REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Povrv-199/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Danieli Subotić Biondić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Tine Aflić, u pravnoj stvari tužitelja CONTRADA d.o.o. Vodnjan, Trg Slobode 2, OIB 67506743047, protiv tuženika LI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 18. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alide Crljenica, poslovni broj: Ovrv-1130/2024 od 6. ožujka 2024. te se odbija tužbeni zahtjev kojim se traži da tuženik isplati tužitelju iznos od 114,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

II. Ukida se odluka o trošku sadržana u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alide Crljenica, poslovni broj: Ovrv-1130/2024 od 6. ožujka 2024. te se odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak u iznosu 13,27 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. siječnja 2024. podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate 114,18 EUR sa zateznim kamatama. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi, na koje je rješenje tuženik izjavio prigovor te je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku: ZPP).

2. Tuženik je u prigovoru u bitnom naveo da je platio račune, no da to tužitelj nije proknjižio, zatim da je tužitelj donio odluku da se ukida odvoz smeća ispred kuća u ulici tuženika i da od tada on mora vući kantu 250 metara do njihovog označenog mjesta, a kada je prigovorio tome i istaknuo da mu je to dodatno otegotno jer ima preko 70 godina, da je dobio odgovor od djelatnika tužitelja da oni nisu socijalna ustanova. Nadalje je naveo da prema rješenju o pružanju usluga smještaja, iznajmljuje predmetnu nekretninu samo šest mjeseci u godini te da smatra da za preostalih šest mjeseci spada u kategoriju „kućanstvo“ te da je sukladno tome i podmirio račune.

3. Tužitelj se u ostavljenom roku očitovao na prigovor podneskom od 30. rujna 2024. u kojem je naveo da nije zaprimio dostavljene uplate tuženika, no da je iz priloženih uplata razvidno da je tuženik samo djelomično uplatio račune te su računi ostali nepodmireni. Navodi da tuženik priznaje da je iznajmljivač, što je utvrđeno rješenjem o odobravanju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od 25. svibnja 2018. te da se na njega primjenjuje veća cijena, sukladno cjeniku, na što da je tuženik potpisivanjem izjave i pristao. Dalje navodi da u je tom rješenju o odobravanju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu jasno naznačeno da nije riječ o privremenom iznajmljivanju, nego cjelogodišnjem iznajmljivanju, jer da u njemu nije navedeno vremensko važenje. Tužitelj smatra da ostali navodi tuženika nisu relevantni za ovaj postupak s obzirom da se ne odnose na osnovu i visinu tražbine.

4. Tuženik se očitovao podneskom od 9. listopada 2024. u kojem je ponovio navode iz prigovora uz dodatna pojašnjenja i navode da je bijeli put kojim se pristupa nekretnini proglašen nerazvrstanom cestom te je dostavio fotografiju predmetnog puta, kao i obavijest kojom su korisnici usluge u toj ulici obavješteni da je zbog tehničkih uvjeta onemogućen pristup vozilu tužitelja. Tuženik naglašava da nikada nije dobio odgovor na upite o kojim se to preprekama radi.

5. Sud je u postupku izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 12), potvrde o plaćanju (list 28-33), rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (list 34- 36), Izjavu o načinu korištenja javne usluge (list 51-52), izdane račune (list 86), revers o preuzimanju na korištenje posude (list 87), fotografiju i obavijest (list 92), e-mail korespondenciju (list 93-94) te pročitao iskaz tuženika (list 127).

6. Tužitelj je na ročištu 12. ožujka 2025. djelomično povukao tužbu, na koje povlačenje tuženik nije pristao.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dugovani iznos s osnova dospjelog, a neplaćenog potraživanja za uslugu odvoza otpada. Među strankama nije sporno da su sklopili ugovor o pružanju usluga odvoza otpada. Sporno je ima li tuženik pravo plaćati odvoz otpada prema kategoriji "kućanstvo" u razdoblju u kojem ne iznajmljuje nekretninu i sporno je je li usluga od strane tužitelja pružena.

9. Tuženik je na ročištu 12. ožujka 2025. naveo da je on prije nego što je tužitelj pokrenuo ovrhu bio kod tužitelja, koji mu je tada rekao da nema nikakvih dokaza o uplati spornih računa te da tužitelju to očito iz nekog razloga nije bilo proknjiženo. Naveo je da ima rješenje da sezonski iznajmljuje apartmane od 1. svibnja do 31. listopada te da smatra da izvan tog razdoblja ima pravo plaćati odvoz pod kategorijom "kućanstvo" jer sukladno tom rješenju iznajmljuje samo u tom razdoblju. Navodi da je tužitelju dostavio to rješenje. Što se tiče načina odvoza smeća, tuženik navodi da tužitelj od njega zahtijeva da izvuče kantu na glavnu cestu, da do tamo vodi cesta koja je u naravi nasut bijeli put oko 3 metra širine a na pojedinim mjestima je širok 5,5 metara. Dalje pojašnjava da je 2019. godine Gradsko vijeće donijelo odluku kojom je taj put proglašen nerazvrstanom cestom, ali u zemljišnim knjigama ta odluka nije provedena, a na upit Gradu zašto nije provedeno, da je dobio odgovor da to može provesti bilo tko od suvlasnika. Pojašnjava da su se svi koji su bili suvlasnici na toj sadašnjoj nerazvrstanoj cesti, odrekli prava suvlasništva kod javnog bilježnika u korist Grada. Ističe da on i dalje mora iznositi kantu na glavnu cestu, dakle prijeći preko 200 metara tog bijelog puta (nerazvrstane ceste) i da se znalo se dogoditi da nekada nije bio u mogućnosti to učiniti, primjerice zbog kiše i loših vremenskih uvjeta i da mu je tada tužitelj prijetio kaznom ako to ne učini.

10. Tužitelj se na iskaz tuženika očitovao navodeći da odvoz kante nije predmet ovog postupka te tužitelj smatra da su ti navodi usmjereni na odugovlačenje postupka, a što se tiče rješenja vezano za pružanje usluga smještaja tužitelj ističe da tuženik ne pruža te usluge sezonski nego da iznajmljuje cijelu godinu i da je prema Cjeniku dužan plaćati cijeli iznos.

11. Tuženik se na to očitovao navodeći da je ugovor potpisao 2021. za kategoriju "kućanstvo" i da se tada normalno odvozilo smeće ispred kućnog praga, a onda da se to u 2022. godini promijenilo kada je tužitelj zaključio da postoji prepreka za dolazak do mjesta gdje stoji kanta, iako se nikada nije pisano očitovao što bi bila ta prepreka. Na izričit upit suda je li se što u naravi na tom putu promijenilo u razdoblju koje je prethodilo toj odluci tužitelja, tuženik je odgovorio se u naravi ništa nije promijenilo.

12. Sud je iskaz tuženika ocijenio istinitim i vjerodostojnim, a iskaz je u skladu i s materijalnim dokazima u spisu.

13. Čitanjem Izjave o načinu korištenja usluge od 24. srpnja 2018. sud je utvrdio da je Ugovor o pružanju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada sklopljen za obračunsko mjesto [adresa], s time da na Izjavi nije navedeno odnosi li se na kategoriju korisnika "kućanstvo" ili korisnika koji "nije kućanstvo". Čitanjem rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu sud je utvrdio da je tuženik iznajmljivač te da spada u kategoriju korisnika koji "nije kućanstvo", neovisno o tome iznajmljuje li nekretninu tijekom cijele godine ili povremeno, dokle god je predmetno rješenje na snazi. Naime, tuženik je u zahtjevu za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu naveo da će se ugostiteljske usluge u domaćinstvu pružati sezonski od 1. svibnja do 31. listopada, no rješenjem je utvrđeno da smještajni objekti ispunjavaju propisane uvjete te da mu se odobrava pružanje tih usluga, ne ograničavajući razdoblje pružanja usluga na ljetnu sezonu. Tuženik je dužan cijelu godinu plaćati pružene usluge prema kategoriji korisnika koji "nije kućanstvo". U suprotnom bi bilo propisano da se odvoz smeća plaća ovisno o tome kada je smještajna jedinica popunjena, što nije intencija niti zakonskih niti podzakonskih propisa koji reguliraju odvoz smeća. Naime, ako je nekretnina kategorizirana i predstavlja apartman, kuću za odmor ili drugu smještajnu jedinicu, ona se ne može smatrati kućanstvom u razdoblju kada se ne iznajmljuje jer je u razdoblju sezone, kao i izvan sezone, namjena te nekretnine upravo iznajmljivanje.

14. Međutim, korisnik usluge nije dužan plaćati uslugu koja nije stvarno i pružena. Suprotno stavu tužitelja, način odvoza otpada u konkretnom slučaju od odlučne je važnosti za ovaj postupak. Prema odredbi članka 69. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/2021, 142/2023, u nastavku: ZGO), davatelj usluge dužan je, između ostalog, preuzeti sadržaj spremnika od korisnika usluge te osigurati sigurnost, redovitost i kvalitetu javne usluge. Prema odredbi članka 1. stavka 4. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (Službene novine Grada Vodnjan – Dignano broj 03/2022, u nastavku: Odluka), javna usluga uključuje uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge. Nadalje, odredbom članka 12. stavka 1. Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (u nastavku: OU), propisano je da kada je zbog nedovoljne širine ceste i mjesta za okretanje te zbog razloga sigurnosti u prometu, vozilu Davatelja usluge onemogućen ili znatno otežan pristup do nekretnine korisnika usluge, a korisniku usluge je na uporabu dodijeljen tipski spremnik za komunalni otpad, korisnik usluge dužan je tipski spremnik na dan odvoza, prema rasporedu, iznijeti na prvu dostupnu javnu površinu kojoj vozilo Davatelja usluge može pristupiti.

15. Tuženik je naveo da je do 2022. godine tužitelj odvozio otpad dolazivši kamionom po kantu ispred kućnog praga, što tužitelj nije osporio. Tužitelj također ne osporava da sada više ne odvozi smeće na taj način, nego da tuženik iznosi kantu na glavnu cestu. Dakle, ne postoje nikakve prepreke, niti je znatno otežan pristup do nekretnine korisnika usluge, nego je tužitelj u određenom trenutku donio jednostranu odluku da više neće dolaziti do same nekretnine kamionom, nego da je korisnik usluge dužan iznijeti kantu na glavnu cestu. Iz fotografije priložene na listu 92 spisa jasno je vidljivo da je širina puta takva da je moguć prolaz kamiona bez poteškoća, a s druge strane, da je duljina puta takva da je nekorektno i nerazumno očekivati od tužitelja da cijelom dužinom puta vuče kantu kako bi ju djelatnici tužitelja ispraznili. Stav je ovog suda da takav način odvoza otpada da tuženik treba iznijeti kantu tako da ju pritom treba vući oko 200 metara po bijelom putu, predstavlja neopravdan i nerazmjeran teret za korisnika usluge, štoviše, prema motrištu ovog suda u ovom slučaju ne može se smatrati da je na taj način usluga doista pružena. Odredba članka 12. stavka 1. OU-a ima se tumačiti na način da je pristup onemogućen ako korisnik usluge ima ograđeno dvorište ili uzak prolaz do kuće kroz koji kamion ne može proći pa je tada korisnik usluge dužan pomjeriti kantu na dostupno mjesto, s time da to mjesto ne može biti toliko daleko od obračunskog mjesta, kao što tužitelj traži od tuženika u ovom slučaju. Kao što je obrazloženo, u konkretnom slučaju kamion ima pristup do nekretnine tuženika, a ako tužitelj smatra da je pristup kamionom otežan i da je lakši način dovesti kantu na glavnu cestu, tada tu radnju trebaju izvršiti djelatnici tužitelja, a ne tuženik, jer je obveza tužitelja pružanje usluge na mjestu obračuna, a koje je mjesto upravo adresa [adresa], kako je navedeno u Izjavi o načinu korištenja javne usluge. Valja ukazati i da je iz e-mail korespondencije na listu 93 i 94 spisa vidljivo da je tuženik ustrajao kod svojih prigovora i zahtjeva da mu se obrazloži zašto se više ne dolazi po kantu do dvorišta, a da mu tužitelj na te upite nije dao odgovor niti valjano objašnjenje. Konkretno postupanje tužitelja u suprotnosti je s gore citiranim odredbama 69. stavka 1. ZGO-a, članka 1. stavka 4. Odluke te članka 12. stavka 1. OU-a.

16. Uz navedeno, tuženik nije dokazao niti da je uopće izvršio pražnjenje kante sukladno ugovoru. Iako je ZGO-om propisano načelo „onečišćivač plaća“, navedeno ne znači da je time tužitelju omogućena naplata usluge koja stvarno nije pružena, pa čak niti za „fiksni dio“ cijene usluge. Odredbom članka 20. Odluke propisano je da davatelj usluge vodi evidenciju korištenja javne usluge za obračunsko mjesto u digitalnom obliku, na način da se svaki spremnik identificira putem elektroničkog uređaja, svako pražnjenje spremnika digitalno bilježi, a podaci potom prebacuju u knjigovodstveni program evidencije korištenja javne usluge. Podaci iz evidencije korištenja javne usluge za obračunsko mjesto u digitalnom obliku smatraju se dokazom izvršenja javne usluge. Prihvatljiv dokaz izvršenja javne usluge za pojedinog korisnika usluge predstavlja evidencija davatelja usluge o izvršenoj usluzi (evidencija o pražnjenju spremnika tijekom obračunskog razdoblja prema planu odvoza) za pojedinog korisnika usluge, pri čemu davatelj usluge ne odgovara za neovlašteno korištenje spremnika od strane trećih osoba, već je svaki korisnik usluge dužan osigurati da njemu dodijeljeni spremnik neovlašteno ne koriste treće osobe.

17. Tužitelj, na kojem je teret dokaza da je pružio uslugu, nije dostavio navedenu evidenciju kao dokaz da je praznio spremnik tužitelja, i ako da, kada je to činio. K tome, ovaj je sud, kako je prethodno navedeno, utvrdio da usluga nije valjano pružena također i zbog razloga koji se tiče načina odvoza otpada, u slučajevima kada se odvozio.

18. U skladu s navedenim, sud je na temelju odredbe članaka 451. stavka 3. i članka 461.a stavka 4. ZPP-a, odlučio kao u točki I. izreke. S obzirom da odluka o trošku nije dio platnog naloga, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke.

19. Odluka o trošku iz točke III. izreke temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu 13,27 EUR.

U Puli 18. ožujka 2025.

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležan županijski sud. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dna:

- tužitelju, uz sudsku pristojbu za presudu

- tuženiku

nacrt odluke izradila:

viša sudska savjetnica

Tina Aflić