Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-122/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Ad1) ŽR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i Ad2) DR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Boljat, odvjetniku u Šibeniku, tuženika REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) zastupana po ODO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 06. veljače 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Boljat, odvjetnika u Šibeniku i zz tuženika GR, savjetnice u ODO Šibenik, po objavi, dana 18. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelji, ŽR, [adresa], 22 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DR, [adresa], 22 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici svaki za 1/2 dijela, nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 3225 m2, označenih slovima A-B-C-D-A na geodetskoj skici OR mag. ing. geod. od 14. veljače 2022. godine te na skici mjesta očevida Pjera Sladoljeva od 28. lipanja 2024. godine, koje skice čini sastavni dio ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji ŽR i DR oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Boljat, odvjetniku u Šibeniku, podnijeli su ovom sudu, dana 24. siječnja 2023. godine, tužbu protiv tuženika Republika Hrvatska radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 3225 m2 označenih slovima A-B-C-D-A na geodetskom snimku OR mag. ing. geod. od dana 14. veljače 2022. godine.

1.1. Tužitelji u tužbi navode da su vlasnici svaki za ½ dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 3225 m2, označenih slovima A-B-C-D-A na geodetskom snimku OR mag. ing. geod. od dana 14. veljače 2022. godine. Vlasništvo predmetne nekretnine tužitelji da su stekli, svaki za po ½ dijela, darovanjem od svog oca ŠR pok. KR temeljem Ugovora o darovanju od dana 21. listopada 2022. godine. Vlasništvo predmetnih nekretnina otac tužitelja da je stekao darovanjem od svog oca KR pok. FR koji je predmetnu nekretninu stekao od svog oca ŽR pok. TR temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku od dana 16. rujna 1993. godine pod poslovnim brojem O-415/93 te potom izvršenom materijalnom diobom sa ostalim sunasljednicima. Konačno FR pok. TR da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem od svoga oca TR koji je rođen 1800-tih godina.

1.2. Predmetna nekretnina da je od pamtivijeka u neprekinutom i nesmetanom posjedu prednika tužitelja. Naime, na predmetnoj nekretnini su još od davnina prednici tužitelja držali i čuvali stoku te skupljali drva za ogrjev, a granice iste su nekada davno bile jasno obilježene kamenjima. U zemljišnim knjigama suda da je kao vlasnik na predmetnoj nekretnini upisana Republika Hrvatska iako je ista vlasništvo tužitelja, odnosno iako se ista nalazi u kontinuiranom i mirnom posjedu tužitelja i njegovih prednika preko 200 godina, pa da su tužitelji upravo temeljem dosjelosti stekli vlasništvo predmetne nekretnine.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu istu osporavao u cijelosti navodeći da iz dokaza na koje se tužitelj poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Činjenica odgovarajućeg dugogodišnjeg posjeda od strane prednika tužitelja nije ničim dokazana niti je poznato stanje na terenu. Posebno je tužena u svom odgovoru na tužbu isticala kako je predmetna nekretnina u katastarskom operatu u posjedovnom listu broj 1410 upisana upravo Republika Hrvatska dok povijest posjedovanja nije poznata. U prilog navedenom ide i činjenica da predmetna nekretnina nije bila ograđena niti 1980. godine kako je to bilo razvidno iz HOK-a, tako niti 1968. godine kako je to razvidno iz avionskog snimka, odnosno Digitalne orto-foto karte. Tužena smatra kako tužitelj u svojim navodima nije doveo u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu ove tužene, niti predložio dokaze koji bi upućivali da je uknjižba prava vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na imenu tužene pogrešna, pa je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom preslike skice HR mag. ing. geod. od dana 14. veljače 2022. godine, preslike Ugovora o darovanju sklopljenog između ŠR i AR, dana 21. listopada 2022. godine ovjerenog od strane Mire Grbac javnog bilježnika u Vodicama broj OV-10501/2022 od dana 14. studenog 2022. godine, preslike rješenja o nasljeđivanju ovog suda pod poslovnim brojem O-415/93 preslike rješenja o nasljeđivanju donesenog od strane Mire Grbac javnog bilježnika u Vodicama broj O-608/22 od dana 11. svibnja 2021. godine, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Pjera Sladoljeva sačinjen nakon obavljenog očevida na licu mjesta dana 19. lipnja 2024. godine, prikaz na HOK-u 1989, prikaza na DOF-u 1968., saslušanjem svjedoka MR, LR, SR, ČR i CR.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim.

6. Predmet spora predstavlja dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 3225m2 označena slovima A-B-C-D-A na geodetskoj skici OR mag. ing. geod. od dana 14. veljače 2022. godine te na skici mjesta očevida Pjera Sladoljeva od dana 28. lipnja 2024. godine.

7. Pregledom zemljišno knjižnog izvadka sud je utvrdio da je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] ZK tijelo II upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao vlasnik upisana Republika Hrvatska.

7.1. Nadalje, da je odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je na skici mjesta očevida za potrebe ovog parničnog postupka prikazan kao dio čest. zem. [katastarska čestica] omeđen slovima A-B-C-D-A a koja nekretnina se nalazi u naselju Grabovci te se do iste pristupa pristupnim putem koji se veže na asfaltnu cestu koja prolazi kroz navedeno naselje Grabovci. Da je ista nekretnina sa svih svojih strana omeđena trajnim i vidljivim međnim oznakama u obliku betonskog zida sa sjeverne strane te žičane ograde sa svih svojih strana, dok da se između žičane ograde nalaze položeni betonski i željezni stupovi. Sa južne strane nekretnina da ima jedan uži poljski put. Na predmetnoj nekretnini da se nalazi objekt mješovite namjene, dio je stambeni dok su aneksi pomoćne namjene.

8. Svjedok MR u svom iskazu naveo je kako je njemu poznato da je utužena nekretnina prvo pripadala pradjedu tužitelja pok. NR onda istu da je naslijedio njegov sin KR. KR da je istu darovao svom sinu ER a ovaj potom svojim sinovima, ovdje tužiteljima. Od vremena kao je isti bio dijete da je na predmetnoj nekretnini ŽR držao ovce i krave, zemlja da je bila ograđena suhozidom te su se svjedok i druga djeca tu igrali. Tako da je bilo sve dok navedeni svjedok nije krenuo u školu a to je bilo 1978. godine. Isto tako, od vremena kada je isti bio dijete da se sjeća kako je djed tužitelja na utuženoj nekretnini sagradio sjenicu kako bi životinje imale hlada.

8.1. Svjedokinja LR u svoj iskazu je navela da se kao dijete igrala na utuženoj nekretnini za koju da je već tada znala da pripada djedu tužitelja ŽR, koji da je na toj nekretnini držao i čuvao stoku. Njezino sjećanje da seže kad od kad je bila dijete od njezine 5-6 godine, točnije od 1965 ili 1966 godine da se sjeća da su na nekretnini bila stabla murve i bajame koju je obrađivao djed tužitelja. Nakon pradjeda tužitelja ŽR predmetnu nekretninu da je naslijedio njegov sin KR koji da je do smrti ostao sa svojim roditeljima te vodio brigo istima pa mu je iz tog razloga i pripala imovina, a potom KR da je predmetnu nekretninu darovao ocu tužitelja ER a ovaj tužiteljima. ŽR da je predmetnu nekretninu stekao od ŽR TR te da se nekretnina prenosila generacijama u obitelji.

8.2. Nadalje, iz iskaza svjedokinje SR proizlazi da je istoj poznato da bi utužena nekretnina bila u posjedu tužitelja i njegovih prednika od 1950. godine a po kazivanju njezinih svekra i svekrve još i ranije. Nekretnina da je bila ograđena u istim gabaritima kamenjem, da su na istoj bile ovce koje je prednik tužitelja držao, kao i stabla murvi i bajama koje su prednici tužitelja obrađivali. Nekretnina da je prvo bila u posjedu pradjeda tužitelja ŽR a nakon toga da se generacijama prenosila u obitelji.

8.3. Navode naprijed navedenih svjedoka potvrdio je i svjedok ČR u svom iskazu u kojem je naveo da je on do svoje 10-te godine živio u [adresa] te se kao dijete igrao na utuženoj nekretnini koja je bila u posjedu pradjeda tužitelja koji je tu držao stoku te obrađivao kulture i to stabla maslina, bajama i murve.

8.4. Svjedokinja CR navela je u svom iskazu kako otkad se ona udala u obitelj tužitelja, na nekretnini da je postojala štala te su tamo držali životinje a kasnije da su štalu srušili i betonirali garažu. Njezin svekar da je govorio da se predmetnom nekretninom koristio još njegov otac pok. TR koji je tamo držao životinje. Otkad svjedokinja živi i koristi predmetnu nekretninu, točnije 54 godine, nitko da ih nikada nije uznemiravao u posjedu niti tražio da se uklone sa iste. Utužena nekretnina da se generacijama usmeno prenosila u obitelji.

9. Dakle, iz iskaza svih naprijed navedenih svjedoka, a koje je sud cijenio istinitim, vjerodostojnim, budući su jasno i nedvojbeno iskazivali o bitnim činjenicama, koje su im dijelom osobno poznate a dijelom po pričanju starijih osoba, proizlazi da su prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu utužene nekretnine i to još od 1950-tih godina i to na način da su istu obrađivali i na njoj držali stoku.

10. Iz skice mjesta očevida napravljene od strane stalnog sudskog vještaka Pjer Sladoljeva prilikom očevida na licu mjesta, vidljivo je kako je dio utužene nekretnine označena slovima A-B-C-D-A, da je ista sa sjeverne strane ograđena betonskim zidom, a sa svih svojih strana žičanom ogradom dok se između ograde nalaze betonski i željezni stupovi.

11. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

11.1. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

11.2. Prema stajalištu ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), i to glede sporne čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske). Presudom ESLJP od 11. lipnja 2009. godine u predmetu Ž protiv Republike Hrvatske zauzet je stav da bi se podnositelju zahtjeva za zaštitu ljudskih prava i sloboda u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računalo i vrijeme posjedovanja u kojemu su te nekretnine prema važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske bile u društvenom vlasništvu.

11.3. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

11.4. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946). Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.

12. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebice iskaze svjedoka koje je sud cijenio kao vjerodostojne i iste u cijelosti prihvatio, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika Pjera Sladoljev označena slovima A-B-C-D-A bio u dugogodišnjem nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednika, da je ne nekretnini prvo bio pradjed tužitelja, potom djed tužitelja koji je nekretninu darovao ocu tužitelja ER a ovaj tužiteljima.

13. Tužena Republika Hrvatska u tijeku postupka i o zaključenja glavne rasprave nije dokazala nepošten posjed djela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] po tužiteljevim prednicima, niti je osporavala iskaze saslušanih svjedoka, utvrđenja prilikom očevida, dok u odnosu na skicu mjesta očevida sastavljanju od strane stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev nije imala posebnih primjedbi.

14. Stoga, zaključno, imajući u vidu, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikoga ometani posjed pravnih prednika tužitelja glede nekretnine koja je predmet spora izvršavan počevši od 50-tih godina prošlog stoljeća (što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku) a koji posjed je ovaj sud našao savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, a kako u konkretnom slučaju u odnosu na potraživanje tužitelja ne postoji suprotstavljeni pravni interes trećih osoba, zaključak je ovog suda kako je pravni prednik tužitelja i to pradjed istih odgovarajući realni dio nekretnine stekao ispunjenjem za to propisanih pretpostavki, točnije izvanrednom dosjelošću rok koje je propisan odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno u trajanju od 40 godina, svakako dovršen stupanjem na snagu ZV-a, a onda se nekretnina prenosila generacijama u obitelji sve do tužitelja, točnije od ŽR koji je nekretninu naslijedio od oca TR, zatim je od ŽR naslijedio KR koji je istu darovao ER, ocu tužitelja te u konačnici ŠR istu daruje tužiteljima.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka je izostala budući da stranke nisu stavili zahtjev za naknadu istog.

16. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 18. ožujka 2025.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelj po punomoćniku Tomislavu Boljat, odvjetnik u Šibeniku

- za tuženu ODO Šibenik