Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-200/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GDD d.o.o. Split, Put Plokita 87, OIB: 04524958627, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jeličić i partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice-odvjetnice Suzana Malenica i Nada Mikulandra iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mikulandra i Malenica u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-21/2023-72 od 18. prosinca 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-21/2023-72 od 18. prosinca 2023. godine u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 67.575,25 eura te u djelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 14.629,23 eura.
II Preinačuje se navedena presuda u djelu točke I. izreke kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju preko iznosa od 67.575,25 eura do iznosa od 72.458,45 eura (za iznos od 4.883,20 eura) te u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak preko iznosa od 14.629,23 eura do iznosa od 63.668,84 eura i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 4.883,20 eura.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 49.039,00 euro.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
" I. Nalaže se tuženiku CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju GDD, d.o.o. Split, Put Plokita 87, OIB: 04524958627 iznos od 72.458,45 EUR / 545.938,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. listopada 2010.godine do isplate i to do 31. srpnja 2015.godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Dužan je tuženik CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju GDD d.o.o. Split, Put Plokita 87, OIB: 04524958627 parnični trošak tuženiku u iznosu od 63.668,84 eura / 479.712,86 kn, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14.- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 72.458,45 eura.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite pravilne presude te je u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio - da su stranke sklopile 28. listopada 2004. ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "voditelj montera el dizala" (čl. 3. ugovora o radu);
- da je tužitelj kao trgovačko društvo imao podružnicu u Njemačkoj (pod nazivom GDD d.o.o., RZ., str. 5 Offenbach);
- da je tuženik vodio poslovanje tužitelja u navedenoj podružnici u Republici Njemačkoj te je za isto ovlašten od strane zakonskog zastupnika tuženika AZ (punomoć od 11. studenog 2004. te od 25. studenog 2005.), te je punomoćju od 11. studenog 2004. zakonski zastupnik tužitelja ovlastio tuženika da u ime i za račun tužitelja može obaviti sve potrebne radnje, potpisati sve potrebne isprave u svezi osnivanja predstavništva tužitelja u Njemačkoj, kao i da nakon osnivanja predstavništvo može isto zastupati kod svih nadležnih državnih i upravnih organa te voditi poslovanje istog;
- da je tuženik potpisao izjavu kojom je izjavio da je kao voditelj podružnice društva GDD d.o.o., Split, Hrvatska, a koju podružnicu društvo ima u Saveznoj Republici Njemačkoj, spreman preuzeti odgovornost i da je on isključivo odgovoran za nastalu situaciju, tj. da se obvezao podmiriti sva nastala dugovanja, kako podružnice u Njemačkoj tako i dugovanja u Hrvatskoj, prema matičnoj firmi u kasnije navedenom iznosu za matičnu tvrtku te da se dugovanja podružnice moraju utvrditi po dolasku direktora u Njemačku, a razlog tome je nemogućnost uvida u dugovanja podružnice, iz vlastite privatne imovine, ili platiti matičnom društvu sve obveze koje je prouzročio svojim propustima u radu u svojstvu voditelja podružnice u Njemačkoj, a koje zbog njegovog propusta nije u stanju podmiriti podružnica – te posebno – iznosa od 509.145,73 kn po računima primljenima do 31. kolovoza 2010., te dodatno tom iznosu po naknadno ispostavljenim računima od matičnog društva do dana podmire, te iznose ostvarenih godišnjih neto dobiti od početka poslovanja podružnice pa do dana podmire, sve sa zateznim kamatama od dana dospijeća računa i od dana obračunatih godišnjih rezultata poslovanja podružnice;
- da je tužitelj tuženiku otkazao naprijed navedenu punomoć s danom 31. prosinca 2010. te mu otkazao ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2011. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa.
9. Tužitelj u tužbi i u postupku tvrdi da je tuženik postupio sukladno naprijed navedenoj punomoći, otvorio predstavništvo u Republici Njemačkoj, koje je započelo s radom, te da je 2010. godine došlo do drastičnog pada prometa, da je 2009. godine tuženik osnovao svoje društvo pod tvrtkom Uspon d.o.o., te je poslove i prihode usmjerio na to društvo, koristio se financijskim i osnovnim sredstvima tužitelja, da je bez znanja i odobrenja tužitelja s tužiteljevog računa podigao određeni iznos eura te sklapao ugovore o preuzimanju leasinga za vozila, da je u razdoblju od 2009. do 2010. godine cjelokupno poslovanje tužitelja i podružnice preneseno na tuženikovo trgovačko društvo, da je tuženik izjavom priznao odgovornost za nastalu štetu koju je prouzročio tužiteljevoj podružnici u Njemačkoj, da je, dakle, tuženik nesavjesno poslovao, zlouporabio svoj položaj i ovlasti, izvršio pronevjeru i utaju, pa mu je stoga tužitelj otkazao punomoć, no da mu, međutim, ni nakon toga tuženik nije naknadio štetu niti poduzeo bilo kakvu radnju u smislu ispunjenja svojih obveza.
10. Prema odredbi čl. 135. ("Narodne novine" broj 149/09. - ZR), potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za tri godine, a prema odredbi čl. 99. st. 1. ZR, radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.
11. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO), a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO).
12. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja u ovome predmetu radi se o potraživanju tužitelja kao poslodavca da mu tuženik kao radnik naknadi štetu koju mu je uzrokovao na radu tj. u svezi s radom pa stoga zastarni rok iznosi tri godine.Tužbu u ovom predmetu tužitelj je podnio 11. listopada 2013. godine.
13. Tuženik je priznao dugovanje u izjavi od 13. listopada 2010. godine u koje je naveo da je kao voditelj podružnice društva GDD d.o.o. (tužitelja) koje društvo ima u SR Njemačkoj spreman preuzeti svu odgovornost i da je on isključivo odgovoran za nastalu situaciju te da se obvezuje podmiriti sva nastala dugovanja kako podružnice u Njemačkoj i dugovanja u Hrvatskoj prema matičnoj firmi u iznosu od 509.145,73 kn.
14. Prema svemu iznesenom osnovano tužitelj potražuje isplatu iznosa od 509.145,73 kn tj. iznosa od 67.575,25 eura jer se radi o potraživanju tužitelja koje nije zastarjelo i koje potraživanje je tužitelj priznao izjavom od 13. listopada 2010. godine.
15. Međutim, neosnovanim se ukazuje tužiteljevo potraživanje iznosa od 36.792,42 kn tj. 4.883,20 eura (a to je potraživanje preko iznosa od 509.145,73 kn do utuženih 545.938,20 kn tj. 72.458,45 eura) a to stoga jer tužitelj nije dokazao visinu potraživanja u tom iznosu. U postupku je provedeno finanacijsko vještačenje međutim iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka ne proizlazi jasno i nedvosmisleno da navedeni iznos predstavlja potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika jer nije razvidno o kojem bi se to računima eventualno radilo a što da bi trebalo predstavljati dugovanje podružnice u SR Njemačkoj prema tužitelju osnovom neplaćenih računa.
16. Stoga tužitelj u odnosu na dio svog potraživanja u visini od 4.883,20 eura nije dokazao visinu istoga dokazima provedenim u ovom parničnom postupku pa se u tom dijelu njegov tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.
17. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 67.575,25 eura (čl. 368. st. 1. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju preko iznosa od 67.575,25 eura do iznosa od 72.458,45 eura i odbiti dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.883,02 eura (čl. 373. toč. 3. ZPP).
18. O troškovima parničnog postupka valjalo je odlućiti temeljem čl. 154. st. 5. ZPP jer tužitelj je uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva odnosno tuženik nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.
19. Trošak tužitelja sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku- odvjetniku sukladno čl. 155. st. 1. ZPP te Tarifi o nagradama i naknanadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) te sukladno vrijednosti predmeta spora (72.458,45 eura); sastav tužbe 545 bodova, sastav 4 ročišta po 545 bodova- 2180 bodova, sastav podneska od 13. svibnja 2022. 545 bodova, pristup ročištu 545 bodova-3 ročišta tj. 1635 bodova te sastav žalbe 681,25 bodova odnosno 5.586,25 bodova ili 11.172,50 eura što uvećano za iznos PDV-a daje iznos 13.965,62 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi 663,61 euro tako da sveukupni trošak tužitelja iznosi 14.629,23 eura.
20. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. kojim je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 14.629,23 eura (čl. 380. toč. 2. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak preko iznosa od 14.629,23 eura do iznosa od 63.668,84 eura i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 49.039,00 euro (čl. 380. toč. 3. ZPP).
21. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe temeljem čl. 154. st. 5. ZPP.
U Zagrebu 18. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić
