Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-453/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog PC i dr., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne Novine br.: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama 1. okrivljenog PC i 2. okrivljenog ĐC izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-448/2018-41 od 21. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  je

Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog PC i 2. okrivljenog ĐC kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-448/2018- 41 od 21. studenog 2023. proglašeni su krivima 1. okrivljeni PC i 2. okrivljeni ĐC zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 247. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 247. stavku 2. KZ/11, te su 1. okrivljeni PC i 2. okrivljeni ĐC na temelju članka 247. stavka 2. KZ/11 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine svaki, a na temelju članka 56. KZ/11 1. okrivljenom PC i 2. okrivljenom ĐC izrečena je uvjetna osuda na način da je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko 1. okrivljeni PC i 2. okrivljeni ĐC u roku od pet (5) godina ne počine novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP trgovačkom društvu "..., ..., iz Nedelišća, Žarkovice 15, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 20.210,91 eura / 152.279,07 kuna te je naloženo 1. okrivljenom PC i 2. okrivljenom ĐC da s naslova imovinskopravnog zahtjeva isplate oštećenom trgovačkom društvu "..." d.o.o., iznos od 20.210,91 eura / 152.279,07 kuna, na način da svaki plaća polovicu od toga iznosa tj. 10.105,45 eura / 76.139,53 kuna. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. do 6. ZKP 1. okrivljeni PC i 2. okrivljeni ĐC dužni su naknaditi sudu troškove kaznenog postupka i to 1. okrivljeni PC u paušalnom iznosu od 700,00 eura / 5.274,15 kuna, a 2. okrivljeni ĐC u paušalnom iznosu od 500,00 eura / 3.767,25 kuna.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. okrivljeni PC po braniteljici Ani Čule, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, imovinskopravnog zahtjeva i troškova kaznenog postupka te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se 1. okrivljeni PC oslobodi od optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1 Žalbu je podnio i 2. okrivljeni ĐC po branitelju AC, odvjetniku iz [adresa], a žalio se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predlažio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se 2. okrivljeni ĐC blaže kazni.

3. Odgovori na žalbe 1. okrivljenog PC i 2. okrivljenog ĐC nisu podneseni.

4. Na zahtjev 2. okrivljenog ĐC o održavanju javne sjednice drugostupanjskog vijeća izviješteni su branitelj 2. okrivljenika, odvjetnik AC i 2. okrivljenik te Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, ali je dostava poziva za

2. okrivljenika vraćena s napomenom dostavljača „obaviješten nije podigao pošiljku“. Sjednica vijeća održana je na temelju odredbe članka 475. stavka 4. ZKP jer na sjednicu vijeća nije pristupio 2. okrivljenik, uredno pozvani državni odvjetnik i branitelj 2. okrivljenika - odvjetnik AC koji je ispričao svoj nedolazak te je predložio da se sjednica vijeća održi u njegovoj odsutnosti.

5. Žalbe 1. okrivljenog PC i 2. okrivljenog ĐC nisu osnovane.

6. 1. okrivljeni PC i 2. okrivljeni ĐC u žalbi navode da se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a 1. okrivljeni PC i zbog povrede Kaznenog zakona, ali iz sadržaja žalbe 1. okrivljenika proizlazi da se žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da nije dokazano da je počinio inkriminirano kazneno djelo, dok 2. okrivljeni ĐC smatra da je pogrešna ocjena vjerodostojnosti obrane 2. okrivljenika u dijelu da je 1. okrivljeniku platio robu i cijeni da je nevjerodostojan iskaz svjedokinje ŽC da je izgubila snimku s glasom osobe s kojom je u ime ..." dogovarala poslovnu suradnju što sve čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju oba okrivljenika ističu u žalbi.

7. Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja (a zapravo samo pravilnost), 1. okrivljeni PC i 2. okrivljeni ĐC smatraju da nije dokazano da su počinili kazneno djelo za koje su pobijanom presudom proglašeni krivima. Međutim, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je postupanje 1. okrivljenog PC i 2. okrivljenog ĐC bilo zajedničko i dogovorno, pri čemu oba okrivljenika daju doprinos za ostvarivanje zajedničkog rezultata, a to je pribava protupravne imovinske koristi za ...". Naime, 1. okrivljeni PC potvrđuje da je na traženje 2. okrivljenog ĐC osnovao ..."i i bio direktor istog, a poduzeo je i sve potrebne radnje kako bi poduzeće moglo poslovati na tržištu (otvorio je račun u banci i dobio karticu računa, ovjerio je potpis u FINI, izradio je pečat za TD "..." te potpisao bjanko zadužnice za koje je znao da su potrebne za naručivanje robe. U odnosu na naručivanje i preuzimanje robe od ..., on je kao direktor TD "..." potpisao Ugovor o kupoprodaji broj 2. od 28. travnja 2015. (list 26.) te je u istom svojstvu potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna (list 32) za koju je znao da je potrebna za naručivanje robe te je sudjelovao u istovaru robe „jedne do jedne i pol palete“. Stoga nije osnovana žalba 1. okrivljenog PC da s nabavkom robe u kojem je oštećeno ... nema nikakve veze. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kao nevjerodostojnu i obranu 2. okrivljenog ĐC u kojoj navodi da ni na koji način nije povezan s poslovanjem ..." i nabavkom robe tog društva od ... Naime 2. okrivljeni ĐC za sebe navodi da je uspješan poslovni čovjek koji sa svojom firmom ostvaruje milijunski promet, a s 1. okrivljenim PC kojeg ne poznaje i s kojim nije ranije poslovno surađivao, dogovorio je nabavku robe „na crno“ i za to mu je dao gotovinski iznos svog privatnog novca da ga 1. okrivljenik uplati na račun TD "...". Uz to, dao je nalog svom kupcu da novac, umjesto njegovom društvu, uplati na račun ...". 2. okrivljenik opisanim uplatama na račun TD "Braća ..." prikazuje da ..." ima novca na računu i da prima uplate, pa je neuvjerljiva i neživotna njegova obrana da nije zainteresiran za poslovanje tog društva. Komunikacija između ..." s ... započela je i odvijala se porukama elektronske pošte, pri čemu treba ima na umu obranu 1. okrivljenog PC da se ne zna služiti kompjuterom, kao i iskaz svjedokinje ŽC, da ju je skoro „šlag strefio“ kada je, nakon što joj roba nije plaćena u roku, 1. okrivljenog PC kao direktora ..., pronašla u romskom naselju i vidjela kakvi su tamo uvjeti života, kao i njen zaključak da on nije osoba s kojom je komunicirala telefonom kao predstavnikom ...", to je uvjerljiva obrana 1. okrivljenog PC da je svu komunikaciju oko naručivanja robe od ... ispred TD "GC" vodio 2. okrivljeni ĐC. Jednako tako, 1. okrivljeni PC navodi da je 2. okrivljeni ĐC došao automobilom po njega, i to iste marke i boje kakav je u to vrijeme imao 2. okrivljeni ĐC, da istovare robu isporučenu od ..., pri čemu svjedok PCT potvrđuje da su iste osobe bile prisutne kod oba istovara robe preuzete od ... 2. okrivljeni ĐC nije dao nikakav uvjerljivi razlog zbog čega bi ga 1. okrivljeni PC neosnovano teretio da je on, 2. okrivljeni ĐC, vodio poslovanje ...". Da se ne radi o lažnom terećenju 1. okrivljenog PC ukazuje i dokumentacija kojom 2. okrivljeni ĐC, kao privatna osoba, a ne direktor svog poduzeća, upozorava i opominje ...“ i 1. okrivljenog PC na dugovanje, kao i nerealizirana kompenzacija koja nije ničim dokumentirana na što 2. okrivljenik nije poduzeo niti jednu radnju da bi na zakonit način ishodio povrat novca za koje ga je oštetilo ...“ i 1. okrivljeni PC kao direktor tog društva. Pri tome valja istaknuti da je nevjerojatno da se novac za nelegalno poslovanje, nabavka robe na crno, uplaćuje na račun ...", a ne daje u gotovini da mu se ne može ući u trag. Kako je prvostupanjski sud obrazložio razloge zbog kojih tu dokumentaciju, dostavljenu od 2. okrivljenog ĐC, smatra manjkavom, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to nije bilo niti potrebe za provođenjem grafološkog vještačenja, pogotovo kada nije jasno određeno koje okolnosti bi se tim vještačenjem utvrđivale. Kod činjenice da svjedok PCT nije prepoznao 2. okrivljenika kao osobu povezanu s isporukom robe od ... , treba uzeti u obzir da je prepoznavanje obavljeno protekom više od 6 mjeseci od učinjenog prijevoza kada svjedok više nije bio siguran u osobe koje povezuje s prijevozom, a što nije neobično s obzirom na vrstu posla koji svjedok obavlja, pri čemu očito svakodnevno komunicira s većim brojem osoba. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su 1. okrivljeni PC kao direktor ...“ i 2. okrivljeni ĐC kao stvarni voditelj poslovanja ...“, u gospodarskom poslovanju i s nakanom stjecanja značajne nepripadne materijalne dobiti za ...“, zajedno i dogovorno, predstavnicu ... ŽC doveli lažnim prikazivanjem činjenica da će isporučenu robu platiti u roku iz ugovora doveli u zabludu i time je naveli da na štetu imovine ... nešto učini tj. u dva navrata isporuči robu TD „[obrt]“, a kako isporučenu robu nisu platili to je za ... prouzročena znatna šteta u iznosu 152.279,07 kuna. Prvostupanjski sud je, dakle, ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je utvrdio da su 1. okrivljeni PC i 2. okrivljeni ĐC počinili kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju te je za takva svoja utvrđenja prvostupanjski sud iznio jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je oba okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. KZ/11 nalazeći da su u njihovom utvrđenom ponašanju ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja tog kaznenog djela.

8. 1. okrivljeni PC uvodno navodi da se žali zbog odluke o kazni, ali tu žalbenu osnovu nije obrazložio te je ovaj drugostupanjski sud razmatrao njegovu žalbu kao da se žali na izrečenu kaznu jer prema članku 478. ZKP žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni zbog čega je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba 1. okrivljenika podnesena s prijedlogom da se blaže kazni.

8.1. 2. okrivljeni ĐC smatra da je pogrešna odluka o njegovoj krivnji, a time je pogrešna i odluka o kazni te da je izrečena kaznena sankcija prestroga jer sud nije dostatno cijenio olakotne okolnosti na strani 2. okrivljenika i to da do sada nije sudski osuđivan, da je zaposlen i da je obiteljski čovjek.

8.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani 1. okrivljenog PC olakotnim cijenio njegove obiteljske prilike jer je otac dvoje malodobne djece, da je zaposlen i svojim radom skrbi za obitelj te da nije osuđivan, dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao. 2. okrivljenom ĐC je olakotnim cijenio da je zaposlen i da time srbi o svom uzdržavanju i doprinosi društvu, dok je 2. okrivljeniku otegotnim cijenio činjenicu da je nakon počinjenja ovog kaznenog djela osuđivan. Obojci okrivljenika sud je prilikom odluke o kazni cijenio težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje s kojim su postupali, kao i težinu povrjeđivanja zaštićenog dobra. Vodeći računa o navedenom te o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da osuda 1. okrivljenog PC i 2. okrivljenog ĐC na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine - svakog te obojci okrivljenika izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina je u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, pri čemu činjenica da se 2. okrivljeni ĐC nije okoristio kaznenim djelom nije ni obilježje djela za koje je proglašen krivim. Stoga, blaže kažnjavanje za koju se zalažu obojica okrivljenika nije osnovano.

9. 1. okrivljeni PC se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu obrazlažući tu žalbenu osnovu da nije dokazano da je on počinio kazneno djelo. Međutim, kako je ovaj sud prihvatio utvrđenja prvostupanjskog suda da su okrivljenici zajednički i dogovorno počinili kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. KZ/11, to prihvaća kao ispravnu i na zakonu osnovani odluku o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu kao i obrazloženje iste (toč. 26.).

10. 1. okrivljeni PC u uvodnom dijelu žalbe ističe da se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali tu žalbenu osnovu nije obrazložio. Međutim, unatoč tome što na tu žalbenu osnovu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, treba napomenuti da je odluka o troškovima postupka, s obzirom na stanje spisa predmeta, sukladna zakonu.

11. Kako žalbenim razlozima 1. okrivljenog PC i 2. okrivljenog ĐC nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u skladu sa člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva potvrda nije utvrđena, trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić