiti i relevantne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18, 35/19, 92/19). Logika tužitelja koju propagira u tužbi - da se više različitih dodataka na plaću i naknada na plaću mogu kombinirati i kumulirati

– je potpuno pogrešna jer tako nije ugovoreno u ugovoru o radu, Kolektivnim ugovorima, niti takva logika proizlazi iz bilo kojeg drugog pravnog izvora pa imajući naprijed navedeno u vidu, ima se smatrati da takvo pravo niti ne pripada tužitelju - quod non est in actis, non est in mundo. Tužitelj se u svojoj tužbi paušalno poziva na zakonske odredbe i odredbe Kolektivnih ugovora i na temelju istih konstruira navodna prava u odnosu na tuženika, što je potpuno pogrešno i tuženik se protivi takvom tumačenju. Tužitelj osim paušalnog pozivanja na određene odredbe nije dostavio nikakve dokaze u potkrjepu tužbe, niti je ukazao na okolnosti zbog kojih bi imao ikakvo pravo, pa njegova tužba pored toga što je neuredna i nepodobna za raspravljanje zapravo nije utemeljena ni na jednom relevantnom pravnom osnovu. Tuženik je ispravno obračunao plaću tužitelju, kao i sve dodatke te ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz radnog odnosa među strankama. Budući da teret dokazivanja leži na tužitelju, a da tužitelj nije dokazao da bi postojala ikakva povreda prava od strane tuženika, tužbu bi u svakom slučaju trebalo odbiti u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a. Dakle, sasvim je jasno da se navedene odredbe imaju tumačiti onako kako glase, a ne onako kako to tužitelju odgovora. Opreza radi, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, kao i prigovor zastare prava tužitelja na potraživanje predmetnih iznosa. Slijedom iznesenog, tuženik prvenstveno predlaže tužbu odbaciti, a podredno se predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz naknadu troškova ovog postupka tuženiku.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, specificiranim u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, u podnesku od 15. siječnja 2025. tužitelj potražuje ukupan iznos od 689,62 EUR bruto s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak uz troškove parničnog postupka s kamatama od presuđenja do isplate.

4. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R –1471/2022-2 od 3. lipnja 2022. ukinuto je rješenje ovog suda poslovni broj Pr-13246/2021-3 od 1. lipnja 2021. te je predmet vraćen na ponovni postupak, a obzirom je prvostupanjski sud propustio rješenjem odlučiti je li osnovan zahtjev tužiteljice za davanjem podataka ili ne te takvu odluku obrazložiti.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu na CD mediju (ugovor o radu, evidencije radnog vremena i obračunske liste), a koji CD medij prileži na listu 32 spisa, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec Lidiji Tkalec Gradinščak, a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

7. Prije svega valja reći, a u odnosu na rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R –1471/2022-2 od 3. lipnja 2022., da je neosnovan navod tuženika kako je tužbu trebalo odbaciti. Tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe nije posjedovala svu dokumentaciju koja joj je bila potrebna za specifikaciju (npr. evidencije radnog vremena što predstavlja dokumentaciju kojom samo tuženik raspolaže) te je navela da ista po zakonu nije obveznik čuvanja istih. Stoga je tuženik bio u obvezi po nalogu suda u spis dostaviti evidencije o radnom vremenu i obračunske liste plaća za utuženo razdoblje. Zbog svega navedenog, tužiteljica je opravdano postavila manifestacijski zahtjev u smislu čl. 186.b st. 3. ZPP-a.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika.

9. Sporno je pravno pitanje – da li tužiteljici u utuženom razdoblju pripadaju dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

10. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17,98/19, 151/22, 64/23 - dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

11. Člankom 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

12. Način obračuna plaće djelatnika u zdravstvu uređen je odredbama kolektivnih ugovora.

13. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. ("Narodne novine" broj: 143/13 - dalje: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. ("Narodne novine" broj: 28/18 - dalje KU/18), primjenjuje se od 1. ožujka 2018. a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18. Dana 25. ožujka 2019. sklopljen je Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 35/19 - dalje Dodatak I. KU) te je istim u čl. 2. I 5. Određeno da su ugovorne strane suglasne da se Ugovor u cijelosti nastavlja primjenjivati od 27. ožujka 2019. te se ovaj Dodatak I. primjenjuje do zaključenja Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a najduže do 31. srpnja 2019. Dana 31. srpnja 2019. sklopljen je Izmjene Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 78/19 - dalje Izmjene Dodatka I. KU) te je istim određeno da se Dodatak I. primjenjuje do zaključenja Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a najduže do 31. listopada 2019. Dana 27. rujna 2019. sklopljen je Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 93/19- dalje Dodatak II. KU) te je istim određeno da se Dodatak I. i II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuju do 31. prosinca 2022

14. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 - dalje: KU 143/13) te čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18- dalje KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća (čl. 47. st. 2. i 3. KU 143/13 i čl. 45. st. 2. i 3. KU/18).

15. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU 143/13 i čl. 49. KU/18 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

16. Prema čl. 51. st. 9. i 10. KU/13 odnosno čl. 49. st. 9. i 10. KU/18 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

17. Tako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. donijelo Zaključak broj 148. koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“.

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“.

19. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13. Zaključak br. 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi: „Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, to se od 21. prosinca 2015. primjenjuje to tumačenje.

20. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/19.

21. Ovakvo stajalište je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021. i broj Rev-1009/21-2 od 23. studenog 2021.

22. Nije sporno da je tužiteljica čitavo utuženo razdoblje radila na istom radnom mjestu slijedom čega mu stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužiteljica je radila u otežanim uvjetima, imala je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 45. KU/18 definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan citiranim čl. 45. KU/18. To znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz isplatnih lista koje prileže spisu je razvidno da se iznos isplaćenih dodataka iz mjeseca u mjesec mijenja te se ne radi o fiksnom, odnosno paušalnom iznosu koji bi se isplaćivao tužiteljici svakog mjeseca. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužiteljici za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvarila prethodnog mjeseca.

23. Ovaj sud smatra da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. ZR koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. ZR-a.

24. Također valja reći da tužiteljica, kada joj Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodatka po osnovama iz članaka 57. i 59. KU/13, odnosno čl. 55. i 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po utuženim osnovama, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, odnosno u svojstvu radnika koji ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem sa osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 9. prosinca 2019. koje glasi: “Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KUZZO i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KUZZO, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“.

25. Obzirom je tužiteljici pogrešno obračunata plaća za vrijeme prekovremenog rada, pogrešno mu je obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

26. Prema čl. 81. ZR za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU (čl. 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

27. Prema čl. 59. TKU ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st. 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

28. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Lidije Tkalec Gradinščak utvrđeno je da neobračunati dodaci na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, zajedno sa razlikama naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koje proizlaze iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, za razdoblje od travnja 2016. do rujna 2019. godine, iznose ukupno 689,62 EUR bruto, dok su mjesečni iznosi vidljivi iz izračuna u nalazu.

29. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR-a primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR-a. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina dakle u odnosu na niti jedno utuženo potraživanje nije protekao petogodišnji zastarni rok od dospijeća do podnošenja tužbe.

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Lidije Tkalec Gradinščak od 13. siječnja 2025. jer je isti sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a niti stranke nisu imale primjedbe na isti. Slijedom navedenog predmetnim nalazom i mišljenjem, a imajući u vidu konačno postavljeni tužbeni zahtjev čiju visinu tuženik nije osporavao, utvrđena je visina te usvojen konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

31. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZR-a, sve kao u izreci, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 75 bodova, trošak sastava podneska od 4. travnja 2024. po Tbr. 8/1 – 75 bodova, trošak sastava podneska od 15. siječnja 2025. po Tbr. 8/4 – 18,75 bodova, zastupanja na ročištu 4. prosinca 2024. i 27. veljače 2025. po Tbr. 9/1 – po 75 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 -37,50 bodova odnosno ukupno 356,25 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 712,50 EUR, a što uz PDV ukupno iznosi 890,62 EUR, kojem iznosu treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR dakle ukupno 1.190,62 EUR.

33. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 3. siječnja 2023. obzirom isti ne prileži spisu, trošak sastava podneska od 13. rujna 2024. nije priznat obzirom nije osnovan, trošak podneska od 9. prosinca 2024. nije priznat jer navedenim podneskom samo dostavlja uplatnicu za predujam, dok trošak zastupanja na ročištu 13. rujna 2024. nije priznat obzirom je ročište odgođeno krivnjom tužitelja.

34. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

35. Tuženiku je valjalo priznati trošak žalbe na rješenje suda od 1. lipnja 2021. po Tbr. 10/4 – 37,50 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 75,00 EUR, a što uz PDV ukupno iznosi 93,75 EUR, dok je preostali zatraženi trošak ocijenjen neosnovanim.

36. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.